Upravo mi se javila misao o tome sta je to uopste ZNANJE i kako doci do njega.ZNANJE velikim slovima zbog postovanja samog tog neporecivog termina. Neznanje je kontra od znanje ,ali ga ne potire tj.kad se nesto ZNA to je neporecivo i nepostoji to neznanje koje ga moze ponistiti.Tako nekako otpilike

ZNANJE se nalazi svuda oko nas i ono postoji u nekim visim-razlicitim nivoima postojanja.U zavisnosti od razvoja bica postize se mogucnost dospeca na sledeci stepenik ZNANJA tj.njegovog shvatanja.Verovatno ti nivoi recimo vibriraju ,u nedostatku tacnijeg termina koji uopste ni ne znam,na razlicitmi - visim frekvencijama koje nasa svest treba da dostigne.I uvek je nadovezano na prethodno ZNANJE koje imamo,vec dostignuto.Usput imamo sledove ``slucajnih`` dogadjaja koji nas navode korak po korak na ovoj stazi. Sve ovo vazi za one koji ``vide`` te ``Znakove pored puta``,kako rece Ivo Andric.Za ostale povratak na pocetni polozaj.

Ako je vec neko pisao o ovome,super,ali ja ne znam za to.Hocu da kazem da bi mi bilo drago ukoliko ovo ima nekog smisla jos za nekog.A ako ne nije ni bitno.

Razlikuj između onih koji razumiju i onih koji se slažu.
Onaj tko razumije Učenje neće odugovlačiti na primjeni u životu;
Tko se slaže će kimnuti i veličati Učenje kao izvanrednu mudrost,
ali neće primijeniti ovu mudrost u svom životu.
Postoje mnogi koji su se složili, ali oni su kao usahla šuma,
ne stvaraju voće i bez hlada su. Samo propadanje ih čeka.
Oni koji razumiju ih je malo, ali poput spužve upijaju dragocjeno znanje
i spremni su očistiti strahote svijeta s dragocjenom tekućinom.

Buddha - Siddhartha Gautama

možda najveće priznanje koje čovjek sebi može dati jest:

da tek sada znam nakon svih pročitanih materijala,
kanalizacija svetih pisama i ostale pisane riječi znadem
da ništa ne znam ali tražim znanje s lampom u ruci kako bih mogao sutra svijetu više dati.


tema je odlična ,opcije su beskrajne..što god tražimo na koncu ćemo pronaći unutar sebe

Izreka "spoznaj sebe" napisana je u predvorju hrama Apolona u Delfima.

Kad ga se upitalo što je najteže učiniti, Tales je odgovorio: " sebe spoznaj."
Na pitanje što je najlakše, odgovorio je: "Dati savjet."

Meditacija je jedan od alata spoznavanja sebe ,u konačnosti svega.

@poporitopopone ima to puno smisla, zvuči mi ko da si imao "romansu sa nijemim znanjem".
Znanje jest u tom smislu ne nekoj razini tkivo stvarnosti.

Po meni Znanje nije nešto do čega stigneš i to je to...pa je stalno u gibanju, a najčešće potpuno neobjašnjivo ili kako Promatrač kaže spada u kategoriju događanja koja se još zove i "nijemo znanje". Ono je više osjetilno i iskustveno, nego objašnjivo.

Recimo čitaš neku knjigu, u toku čitanja neke informacije uočiš, osjetiš, ali ako ideš istu knjigu čitati ponovno nakon nekog vremena, ona postaje izvor novih informacija...skup svih tih informacija nije Znanje, ali opet i je - ako se poveže ono iznutra tebe i ono van tebe (informacija) do točke razumijevanja.

No, opet to je podložno istom postupku, možemo opet čitati istu knjigu, pa eventualno pronaći još informacija, pa bih rekla da cijeli taj proces ima stalno prikupljanje informacija koje na nekom nivou rezultiraju nekom "količinom" nečega što možemo zvati Znanje. Ali ako si oprezan ono ne postaje "blokator", jer sve to ima i tu tendenciju obzirom da smo ovdje takvi kakvi jesmo...

U svemu tome - najčešće ono ZNANJE o kojem si otvorio temu - bit će takvo da ćeš ga teško nekome drugome opisati i riječima ispisati, moći ćeš samo dalje dati informacije, koje će opet ovisiti o čitatelju i opet prolaziti ovo gibanje...i tako se to stalno ponavlja...a jedino što od tog Znanja ostaje kao rezultat - ako to tako možemo nazvati - mislim da je ugao percpecije...

