Pozdrav, ljudi. Trenutno čitate moj prvi upis uopće na Galaksijinom forumu, pa ću vam se za početak predstaviti. A time ću ujedno i obrazložiti kako je uopće došlo do toga da ja na ovakvom forumu otvaram teme.
___
Nisam mladac, za koju godinu ću zaokružiti 50. Većinu tih godina nisam imao ama baš nikakve veze s ezoterijom. Bar ne svjesne. Bio sam u potpunosti usmjeren prema „van“, a iz tog usmjerenja je i proisticao gotovo pa svaki sustav vrijednosti kojeg sam se držao u životu.
Tu se nešto nisam našao uspješnim. Vrijeme je (bar sam tako doživljavao) samo gomilalo frustracije i donosilo nove teškoće. Kroz život sam skupio određenu dozu pesimizma i gorčine, koja je vremenom samo rasla. Izvana gledano, nisam se nimalo ostvario. Tako sam se osjećao i iznutra.
Onda sam se, prije točno 4 godine, teško razbolio. Dobio sam neki zaguljeni karcinom koji je metastazirao na takav način, da medicina službeno isključuje mogućnost izlječenja, a praksa govori da ljudi požive u prosjeku 2-3 godine.
Kad me je napokon život „doveo pred zid“, onda sam napokon i ja „proradio“. Ono što sam uradio je to, da sam praktički „u koraku“ prilagodio sve one „sustave vrijednosti“, kojima sam se nekoć vodio u životu. To je možda i prvi put da sam svoje „sustave“ prilagodio na način da odražavaju i ono što osjećam, i ono što mislim.
Većinu sam svojih potraživanja od svijeta i dugova prema svijetu jednostavno otpisao. Preostala je potreba da koliko je moguće zaštitim one za koje sam intimno vezan, i da prije nego odem počistim za sobom, tamo gdje mogu počistiti.
Rekoh sebi, ako imam umrijeti – neka umrem. Neću biti ni prvi ni posljednji koji umire, ništa strašno nema u tome. Ali neću otići bez borbe.
Odlučio sam se boriti svim sredstvima za svoju kožu, pa sam paralelno odlučio ići na kemoterapiju, a ujedno i uzimati „onu gustu spustancu koja se dobije od one biljke kojoj nećemo spominjati ime“. I kao rezultat uzimanja i jednog i drugog, kao i promjene cjelokupnog „sustava vrijednosti“, idućih godinu i pol dana sam proveo u jednom čudnom stanju svijesti. Uglavnom optimističnom i opuštenom, počesto lelujavom, počesto izgubljenom, ponekad blaženom, ponekad (ali rjeđe) depresivnom i očajnom .
S vremenom sam naučio pomalo poticati i produbljivati ona pozitivna stanja svijesti, a izbjegavati ili bar prigušivati ona opterećujuća.
Metastaze su čudesno nestajale, dok napokon nisu isparile. Na kemoterapijama sam bio ukupno 15 mjeseci, a „ono drugo“ sam uzimao i dalje.
Nebrojene sam sate proveo u fotelji, snatreći u više ili manje prigušenoj svijesti neke lijepe, opuštajuće, smirujuće snove. Pomirio sam se pritom i sa Svijetom i sa Svima, ma šta oni (Svijet i Svi) mislili o tome.
Pred Uskrs 2017. sam, u vrijeme kad sam intenzivno osjećao nešto slično blaženstvu, osjetio poriv da uspostavim kontakt sa rođakinjom, s kojom sam izgubio kontakt još u ranom djetinjstvu. Znao sam da mi treba savjet drugačiji od drugih, duhovni savjet, i znao sam da je ona jako duhovna osoba.
Kontakt sam uspostavio (na njeno oduševljenje), pa smo se počeli družiti, pa mi je ona tamo negdje u lipnju 2017. preporučila da pročitam „Od Isusa do Krista“ od Rudolfa Steinera.

I tako je nastao Daniel antropozof.

