Dobro te (vas) našao.
Da, bavljenje duhovnošću je baš sjajna stvar. Pogotovo je sjajna stvar kad se desi, pa preokupira osobu koja je inače poprilično dosljedno nedosljedna u životu. Ilitiga, kad se desi osobi koja nikad prije susreta sa duhovnošću nije iznašla iole trajniji cilj (interes, ideju, poticaj...) kojemu bi stremila.
To što sam ja trajno fokusiran na nešto, nebitno što, samo po sebi predstavlja ogromnu razliku u odnosu na "prijašnjeg" mene.
A Steinera ti ja nisam birao, više će biti da je Steiner izabrao mene.
Sad vidim da se izdešavalo jako puno najnevjerojatnijih sinkroniciteta, koji su na kraju doveli do toga da ja proučavam Steinera. Kad se to dešavalo, nisam imao pojma o tome, a nisam ni znao što su to sinkroniciteti. Ali sad se to lijepo vidi.
Od momenta kad sam dobio dijagnozu pa nadalje, tok mog života je krenuo u jednom drugom smjeru. Točno u tom trenutku, nešto se bitno, važno, sasvim izokrenulo.
Cijeli svoj život do tog trenutka mogao bih usporediti sa mlinom. U toj usporedbi ja sam žito, život je mlin, i kako vrijeme prolazi život me melje, a mene je sve manje i manje. S time sam se na svoj neki način i mirio, pa je crnilo unutar mene raslo, pa je to uticalo i na buduće izbore, pa sam – posljedično – u životu često izabirao odluke koje su išle na moju vlastitu štetu. Ta bi mi prouzročena šteta, naravno, poslužila da potvrdim i posnažim svoje prethodne pesimistične stavove. Vjerojatno zato sam i izabirao upravo tako.
I onda se tako polako uvuklo uvjerenje, osjećaj, da se meni nikad ništa naročito posrećiti neće, da će krenuti krivo ono što krivo može krenuti, da ću uvijek ono što steknem morati višestruko odraditi, te da ću se vjerojatno mlad razboljeti i umrijeti, te da će me najvjerojatnije dokusuriti karcinom.
I sve je to tako i bilo, mlin je postojano mlio i vodio „predviđenom“ kraju, sve do trenutka kad sam dobio dijagnozu. Tu se nešto promijenilo i tu su počeli sinkroniciteti.
Da bih ja preživio ovu svoju bolešćinu, morali su se udružiti i nebo i zemlja. Od ovog našeg nevoljnog javnog zdravstva sam dobio najbolju moguću njegu. Nikakve pritužbe nemam i smatram da bolje „uslužen“ ne bih bio ni od talijanskog ili češkog zdravstva, npr. Istovremeno, neprekidno su mi u život „upadali“ baš u trenucima kad je to trebalo, najnevjerojatniji novi likovi, koji su mi ili davali informacije, ili davali baš ono što mi u tom trenutku treba. Svašta bih mogao napisati na tu temu. Čak bi svaki moj propust, na kraju izašao na dobro.
Onda sam proveo jedno vrijeme (oko godinu i pol) liječeći se i za to vrijeme sam bio u tom specifičnom stanju prouzročenom djelovanjem što kemoterapije i imunoterapije, što uzimanjem ulja, a koje mi je omogućilo (a i natjeralo me) da veliki dio vremena provodim lelujajući u više ili manje prigušenoj svijesti „unutar sebe“ umjesto „van“ sebe.
Onda sam, u trenutku kad sam osjećao iznimni vrhunac „blaženstva“ osjetio potrebu da kontaktiram osobu koju sam zadnji put vidio i kontaktirao sa njom prije cca 40 godina, pa je i kontaktiram i vidim (sasvim slučajno na Veliki petak), jer ZNAM da trebam savjet od nje,
Onda me ona promatra nekoliko mjeseci, pa mi na kraju „tutne“ Steinera u ruke. Steiner je bio njezin svjestan odabir nakon što me je „proučavala“, što mi je poslije i sama potvrdila. A mogla mi je „tutnuti“ koješta, jer upoznata je sa koječime.
Tako – sasvim je upitno jesam li ja izabrao Steinera, ili Steiner mene.
___
Hvala ti po preporuci literature, za ponešto sam čuo, a za ovog Badenića prvi put čujem. Nije ni čudo, nikad se nisam bavio ezoterijom. Tu imam problem s vlastitim resursima, jer planiram se uskoro prebaciti na Steinerovu „Ivanovu Apokalipsu“, a paralelno s tim sam otkrio Nicolla.
Doživim li „Apokalipsu“ kao što sam doživio „Od Isusa do Krista“, onda sam „prebukiran“ za bilo što treće, idućih nekoliko mjeseci.
Ispočetka sam mislio da je medicina most, koji će me spojiti sa duhovnošću. Odatle je došla prva moja hrana. Npr., kad sam bolovao imao sam običaj ići u kućni posjet drugim bolesnicima, pa im dizati moral. Obzirom da sam to radio i iz duše i svjesno (pomagao drugome, a pritom i sebi), vjerojatno je to godilo mojemu Višemu ja.
Ali, ispalo je da nije medicina. Nekako se tu „ne hvatam“. Imam jednog prijatelja koji je jak baš u antropozofskoj medicini, slušam njegova predavanja, slušao sam i Šimetina. Ali tu nekako, bar zasad propuštam dublje „ući“.Čini mi se da lakše „ulazim“ kroz kristologiju i filozofiju.
„Gusta supstanca“je ulje od biljke koja je iz nekih razloga kriminalizirana. To bi valjda bila tema za neke druge forume.
A kakav si ti sa Steinerom? Što ti čitaš ?