To su, dakle, bili dijelovi nekih Kenovih predavanja.
Bila mi je namjera da prevedem i jedno Gerijevo predavanje ali radi se o nekoliko sati audio materijala pa mi je entuzijazam malo splasnuo.
Umjesto toga prevela sam jedan mali dio iz knjige "The Eye of the I (From Which Nothing Is Hidden)" od već par puta pomenutog Davida R. Hawkinsa gdje je opisao svoj susret sa Kursom čuda.
David R. Hawkins, M.D. Ph.D. (rođ. 1927.) je psihijatar po zanimanju i prosvjetljen od svoje 38. godine. Tokom svoje prakse upoznaje sa kineziologijom koja se pojavila kao metod alternativne dijagnostike u medicini. Utvrđeno je da neke stvari imaju takav efekat na tijelo da ga momentalno ojačaju ili oslabe. Hawkins je jednostavni metod testiranja mišićnog otpora počeo da primjenjuje na daleko šire područje od medicine. Ovim metodom može se dobiti odgovor na svako pitanje ako se pitanje postavi da odgovor može biti da ili ne.
Na osnovu toga Hawkins je sastavio Mapu svijesti (Map of Consciousness) koja kreće od 20 (Sram) kao najslabijom energijom pa do 700-1000 (Prosvjetljenje). Npr. Hrist, Buda i Krišna kalibriraju na 1000.
http://en.wikipedia.org/wiki/Levels_of_consciousnessKurs kalibrira na relativno malo, 600 (Mir), za razliku od budizma npr. koji kalibrira na 930.
Arten i Pursa upoređuju Kurs sa mnogim učenjima kako drevnim tako i novijim. To je neophodno, ne da bi se potcjenjivala druga učenja već zato što je to način na koji se uči i spoznaje u dualitetu. Svi težimo zadovoljstvu jer veoma dobro znamo šta je bol. Ovaj bijeli tekst čitate sa crne pozadine, itd.
Jedini alat koji imamo za ispitivanje onoga što percepiramo kao stvarnost je svijest, ali pošto je svijest takođe dio dualiteta (jer ako postoji svijest mora postojati i nešto još čega bi bio svjestan) što znači da praktično nemamo nikakav alat da ispitamo stvarnost koja je van dualiteta. Zato Kurs i insistira na iskustvu i ne bavi se ni pojavnim svijetom a ni stvarnim svijetom koji je praktično neopisiv. Niti su riječi podesne da ga opišu jer su kao što Kurs kaže simboli simbola, dvaput odvojene od stvarnosti.
Pa su tako A&P i Hawkinsovo učenje uporedili sa Kursom.
Kao razlog za nisko kalibriranje Kursa po ovom metodu A&P navode činjenicu da se Kurs ne bavi Bogom i Božijim univerzumom. Kurs se bavi egom i njegovom dinamikom i zbog toga kalibrira relativno nisko.
Osim toga, još kažu da ovaj način otkrivanja istine nije sasvim pouzdan, baš kao ni ostali, kao npr. Yi Jing, astrologija, numerologija itd. Razlog je da ego ne može dozvoliti da bude predvidljiv. Jedan te isti lijek neće iscijeliti svaku osobu. Kad bi znali gdje i kada će biti zemljotres mnogo bi bilo laše, zar ne? Itd.
A druga stvar je da se ovdje koristi posljedica da bi se izmjerio uzrok tj. tijelo da izmjeri um.
Inače, Hawkinsov opis prosvjetljnja je bio prvi koji sam pročitala od nekog zapadnjaka, dotad sam imala prilike da ih pročitam samo od nekih istočnjačkih mistika i bila su totalno nerazumljiva za moj zapadnjački um koji sve pokušava razumjeti lijevom stranom mozga. Poslije sam pročitala još dosta o iskustvu prosvjetljenja od drugih zapadnjaka, kao u Gerijevim knjigama, kod Tollea i još nekih ali mi je Hawkinsov opis i dan danas najljepši i najbolji.
Ovo sad tog dijela:
Samo pomisliti na sliku ili božansku figuru svakog osnažuje. Dakle, molitva i religijsko i duhovno obožavanje ima veoma brz demonstrativni pozitivni efekat. Zapravo, spasilac je neophodan za sve ljude koji kalibriraju ispod 600, što znači da čovječanstvo kao cjelina zaista treba doprinos velikih duhovnih učitelja.
U sklada sa gore navedenim, možemo napraviti nekoliko zapažanja. Univerzalno zapažanje hiljade kliničkih praktičara tokom godina je da određeni stimulansi svakoga oslabe prilikom kineziloškog testiranja. Tako, da bi se demonstrirala kineziologija velikom auditorijumu obično se subjektu testiranja da da pogleda u fluorescentno osvjetljenje ili da drži pesticid preko solarnog pleksusa. Ovi stimulansi pouzdano svakoga u publici oslabe. Čak i pogled na pesticidom kontaminirane jabuke ispred dvorane predavanja čini da veliki broj publike oslabi. (A suprotno, zamišljanje božanskih figura svakoga osnaži).
Jednom je grupa ljudi došla na kliniku da uči kineziologiju i iznenađujuće ni jedan pouzdani negativni stimulans nije imao efekta na njih i testom je utvrđeno da su imuni na eksternu negativnost. Tokom ispitivanja utvrđeno je da su svi duhovni aspiranti i učenici koji su, u ovom određenom slučaju, praktikovali duhovni kurs instrukcija zvani Kurs čuda. Ovo je otkriće bilo važno i vodilo je daljem istraživanju u kojem su učenici koji su namjeravali završiti jednogodišnji plan Radne knjige Kursa čuda testirani prije početka kursa i serijski poslije. Kada bi učenici bili negdje oko 75. lekcije izgubili bi ranjivost na negativne stimulanse. (Kurs čuda se zasnovan na moći opraštanja.) Ovo omogućava zamjenu egove percepcije i njegove dualističke pozicioniranosti sa istinom koja zamjenjuje neistinu. Kritična lekcija u Kursu čuda gdje učenik pokazuje ovaj prelaz je "Ja sam podložan samo onome što držim u umu". (Da li je Hawkins ovdje nešto pobrkao? 75. lekcija se zove "Svjetlost je došla", prim.prev.) Međutim da bi se lekcija primila, ranije 74 lekcije moraju se dnevno praktikovati kao što je preporučeno.
Naravno ova promjena se dešava zapravo u umu.
Znači moglo bi se reći da već negdje sa 75. lekcijom počinje prestanak identifikovanja sa tijelom. A jednog dana će rezutirati i sa imunošću na bol, bilo fizičkim bilo emotivnim.
Pozdrav