E sad ću pokušati ovo „uploadati“ za probu, prije nego nastavim dalje .

Nego što nego je proba uspjela 

(Prokrala mi se mala greška u gornjemu upisu. Preporučena mi je „Krv je sasvim osobit sok“, a ne „Od Isusa do Krista“. Ova potonja dolazi na red tek kasnije)
______
Od tada do dana današnjeg sam potrošio doista puno vremena čitajući Steinera i razmišljajući o Steineru. Postao je moja preokupacija. Bez obzira čime se bavio, s kime bio, ja bih u „pozadini“ tog dešavanja u glavi mogao „vrtjeti“ neke misli proizašle iz riječi Rudolfa Steinera.
Pročitao sam „Filozofiju slobode“. Onoliko koliko sam uspio shvatiti iz te knjige, bilo je dovoljno da sasvim drugim očima gledam na svijet, nego sam prije gledao. Naučio me Steiner misliti, doslovno.
Zdravstveno sam izvrsno i doživljavam se potpuno zdravim. S vremenom sam smanjivao i uzimanje ulja, pa i potpuno prekinuo sredinom prošlog ljeta.
Aktivan sam u radu jedne antropozofske udruge, a jesenas smo obrađivali „Od Isusa do Krista“. Tu sam se ja, kao relativni novajlija, našao u čudu, jer sam u knjizi neprekidno nalazio drugačija značenja, izvlačio drugačije usporedbe, nalazio drugačije poveznice, nego svi drugi. Sve uz „osobit osjećaj da sam u pravu“.
Tu sam se našao u problemu. Objektivno, potpuna sam neznalica. Niti sam se bavio psihologijom, niti filozofijom, ponajmanje misticizmom ili bilo čime okultnim, a ni crkva me nije viđala svake godine. Čitao sam samo i isključivo Steinera, u posljednjih godinu i pol. I to ispočetka u ne baš sasvim svjesnom stanju. A opet, imao sam nedvosmislen osjećaj da postoji neko dublje značenje iza onoga koje mi se govori, i da ga nazirem.
To je rezultiralo određenim interesantnim dijalozima unutar grupe. S jedne strane, ne mogu a ne pohvaliti svoje kolege antropozofe. Moja su „izdvojena“ ili „drugačija“ mišljenja prihvaćali sasvim otvoreno i bez ikakvog osjećaja ugroženosti. S druge strane, osjetio sam se sputanim. Nisam uspijevao dočarati ljudima ono, što smatram bitnim.
Onda su se ti moji pojedinačni „naročiti osjećaji da sam u pravu“ počeli pomalo stapati u male cjeline. Onda sam tako došao u situaciju da smatram kako sam ponegdje kadar nadostaviti određenu Steinerovu riječ, ponegdje shvatiti njegovu ironiju, ponegdje povezati parabolu, ponegdje shvatiti značenje toga što govori o današnjem vremenu, ponegdje pojasniti njegovo objašnjenje Evanđelja…a da o tome neću imati s kime pričati, na pravi način.
A kako i bih, kad ovako neuk ni sam ne znam što to znam.

I tako sam ja jedno vrijeme proveo sa puno pitanja u glavi koja traže odgovor, i puno zaključaka koji traže potvrdu.
Dva su me pitanja naročito „žuljala“:
1) Što se krije iza toga, kad Steiner u prvom poglavlju navedene knjige spominje „tri glavna principa sveta, koji se oličavaju na razne načine u raznim pogledima na svet…“, pa potom ta 3 principa prikaže kao Princip Oca, Sina i Duha Svetoga. Ili, kao „ono što ulazi u svest, zatim ono što se nalazi ispod praga svesti kao naš podsvesni duševni život, i treće ono, što kao nepoznati život prirode i istovremeno nepoznati život čoveka, živi u nama kao dio velike nepoznate Prirode“. Jedno vrijeme sam se zabavljao tražeći oko sebe Principe. Npr. primjer očinjeg vida: nesvijest = ono što ne vidiš; podsvijest = ono što ti je van fokusa; svijest = ono na što fokusiraš pogled.
2) Što se krije iza onog „Milera“ kojega Steiner spominje kasnije u knjizi. Jer Steiner od nas traži da (po mome pamćenju i shvaćanju) zamislimo sebe kao nekog „Milera“, pa tog „Milera“, tj. samoga sebe, promatramo „sa strane“. I onda da to vježbamo. A ja sam imao osjećaj da taj „Miler“ mora imati veze sa onim „stvarnim ja“ i „lažnim ja“ za koje sam znao da postoje, da se spominju, ali još nisam imao pojma o njima, niti sam išta o tome čitao.

