Sada je: čet mar 28, 2024 3:33 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: čet sep 29, 2011 6:02 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet jun 12, 2009 10:26 am
Postovi: 1353
Lokacija: Split
RAD TAJNIH DRUŠTAVA U SVIJETU
Atom kao zgrušani elektricitet
Predavanje
Rudolf Steiner
Berlin, 23 prosinca 1904
GA 93

U nizu predavanja govorio sam o okultnim školama i njihovoj razgranatosti i mislim da bi danas cijeli ovaj ciklus trebali zaključiti prije nego slijedeći puta prijeđemo na drugu temu. Za tjedan dana govoriti ću o danima u crkvenom kalendaru povezanim s božićnim blagdanom — manje važnim novogodišnjem blagdanom i iznimno važnim blagdanom Sveta tri kralja. Današnje predavanje, prema tome, više će biti prirode zaključka.
Može se postaviti pitanje: Koji je dublji značaj tajnih društava i njihovih ciljeva u evoluciji svijeta? Na takvo pitanje moj odgovor bi bio da ona imaju stvarnu vezu s načinom na koji bića u svijetu evoluiraju i napreduju.
Kao što znate, za samo-razvoj neophodne su razne vježbe, i takve vježbe su u stvari dostupne. Čuli ste za Hatha-Yogu, Rajah-Yogu, i druge razne vježbe, pomoću kojih su društva i bratstva povezana s okultnom znanošću inicirali njihove članove. Netko može kazati: Sve to, sigurno, može se postići bez tih tajnih društava. Ali mogu vam reći — a tijekom predavanja to ćete shvatiti — da svijet ne može biti bez ovakvih društava. Govoreći otvoreno, sasvim je neopravdano javno govoriti u stilu manifesta Slobodnih zidara kojeg sam vam pročitao prije dva tjedna. To je samo jedan primjer. Ljudi ne mogu dosegnuti ono što je obično poznato kao besmrtnost ukoliko u određenoj mjeri nisu upoznati s okultnim znanostima. Plodovi okultne znanosti nalaze, naravno, svoj put u svijetu duž mnogih kanala. Dobar dio okultnog znanja postoji u raznim religijama i svi oni koji duboko i iskreno sudjeluju u životu religijske zajednice imaju udio u tom znanju i sebe pripremaju za postizanje besmrtnosti u stvarnom smislu. Ali dosegnuti znanje o besmrtnosti pri punoj svjesnosti, kao konkretan stvaran doživljaj, imati osjećaj pripadanja duhovnom svijetu u samoj biti — to je sasvim druga stvar. Svi ste vi živjeli mnogo puta; ali niste svi svjesni da ste proživjeli mnoge živote. Ta svjesnost, međutim, postepeno će se javljati i bez nje čovjekov život je proživljen s nepotpunom svjesnošću. Nikada nije bio cilj okultne znanosti uliti u ljude magloviti osjećaj opstanka već pružiti jasno, potpuno svjesno znanje o protjecanju života u duhovnom svijetu.
Postoji određeni zakon koji upravlja progresivnim razvojem svijesti u svim budućim stupnjevima života. To je ovo: Ništa što ljudsko biće samo ne ostvari za postizanje te svijesti, ne pridonosi njegovu razvoju. Postoji maksima — na prvi pogled zbunjujuća — da štogod je postignuto putem razvoja svijesti u svijetu radi nešto na unaprjeđenju evolucije svijesti svakog pojedinog bića, čak i ako takvo biće nije u stvari radilo na razvoju njegove vlastite svijesti.
A sada pokušajte misliti na primjer stvarno objektivnog ljudskog djela. — Arhitekt gradi kuću; ne gradi kuću za sebe, već poduzima zadatak izgradnje iz razloga za koje vjeruje da su potpuno neosobni. Znate dobro da su razlozi vrlo rijetko neosobni. Postoje mnogi ljudi koji, u svim nastupima, ne rade za sebe; a ipak u stvari rade. Odvjetnik, na primjer, kod svih namjera i ciljeva radi za svoje klijente. Dio njegova rada može biti nesebičan, ali stvar je u zarađivanju za život. Štogod čovjek radi u poslu samo u svrhu vlastitog izdržavanja, u mjeri u kojoj njihov posao samo služi toj svrsi, upravo toliko je izgubljeno na putu duhovnog napretka. S druge strane, sve što je izvršeno bez obzira na sebe, što je povezano s interesima drugog, pomaže u ojačanju i učvršćivanju naše svijesti u budućim borbama za egzistenciju. — Nadam se da je to jasno.