Taj ugao percpecije je vezan uz Znanje, na način da je mudro u svemu tome samopromatrati sebe, dio nas koji je djelovanju...tako da je ovo tema koja je šira od same teme Znanja - jer po meni - reći da je Znanje eto sada Znanje, je zatvaranje mogućnosti ili one da znaš da ništa ne znaš...

Mislim da je ovo zgodna tema i važna za svakoga tko krene išta raditi na sebi ili tragati za nečime...

Alf

hm... U knjizi u-potrazi-za-cudesnim- Ouspensky-gospodin G. lijepo elaborira znanje na par stranica ,taj dio lijepo bi se uklopio ovdje u temu ,siguran sam da ima s našim prijevodom pa Gurđijevci pomozite malo i dopunite temu interesantna je.

Uspenski pita Gurđijeva (iz knjige - U Potrazi za Čudesnim; P.D. Uspenski):

"Zašto, ako su prastara znanja sačuvana, uopšteno govoreći, i ako postoji jedno znanje različito od onoga koje je karakteristično za našu nauku i filozofiju, koje ono čak možda daleko i prevazilazi, zašto je ono tako pažljivo sakriveno tj. zašto se ono nije učinilo dostupnim svima nama u smislu zajedničke imovine? Zašto oni koji posjeduju ta znanja ne žele da ih puste u javni opticaj u ime jedne uspješnije borbe protiv prevare, zla i ignorancije?"

Gurđijev je odgovorio: "postoje dva odgovora na to. Na prvom mjestu, to znanje nije sakriveno; a na drugom mjestu, ono ne može po samoj svojoj prirodi postati zajednička imovina. Prvo ćemo uzeti u obzir ovu drugu tvrdnju.

Vi ovo ne razumijete, jer ne razumijete to da je znanje, kao i sve ostalo u ovom svijetu, materijalne prirode a materija je ograničena. Znači, ukoliko je znanje materijalno, to podrazumijeva da postoji jedna određena količina znanja koja nam je dostupna. Ako se ono preuzme u većim količinama na određenom mjestu, recimo od strane jednog čovjeka ili manje grupe ljudi, onda ono može da proizvede dobre rezultate; ukoliko se ono uzme u jednoj manjoj količini (tj. od strane svakog čovjeka u nekoj većoj grupi), onda od njega nema nikakve koristi; ili ono onda čak može da donese negativne rezultate, što je obrnuto od onoga što se očekivalo. Stoga, ako se jedna određena količina znanja raspodijeli između miliona ljudi, svaki od njih će dobiti veoma malo, i ta mala količina znanja koju je dobio neće promijeniti ništa ni u njegovom životu niti u njegovom poimanju stvari. "Međutim, ako su, na suprot tome, velike količine znanja koncentrisane u malom broju ljudi, onda će to znanje dati veoma velike rezultate. S te tačke gledišta mnogo više prednosti je u tome ukoliko se znanje čuva između malog broja ljudi a ne da se ono raspršava po masama.

Kad bi znanje bilo dato svima, onda niko ne bi dobio ništa od njega. Ukoliko se ono čuva među malim brojem ljudi, onda će svaki od njih dobiti dovoljno njega, ne samo da ga čuva, nego i da poveća ono što je dobio. "Na prvi pogled ova teorija se čini nepravednom, jer se situacija u kojoj se nalaze oni kojima se to znanje uskraćuje, da bi ga drugi više dobili, čini veoma tužnom i nezasluženo težom, nego što bi ona trebala biti. Međutim, u suštini, to uopšte nije tako; i u raspodjeli znanja nema ni najmanje nepravde. "Činjenica je da ogromna većina ljudi ne želi da ima bilo kakvo znanje; oni odbijaju svoj dio tog znanja, pa čak ne uzimaju ni onu porciju koja im je dodijeljena za životne potrebe.”



Da sad ne kopam po knjizi, i ovo ce biti od koristi:


***

"Postoje dvije linije po kojima se odvija čovjekov razvoj, linija znanja i linija bića. Kod pravilne evolucije, linija znanja i linija bića razvijaju se simultano, paralelno u odnosu jedna na drugu, i pomažući jedna drugoj. Međutim, ako linija znanja odmakne previše daleko od linije bića, ili linija bića odmakne daleko ispred linije znanja, onda dolazi do pogrešnog razvoja čovjeka i prije ili kasnije, mora doći do zastoja.[...]