Onda jedne večeri ukucam u tražilicu neku kombinaciju riječi koje su sadržale „Zakon3“ i „Istinsko ja“ (ili nešto slično), i tražilica mi ponudi Galaksija.com.

Tu sam naišao na nevjerojatno pitke i čitke tekstove iz arhive stranice, koji su me umnogome informirali i uveli me u gnozu. To što sam čitao ulazilo je u mene – ili izviralo iz mene, ovisno iz kojeg kuta gledaš – s nevjerojatnom lakoćom. Onda su me tamo uputili na Nicolla, pa sam onda čitao i njega, pribavio sebi ono što je od „Psiholoških osvrta na učenja Gurđijeva i Uspenskoga“ prevedeno na srpski, pa počeo i to čitati.
Sasvim mi je lijepo obrazloženo što se krije iza Zakona broja 3, također sam naučio kako ličnost razdijeliti na 18 (a još ne znam kako do 987, iako znam da je 987=3x7x47), a usput sam otkrio i Zakon broja 7 – koji se također sasvim uklapa u Steinerovo učenje.
Jedino je razlika što Steiner govori o planetama, a Gurđijev o notama.
I još je (po mome sudu) razlika to, što Steiner „dipli“ po svim notama, dopire čak i do najdalje, dok se Nicoll (pa pretpostavljam i njegov Učitelj) drži ove naše trenutne. Steiner „obasjava“ nadaleko i naširoko, njegovo je učenje iznimno obimno, vokabular mu je specifičan i počesto ga je jako teško razumjeti. Ono što nam Steiner govori je ustvari najbolja moguća verbalizacija od strane Steinerove ličnosti, neizrecivih istina kojima je svjedočio okultni Steiner. U usporedbi s njim, Nicoll je (opet, po mome sudu) puno razumljiviji.
Tako sam, na neki način, postao i „četvrtoputaš“ ))
(Nisam pročitao slova od Gurđijeva, ali jesam forumaše i Nicolla )

Znači, situacija je ovakva:
Prvo mi je Steiner pomogao da prihvatim Nicolla, a potom mi je Nicoll pomogao da bolje shvatim Steinera. A u svemu tome posrednik je Galaksija.com.

To je jako dobra stvar. Nadopunjavanje Steinera Nicollom (ili obrnuto) jako dobro dođe. Npr. Steiner u „10 „Zapovijedi“, veliku pozornost daje objašnjavanju „nerva“ kojeg je potrebno imati,da bi se pravilno razumjelo svete spise. O istom tom „nervu“, Nicoll govori natenane.

Daklem, ovim se putom zahvaljujem stranici Galaksija.com koja me upoznala sa sjajnim novim sadržajima, pa mi time oplemenila život.
(Naročito se zahvaljujem onome „kontejnerašu“ ,čiji je djed vukao „kontejner“ još iz Rusije.)


Eto…
Tol`ko od mene.
Zasad. Bar. Bar zasad.

edit

Dobro te (vas) našao.


Da, bavljenje duhovnošću je baš sjajna stvar. Pogotovo je sjajna stvar kad se desi, pa preokupira osobu koja je inače poprilično dosljedno nedosljedna u životu. Ilitiga, kad se desi osobi koja nikad prije susreta sa duhovnošću nije iznašla iole trajniji cilj (interes, ideju, poticaj...) kojemu bi stremila.

