Deveti dio

E, ovdje sad postaje interesantno.

Steiner dakle tvrdi kako je Rim zaslužan za koncept građanstva i za političko-pravno mišljenje, što on ne doživljava naročito pozitivnom zaostavštinom.
Također, kaže kako je Rim zaslužan i za postojanje same civilizacije, i tek se toga grozi.

Pa kako obrazložiti to da Steiner kritički gleda na građanska prava i na civilizaciju ?

_____

Vezano uz koncept građanstva, može se razviti jedna fina analiza. Bilo bi i prikladno, jer je iz ovoga što nam Steiner govori očito, kako sam koncept građanstva i pojava građanskih prava u povijesti, imaju duboku duhovnu pozadinu.

Ako ćemo povijesno analizirati pojavu Građanskog prava, onda će nam povijest reći ovo čega se je ukratko i Steiner dotakao. Povijesno, postojala su određena prava koja je plebs u Rimskom carstvu uživao, ali kako koji, kako kad i kako u kojoj provinciji. Takvo je "nedefinirano" stanje u Carstvu trajalo stoljećima. Onda je Justinijan odlučio uvesti reda, pa naložio da se sva ta prava poslože i objedine, pa je tako nastao taj Ius Civilis. I taj Ius Civilis je temelj na kojemu funkcioniraju i građanska prava modernih država. I to se desilo negdje oko 550. godine naše ere.

Duhovno gledano, stvari su tekle tako da je do koncepta građanstva moralo doći. Da nije bilo Justinijana, našao bi se netko drugi.

I ako tom Građanskom pravu uvažimo "duhovnu klicu", onda možemo vidjeti kako je "sazrijevala" na fizičkom planu.

Justinijan je bio +550 godine.

A prvi pisani trag ikakvog prava građanina je Zakonik XII ploča, koji je izliven u bakru 450 g. prije naše ere.
Priča o njoj teče ukratko ovako: I prije toga su plebsi imali neka prava. Problem je bio što su pravo (ili mogućnost) na posjedovanje tih prava u pisanoj formi (pa i uvid u njih) imali samo patriciji. I onda jadni plebejac nije mogao do svoga prava, pa se nije mogao ni pozvati na njega.
Tako su jedno vrijeme plebejci trpjeli, pa počeli prigovarati, pa se na kraju počeli i buniti. Kad je na kraju prekipjelo, stanoviti je mudri vođa odlučio ta prava izliti u bronci i javno ih postaviti da budu svima dostupni.
Tako je to trajalo nekih 50 godina, onda ih napali neki divljaci, pa sve popalili i porušili.

E sad pitanje: koliko je trebalo proteći vremena u kojemu su plebsi trpjeli nepravdu, da bi im na kraju prekipjelo u tolikoj mjeri, pa se pobune tako jako, da to registrira rimska administracija kao objektivan problem, i onda naloži izlijevanje 12 ploča, u svrhu smirivanja tog problema ?

50 godina?
100 godina ?

To ne možemo znati, ali ako zaokružimo na 100, onda možemo uzeti -550 godinu za godinu, u kojoj se po prvi puta u ljudskoj povijesti, negdje u Rimskome carstvu pojavio nekakav zakon koji govori o pravu običnog pojedinca - građanina.

Ako ćemo dakle povijesno pratiti razvoj "duhovne klice" Građanskog prava, onda možemo reći kako se prvi mali začetak, prvi "izboj klice iz sjemena" može u fizičkom svijetu primijetiti u (otprilike) -550-oj godini, a njeno pravo oformljenje, njeno "izbijanje na površinu", njeno "ozakonjenje" se u fizičkom svijetu odvija preko Justinijana u +550 godini.

Aritmetička sredina između -550 i +550 je 0.
A nulta godina je godina Kristova rođenja.

Krist nam je dakle došao onda, kad je klica Građanskog prava bila točno na sredini svoga puta do "izbijanja na površinu".

_____
A što je to "Građansko pravo"?
Ono što mu samo ime kaže. Pravo pojedinca, običnog građanina.

A tko je taj "obični građanin" za kojega je pisano to pravo?
Pa svaki onaj koji se može identificirati kao građanin. U tu svrhu se danas izdaju osobne iskaznice.

