Što bi rekao Rudolf Steiner da može vidjeti današnji TV-program, da može vidjeti današnje izdanje novina?
Rodolf Steiner je umro 1925., nije osobno svjedočio usponu Nacista, nije znao kakve su se strašne stvari događale i na koje su sve načine duše ranjavane, nije znao za strahote Drugog svjetskog rata, za milijune stradalih duša...Znao je za strahote Prvog svjetskog rata, ali za Drugi, koji ga je nadmašio u svemu, nije mogao imati materijalna ni duhovna svjedočanstva.
Što bi rekao da je to znao?
Bi li današnje stanje duha možda povezao sa milijunima stradalih u Drugom svjetskom ratu, s dušama krvnika i dušama žrtvi. Kamo su završile sve te silne nesretne duše? Zamislite ogromnu količinu negativne emocionalne energije koja se u takvoj količini ne mož
e reciklirati.
Možda se njihov jad sada očituje u TV programu koji vrti samo jedno: ubojstva na tisuće sivrepih načina, masakri nad ljudskim tijelima s tisuće različitih povoda?

Trebalo bi iscijeliti rane pojedinačnih duša stradalih u novim inkarnacijama, trebalo bi iscijeliti rane na kolektivnoj svijesti čovječanstva drugog svjetskog rata i svih ostalih ratova.
Ta zaostala nerazriješena negetivna emocionalna energija u svakom od nas reinkarniranih iz tih vremena (a i nem drugih vremena iz kojim smo se mogli vratiti i ponovo pojaviti) sprječava nas da budemo sretni i zdravi.
Sadašnje vrijeme tehnoliškog razvitka civilizacije, sadašnje vrijeme kolektivnog i pojedinačnom blagostanja trebalo bi omogućiti sretan život svakom od nas. Ali ne, količina nesretnih ljudi raste. Paradoks? Ili normalna posljedica neriješenih traumni iz prošlih života?
Bavi li ne netko tim problemom osim pojedinačno terapeuta koji liječe jednu po jednu nesretnu ratnu žrtvu kroz tretiranje traumi prošlih života.
Je li antropozofija povezivala stradanja pojedinaca u Prvom svjetskom ratu s osobnih sudbinama i nevoljama ljudi koji su se nakon tog stradanja ponovo reinkarnirali?
I što bi rekao Rudolf Steiner o današnjem vremenu u odnosu na stradavanja u prošlosti?

Duša može proizvesti esenciju i poslati je u tijelo da bi ga uništila i povukla iz života kad više ne može podnijeti bol koju podnosi zbog nepravde, straha, ogorčenja. Tijelo može ubiti samo sebe kad više ne može trpiti tugu,, jad, ljutnju...Jesu li sjećanja duše na prošli život i emocije povezane sa stradavanjima uzrkom povećanom broju oboljenja od raka i drugih "brzoubijajućih" bolesti? I ludovanje vremenskih prilika?

EDIT.

Radi se o iscjeljenju a ne o bezveznom razmišljanju.
Koliko sam ja razumjela ono što sam pročitala o antropozofiji i Rudolfu Steineru, oni ne bi ni razmišljali o nečemu ako od tog razmišljanja ne vide korist za opće dobro.
U tom smislu sam i postavila pitanje
Kako iscijeliti

I još bih postavila pitanje: što o ratnim ranama kažu praktikanti Obiteljskih i Sistemskih konstelecija? Oni također rješavaju traume prošlih života, pa pitam u kojoj se mjeri susreću s traumama iz tog vremena.
Pitam s razlogom: vjerujem da su toliko duboko potisnute da rijetko dolaze do površine, pa ih možda treba potaknuti...

edit

Samo pitanje mi je nerazumljivo zašto bi se bilo ko bavio time šta bi rekao pokojnik? ?
Nije li dovoljno, što je ostavio...zašto se pojedini ljudi ne mogu zadovoljiti onim što je ostavio, nego traže da se bavimo pokojnikom i razmišljamo šta bi rekao i šta bi on mislio...čemu to? Zaista ne razumem.
Prvo počistit sopsvenu avliju, a ne "dizati mrtve".

edit

Ako oboje mislite isto, onda oboje živite u utopiji. Stanje je uvek bilo loše, minimum 1000 godina, život onih sa dušom i onih bez duše je uvek nosio gomilu problema...i još uvedi napredne civilizacije, otmice, brisanja memorije, i njihove dronove sive i ekipu, i svi problemi su tu.

Rajko..i mislila sam kroz sebe i od sebe....
Naši prošli životi?
Koliko nas je u prošlom žovotu prošlo kroz taj pakao? Ne mislimo valjda da smo svi mi bili prinčevi i princeze s bečkog dvora?
Ovdje smo već duže vrijeme, Rajko, zar ne....Pretpostavljam da se podrazumijeva da dovoljno znamo o reinkarnaciji...i da je ne treba dokazivati, da je ne dovodimo u pitanje...
I da se držimo Steinerovog "Polazimo iz vlastitog iskustva, nikako drugačije...."

Verujem u reinkaranciju. Ne treba to dokazivati. Sigurno je da nismo svi bili prinčevi i princeze, u stvari ko zna šta smo bili u prošlim životima. Možda i sami nacisti.

Zanimljivo je to pitanje ali se nisam njime bavio. Ne verujem u kvalitet regresija i sličnih terapija. Astrologija ima smisla ali ne potpuno. Proučavao sam je i mislim da se čovek tu navikne da "prepoznaje" naučene stvari a ne istinu. Koliko samo vrsta astrologije ima? Karmička astrologija je možda odgovor na neka pitanja ali opet ne verujem u kvalitet javno dostupne astrologije.

Mislim da sam te sad razumeo. Želiš da osvestiš nešto iz prošlih života što ti pravi problem? I da rešiš to. I ja bih voleo to. I sam imam neke zastoje u duhovnom razvoju i pitam se da to nije nešto iz prošlog života.

Najbitnije je ne odustati.

Doktorovo učenje osposobljava čoveka da komotno pliva i u takvoj atmosferi kakvu ste opisali. Dakle, jedan od efekata je i osposobljavanje da živite i ako su proizvodi zagadjeni, ako su GMO, ako je radijacija pojačana, ako je astralno-etersko okruženje jako devastirajuće po ličnost, ako su vakcine obavezne a H1N1 i njegovi rodjaci – haraju...

Da li će se kompletno okruženje spasiti, da li će se ljudi medjusobno ubijati, peći na ražnju, voditi ljubav ili biti dostojanstvena ljudska bića – zavisi od kritične mase i njihovog kvaliteta. Svako je za sebe odgovoran.

Lična karma i rad sa njom?! Savetujem ljudima da Štajnerovim vežbama osposobe svoje biće da najpre percipira transformaciju vremena u prostor. Onda vam čitav život i doneto «nasledje» dobiju prostornu formu. Tu onda lakše percipirate probleme koji vam stoje na putu, posao koji se mora odraditi. Vidite i kako se pozicionirati da se dobije optimalan rezultat bez kolateralnih šteta.

Nisam pobornik nikakvih polujasnih metoda, nisko spiritualno pozicioniranih ljudi i tehnika. Istina, to može nekome i pomoći. Pobornik sam oprobanih i sistematskih metoda rada na sebi.