"Ako znanje previše odmakne ispred bića, ono postaje teoretsko i apstraktno i neprimjenljivo na život, ili u stvari štetno, jer umjesto da služi životu i pomaže ljudima da se lakše bore s teškoćama s kojima se susreću, ono počinje da komplikuje čovjekov život, unoseći u njega nove poteškoće, nove nevolje i stradanja kojih nije prije bilo.

"Razlog za to je taj što to znanje koje nije u skladu s bićem ne može biti dovoljno veliko ili dovoljno prikladno čovjekovim stvarnim potrebama . Ono će uvijek biti znanje o jednoj stvari zajedno sa ignorantnošću u vezi druge stvari; znanje o jednom detalju bez znanja o cjelini; znanje o formi bez znanja o suštini.

"Takvo prevladavanje znanja u odnosu na biće može se primjetiti u današnjoj kulturi. Pojam vrijednosti i značaja razvojnog nivoa bića, potpuno je zaboravljen. A zaboravljeno je i to da se nivo znanja određuje nivoom bića. U stvari, na jednom određenom nivou bića, mogućnosti znanja su ograničene i konačne. U okviru granica datog bića kvalitet znanja se ne može promijeniti a akumulacija informacija jedne te iste prirode, unutar već zadanih granica, nije moguća. Promjena prirode znanja je moguća samo uz promjenu prirode bića.

***

"U običnim uslovima kulturnog života, pozicija čak i jednog inteligentnog čovjeka, koji traži znanje je beznadežna, zato što u uslovima koji ga okružuju ne postoji ništa što podsjeća na škole joge ili fakirske škole, dok su religije Zapada degenerisane do jednog takvog stepena da u njima nema ničeg živog već dugo vremena.

Razna okultna i mistična društva sa svojim naivnim spiritističkim eksperimentisanjima, takođe ne mogu dati nikakve rezultate. ''

Podosta od citiranog primjećujem na sebi, u nekom ličnom razvoju kroz godine. Prvo sam krenuo sa akumulacijom znanja u smislu akumulacije informacija, kojeg nisam "iznutra shvaćao", dok su tokom godina kroz predani rad na sebi počeo da "osjećam" to "znanje". Tek kad bi shvatio znanje "iznutra" kroz iskustvo i neverbalno razumjevanje, dalje bi se povećavalo samo znanje u vidu "informacija". Nakon napretka "bića", nanovo čitanje istih djela i tekstova, te ponovne rasprave na istu temu bi dale nove vrste uvida i perspektiva na ono za što sam mislio da već "znam". Tako to ide u krug, sve dok, čini mi se, razvoj bića i razvoj znanja prestanu biti zasebne kategorije. Doduše, tako nešto nebi bilo moguće da nisam naučio kako minirati vlastite koncepte o "nečemu", tj. kako dopustiti mogućnost da nisam u pravu.

Također mi se sviđa opis preraspodjele znanja na manje grupe tj. nemogućnost predavanja istog čovječanstvu kao cjelini. Iz nekog osobnog iskustva u pričanju s ljudima koji ne rade na polju "bića", bilo kakvo znanje koje je izvan njihove unutarnje mogućnosti shvaćanja pretvara se u hraćkama na silu sljepljene koncepte bez ikakve vrijednosti stvarne vrijednosti, tj. postaje ono što bi kastaneda nazvao mentalnom masturbacijom. Istim tim ljudima, ako znanje i pokuca "iznutra", neće ga moći vidjeti taman da im bilo pred nosom, jer su već uvjereni da "znaju". Također, što veći broj ljudi sazna neku informaciju koju ne razumiju "iznutra" to je sama suština prenesenog znanja razdvonjenija i zapljanija. Pretpostavljam da je to jer svatko doda neki svoj doprinos prljanju i razdvonjavaju suštine u vidu vlastitih mentalnih izlučevina

Da, dobro si ovo rekao
U Ezoteriji je to ovako i ovim redosledom:

Znati > Razumjeti > Biti

Taj natpis je stajao i u jednom od Gurdjijevljevih priorata, cini mi se.

Napisi, ako mozes, jos o tom 'kako ''miniras'' vlastite koncepte.