Drugim riječima: prvo moram poznavati pravo koje meni kao pojedincu-građaninu pripada, potom pred sud. I sve što tamo još treba, je da se ispravno identificiram. U današnje vrijeme, ime, prezime i OIB su dovoljno.

_____
Ono što piše na osobnim iskaznicama, podaci su koji govore o ličnostima koje ih posjeduju.
Mi se pred svijetom predstavljamo kao ličnost. Mi ostvarujemo svoja prava kao ličnosti. Ličnosti su te koje imaju imena i prezimena, a bez toga ne možeš na sud.

A što je ličnost?
Pa laž, zabluda ... To je onaj "Miler" o kojemu Steiner maglovito govori da se trebamo naučiti "odijeliti" od njega.
(O tome se naravno puno temeljitije govori u istočnoj gnozi)

I to nam je znači donio romanizam i "latinsko mišljenje".
Utvrđivanje u ličnost, ukapanje u ovozemaljsko.

_____
Steiner kaže kako je Krist došao u vrijeme kad smo "najdublje zagazili u materijalno", te da bi - da nije došao tada - čovječanstvo otklizalo u materijalno toliko duboko, da bi na koncu propalo.

Lijepo se povijesno podudara u brojkama. Usred klijanja procesa vođenog od duhovnih snaga, a kojemu je cilj pojava koncepta građanstva u povijesti, odnosno povijesno "ozakonjenje" prava ličnosti, pojavljuje se Krist, koji se uopće ne obraća ličnosti, nego Istinskom Ja.

Civilizacija - skup materijalnih i duhovnih stečevina određenog društva. (wiki)

Opet norme, opet ukalupljivanje.



Kalupi - kontejneri - su imala značenje u ranija vremena - znači, imala su značenje u doba boga Jahve, kojega Steiner naziva "tranzicijskim bogom".

Jahve je, kao što znamo, prije cca 2000 godina otišao u "zastaru". Utjelovio nam se je novi Bog, koji se obraća Istinskom Ja. A Istinsko Ja, ako je doista Istinsko, nikakvih kalupa ili normi izvana, na sebe ne prihvaća. Nevažno je kako se zovu pojedinačno, objedinjeno ih možemo nazvati "civilizacijskim normama".

Dakle, civilizacija bi bila instrument, putem kojega negativne duhovne snage djeluju na čovjeka tako, da on gubi vezu s duhovnim, a umjesto toga se još više fokusira na svoju ličnost, tj. na svoje Lažno Ja.

Toga se Steiner grozi kod "civilizacije".

Čudesna je gustoća informacija koje se nalaze u Steinerovim riječima.

Ako čovjek uspije u određenoj mjeri "ući" u materijal kojega čita, pokaže mu se cijeli jedan "sloj" značenja. Ako za kratko vrijeme ponovo pročita isti materijal, onda u istom tom materijalu pronalazi još puno novih informacija. Ako pročita isti materijal po peti put, tako će biti i peti put.

Isti taj materijal može čitati neka druga osoba, pa pronaći sasvim drugi "sloj" značenja.

______


Sad bi bio lijep trenutak da netko osjeti impuls, pa se priključi.

A ja ću, da ne ćaaaamim ćekajući impulse, krenuti na analizu 2. poglavlja SD171
(dok osjećam impuls )

Malko ću se pridružiti...


1/5

Zanimljiva štiva,
ali ja sam svejedno mnijenja da nije naodmet - bar za vježbu - pokušati i malko više (naravno ne i previše) POVIJESNOG konteksta, (tim više što isti uopće ne negira duhovni, već naprotiv) pa da vidimo...
Prvi poznati zakonik - kodificirani legislativni tekst mejnstrim datira još u doba Sumera, s kraja 3. milenija stare ere, Ur-Namuov Zakonik (ili kodeks). I odraz je tadašnjeg (i dugo otada) svjetonazora, da ne kažemo "duha vremena", koji je postojao među ljudskom vrstom.
(Ako koga zanima ukratko: https://en.wikipedia.org/wiki/Code_of_Ur-Nammu)

