Prema mom razumijevanju ove dinamike:
1. postoje ciklusi razvoja ljudskog bića. Na primjer, taj proces na našem nivou je predstavljen i u nekim izvorima kao što su one 22 arkane tarota i zodiak (ali kad se znakovi pravilno poredaju). Čini se da svi moraju sami proći kroz te cikluse u sklopu svog ezoteričkog razvoja?!
2. Postoje sile koje ometaju taj proces pokušavajući nas zadržati na donjim nivoima (vjerovatno zato što im služimo kao izvor hrane?). Naravno, ostaje pitanje – da li se bez nečijeg entropičnog dejstvovanja uopšte može ezoterički napredovati?! Ili, da li bi znali šta je ‘toplo’, kad ne bi poznavali ‘hladno’. Da li bi znali šta je dobro bez prisustva zla? Ili, da li bi uopšte mogli doživjeti Kreaciju bez postojanja ovih polariteta?
S obzirom da u ovoj OPS realnosti entropične sile preovladavaju, pa je tako i kontrolišu, onda nije nikakvo čudo ako ona počne da se gadi onima koji su dostigli jedan određen stepen svjesnosti. Drugo, zajedno s osjećajem gađenja, ide i jedna frustracija jer se čovjek osjeća nemoćnim da u toj realnosti bilo šta značajnije promijeni. Ako uzmemo Kusturicin film Podzemlje kao jednu analogiju, možemo se zapitati da li u podrumu treba bilo šta mijenjati ili treba tražiti izlaz napolje? Međutim, drug Marko kontroliše zbivanja u podrumu i svijest podrumaša. Stvar bi ostala takva do daljnjeg da nije majmun (priroda-talas) napravila otvor (portal) u zidu podruma (3D) i tako omogućila nekima da izađu napolje (4D). Međutim, većina podrumaša je i dalje ostala u podrumu jer im je (izmanipulisani) nivo svijesti kojeg su do tada ostvarili to nalagao.
Mislim da sličnu dinamiku možemo vidjeti u ovim vremenima. Kontrolni sistem poduzima sve moguće mjere trudeći se da što više nas zadrži u podrumu kad majmun opali iz topa (ili kad naiđe talas). Da nema prirodnih intervencija kao što je taj talas, podrumaši bi uvijek ostali podrumaši, ovce – ovce a pastiri – pastiri. U jednoj kontrolisanoj sredini, svaki napredak je ograničen.
Neke elemente manipulacije svijesti “podrumaša” u ovim vremenima, već sam pokušao predstaviti u nekim postovima. Sljedeći izvod je u direktnoj vezi s ovom temom, pa ću ga ovdje navesti:
Citat:
Mislim da se s nivoa na kojem trenutno jesmo može primjetiti to da su iste sile koje su već odavno ‘hipnotizirale’ ljudska bića i stavile ih pod svoju kotrolu, takođe preuzele pod svoju kontrolu i tzv,. “proces buđenja ljudskih bića”, - što ne bi trebalo biti nikakvo iznenađenje s obzirom na njihovu prirodu. To u suštini podrazumijeva nametanje samo jedne druge vrste iluzije (koja se u ovom slučaju naziva – “buđenje”). Tako, danas imamo sve više i onih koji sanjaju da se bude. Nju-ejđ pokret zajedno sa pratećom filozofijom “svjetlosti, ljubavi i meditacije” je jedan od izvođača tog projekta. Projiciranje lijepih želja na objektivnu realnost nema veze s buđenjem. Isto tako ni obasipanje drugih, uključujući i ovu planetu, svojom subjektivnom verzijom ljubavi i svjetlosti, “meditacije na temu jedinstva/jednote”, vizualizacije kojekakvih geometrijskih oblika itd...
Buđenje, i u 3D smislu podrazumijeva povratak iz snova/iluzije u objektivnu realnost, odnosno, sposobnost percipiranja realnosti onakve kakva ona jeste a ne samo projiciranje sadržaja svoje svijesti na nju. Dakle, postajanje svjesnim realnosti oko sebe u što je moguće većem stepenu, zajedno sa svojim mjestom i ulogom u njoj. Iz jednog takvog stanja, čovjek će da optimizira i njegovu interakciju s realnošću.
