Malko ću se pridružiti...
1/5
Zanimljiva štiva,
ali ja sam svejedno mnijenja da nije naodmet - bar za vježbu
- pokušati i malko više (naravno ne i previše) POVIJESNOG konteksta, (tim više što isti uopće ne negira duhovni, već naprotiv) pa da vidimo...
Prvi poznati zakonik - kodificirani legislativni tekst mejnstrim datira još u doba Sumera, s kraja 3. milenija stare ere, Ur-Namuov Zakonik (ili kodeks). I odraz je tadašnjeg (i dugo otada) svjetonazora, da ne kažemo "duha vremena", koji je postojao među ljudskom vrstom.
(Ako koga zanima ukratko:
https://en.wikipedia.org/wiki/Code_of_Ur-Nammu)
To što je tri i po milenija poslije jedan Ilir ili Tračanin
kodificirao Rimsko građansko pravo - u široj slici stvari, pa i onoj duhovnoj ili znanstvenoj je možda (meni?) manje bitno od fakta da je od najranijih doba ljudske civilizacije bio prisutan taj "duh" (nazovimo to kako god) mandatornog - pod prisilom uvođenja (nekakvog) reda u ljudsku zajednicu (bila ta zajednica, naseobina, selo, grad, grad-država, država ili "globalno-selo"). Ili iz jedne druge perspektive - ideja nekih pojedinaca ili grupa da nekako imaju
pravo upravljati i regulirati ponašanje drugih, dijeliti packe, kazne ili nagrade (ukoliko su ti prvi zakonici odrazi volja jačih pojedinaca i nametljivih nasilnika, a ne volja zajednice kao cjeline) - sve zarad nekog deklarativno "većeg dobra" (kojega su provedbe - jednako kao i samo "dobro" ili "dobrobit" - ostajale uvijek upitnima).
Drugo, značajno za taj duh, izdvojila bih sam fakat a-priori postojanja distinkcije: slobodnjak (="građanin" = "civis", jednom riječju: punopravni "drug član zajednice") vs. rob. OTKUD TO? Je, u "kolijevci civilizacije" - kakvom ju znamo i ono što se pod istom uglavnom podrazumijeva - (i isto je gdje god se ona počela razvijati diljem svijeta) je od samog početka postojalo to nekakvo () učenje da su ljudi "robovi bogovima".
Ali ono što masa nas lako propusti je da su - i prečesto - ti "bogovi" ispadali tek
utjecajni ljudi... koji su iz ovog ili onog razloga imali (izvršnu)
moć nad drugim ljudima ili grupama ljudi. Zanimljivo...
OTKUD TO I ZAŠTO TO (porijeklo i svrha), ta ideja da su jedni ljudi tu da bi i kako bi služili (ne puka uslužnost i pomoć kad i tamo gdje i u čemu možda ustreba, već:) i bili robovi nekoj drugoj grupi ljudi, najčešće manjinskoj. Sama ta distinkcija, razlikovnost, začeta je vrlo rano u ljudskoj povijesti... i začas je bila globalna... ili jednostavno: bila je globalna i širila se skupa s i paralelno s tzv. "civilizacijom". (Naravno, sekularne legislative tog tipa nisu bile jedine, postojale su i "spiritualne" (tj. religijske) odrednice kroz ritualno-ceremonijalne obrede koji su bili
jednako mandatorni kao i kodificirani sekularni zakoni). Ako ništa drugo, dvadeseto stoljeće se ovog zadnjeg riješilo, da bi dvadeset i prvo prijetilo ponovno uvesti te stvari pod ovom ili onom krinkom... pa bila ista i banalna "motivacijska".
Povijest razvoja tehnologije () također je zanimljivo popratiti paralelno sa svim ovim. Ako se netko pita kako, zašto baš tehnologije, dovoljno je da malko porazmisli o samoj
bazi tehnologije i tome pridruži POVIJESNO i drugu stranu pitanja: kako se razvija i "pravi" išta tehnološko - od starta? S neba nam pada kiša, voda, a ne metali (zanemarujem meteore ili pak komadiće svoda (stvar perspektive, recimo) i sl. rijetkosti). Jednako tako - može se nekakva tehnologija napraviti i od motke i kamena, ali mejnstrim kultura je napravila progresiranje tek upotrebom metala pa je sukladno tome i kategorizirala isti taj "progres civilizacije".
Metala nema čak niti u zemlji (u iole bitnoj količini) u čistom obliku, već se za sve to mora
rudariti rudača, pa sve to "čistiti" od "nečistoća"... Što znači da netko mora prljati ruke i pri tome ostati "kratkih rukava". Čisto za info, Rimsko carstvo je u povijesti poznato kao prvo carstvo koje se pozabavilo uvođenjem sigurnosnih mjera u taj posao rudarenja i lomljenja kamenja (rudnike i kamenolome). Do tad, na tom nepriznatom ratištu (između tehnologije - mahom profita i čovjeka) - a i ratu slobode i ropstva - su milijuni ljudskih bića ostavili svoje živote kroz povijest.
Naravno, ne treba zanemariti ni (banalniju) potrebu npr. sječenja stabla da se dobije drvna građa i materijal, makar i za ogrijev - startna destrukcija... Da ne širim:
Ostala legislativna štiva, bila ista zapisana klinastim ili nekim drugim pismima na glinenim pločama, komadima stijena, kožama, papirusima, skrolovima, knjižurinama ili u "cloud"-ima jednako su zanimljiva i kao DUHOVNI i kao znanstveni (povijesni) fenomen (u smislu: promatranja i opservacije pojavnosti), bila štiva u pitanju ono Hamurabijevog zakonika (...), Manuovog zakonika, Mojsijevog (Levitskog) zakonika... pa i Justinijanovog kodificiranja "građanskog" prava.
nast...