To što je tri i po milenija poslije jedan Ilir ili Tračanin kodificirao Rimsko građansko pravo - u široj slici stvari, pa i onoj duhovnoj ili znanstvenoj je možda (meni?) manje bitno od fakta da je od najranijih doba ljudske civilizacije bio prisutan taj "duh" (nazovimo to kako god) mandatornog - pod prisilom uvođenja (nekakvog) reda u ljudsku zajednicu (bila ta zajednica, naseobina, selo, grad, grad-država, država ili "globalno-selo"). Ili iz jedne druge perspektive - ideja nekih pojedinaca ili grupa da nekako imaju pravo upravljati i regulirati ponašanje drugih, dijeliti packe, kazne ili nagrade (ukoliko su ti prvi zakonici odrazi volja jačih pojedinaca i nametljivih nasilnika, a ne volja zajednice kao cjeline) - sve zarad nekog deklarativno "većeg dobra" (kojega su provedbe - jednako kao i samo "dobro" ili "dobrobit" - ostajale uvijek upitnima).

Drugo, značajno za taj duh, izdvojila bih sam fakat a-priori postojanja distinkcije: slobodnjak (="građanin" = "civis", jednom riječju: punopravni "drug član zajednice") vs. rob. OTKUD TO? Je, u "kolijevci civilizacije" - kakvom ju znamo i ono što se pod istom uglavnom podrazumijeva - (i isto je gdje god se ona počela razvijati diljem svijeta) je od samog početka postojalo to nekakvo () učenje da su ljudi "robovi bogovima".
Ali ono što masa nas lako propusti je da su - i prečesto - ti "bogovi" ispadali tek utjecajni ljudi... koji su iz ovog ili onog razloga imali (izvršnu) moć nad drugim ljudima ili grupama ljudi. Zanimljivo...

OTKUD TO I ZAŠTO TO (porijeklo i svrha), ta ideja da su jedni ljudi tu da bi i kako bi služili (ne puka uslužnost i pomoć kad i tamo gdje i u čemu možda ustreba, već:) i bili robovi nekoj drugoj grupi ljudi, najčešće manjinskoj. Sama ta distinkcija, razlikovnost, začeta je vrlo rano u ljudskoj povijesti... i začas je bila globalna... ili jednostavno: bila je globalna i širila se skupa s i paralelno s tzv. "civilizacijom". (Naravno, sekularne legislative tog tipa nisu bile jedine, postojale su i "spiritualne" (tj. religijske) odrednice kroz ritualno-ceremonijalne obrede koji su bili jednako mandatorni kao i kodificirani sekularni zakoni). Ako ništa drugo, dvadeseto stoljeće se ovog zadnjeg riješilo, da bi dvadeset i prvo prijetilo ponovno uvesti te stvari pod ovom ili onom krinkom... pa bila ista i banalna "motivacijska".


Povijest razvoja tehnologije () također je zanimljivo popratiti paralelno sa svim ovim. Ako se netko pita kako, zašto baš tehnologije, dovoljno je da malko porazmisli o samoj bazi tehnologije i tome pridruži POVIJESNO i drugu stranu pitanja: kako se razvija i "pravi" išta tehnološko - od starta? S neba nam pada kiša, voda, a ne metali (zanemarujem meteore ili pak komadiće svoda (stvar perspektive, recimo) i sl. rijetkosti). Jednako tako - može se nekakva tehnologija napraviti i od motke i kamena, ali mejnstrim kultura je napravila progresiranje tek upotrebom metala pa je sukladno tome i kategorizirala isti taj "progres civilizacije".
Metala nema čak niti u zemlji (u iole bitnoj količini) u čistom obliku, već se za sve to mora rudariti rudača, pa sve to "čistiti" od "nečistoća"... Što znači da netko mora prljati ruke i pri tome ostati "kratkih rukava". Čisto za info, Rimsko carstvo je u povijesti poznato kao prvo carstvo koje se pozabavilo uvođenjem sigurnosnih mjera u taj posao rudarenja i lomljenja kamenja (rudnike i kamenolome). Do tad, na tom nepriznatom ratištu (između tehnologije - mahom profita i čovjeka) - a i ratu slobode i ropstva - su milijuni ljudskih bića ostavili svoje živote kroz povijest.
Naravno, ne treba zanemariti ni (banalniju) potrebu npr. sječenja stabla da se dobije drvna građa i materijal, makar i za ogrijev - startna destrukcija... Da ne širim:


Ostala legislativna štiva, bila ista zapisana klinastim ili nekim drugim pismima na glinenim pločama, komadima stijena, kožama, papirusima, skrolovima, knjižurinama ili u "cloud"-ima jednako su zanimljiva i kao DUHOVNI i kao znanstveni (povijesni) fenomen (u smislu: promatranja i opservacije pojavnosti), bila štiva u pitanju ono Hamurabijevog zakonika (...), Manuovog zakonika, Mojsijevog (Levitskog) zakonika... pa i Justinijanovog kodificiranja "građanskog" prava.

nast...