To nema nikakve veze s nečijim vjerovanjima, predrasudama, predubjeđenjima, lijepim željama, osim što su ove u stanju da čovjeku diktiraju percepciju. Vidjeti stvari onakvima kakve one jesu, - jeste teško. Projicirati lične deluzije i prihvaćene paradigme na realnost i ljude oko sebe je veoma lako. (Na primjer, psihopate su ‘šampioni’ u tome.) Postajanje svjesnim odgovornosti prema samom sebi i drugima, kao i u vezi sa svojom odnosom sa Svim što jeste, takođe ide u paketu s buđenjem.
Međutim, u skladu s onom izrekom - “put do pakla je često popločan najboljim namjerama”, sama namjera nije dovoljna, jer ukoliko čovjek s najboljim namjerama nije u stanju da prepozna zamke, dakle, nije razvio pronicljivost, završiće u ambisu. Ako je posao “prepoznavanja zamki” prepustio nekome drugom, a ovoga ga je samo pratio, teško da će daleko dospjeti.
Dakle, kad se stvari vide onakvim kakve jesu, tek onda čovjek može svjesno, aktivno i optimalno dejstvovati. A dejstvovaće u skladu sa svojom suštinom. Tu suštinu mozemo nazvati i duhom/dušom/istinskim ja a sam proces buđenja istovremeno podrazumijeva i jedan proces povezivanja s tom komponentom našeg bića.
Ta komponenta je ujedno i ono jezgro naše individualne svijesti. Dakle, individualni pristup i otrgnuće od mentaliteta stada je - put. S tog stanovišta, svjestan čovjek, dakle onaj koji to razumije, neće nikome reći – “idite tamo ili idite vamo” ili "radite ovo ili radite ono". On možda može reći drugima šta on sam namjerava da radi i zašto, šta smatra da je najbolje činiti i zašto, šta vidi a šta ne vidi ili da dijeli s drugima (koji su zainteresovani) svoja iskustva – ali sugerisanje drugima da stvari vide kao on ili njihovo navođenje na to da se kreću u određenom pravcu, podrazumijevaće u svakom slučaju – manipulaciju. Svako od nas je jedno posebno, individualno biće ili bar ima potencijal da to postane. Svako od nas ima svoje individualne potrebe pri razvoju svog bića. Tako se ne može očekivati da se svi trebamo ISTO ponašati ili ići u ISTOM pravcu.
Kod manipulacije svijesti čovječanstva od strane “nju-ejđera” (sveštenika nju-ejđ pokreta) u vezi s “katastrofom” 2012. godine, primjetićemo istu dinamiku kao i kod manipulacije ljudi od strane religijskih sveštenika. To nije nikakvo čudo jer je izvor ISTI, samo su vozila ili nosioci te manipulacije nešto različiti.
Oni koji su išli u crkvu, imali su priliku slušati od sveštenika o kojekvim božjim kaznama i paklu, utjerivan im je strah od boga a pod dokaznim materijalom prezentirao se neki dio iz sadržaja “svete knjige”; a onda, nakon što se kod ljudi inducirala ta vrsta stanja svijesti, nudilo im se – RJEŠENJE/SPAS. “Samo trebate da VJERUJETE u to i to; i da se ponašate tako i tako; i sve će biti u redu i završićete u raju”. Batina na početku, šargarepa na kraju. A sve fiktivno.
Dakle, ta dinamika otprilike ide ovako:
1. Projiciranje opasnosti za tijelo/ličnost, tamo negdje u budućnosti;
2. Prezentacija “dokaznog materijala”
3. Nuđenje spasa (uz odredjene uslove)
Kod žrtve programiranja se stvara jedan 'momentum' kad kod nje dođe do pojave emocija u vezi sa percipiranom (induciranom) opasnošću. Ona tada postaje prijemčiva za sve "informacije" (čitaj: dezinformacije) koje joj isti izvor plasira kao "spasonosno rješenje", te ih ona kao takve ugrađuje u svoju svijest/podsvijest (u paketima emocija-dezinformacija).
