znak je napisao/la:
Kretanje svega što postoji je krenulo iz jedne tačke kakve god, i širi se kao svjetlost fara na autu, ne iz dvije tačke pogotovo ne iz svijetle i tamne tačke, što znači opet ???
Gdje smo sada ??? Možda u centru svjetlosti koju proizvodi far, a možda i na obodima te svjetlosti, pa od toga imamo osjećaj postojanja te dvije tačke koje se čine posebnim i odvojenim...
He, he, draga, u tome je fora. Ne znam zašto itko misli da ćemo na lijepo posluženom dobiti recept za postojanje, ono postojanje koje unutar sebe ima i odgovor na pitanje tko smo i kuda idemo.
Utemeljitelji su svašta rekli, svakako se može shvatiti to što su nam ponudili, između ostalog evo jedne mogućnosti - ispalo je da je Glavi bilo dosadno, a mi smo oblik razbibrige. No, unutar toga imamo i "izvidnički" posao. I ne samo to, traži se od nas da postignemo ono što ni oni ne mogu - obratite pažnju kad objašnjavaju da gube svoje sposobnosti radi silaska kroz gustoće - nije li onda smiješno da je pred nama zadatak da činimo ono što njima ne polazi za rukom? I to iz suprotnog pravca? Jel to onda vrijednije? Možemo li mi nešto što oni ne mogu? Jel u tome caka?
Druga je mogućnost ta da mi Jesmo - ali smo negdje, nekada napadnuti - pa zaboravili tko smo, ali nismo dio ove Glave - iako netko želi da mislimo da jesmo.
Ma ima tisuću mogućnosti - nismo puno pametniji nakon čitanja ove knjige, ali to je tako sa svime, zato je ova knjiga jednaka ostalima. I ona se čita na način da nije zdravo sve primiti "zdravo za gotovo".....
Nadalje, može se ovo promatrati i kao nuđenje obrasca po kojem se stalno i iznova sve događa - jer kad opisuju kako je to nekada bilo - može se nekako povući i paralela s ovime što vidimo danas - ako u događanja uklopimo sve ono što prepoznajemo kao manipulaciju - počevši od farmaceutske industrije, medija, politike itd.....način djelovanja je identičan - samo je smješten u drugačiji okoliš.
I sad, mene je raveselilo što spominju otmice - kao i što me je razveselilo da sam iznova pročitala kako smo to mi sami jednom davno dozvolili. Sve ovo vrijeme istraživanja istih - pitam se - zašto osjećam da to nisam dozvolila? U čemu je fora i šta trebam naučiti. I onda - čitam Utemeljitelje i opa - naveli su lijepo kako ima i onih koji su zaboravili da su to dozvolili - ali gle čuda - naveli su i da postoje slučajevi gdje to nije dozvoljeno i otimaju se i oni koji nisu dali dozvolu za to. I taman kad sam trebala saznati tko su ti kojima se to radi i zašto im se radi - lijepo se povlače i kažu da o tome neće govoriti!!!!!
Tako da sam eto na jedino pitanje koje sam imala u vezi knjige - ostala uskraćena odgovorom. To valjda spada u onaj dio o slobodnoj volji koja je tako zgodno objašnjena.
Ali - pitanje je zaista što smo saznali novoga - pa evo ja sam saznala da nisam luda što osjećam da im nikada nisam dozvolila da mi rade to čega sam se sjetila da mi rade. Meni je to dovoljno. Ta jedna rečenica vrijedna je čitanja svih ostalih.
Spominjali su i entitete. Vrlo interesantno - sve je to njima normalno, samo su zaboravili reći kako živjeti da uklonimo tu mogućnost. Ne samo da su to zaboravili - već su nam lijepo ponudili i servirali sve one tehnike za koje je upitno kakve su, ali su one ponuđene kako bi svoju dušu doveli kući.
Pitam se čijoj kući? Glavi? I koliko će nas do nje doći? Kakvi ćemo doći? S gomilom prtljage koju smo pokupili istražujući kako se vratiti? Ali - to je valjda normalno u ekperimentima. U eksperimentu u kojem je od početka postavljeno pravilo da bude teško i mučno. Ali ako smo nastali s premisom da nam je to svrha - šta sad!
Taj dio o fragmentaciji duše je vrlo interesantan - otvara tisuću i jednu mogućnost.
Dakle, ovu se knjigu zaista može promatrati s više strana - ali kao i uvijek do sada, mudro je čiati je kao da jedemo ribu. Odvojiti od kostiju, a onda ono što je ostalo za konzumaciju konzumirati budno.
Alf