2/5

Znači:
1. otkud ta ideja prisilnog upravljanja - koja kulminira u tim kodificiranjima zakonika - putem kazni (nema nagrada, samo kazna do kazne (i neke vrste nadoknada, odšteta) za počinjeno zlodjelo - što je dato društvo smatralo zlodjelom (ili kodificirao kodifikator zakona));
2. s kojom svrhom - postoji li ikakva druga svrha osim sekularnog upravljanja (zaštite privilegija i prečesto) u tim očiglednim odjecima u njima psiho-moralnih datosti (svakog datog društva koje ih je i kodificiralo) koje su bile (manje ili više) opće prihvaćene i vrednovane;
3. kad su već tu - kakve su distinkcije postojale unutar tih kodificiranih pravila - u smislu: na koga se stavke odnose, s obzirom da su iste svugdje postojale s manje-više istim mehanizmima prijetnji i kazni (to se nekad zvalo "prokletstvima").


Usput budi spomenuto, niti jedan suvremeni, današnji Zakon nema čovjeka, ljudsko biće za subjekt odnosno objekt na koji se odnosi bilo stavka bilo cijeli Zakon. Sve stavke zakona se odnose ili na "fizičke osobe" ili na "pravne osobe". A npr. što je to točno "fizička osoba" nije definirano nigdje osim možda, onak, izokola upereno prstom u neku sumaglicu, u nekoj fusnoti nekog udžbenika. Svi mi prećutno pretpostavljamo da se sve te mase zakona danas koje se odnose na "fizičke osobe", odnose upravo na nas osobno. Zanimljivo, ne? Stari Rimljani su bar bili "građani" (ili "građevine", ako vam je do [] neslanih šala)... "Robovi" nisu bili ništa do roba. Sada su svi izjednačeni u "fizičke osobe". I mi svi sve to prihvaćamo kao da je bogomdano.


Od početka su (koju god se "civilizaciju/kulturu" uzme kao nekakvu "prvu") - i ako pogledaš taj prvi znani slučaj zakonika - postojale točke zakona koje su se odnosile na "civis" - GRAĐANE = SLOBODNE (nativne) ljude (iz zakonodavčeve perspektive) s jedne strane, i s druge one koje su se odnosile na robove (sve ostale, kako god ih se zvalo). Ostalo su marginalije (je, istina, i te marginalije su onda "uređivale" ili određivale često nečiju sudbinu, ali postojala je ta a'priori stavka svugdje ista). Hamurabijev je zakonik imao istu strukturu i distinkcije. I starogrčki zakoni su imali istu strukturu - samim faktom postojanja slobodnih i robova u čak i toj famoznoj Atenskoj "demokraciji" (nisu robovi činili taj atenski "demos", već isključivo "slobodnjaci"; i to ne bilo koji i bilo kakvi, već "aristokratski"...). Nisam čitala Justinijanov, pa tko jest neka kaže da li je i on zadržao distinkciju između "Građana" = Slobodnjaka i "Robova" (bili isti oni porobljeni osvajanjem, dužnički ili kakvi god), i ako nije - zar je Justinijan (deklarativno) "ukinuo ropstvo"?

nast...

3/5

Čini mi se da se, pak, "grčkoj misli" ovdje pridaje nešto što joj izvorno ne nužno pripada. Ta nekakva imaginativnost misterijskih škola - POVIJESNO (i time znanstveno valjda) - ne zna se (recimo) gdje je začeta. Ali je bila rasprostranjena među Kaldejcima - bliskoistočne kulture (sve odreda značajnije staromezopotamske kulture su osnovali Kaldejci tj. Amorećani - što je samo po sebi zanimljivo): Sumer, Akad, Babilon.... Ima toga i na Dalekom istoku... ceremonijalni ritualizmi npr. RigVeda mogu otkriti kakav ih je mentalni (psiho-) sklop institucionalizirao. Na tlu Europe imaš identičan svjetonazor u Etrurskoj disciplini npr.... ili pak u ovoj sada aktualnoj pradrevnoj civilizaciji Balkana... Svugdje ista stvar, diljem svijeta... Gdje je copyright?