Nemamo li isti princip na djelu i u vezi sa 2012. godinom?!? Kojekakvi “nju-ejđ sveštenici”, gurui, duhovni učitelji, majstori, misionari…itd., prvo prezentiraju sliku jednog katastrofalnog scenarija koji se treba desiti u budućnosti. Zatim ga podupiru “dokaznim materijalom” (koji se često sastoji i od naučnih teorija, kao što je npr. teorija P. LaViolette o galaktičkom supertalasu, međutim, pod “rješenjem” ne nude sadržaje iz istih izvora, kao npr. - šta LaVilotte smatra da treba činiti, nego tu ubacuju svoje paradigme. Ili, prezentacija Majanskog kalendara pod “dokazom”, dok nekim “slučajem” izostaje ono što su Maje rekle u vezi s tim šta treba činiti kad kalendar istekne. Međutim, to će nam reći “nju-ejđ sveštenici”, misionari ili “light-workers”). Sada su oni ti koji su u misiji prodaje spasa čovječanstvu. Ono što se od nas očekuje, to je samo da im – vjerujemo i ponašamo se u skladu s njihovim uputstvima!?
Ukratko, to se zove
“OPS manipulacija” i njen princip je uvijek isti.
Šta još možemo u svemu ovome primjetiti?!
I jedni i drugi se uvijek obraćaju masama, podrazumijevajući svakog od nas dijelom stada, odnosno, ne priznavajući ničiju individualnost, niti posebnost. (Grupna terapija.) Stado se pokušava navesti u određenom pravcu kao da taj pravac mora isto odgovarati svakom pojedincu.
Ovo što sam prethodno naveo, - može se vidjeti. (Ukoliko ovo neko ne može sam vidjeti, onda mi pogotovo ne treba - vjerovati.)
**
I tako, tebi koji ovo sada čitaš, mogu s punom odgovornošću reći (ili te samo podsjetiti) da NIKO u ovom univerzumu nema prirodno pravo da te navodi na to šta treba da radiš, mada će uvijek biti onih koji će sami sebi davati to pravo ili će tako biti programirani.
Ti koji u ovom momentu ovo čitaš, imaš mogućnost da biraš čemu ćeš posvetiti svoju pažnju i šta ćeš da radiš u svakom momentu a ne samo u ovom. To će isto tako biti i u svakom narednom momentu, odnosno, i u onim momentima koje ovdje-sada smatramo budućnošću. "Mudrost uvijek zna šta da čini kad momenat dođe", jer budućnost ionako ne postoji, do samo sadašnji momenat. Mudrost/čovjekov duh ne može sada znati šta treba da čini u nečemu za šta zna da ne postoji. (Samo naša ličnost može da uzima budućnost ozbiljno. Tako su i programi namijenjeni za naše ličnosti.)
Unutrašnji navigator i istinski izvor savijeta/znanja je unutra, kad je naše vlastito biće u pitanju. U nama je a ne napolju.
..
Dakle, ono što je tu sigurno, naša pažnja se stalno odvlači sa sadašnjosti na budućnost ili bolje rečeno, to se samo pojačava s obzirom da naša pažnja obično jeste razapeta između prošlosti i budućnosti i kao takva rijetko kad fiksirana na sadašnji trenutak koji je u suštini jedino što i postoji.
Sada, ako uzmemo u obzir naše trenutno stanje, teorije i učenja na temu ezoteričkog razvoja koje imamo na raspolaganju i ako uzmemo jedno od njih za primjer, kao što je npr. istočna gnostika, pošteno govoreći, bez obzira na to koliko je proces povezivanja s višim aspektima svog bića ili ‘Istinskim ja’ (preko "magnetnog centra") teoretski lijepo predstavljen, nije nam potrebna bogznakakva percepcija kako bi primjetili da je tako nešto prilično teško ostvarljivo u ovim uslovima i da ne poznajemo nikoga kome je to pošlo za rukom. Gdje je to onda zapelo?!