To što sam ja trajno fokusiran na nešto, nebitno što, samo po sebi predstavlja ogromnu razliku u odnosu na "prijašnjeg" mene.

A Steinera ti ja nisam birao, više će biti da je Steiner izabrao mene.
Sad vidim da se izdešavalo jako puno najnevjerojatnijih sinkroniciteta, koji su na kraju doveli do toga da ja proučavam Steinera. Kad se to dešavalo, nisam imao pojma o tome, a nisam ni znao što su to sinkroniciteti. Ali sad se to lijepo vidi.

Od momenta kad sam dobio dijagnozu pa nadalje, tok mog života je krenuo u jednom drugom smjeru. Točno u tom trenutku, nešto se bitno, važno, sasvim izokrenulo.
Cijeli svoj život do tog trenutka mogao bih usporediti sa mlinom. U toj usporedbi ja sam žito, život je mlin, i kako vrijeme prolazi život me melje, a mene je sve manje i manje. S time sam se na svoj neki način i mirio, pa je crnilo unutar mene raslo, pa je to uticalo i na buduće izbore, pa sam – posljedično – u životu često izabirao odluke koje su išle na moju vlastitu štetu. Ta bi mi prouzročena šteta, naravno, poslužila da potvrdim i posnažim svoje prethodne pesimistične stavove. Vjerojatno zato sam i izabirao upravo tako.

I onda se tako polako uvuklo uvjerenje, osjećaj, da se meni nikad ništa naročito posrećiti neće, da će krenuti krivo ono što krivo može krenuti, da ću uvijek ono što steknem morati višestruko odraditi, te da ću se vjerojatno mlad razboljeti i umrijeti, te da će me najvjerojatnije dokusuriti karcinom.

I sve je to tako i bilo, mlin je postojano mlio i vodio „predviđenom“ kraju, sve do trenutka kad sam dobio dijagnozu. Tu se nešto promijenilo i tu su počeli sinkroniciteti.

Da bih ja preživio ovu svoju bolešćinu, morali su se udružiti i nebo i zemlja. Od ovog našeg nevoljnog javnog zdravstva sam dobio najbolju moguću njegu. Nikakve pritužbe nemam i smatram da bolje „uslužen“ ne bih bio ni od talijanskog ili češkog zdravstva, npr. Istovremeno, neprekidno su mi u život „upadali“ baš u trenucima kad je to trebalo, najnevjerojatniji novi likovi, koji su mi ili davali informacije, ili davali baš ono što mi u tom trenutku treba. Svašta bih mogao napisati na tu temu. Čak bi svaki moj propust, na kraju izašao na dobro.

Onda sam proveo jedno vrijeme (oko godinu i pol) liječeći se i za to vrijeme sam bio u tom specifičnom stanju prouzročenom djelovanjem što kemoterapije i imunoterapije, što uzimanjem ulja, a koje mi je omogućilo (a i natjeralo me) da veliki dio vremena provodim lelujajući u više ili manje prigušenoj svijesti „unutar sebe“ umjesto „van“ sebe.

Onda sam, u trenutku kad sam osjećao iznimni vrhunac „blaženstva“ osjetio potrebu da kontaktiram osobu koju sam zadnji put vidio i kontaktirao sa njom prije cca 40 godina, pa je i kontaktiram i vidim (sasvim slučajno na Veliki petak), jer ZNAM da trebam savjet od nje,

Onda me ona promatra nekoliko mjeseci, pa mi na kraju „tutne“ Steinera u ruke. Steiner je bio njezin svjestan odabir nakon što me je „proučavala“, što mi je poslije i sama potvrdila. A mogla mi je „tutnuti“ koješta, jer upoznata je sa koječime.