Etrurski korijeni rimskog carstva i sami počivaju na "imaginativnosti" divinacijskih misterijskih svjetonazora i njihovih "augura" (religijskih službenika drevnoga Rima koji su promatrali oblake, let ptica, iznutrice poklanih životinja... i u njima tražili znakove božanskog odobrenja ili poricanja ikoje aktivnosti; konačno, i Konstantinove vizije su, poznato je, poticale njegove vojne i ine čine. Ali sve je to identično postojalo i kod ranijih spomenutih blisko-istočnih tj. mezopotamskih "kolijevki" civilizacije). Na kraju krajeva, kao što rekoh, ako će se poskočiti posve na Istok, sva ta imaginativna ili kreativna misao je prisutna i u Indiji kroz RigVedske animističke napise. A možemo se vratiti i na Grke: Hesiodovu (kao i ostalih pjesnika) imaginativnost totalno su porekle kasnije grčke filozofske škole i filozofska misao (koja više nalikuje toj "rimskoj" (prije Rima, u ranom Rimu jednako kao i onom kasnijem) nego ideologiziranoj "grčkoj"). Pri rečenom posve ignoriramo da i sami korijeni "grčke" filozifije (pa i najraniji filozofi tu) nisu uopće bili grčki, već isti oni kaldejski... i poslije su ih uvezli stari Grci...

Stoga, čini mi se da se u ranijim izlaganjima ovdje na ovom topiku (ili u samim tim Štajnerovim idejama), i "rimskoj misli" pridalo nešto što nije nužno izvrlo s njom? Ili mi je potpuno promaklo što se točno (a'la "rimski") pod obje (i "grčkom" i "rimskom") ovdje podrazumijeva. U slučaju ovog drugog, duboko se izvinjavam.

Jednako tako, da se malo ponovim - i kodificiranje - kako legislativno tako i kakvo god (svjetonazorski tada relevantno), postojalo je i u tim istim spomenutim (inače vrlo imaginativnim) staromezopotamskim kulturama i misli. Isto vrijedi i za staroindijsku Veliku Bharatu ili Arratu (koliko je bila velika, nije sad niti relevantno). Na kraju krajeva, uz "imaginativni ili kreativni" animizam, Rig Vede sadrže sasvim lijepo kodificirana pravila za obavljanje tih rituala, koliko god bila podloga svega toga "imaginativna", ljudska "prisilna" (sic!) aktivnost je bila uvijek vrlo praktična, pragmatična, često "vrlo zamorna do u detalje".

Nema tu jedni su mislili lijevom, drugi desnom polovicom mozga. Nema toga, osim u nečijim vlastitim mentalnim tijekovima (ili indoktrinacijama i prihvaćenim nit istinama nit faktima) - pri čemu se onda nužno mora postaviti i pitanje: a čemu zapravo to tj. koja je namjera jednog takvog izvlačenja, uz sva dužna štovanja svačijim imenima. To mu dođe kao ona relativno suvremena izmišljotina da zapadnjaci razmišljaju u terminima "ili-ili" (isključivost) dok indijska misao biva utemeljena na "i ovo i ono" (uključivost). I jedino što bi (jadni) Indijac na to mogao reći (što i jest rekao!) je: znači ja (kao Indijac) bih trebao ILI razmišljati unutar okvira "i-i" ILI nikako kad o nečemu razmišljam? Nebulozne ideje.


UVIJEK I ODUVIJEK su vladari potlačene "gurali i isprogramiravali" u desnu polovicu (jer takvi ne razmišljaju previše nit široko nit duboko i neće se preveć buniti) - radi pacifikacije i nekakve eventualne mrkve (bila ista i posmrtna), a afektivne ambicije rješavane su strahom (ili mitom i vrbovanjem). I s druge strane, isti ti su kodificirali neke setove pravila života u toj zajednici kojom su kao "upravljali" i na drugu stranu vage stavljali kazne, ili privilegije (koje su često bile a'priorne). Ako pogledate npr. u Bibliju i cijeli slijed zbivanja kad su Izraelci od Boga tražili da im da kralja i uspostavi ga nad njima kao što postoje kraljevi u drugim narodima, Božji komentar na to - kroz usta proroka - je bio: zlo i naopako! Ali, što su htjeli, to su i dobili...