To učenje, kao i neka druga slična učenja, vodi porijeklo od davnina i uslovi pod kojima je ono nastalo i pod kojima je "funkcionisalo" bili su vjerovatno drugačiji nego danas. Pretpostavljam da je "ambijentalna količina eterične energije" bila tada veća i takva jedna "atmosfera" je omogućavala ili pogodovala da se tako nešto sprovede u djelo.
S tim u vezi, moguće je da će u budućnosti, ukoliko stvarno dodje do priliva veće količine te energije, tako nešto postati opet moguće!?
Ličnost/donji centri/niži ego je komponenta normalna za 3D, međutim, za egzistenciju u 4D vjerovatno je potrebna jedna dodatna komponenta?! Na primjer, egzistencija u 4D istovremeno podrazumijeva i napuštanje linearnog doživljavanja vremena i linerarnog razmišljanja i dejstvovanja. To bi podrazumijevalo i drugačiju percepciju.
Iz Kasiopejskih transkripti:
Citat:
Odgovor: … “Šta ako: neko sa drugog denziteta percipira stvari na osnovu njihove sličnosti, neko sa trećeg denziteta percipira stvari na osnovu njihove različitosti, a oni sa 4-og denziteta percipiraju stvari na osnovu njihove vlastite spojenosti/sjedinjenosti sa svima njima?”(…)
(…)P: Ali, šta je ta 4-ta dimenzija? Da li je to jedna dodatna dimenzija izvan ove naše 3 prostorne dimenzije, ili je to vremenska dimenzija?
O: Nema "Ajnštajnovog vremena." To je jedna dodatna prostorna karakteristika. Pojam "dimenzija" je tu korišten samo da bi se jednostavnije prišlo uobičajenim karakteristikama kojima se opisuju tri dimenzije. Ta dodatna "dimenzija" dozvoljava nekome da simultano vizualizira prema napolju i prema unutra.
Mi smo trenutno još uvijek duboko uronjeni u lineranom vremenu i naš koncept budućnosti, “budućih opasnosti” (koje mahom projiciramo) ili “budućih kataklizmi” je u suštini apstraktan, međutim, naše misli o tome uzrokuju u nama realne reakcije. Na primjer, prema istraživanjima na temu “
Terror Management Theory (TMT), na samu pomen njegove smrtnosti, čovjek ima tendenciju da automatski učvrsti svoja trenutna ubjeđenja i zadrži status quo (što naravno neki kao npr. političari obilno koriste kod manipulacije populacije). Tako bi prelaz u 4D podrazumijevao i prevazilaženje “mašine” (pojam iz učenja Četvrti put) s kojom se trenutno možemo uporediti. (“Mašina” nema šta da traži u uslovima hiper-dimanzionalne egzistencije, osim da služi kao nečiji instrument.)
S aspekta uma “mašine”, teško je razumjeti ovaj koncept, međutim, bez obzira na to što se ponašamo kao mašine, većina nas neprestano prima i one signale od strane našeg istinskog ja, koji dolaze u obliku intuicije. Međutim, buka našeg “racionalnog uma”/uma predatora/nižeg intelektualnog centra ili kako god to da nazovemo, ne dozvoljava nam da te signale jasno čujemo i pravilno interpetiramo. Nadalje, naš um te signale može i da iskrivljava.
Na primjer, uzmimo da je alarm budilnika - istinski signal. Dakle, odemo u krevet kasno naveče veoma umorni i navijemo sat da nas probudi rano ujutro jer moramo na posao. I tako, u jednom momentu, počnemo sanjati kako se pakujemo s članovima naše porodice i krećemo autom na izlet van grada. Vozimo se mi tako neko vrijeme putem, posmatramo prirodu i časkamo, kad odjednom vidimo kako nas pretiče vatrogasni kamion sa upaljenom sirenom. Mi komentarišemo kako je sigurno negdje izbio požar…onda se budimo i čujemo kako sat zvoni; ili jednostavno nastavimo da sanjamo i prespavamo jer se alarm isključio nakon određenog vremena. U realnosti, šta se desilo, bilo je to da smo u jednom momentu dobili istinski signal, međutim, nas um/podsvijest ga je iskrivila i tako pogrešno interpetirala. Odatle, nismo pravilno ni reagovali. Pored toga, svijest/podsvijest je od momenta kad je sat počeo da zvoni projicirala san unatrag i tako mu dala čak i ‘racionalnu’ pozadinu ili – smislila je hronologiju cijelog događaja koji je doveo do ‘kasnijeg’ susreta sa vatrogasnim vozilom čiju smo sirenu čuli u momentu kad je sat počeo da zvoni. (Na osnovu ovog primjera može se vidjeti da je i linearno vrijeme iluzija jer smo mi doživljavali nešto PRIJE nego što je to počelo u 3D, na osnovu onog signala!?)