Tako – sasvim je upitno jesam li ja izabrao Steinera, ili Steiner mene.
___

Hvala ti po preporuci literature, za ponešto sam čuo, a za ovog Badenića prvi put čujem. Nije ni čudo, nikad se nisam bavio ezoterijom. Tu imam problem s vlastitim resursima, jer planiram se uskoro prebaciti na Steinerovu „Ivanovu Apokalipsu“, a paralelno s tim sam otkrio Nicolla.
Doživim li „Apokalipsu“ kao što sam doživio „Od Isusa do Krista“, onda sam „prebukiran“ za bilo što treće, idućih nekoliko mjeseci.

Ispočetka sam mislio da je medicina most, koji će me spojiti sa duhovnošću. Odatle je došla prva moja hrana. Npr., kad sam bolovao imao sam običaj ići u kućni posjet drugim bolesnicima, pa im dizati moral. Obzirom da sam to radio i iz duše i svjesno (pomagao drugome, a pritom i sebi), vjerojatno je to godilo mojemu Višemu ja.

Ali, ispalo je da nije medicina. Nekako se tu „ne hvatam“. Imam jednog prijatelja koji je jak baš u antropozofskoj medicini, slušam njegova predavanja, slušao sam i Šimetina. Ali tu nekako, bar zasad propuštam dublje „ući“.Čini mi se da lakše „ulazim“ kroz kristologiju i filozofiju.

„Gusta supstanca“je ulje od biljke koja je iz nekih razloga kriminalizirana. To bi valjda bila tema za neke druge forume.

A kakav si ti sa Steinerom? Što ti čitaš ?

edit

Dobrodošao Danijele
Kažeš...bavljenje duhovnošću je baš sjajna stvar. Jest, slažem se . S time da se jako jako suzi broj ljudi oko tebe. Jer se malo njih bavi duhovnoću, onako, za ozbiljno.
Ali..svejedno se isplati.

Jesi li i permakulturu probao?

@Rajko
Čitao sam dijelom "Kako se stiču spoznaje" i ne sjećam se da sam puno izvukao iz toga.
Dosta sam ja toga pročitao od Steinera, što uopće razumio nisam.

Pomoć za nabavku literature mi ne treba, hvala ti.
A ovi autori koje spominješ ... što da ti kažem, nikad čuo

@arwen - pozdrav, gospo
(Rekoše da "arwen" i na mađarski znači "plemenita")

Nemam ja nekog velikoga društva, da bih ga mogao izgubiti. Ovo društva što imam, to su ionako ljudi "pomalo pomaknuti", pa vjerujem da će i oni mene "pomaknutog" istolerirati.
A i činim se sebi nekako samodostatan.

Nikad čuo za permakulturu

edit

Pamćenje me poodavno slabo služi. Kad navodim knjigu koju citiram to nije zato što sam zapamtio kako baš u toj knjizi postoje informacije na koje se pozivam, nego zato što tu knjigu upravo čitam, pa znam da je "to odatle". Uskoro zaboravim odakle mi informacija, ali znanje iz nekog razloga ostaje. Tu su iznimke jedino neke vrlo bitne spoznaje, za koje mi ostaje pamćenje i odakle sam došao do njih.
Knjigu "Kako se stiču spoznaje" imam u originalu. Još jesenas sam, pripremajući se za jedno predavanje, "odčitao" jedan nemali dio.

Što je to "praktična duhovnost" za jednoga antropozofa, meni je još uvijek poprilična misterija.
Što je "praktična duhovnost" jednog "četvrtoputaša", poprilično brzo mi je postalo jasno.

"Praktična duhovnost jednog antropozofa" mogla bi npr. biti zasebna tema u kojoj bih rado sudjelovao. Ako bi se našlo zainteresiranih za razmjenu mišljenja, naravno.

A tu se onda postavljaju dva pitanja:

1) Zašto na ovoj mamutskoj web-stranici posvećenoj ezoteriji ne postoji traga o tome da je itko ikada diskutirao o Steineru, pokušao predstaviti neka svoja shvaćanja, pokušao "nadostaviti" Steinera, okušao se u vlastitoj analizi neke crtice iz Evanđelja, ili slično?
Postoji samo određeni trag života koji se da detektirati u djelovanju avatara koji se nazvao MonteChristo, koji je očito jednako kao i ja ako ne i više fasciniran Steinerom, i koji uporno na svjetlo dana izvlači Steinerove bisere.