I nije zapravo neka mudrost. Sastoji se od toga da pokušavam ne pretpostavljati stvari unaprijed i imati fluidno shvaćanje stvari. Tj. kakav god uvid imam o nečemu, držim da vrijedi za taj trenutak i za trenutačno stanje stvari, ne proglašavam ga u svojoj glavi za sveopće i univerzalano. Tisuću puta sam kroz godine pogriješio jer sam smatrao "apstraktne" koncepte kao nekakva pravila koja vrijede u svakoj situaciji, dok su zapravo vrijedili za trenutačno stanje svijesti u kojem su opaženi. To pogotovo vrijedi za one stvari koje pročitamo ili čujemo od drugih, pa rezoniraju u nama, ali do njih još nismo "dorasli". Uglavnom se isto svodi na to da kao papige ponavljamo mentalni opis, koji doduše odzvanja u nama i držimo da je apsolutna istina baš zato jer odzvanja, no svejedno ga ne znamo onako "naitivno". Takav onda koncept treba minirati, tj, pustiti ga kvragu. Najteže je zapravo bilo početi shvaćati stvari na taj, ne definirani, fluidan način.

Isto recimo, greška koju sam radio jest bilo na silu opisivanja stvari koje tek intuitivno shvaćam. Pošto ih nisam mogao "prevesti", u cilju da ih objasnim sebi ili drugome, izracionalizirao bi ih ih i na taj način pokvario, doslovno mentalnom izlučevinom pokrpao rupe koje mi nedostaju. Time bi se odmah udaljio od suštinskog shvaćanja koje bi intuitivno imao, pa makar ga imao bez prijevoda. Isto se ponavlja i kad nešto od nekog pokupimo, pa pokušamo prevesti u naš kontejner. Sjeda otprilike, ali ne posve, a u cilju opisivanja radi se hraćka kao ljepilo.

Onda recimo, jedna od većih grešaka koju sam radio je ta što sam na silu pokušavao dobiti globalnu sliku stvari, radeći ogromne mentalne popise hijerarhija apstraktnih pojava i kako su neke apstraktne stvari u odnosu jedna spram druge, da bih mogao reći, e sad je to to, sve shvaćam! To je zapravo bila više potreba uma da sam sebe uvjeri kako je pametan, više od ičeg drugog. To mi je zadavalo mnogo glavobolje, ne znam da li je tako kod drugih

Miniranje vlastitih koncepata se zapravo ne sastoji od onog što treba činiti, više ono što nebi trebalo. No, pošto je um naučen raditi linearne popise stvari i to se teško da izbjeći, ono što valja je pustiti sve te popise u pizdu materinu, jednom kad ih napravimo. Bar mi tako govori dosadašnje iskustvo, a i iskustva ljudi oko mene

Ima jedna knjiga koja dosta dobro opisuje ovo o čemu Sjenko priča, točnije mislim da su svi opisivali to što se događa unutar nas u načinima pospremanja informacija i kada nešto postaje Znanje i što je ono...iako su i Gurđijev i Kastaneda pričali o istome, svatko na svoj način svojim "stilom" u skladu svog učenja...

Rudolf Stenier: "Kako se stječu spoznaje viših svjetova", u prvom dijelu knjige opisano je po meni izvrsno: što je to strpljenje, poniznost, želja, razlučivanje cilja i smjera, te uočavanje sebe samoga...upravo to Znati - Razumijeti - Biti...korak po korak...ne stavljam je radi toga da se nauče opažati "viši svjetovi" već zato što lijepo pokazuje kako opažati sebe...

http://namasteyogacentar.weebly.com/upl ... vetova.pdf

Alf

Ne mogu se složiti s Gurđijevim da znanje treba podijeliti malom broju ljudi. Kad je Gurđijev predavao učenici su mu bili malobrojni i situirani. Mnogi od njih nimalo sposobni da mentalno ili emotivno rade na sebi, posve nesposobni za rad na sebi. Složit ćete se da je za shvaćanje Gurđijevog rada kod učenika potrebno da bude intelektualno zainteresiran, a na neki način pritisnut vlastitim životom, jer jedino tako se može srušiti ogroman ego kod čovjeka.

Danas je taj Gurđijev rad podijeljen milionima na internetu. Naravno da nije dovoljno pročitati i ne primjeniti, naravno da je potrebna Volja, pokušaji i promašaji, ali među milonima sigurno će se naći oni koji će postati istinski učenici. Probijaju se ideje, a individualci su potrebni koji će s tim idejama zaista i uspjeti.

Znanje je metoda pokušaja i promašaja. Možemo na papir staviti svoju trenutni istinu ili skup pravila za sebe. Neka pravila koja su ispravna ostat će zauvijek na papiru, a neka će biti zamijenjena drugim pravilima odnosno trenutnim istinama koje imaju tendenciju da postanu prave istine ili ZNANJE.