Nužnost je staviti stvari i u taj nekakav POVIJESNI SLIJED... jer će se lako, u suprotnom, zapeti i napraviti od (nepostojeće možda) muhe slona. Dok će stvarna muha i stvarni slon ostati neprepoznati. [Možda i upravo u tome čuči dobar dio motiva ovih današnjih "kompliciravanja" i "reinvencije" povijesnih sljedova i "restarata" "civilizacije" - fakat propuštamo: jedne te iste (ideje što "civilizacija" jest tj. jedno te isto (u praksi) politiziranje, jedne te iste demagogije, uz suvremeni štih "reseta" kroz aktualnu novotariju: tehnologija/tehnološka razvijenost).]

Općenito u ljudskoj zajednici, pa i ovoj suvremenoj (ako se uopće može prozvati zajednicom nešto u čemu pravog zajedništva zapravo niti nema niti ga može biti - na razinama koje se guraju u prve planove), ili da kažemo na Zapadu - kako god (ali svakako puno šire - jer ljudi su svugdje ljudi), paralelno su prisutne obje struje: i "rimska" i "grčka".
Ono što je momentalno fakat je: proturavanje i forcanje IRACIONALNOGA u područja u koja ono prirodno ne pripada, osim u momentu kad se odvija degradacija. Čak i sama metafora: ljudi su usnuli i spavaju, pa ih treba probuditi suptilno ukazuje i pokazuje na prirodu momentalnog cajtgajsta: ljudi su postali za dana iracionalni i dnevne aktivnosti postaju podložene iracionalnim impulsima - treba povratiti kiše racia u svakodnevicu. ...Neki balans možda... (koji se čini preusmjerenim i nakrivo upravljanim...). Koga zanima može se pozabaviti Le Bonovom: Psihologija gomila - knjižicom, napisanom prije više od sto godina, na temu upravljanja iracionalnošću masa... Ili se totalno brka i iz krivog kuta gleda na cijelu tematiku jave i njene veze s raciom. To jest, iracionalni aspekti jave su puno podatniji manipulacijama... Na dobro ili zlo, oboje podjednako - stvar izbora. Tko bira?

A sve to skupa je možda prije kao neki društveni ciklus i nikakva odlika zapadne suvremene civilizacije koja možda deklarativno (uređenički i udžbenički) počiva na nekakvim "rimskim" kriterijima. Isti oni, pak se čini, nit su rimski, nit su posve ono na čemu je zapadna - zapravo globalna - civilizacija danas utemeljena in-d-frst-plejs). Poanta: ista ta civilizacija nije uopće Zapadna! Već globalna. Uvijek bila, gdje god da se pojavila...

nast...

4/5


Prije sad već pa i skoro cijelo stoljeće:

Danas je taj problem, ako ćemo to nazvati problemom, otišao puno dalje. I bez brige, od doba Štajnera do danas, mnoge mudre (vodeće) glave su odavno upoznate sa Štajnerovom dijagnozom i jednako tako odavno su poradile na "lijeku". If you catch my meaning.

Tako da danas imate "forcanje" () "ogrkljenja". KREATIVNO mišljenje, ljudski POTENCIJALI, imaginacija, osobni POTENCIJAL se pokušavaju "oživjeti", ali na jedan posve neprirodan im način, način koji žudi jedino iskoristiti svaki dašak "nadnaravnoga" (da ne rečem "misterijskog") - za koje se osmišljavaju cijeli sijaseti pseudoznanstvenih (kodificiranih ili "latiniziranih") smjernica - kako bi se produljio životni vijek tog komatoznog "suvremenog (navodno) Rima". Isti je pak i sam odavno prestao biti "Rim" i nosi samo ime. (Nastranu to što je izvorni, prvotni Rim bio etrurski (analogno "grčkom" ovdje) koji je - gle čuda, jednako ako čak ne i više [kroz kulturološke "meme" npr. ili tzv. "subliminalne poruke/fraze"] u korijenima suvremene civilizacije nego taj "latino-rimski" izdanak).