Ja imam neka shvaćanja i neke ideje koje bih volio podijeliti s drugima. Recimo, imam točnu predstavu o čemu to Steiner govori u pojedinim pasusima onoga što je nedavno "lijepio" MonteChristo. Volio bih ta svoja shvaćanja predstaviti drugome, a i čuti što drugi misle o tome.
A isto tako bih volio čuti i razmišljanja drugih o drugim temama, pa im "pripomoći" svojim vlastitim razmišljanjem na tu temu.

2) Pa gdje se ja ovo nalazim ?
Osjećam se kao da sam teleportiran sa USS Enterprise na neki stari, davno napušteni svijet, kojega su obitavala neka napredna bića. Građevine nepregledne, graditeljstvo savršeno, ugrađena tehnologija besprijekorna, sve je očito nekoć bujalo životom, pulsiralo idejom, i željom, i voljom ... i onda samo napušteno.
I ostade automatika raditi sama za sebe, besprijekorna, sa svim snimcima koji podsjećaju na stari sjaj.
Mašina obična

Ima tu još poneka duša osim moje, vidim.
Što li radi ovdje? Otkad je ovdje? Zna li što je s Graditeljima?

(Ovdje epizoda startreka završava sa Picarrdovom ćelavom facom u gro-planu, zadubljenom u razmišljanja o Graditeljima.)

@danijel

ne brini za pamćenje. to je jedna od nuspojava. mnoge stvari se teže pamte ali zato se stvari koje su nekom zaista bitne pamte daleko bolje nego ranije.

nadam se da ne sudiš o "stanju antropozofije danas" na osnovu tih tvojih ipak malobrojnih kontakata i komunikacija.

ima jedan jako drag pisac koji je napisao nešto otprilike ovako:



a ima još jedan koji je kao starac obraćajući se sam sebi napisao ovako nešto:



življenje antropozofije je umijeće prolaza između scile i haribde bez da doživiš havariju.

antropozofija je mnogo širi pojam nego se to uobičajeno smatra. članovi antropozofskog društva uglavnom i nisu antropozofi. to je kao da kažeš da u hr ima 85% kršćana, u okolnim zemljama otprilike isto toliko vjernika, a otkuda onda ratovi i slične stvari. u dornachu vladaju lobiji koji postižu ravnotežu i to se odražava i na sva ostala službena društva. možda ti je poznato da rudolf steiner sve do pred kraj života nije bio član antropozofskog društva kojeg je utemeljio. štoviše poznat je i pojam tzv. "sječa tetki i stričeva" kada je on raspuštao to antropozofsko društvo, meni je poznato jednom a mislim da je to možda i dva puta napravio. članovi bi se okupljali na čajankama, na reveru rozenkrojcerski križić i puna usta gluposti o tome "kako smo mi duhovni ljudi" i slično budalaštine. rudolf steiner nije mogao gledati kako se oni "bave" duhovnošću uz lijepe pričice i hrpu gluposti.

puno toga je rudolf steiner jasno izgovorio pa tako i to da nisu svi zreli za antropozofiju. svatko može postati član ali ako se radi o osobi koja nije zrela za to onda je to neiskrenost.

@danijel
Znaš kako, oko 2000 kompjuteri su došli do šireg kruga javnosti i mnogo ljudi je dobilo pristup internetu. Bilo je kompjutera i interneta i pre ali tek u to vreme se to proširilo. Odjednom je mnogo ljudi počelo da proučava duhovnost, zavere i proročanstva i kanalizirane materijale. Sve je to dobilo epske razmere posebno zbog ideje o smaku sveta 2012 i talasu koji treba da nas podigne na viši nivo. Internet je bio prepun ezoterije i duhovnih foruma i sajtova. Onda kako 2012 nije ništa bilo ceo javni bum oko duhovnosti je splasnuo. Forumi su gubili posetioce i propadali su. Svi su se preselili na fejsbuk. I tako je ostalo mali procenat ljudi koji se bavi time.