"Vi ovo ne razumijete, jer ne razumijete to da je Znanje, kao i sve ostalo u ovom svijetu, materijalne prirode a materija je Ograničena."

ovdje leži odgovor znatno veći nego što se to čini na prvi pogled ,uostalom objasnio je to u daljnjem tekstu Ouspensky, kroz učenja G-a,kroz usporedbu s pijeskom u pustinji i vodom u oceanu.

analogija koja se može primijenit je da kantom boje od 15l nećeš obojati Grad ,možda koja kap svakome u njemu, i samim time postaje beskorisna jer svrha nije postignuta ,ako iskoristiš tu boju na svoj ulaz promjena je vidljiva.

učenik postaješ u tenutku kada evociraš borbu između Da i NE unutar sebe,počinješ propitivati svijet koji te okružuje
npr.s vatko znade da se suncokret okreće prema suncu, jednako kao što list na grani drveta se okreće prema njemu ali tko zna zašto je tome tako? uzimamo to za gotovu stvar , a svaki dan smo svjedoci toga i o tome ništa ne znamo ali spremni smo tražiti tajne svemira sad i odmah bez oklijevanja

studentica agronomskog fakulteta nam objašnjava kako svaka stablo , biljka uzima određene kemijske elemente iz zemlje za svoj razvoj te u svakoj od njih postoji i djelatna tvar od koje naša industrija pravi zaštitna sredstva lijekove i sl.,onako ponesena svojim "Znanjem" upitao sam je a kako biljka znade koje elemente iz zemlje treba povući za svoj razvoj kako odlučuje da uzme više bakra ,manje magnezija pomalo bora i sl. i u čuđenju me pogledala i nastavila svoju prezentaciju kao da se ništa nije izreklo.Fakultet to ne uči a opet ona posjeduje kako se tvrdi "Znanje" na najjednostavnija pitanja mi nemamo odgovor zašto je paradjz crven a šljiva plava ,zašto su baš tog oblika,zašto grah ima oblika bubrega? a paradajz srca?orasi mozga?

te stvari većinu niti ne zanimaju ali će bez problema demonstrirati pred tobom u 1 trenu kemijski sastav Vrganja ili sve kosti jedne ptice recimo 122

iz ovog možeš zaključit da znanja ima dovoljno i da nitko neće presušit taj izvor ,pogotovo ne obrazovne cjeline ovog svijeta jer ga niti ne podučavaju,oni su sasvim zadovoljni vanjskim celofanom ne trudeći se otovorit bombonjeru jer ih je svjetlucavi papir omota u potpunosti općinio.

mislim da sam u knjigama Dion Fortune posebice a i u drugima istih smjernica pročitao da su potrebne 3 inkarnacije (opet magična 3) da dođeš do "Znanja" u smislu da spoznaš uzrok za razliku od posljedica što je trenutno stanje, u prvoj kada god se ona dogodi se događa upravo što je G opisao kao unutarnja borba između DA i NE ,potom 2 faza inicijacije i školovanja a potom status učitelja kao 3.

editirano zbog pokroviteljskog tona

Shvatila sam i prvi put G. teoriju o širenju znanja. Ipak, ako uzmemo tisuću ljudi nitko ne može znati tko je od tih tisuću sposoban za Rad o kojem govori G. Primjerice, čitala sam da su liječnici mlade duše i da kao takvi nisu sposobni za takav Rad na sebi. Dakle, potrebno je sa G. Radom upoznati svih tisuću ljudi, a posvetiti će mu se oni koji su sposobni ili bar misle tako i imaju želju otkriti G. Rad.

Uostalom, ne znam zašto si pokroviteljski rapoložen prema meni. Nitko od nas ne može znati na kojoj je netko stepenici u Radu.

iako nije bilo namjere zapravo sam zadnjom rečenicom upravo to učinio , pridodao ton pokroviteljstva i zbog toga se ispričavam.

rasprava više ide u smjeru sto je G rekao a sto mislio a kako i iz kojeg kuta (emotivnog,pokretačkog,mislilačkog ili instinktivnog) smo mi to razumijeli što ne pripada ovoj temi ,vec ima svoju grupu na forumu a kako ni sam ne mogu usvojit i složiti se sa svime sto je rekao ne mogu se upustit u daljnu raspravu jer svakom daljnjom tvrdnjom otvorili bi konzervu s crvima koja je preteska i ne-svrsishodna.

To know means to know all. Not to know all means not to know. In order to know all, it is only necessary to know a little. But, in order to know this little, it is first necessary to know pretty much.