Na sličan način mi izvitoperimo većinu istinskih signala koje dobijamo i pogrešno ih tumačimo, pa onda se na osnovu toga pogrešno i ponašamo (dejstvujemo) a pored toga, mi kao nešto i - zaključujemo i formiramo kojekakve principe. Te signale često tako izvitoperene pretvaramo i u projekciju zamišljenih opasnosti u budućnosti što se pretvara u neku vrstu konfabulacije događaja koji nemaju veze s realnošću. Onda još na to reagujemo strahom ili stresom (niske frekvencije!).
Međutim, ponekad dobijemo i onaj – osjećaj, koji ipak prođe a nije dio “mašine”. Ili ono – unutrašnje znanje koje se odnosi za trenutak u kojem jesmo!?
O tome se govori u nekim izvorima koje sam već naveo u prethodnom postu na ovu temu. Na primjer:
Citat:
HAJDE DA KAŽEMO DA ZNANJE nisu one stvari s kojima se ono obično povezuje. To nisu ideje. To nije jedan skup informacija. To nije neki vjerski sistem. To nije proces samo-određivanja. To je jedna velika misterija vašeg života. Njegove vanjske manifestacije su tvoja duboka intuicija, značajni uvidi, neobjašnjiva saznanja, mudra percepcija u sadašnjosti i u budućnosti; i mudro razumijevanje prošlosti. Međutim, bez obzira na sva veličanstvena dostignuća uma, Znanje je mnogo više od toga. To je tvoje Istinsko Ja, tvoja suština koja nije odvojena od života.
ZNANJE JE S TOBOM, POTPUNO, ali ono egzistira u jednom dijelu tvog uma kojem još uvijek nemaš pristupa. Znanje predstavlja tvoje Istinsko ja, tvoj Istinski Um i tvoje istinske veze u univerzumu. Ono takođe u sebi sadrži i tvoju misiju u ovom svijetu kao i jedno prefektno korištenje tvoje prirode, svih onih tebi svojstvenih sposobnosti i vještina, čak i tvoja ograničenja – sve što treba da bude dano za dobrobit ovog svijeta.
UNUTARNJI MIR UMA OMOGUĆAVA POJAVU ONOG VIŠEG UMA koji otkriva svoju Mudrost. Oni koji praktikuju ostvarivanje unutrašnje tišine sa željom za Znanjem, pripremaju se za pojavu velikih otkrovenja i istinskih uvida. Ti uvidi se mogu pojavljivati za vrijeme praktikovanja unutrašnje tišine ili bilo kojih drugih normalnih aktivnosti. Ono što je ovdje važno je to da je priprema obavljena.
**
Ovo što je gore navedeno za većinu nas je možda u ovom trenutku samo apstrakcija. Međutim, ukoliko dođe do priliva “eteričnih energija” na način kako je to već implicirano u prethodnom materijalu i ako mi ponašanjem ovdje i sada ili životom u sadašnjem trenutku uspijemo da prilagodimo naša “električna kola” ili antene toj vrsti energije, onda će nam to omogućiti da stupimo u vezu s onim dijelovima našeg bića koji posjeduju ono Znanje. Učvršćivanje veze s tim dijelovima bića i dejstvovanje u skladu s tim Znanjem će nam omogućiti prelaz i egzistenciju na jednom višem nivou. Tada istovremeno stupamo i na isti nivo ili teren na kojem se nalaze i oni koji su nas do sada manipulisali. Kao takvi, istovremeno ćemo imati potencijal da se adekvatno suprotstavimo kontrolnom sistemu i oslobodimo se njegovog uticaja, kao i da stvaramo onakvu realnost kakva odgovara nama a ne njima. A to je vjerovatno i ono čega se oni najviše i boje. Ako ništa, postaćemo neprobavljivi za njih. S našeg lineranog aspekta poimanja vremena - to će se dogoditi, a sa aspekta “vremena” stvarne realnosti, to se - već dogodilo, ili možda bolje rečeno, sve se simultano odigrava. Isto tako, razni aspekti našeg bića nalaze se svugdje i u svim “vremenima”, pa tako imamo i jednu komponentu našeg ‘Istinskog ja’ koje se nalazi u oblastima koje su iznad naše i gdje ne postoji vrijeme ovakvo kakvog ga mi znamo. Ono više zna i bolje vidi.
