Dakle, Aragorn, Deckard, Fingolfin, da nastavimo...Počet ćemo vizijom:
Zamisli kako se usred noći budiš jer te je iz sna polako probudilo neko predivno osjećanje, koje se doslovce razlijeva iz tvog srca kroz cijelo tvoje tijelo...i osjećaš da više uopće nisi vezan za one svakodnevne osjećaje zabrinutosti, tuge, pritajenog bijesa ili hroničnog nezadovoljstva. Osjećaš radost i samo radost...Što se to zbiva, pitaš se? Upališ noćnu lampu, a onda kao da vidiš svjetlo lampe i odozgo i iz pozicije svojih fizičkih očiju, ali i odasvud. Imaš pregled sobe doslovce sa svih strana, iz svih uglova,slika je multidimenzionalna, i bukvalno i u prenesenom značenju.
Pogledaš svoje tijelo, i tu je tek pravi šok (ili šou ako hoćeš): ono je postalo mnogo lakše, imaš osjećaj da lebdiš iako i dalje stojiš na podu, s obje noge, no ono što je najzanimljivije jest da osjećaš da je tvoje tijelo fluidno, skoro providno, iako su sve kosti, mišići, organi i skelet još uvijek u svom materijalnom, čvrstom obliku. No, ti osjećaš kao da iznutra vibriraš - svaki tvoj organ, jetra, bubrezi, nos, oči, glava, kao da vibrira od nekog unutrašnjeg ritma i ti se osjećaš nevjerovatno živ! Kao da prvi put osjećaš da živiš doista, a ono što ispunjava svaku tvoju poru svaku ćeliju jest onaj vječni Život koji kola cijelim stvorenim univerzumom i koji se uvijek kreće, vibrira, i to radošću kakvu nisi mogao ni zamisliti da uopće postoji u ovom i svim drugim svjetovima.
Svijest - je tek poseban doživljaj. Samo namjerom svojom možeš da čuješ udaljene zvukove daleke kilometrima, tako jasno kao da su u tvojoj sobi, možeš da osjetiš misli ljudi iz susjednih domova, osjećaš vibracije njihovih emocija i razmišljaš da li da se upustiš u avanturu stvarnog osjećanja njihovih emocija ili ne...prihvataš da ti to ipak ne treba, ali i dalje ostaješ u tom predivnom saznanju da ZNAŠ i OSJEĆAŠ SVE, doslovce SVE. Upreš pogled kroz prozor u noćno nebo i ne vidiš samo zvijezde, ti vidiš njihovu strukturu, znaš kakav oblik života prebiva na njima, znaš šta se nalazi u ogromnim prostorima između planeta, i još što je najvažnije - znaš konačno tko si t i.
Shvataš da je cijeli svijet povezan u jednu jedinu cjelinu, da ne postoji osoba koja je odvojena od tebe na bilo koji način i ideš dalje. Primjećuješ da si neraskidivo povezan sa obližnjim stablima (čak se načas uvlačiš u njihovu strukturu i osjećaš život kako diše iz njih), rijekom i brdima...NO, izvan svega toga, jednim dijelom svoje svijesti osjećaš neraskidivu povezanost sa okolnim kosmosom, svim zvijezdama, planetama i svim živim bićima koja obitavaju na njima. Sve je jedno, sve si ti. Napose, prihvataš da je Tvorac svega što si upravo osjetio svim svojim proširenim osjetilima - u Tebi, da si Tvorac sam...i onda znaš...
Vizija završava.
Je li sad, barem za mrvicu jasnije u šta to idemo, ka kakvom Talasu skrećemo, ili bolje rečeno, kakav nas to Veliki Talas zapljuskuje ovih dana mjeseci i godina? To je talas na kome ponovno otkrivamo svoje uspavane sposobnosti, svoje drevne vještine, svoju Moć i svoju Ljubav prema svemu što živi.
A nešto konkretnije objašnjenje ovog Talasa našla sam upravo u jednom od ranijih tekstova: "Ogromni talas Primarne Životne Energije Svemira sada se poput ogromne zrake, spušta niz vašu galaksiju, prolazeći kroz vaš Sunčev sistem i stiže na Zemlju poslat direktno od Tvorca i Velikog Centralnog Sunca. "
Toliko. Ugodna noć.
|