G. I. Gurdijeff

Isto tako G. kaze da ne mozes posjedovati znanje bez onoga koji zna....

Da, samo citati koje si izdvojila se ne odnose na neko čisto intelektualno znanje i informacije pa da se one šire kao i svo ostalo znanje internetom. Uostalom, kao što si primetila, taj deo Rada je uveliko ušao u slobodnu cirkulaciju kao i sva druga znanja.

U pitanju je ipak nešto što izmiče verbalnim definicijama i opisu, što se uči od nekoga iz direktnog kontakta. Ako se prisetiš, C uticaj je opisan kao lični kontakt sa nekim iskusnijim u Radu - nekim ko je od nekoga naučio da čini(bez znakova navoda) i može to drugima da prenese. Pošto je broj takvih individua mali, po prirodi stvari, mogu da ga efektivno prenesu samo malom broju ljudi.

EDIT: Ups, citirao Potraga, sorry...

Mali je broj svjesnih individua koje mogu svoje znanje onda također prenijeti malom broju ljudi. Mogu se složiti. Slažem se s mnogim stvarima što je G. i slični mislioci rekli:
-čovjek je mašina, teško se mijenja
-vrlo teško uviđa svoje pogreške
- i kad ih vidi teško se mijenja, jer ga vodi njegov automatizam
Ipak, majka djetetu može govoriti da će se ispeći na peć, ali dijete će shvatiti tek kad se ispeče. Banalno objašnjeno, ali G. ili drugi može nešto reći, ali učenik mora iskusiti. Upravo zato, ovo znanje nije ono što se uči u drugim školama.
Ono što nismo povjerovali i kad je o tome govorio Isus je da se moramo povezati s Bogom i da ćemo onda dobiti Znanje koje nam treba. I ponovno, ovo su samo riječi. Imaju smisla samo za onoga tko se zaista i zna povezati s Bogom. Za sve ostale ovo je samo zgodna retorika.
Iz tog povezivanja s Bogom slijedi istinsko mijenjanje automatizma.
Dakle, prioritet svakog čovjeka bi trebala biti nekakva duhovna praksa.

^ Druga strana medalje je da je Gurdjieff hteo da naglasi da je besmisleno naturati znanje ovog tipa onima koji ga ne žele. Puko, beskorisno traćenje dragocene energije.

@OP - šta je znanje? Da pokušam sa, spoznaja o istini o nečemu koja može biti manje ili više potpuna, iz čega sledi da znanje kao i biće može biti na različitim nivoima i, zapravo, zavisi od bića.

Nadovezujući se na ovu misao...
Richard Bach kaže da se nikoga ništa ne može naučiti. Jedino što učitelj može jest da podsjeti učenika na ono što već zna.
Prema tome, ne samo da nema smisla, nego je i praktički nemoguće naturati znanje bilo kome, čak i onome tko bi to želio. Čak i učenik koji želi da ga učitelj pouči mora SAM otkriti i prihvatiti spoznaju na koju mu učitelj ukazuje . To je kao u prodavaonici, hoćeš kupiti nešto slatko, sjetiš se da postoji med ali ne znaš gdje se nalaze tegle s medom ni kako izgledaju, pa te netko uputi, ali nitko ne može umjesto tebe kupiti i pojesti tvoj med i zasititi tvoju glad, ti to moraš sam.

To znači da mi već imamo svo znanje u sebi, (mi smo stalno u toj prodavaonici) tj. da imamo pristup svom mogućem znanju. Samo ne vidimo vrata koja vode do određene lekcije u beskonačno velikom udžbeniku .
Nemoguće je nikoga ništa naučiti. Ono što je moguće jest pokazati put do znanja, uputiti nekog da potraži vrata, podsjetiti nekog da mu to neko znanje upravo sada treba.
A znanje će svatko za sebe uzeti sam.
Ili neće.

Mnogi roditelji pogrešno svhate "posao" poučavanja djeteta u želji da ga pouče temeljnim znanjima kako bi dijete kasnije imalo određene rezultate, bilo uspješno...pa mu pokušavaju naturiti znanje, pokušavaju ga poučavati (i naravno, ubrati zasluge za znanje koje dijete ima). Time se postiže suprotan efekt od željenoga. Takvim pristupom se onemogućava da dijete nauči učiti. Zašto? Jer je to ograničavanje slobode. Nije dobro ni prerano prepustiti dijete djelovanju sila koje su prisutne u slobodi (svemiru) Ono što treba dijete uputiti jest kako će se jednog dana samo snalaziti u slobodi.