Fakat i kroz same na nekim mjestima praktički "mandatorne" vježbe dubioznih psiholoških teorija (i vrednota) (NLP-a, osobne moći, komunikacijskih vještina, vježbi disanja - ulaženja u alfu ili thetu (da ne rečem trans), psihologije osobnosti...) - teže se masovno primjenjivati tamo gdje su se u ta davna vremena primjenjivali samo i isključivo "na dvoru vladara". A "dvor vladara" danas kao komad magneta privlači u se imaginalne moći i (inherentne) sposobnosti za istu, širokih masa i svi "vode politike" sa svojih fotelja i kauča. A GDJE su situirani ti "vladarski dvori" danas - nitko ne zna. Zapravo, bivajući decentraliziran kroz sistem mreže, grčko-rimski dvor je, kako bi rekao Kafka - na svakom tavanu. I iz tog tavana je na svakome od nas dano na volju maltene svakodnevno: hoćemo li izaći iz njega danas, ili (neko) sutra.

Neki čudan i neprirodan je to konglomerat, amalgam - koji ne bi mogao opstati nikakvo iole značajno vrijeme, OSIM ako se redovito i čak ceremonijalno-ritualno (da ne kažem već i rutinski) ne ispunjavaju svakodnevno prethodno neki preduvjeti... a isti su nam poznati kao "ispranost mozga" i "isprogramiranost" koji imaju svrhu: da služe em kao tračnica, em kao skretnica. A cijela ideja "civisa" i jest svojevrsni program koji se toliko uvriježio da ljudi više nisu u stanju pojmiti išta što bi mu moglo biti alternativa, a da ne ispadne puko divljaštvo. Brrrr... "neciviliziranost".

Baj-d-vej, idejne apstrakcije riječi nisu nikakva "rimska invencija", već naprotiv - grčke filozofije (koliko je ista uopće bila (osobito rano-) grčka, drugo je pitanje). Jedino u šta je Rim razvio cijelu priču, bila bi "kineska poslovična praktičnost" (mada joj parira "indijska praktičnost" koje su moralnosti puno dubioznije), da ne rečem iskoristivost trenutka. Ali niti to nije rimska invencija, a i Kinezi bjehu daleko na Istoku, već je ista takva "praktična korisnost" uvedena u Rim po jednoj drugoj struji - analognoj mu po legalizmu, a koja pokazuje gdje zapravo "vode svi putevi". A naravno, vode tamo, gdje su se sva poznata velika carstva, povijesno (što uključuje i "duh" tih carstava) izmjenjivala i naslijeđivala jedna druga, naizmjence, kao po presjeku. Ako ni po čemu, ono kao nekakav općeprimjenjiv primjer koji bi bio identičan svugdje i bilo gdje drugdje u svijetu, gdje god je zašao, a zašao je u globalu.


Ako je kategorizacija, raščlanjivanje i vizualna preglednost ono što bi bio taj neki "izum Rima"... Ono što se danas, pak, događa ili izlazi na vidjelo, je jedna perfidnost u samoj legislativi (neću koristiti izraz "pravo") o kojoj čak ni kodifikator Hamurabijevog (babilonskog) zakona nije niti sanjao. Namjerno (jer kako tako šta može biti ikakvo osim namjerno?) pravljenje "rupa u zakonu" na neki rok (koje će važiti do slijedeće izmjene zakona) s ciljem da "neki" iskoriste te "rupe" pa ih poslije "zatvore" - NIJE rimska invencija. I, istini za volju, postoji (kvazi)legislativni pandan, gledano i povijesno i duhovno i, ako ćemo, znanstveno (ako su diskursi dio bar jedne znanstvene discipline, a jesu, osobito onih društvenih grana, a kao "teorijsko" ovo ili ono, prisutni su maltene u svima, čak i onim "prirodnima") - i taj pandan NEMA rimsko porijeklo. Istini za volju, iako nije riječ ovdje o Grčkom sistemu, neke malo žešće korijene istoga moguće JE pronaći u grčkoj misli, osobito onoj sofistrija, u periodu nakon Sokrata.

... još jedan pride...