@MonteChristo


A ja sam svoju "nuspojavu" osjetio na sasvim ugodan način. Pamćenje mi je oduvijek bilo blagi užas, pa je takvo ostalo i sada. Ništa se tu naročito promijenilo nije. A s druge strane, otvorio se novi kanal koji mi omogućava da određene vrste informacija dobro pamtim i povezujem.


A ja se nadam da me se nije krivo shvatilo. Moji su antropozofski kontakti sasvim otvoreni i dobronamjerni, a sam pristup radu je takav da se potiče propitkivanje i predstavljanje vlastitih stavova. Problem nisu ljudi, nego što s tim ljudima ne mogu pričati o određenim drugačijim zaključcima do kojih sam u zadnje vrijeme (proučavajući istu knjigu kao i oni) došao. Kako te zaključke držim bitnim za razumijevanje Steinera uopće, onda je nemogućnost dobivanja potvrde od grupe proizvela frustraciju, a frustracija je proizvela impuls koji me doveo na Galaksiju.


Tebi "jako dragog pisca" u potpunosti shvaćam, ali ga samo djelomično slijedim. Prvi citat da, drugi citat ne. I to je činjenica s kojom sam se već suočio: bavljenje duhovnošću me jest napravilo mudrijim, ali nije i milosrdnjim. A mudrost bez milosrđa znade biti okrutna.


Nemam namjeru miješati babe i žabe, ali mene doista zanima kako bi se Steiner izražavao, da je djelovao 30 godina nakon Nicolla.
Koliko vidim, Steiner tek navodi na nove ideje u psihologiji, ali on sam se koristi starijim terminima, nego ih je bio u mogućnosti koristiti Nicoll, koji je učenik Junga, koji je učenik Steinerovog suvremenika Freuda.

Meni se čini da je Steinerovo obrazloženje "jastava" rezultat njegovoga uvida, ali da su tom uvidu nedostajale određene razumske spoznaje, kojima bi uvid kojega ima samome sebi bolje obrazložio. A Steiner te spoznaje nije mogao ni imati, jer su se u tom trenutku u povijesti tek počele stvarati.
Steiner iz maglovitih i okultnih dubina predočava istine, kojima još uvijek nismo pridružili riječi koje ih određuju.

Steiner se, mislim, obraća svima. Ne samo onima koji su naučili razlikovati svoja "ja", nego i onima koji još sasvim žive u svome "Lažnome ja", odnosno u Steinerovome "Mileru".
A Lažno ja ionako ne može drugačije reagirati, doli neiskreno.

Poznato mi je da je Steiner izlazio iz društava i osnivao društva, a nisam znao da nije bio član svog vlastitoga društva. Znam i za njegov generalni stav da je većina ezoterijskih putova koji nam se nude lažna.




@Rajko
Intrsting.
Jesam i ja "jašio" jedno vrijeme po jednom drugom forumu, pa još neko vrijeme na trećem. A "ezoterični val" nisam ni primijetio.
Valjda i forumi umiru.

hehe

to su dva pisca a ne jedan. prvi je bela hamvaš a drugi je marko aurelije (koji u stvari i nije pisac već je pred kraj života pisao svoja razmišljanja.

iako ti se prvi sviđa i kažeš da ga "slijediš" to nisi primijenio na drugog, već si odmah donio zaključak......
namjerno sam napisao da je starac kako ti ne bi prelako donio zaključak.

Čini mi se da se baš nismo shvatili.
Dao si mi tri citata, a ja prihvatio obatri.

Nije se meni prvi svidio a drugi nije, već sam i do prvoga i drugoga došao samostalno, ali prvoga u određenoj mjeri i prakticiram, dok kod drugoga praksa pomalo "šteka". (Puno lakše učim o milosrđu, nego osjećam milosrđe.)

A i to što kazuje treći citat sam već nekako slutio.

ma ja to opušteno.