Tako, mi danas ne možemo na osnovu ličnosti planirati neke strategije borbe u budućnosti jer ličnost po samoj svojoj prirodi može samo zamišljati takve stvari ali ih ne može znati. Nadalje, uzimajući koncept talasa i ‘misija’ (strategije) u budućnosti, kad bi čovjekova ličnost znala sada kakvu on ulogu treba da igra u budućnosti, tj. kad bi čovjek bio svjestan toga sada i ako bi ta njegova uloga bila značajna (predstavlja opasnost po kontrolni sistem), brzo bi bio provaljen od strane ‘kontrolnog sistema’ i ‘neutralisan’ jer oni mogu lako očitati ono što mi svjesno ‘znamo’. Medjutim, očitavanje onoga što mi trenutno ni sami ne znamo ali nosimo ‘zaljučano’ negdje u sebi ili što možemo kasnije dokučiti “kad momenat dođe”, bila bi već malo teža stvar?! (Ovaj koncept je donekle predstavljen u knjizi Donosioci Svitanja).
S obzirom da smo mi skoro neprestano poistovijećeni s nasim ličnostima i fizičkim tijelima, nama su ovakvi “multidimenzionalni” koncepti trenutno teško probavljivi.
Ne bi me čudilo da ova vremena velikih promjena i izazova budu praćena i geološkim i klimatskim promjenama, kao i aktivnostima “elite” i njihovih “mentora” da uz pomoć terorizma, ratova i raznih drugih metoda stave pod kontrolu sve što misle da mogu, stvarajući takve uslove da ljudi brinu više o golom preživljavanju, nego o nekoj duhovnosti, “podizanju frekvencija” i povezivanju sa onim svojim višim aspektima; dok će ovo drugo opet biti preduslov za uspješno savladavanje svih ovih poteškoća.
Kad se ovo razumije, onda osjećanja kao što su strah, briga, ljutnja, nemir itd. uz gubitak osjećaja za humor, postaju nam indikatori (ili “saveznici” koji nam pomažu da nešto shvatimo) da smo u datom momentu upali u “niske frekvencije” tj. da smo usklađeni s nižim centrima/ličnosti/nižim egom; što znači da nam se valja "korigovati" usklađivanjem sa Istinskim ja/višim centrima/duhom (ovdje imamo problem terminologije jer različiti izvori koriste različite pojmove). Mir i pribranost, osjećaj ljubavi, osjećaj za humor, osjećaj ispunjenosti, pozitivnost, osjećaj prisustva u sebi itd. (ali koji nisu rezultat ignorantnosti ili držanja glave u pijesku!) mogli bi nam poslužiti kao indikacija da smo usklađeni s višim centrima/duhom/istinskim ja…
Tako, ako ništa, biće interesantno tj. već je bilo, odnosno, - jeste.
I na kraju, ovdje sam samo pokušao pojasniti moje viđenje ove dinamike na osnovu slike koju sam stekao sada-ovdje, mada uzimam u obzir i mogućnost da sam stekao pogrešnu sliku o svemu ovome. Uostalom, na svakom od nas je da formira sliku sam za sebe a od njene jasnoće i ispravnosti zavisiće mu i “sudbina”.)
...
Prijava
FAQ
Pretraživač
), da nema potrebe za grupnim sexom uzivo. Ionako (se) sve radi samo od sebe. 
Novi Lebensborn 