5/5
Dodala bih još i ovo...

Većina tih "rimskih" careva (vladara) koji se spominju ranije uopće NISU bili Rimljani (osim što su bili podanici te konstrukcije zvane Rimsko Carstvo) - i imali (dobili) "rimsko građanstvo" (mi bi danas rekli "državljanstvo"). . .

Još tamo od 1. stoljeća carevima u Rimu su bivali Iliri, Dalmatinci (Dioklecijan rođen u Solinu), Konstantin je bio rodom iz Niša, za Justinijana se nije sigurno da li je bio Ilir ili Tračanin... bila je i serija bliskoistočnjaka (sirijaca itd.) koji su postajali rimskim carevima, pa širom šajke... odsvakuda...

Da li su svi oni bili "obrazovani unutar tog nekakvog državnog (carskog) školstva"? Dakako da jesu, nisu poput Tarzana došli na lijanama iz neke džungle i gle čuda - postali odmah carevima. Ali, da je do (regularnog mejnstrim) školstva bilo (koje je logično prihvatiti kao zrcala nekakve regularne "rimske misli i uređenja") - ništa se mijenjalo ne bi u strukturi države, carstva. Jedini zaključak je da su ti ljudi uvodili nešto što je bilo novo, novina i strano (dotadašnjem Rimu). Otkuda?
Jednako tako - ZAŠTO?
Da se ne krije odgovor u obrascu famoznog Konstantinovog institucionaliziranja "kršćanstva" - koje povijest poznaje kao "totalno paganiziranje kršćanstva" (i time praktički guranje pravog u podzemlje). Naime u obrascu, procesu zvanom sinkretizacija? Uvijek je trava zelenija u tuđem vrtu... Požude oka, tijela... taština intelekta...
Ili je sve to bilo vođeno odnekud drugdje...

Pored ranije navedenog kodificiranja građanskog prava - kao djelo Justinijana, nije li zanimljivo da je isti taj Justinijan poznat i po tome što je ustoličio papinstvo (i rimskog papu)? I paralelno s time pozatvarao sve druge kršćanske, kršćansko-gnostičke i gnostičke škole, a njihove pristaše - u najblažu ruku: rastjerao, ako već ne i dekapitirao.
Koje se od ta tri glavna Justinijanova djela može uzeti kao začetak tog tzv. "mračnog doba" povijesti (a, usput budi rečeno: još uvijek smo u njemu)? I bi li ona tj. posljedice tih čina uopće mogli opstati cijeli milenij (i dulje) bez cijelog tria? Naravno, uz nužno enforcanje - prisilu kroz total(itar)ni angažman vojnih struktura za svrhe policioniranja... Dodajmo k tome: ne da država i crkva nisu nikada zaista razdvojene, već je država postala crkva... (da nije, tolike indoktrinacije i ispiranja mozga od malih nogu ne bi ni bili potrebni). Princip... i nijanse.

I nekako - nije li sve to IONAKO blisko-istočna = bizantska (i time dobrim dijelom grčke misli? ili neke druge istočnomediteranske misli?) priča [od Konstantina rimski carevi su stolovali u, pa Konstantinopolu tj. Bizantiumu ili Carigradu, na obalama Bospora], a ne ona Zapadnog (latino-) rima kojega je sve to ionako bio - kažu "slom" i "raspad", dok je u praksi - samo tek produžetak u tzv. Sveto-rimskom carstvu... Ali ne možda tek puki produžetak, već zaživljavanje na jedan neosporno vidljivi i materijalno-sekularno(-"duhovno") uobličeni način....

Sve to skupa djeluje kao vrtloženja u strujanjima rijeke ili morskih valova... čas ga vidiš čas ga ne vidiš, čas je gore na vrhu vala, čas dolje uvučeno kao u viru da bi u nekom momentu opet izašlo na vidik...

Možemo li mi u cijelom tom džumbusu raznovrsnih utjecaja i struja(nja) razlučiti one poslovične "znake vremena"... previranja i tovljenja te "četvrte zvijeri" koja sinkretizmima polučuje i prisvaja sebi i inkorporira u se odlike i svojstva svih koje su joj em prethodile em žive (ili životare, nemoćne) paralelno s njom?

Toliko...
Hvala na čitanju i
LP