I sada promislite na Slobodne zidare. Kada su bili vjerni svojim izvornim, temeljim principima, svojim članovima su davali nalog: Zgrade koje podižete ne trebaju ništa pridonositi vašem vlastitom načinu postojanja. Ono što je još preživjelo od dobrog starog Slobodnog zidarstva sada preuzima oblik dobrotvornih institucija i zadužbina. I premda su Lože izgubile svoje živuće korijene u drevnoj mudrosti, i okultno znanje koje su jednom posjedovali, ove dobrotvorne ustanove su dokazi humanosti koja, premda lišena prave supstance, još postoji i njeguje se kao tradicija. Nesebično djelovanje je, zaista, nešto što je pripadalo Slobodnom zidarstvu. Slobodno zidarstvo je uistinu poticalo svoje članove da rade u službi čovječanstva, da u svijetu rade nepristrano i nesebično.
Sada živimo u epohi evolucije koja bi se mogla nazvati mineralna epoha; i naš zadatak je skroz naskroz prožeti ovaj mineralni svijet s duhom unutar nas. Promislite što to znači. — Gradite kuću. Donosite kamenje iz kamenoloma i klešete ga u oblike potrebne za gradnju, i tako dalje. Što ulijevate u ovaj sirovi materijal nabavljen od mineralnog carstva? U sirovi materijal ulijevate ljudski duh. Ako konstruirate stroj, položili ste duh koji je dio vas, u taj stroj; stvarni stroj, naravno, nestaje i postaje prah; ni trag od njega neće preživjeti. Ali ono što ste napravili, što ste postigli, prelazi u svaki atom i ne nestaje bez traga. Svaki atom nosi trag vašeg duha i nositi će ga sa sobom. Da li je taj atom jednom bio u stroju, ili nije bio u stroju, to nije sporedna stvar. Sam atom je pretrpio promjenu kao rezultat što je jednom bio u stroju, i ta promjena koju ste jednom ukovali u atom u njemu neće nikada biti izgubljena. Nadalje, kroz to što ste promijenili atom, kroz činjenicu da ste duh u vama ujedinili s mineralnim svijetom, napravljen je stalan pečat na opću svijest čovječanstva; upravo toliko svijesti ide sa vama u drugi svijet. Okultna znanost dobro zna na koji način ljudsko bića može izvršiti nesebična djela i koliko će mnogo njegova svijest biti njima unaprijeđena. Određeni ljudi, koji su bili duboko prožeti s tim znanjem, bili su toliko nesebični da su poduzeli korake da spriječe da čak i njihova imena ne ostanu potomcima! Primjer za to je djelo naslovljeno Theologica Deutsch. Nitko ne zna tko ga je napisao. Na vanjskoj strani su samo dvije riječi: Čovjek iz Frankfurta. On je, dakle, bio onaj koji se pobrinuo da samo njegovo ime bude nepoznato. On je radio na takav način da je samo dodao nešto stvarnom svijetu bez da traži počasti ili da se sačuva njegovo ime. I ovdje neka bude rečeno da su Učitelji, u pravilu, osobnosti koje nisu poznate u povijesti; oni su nekada utjelovljeni u povijesnim osobama — kada je neophodno; ali u određenom smislu to je s njihove strane žrtva. Razina njihove svijesti nije kompatibilna s radom za sebe, a očuvanje imena, konačno, to uključuje. Teško je u potpunosti razumjeti ovo pravilo ali sada vam je jasno zašto je cilj Slobodnih zidara raditi u ovom svijetu na takav način da su njihova djela skrivena u socijalnim organizacijama ili dobrotvornim institucijama. Jer nesebična djela su pravi temelji besmrtnosti. U vanjskom svijetu imamo refleks takvih djela. Nije nužno da budu velikog obima. Ako netko siromašnom čovjeku da novčić, to može biti nesebično djelo; ali samo u mjeri u kojoj je potpuno nesebično nalazi svoj put do sfere besmrtnosti — a veoma malo djela je nesebično u tolikom stupnju. Čin milosrđa može biti ekstremno egoističan kada, na primjer, potiče ugodan osjećaj. Milosrđe veoma često proizlazi iz sebičnih pobuda. Ako siromašan čovjek koji živi među nama nema mesa za Božić i osjećamo se obvezni da mu nešto dademo da bi osjećali da je opravdano jesti naš vlastiti božićni ručak — to je, napokon, egoizam. U Srednjem vijeku nije bilo moguće reći tko je sagradio mnoge od katedrala ili naslikao mnoge od slika. Tek su u našoj epohi civilizacije ljudi počeli pridavati toliku vrijednost čovjekovu imenu; u ranijim epohama, mnogo više duhovnim nego je to naša vlastita, osobno ime je bilo manje važno. Duhovnost je u tim danima bila usmjerena na stvarnost; dok se naša epoha priklanja obmani u mišljenju da treba biti sačuvano samo ono što je interes trenutka.
Ovo sam rekao da bi naznačio princip po kojem su ta tajna društva bila vođena. Članovi takvih društava pretrpjeli bi potpuno brisanje sebe kao ličnosti, i puštali bi da ono što bi napravili dade svoj vlastiti učinak. I to nas dovodi u srce stvari. Činjenica da je neka određena stvar držana tajnom je od daleko manje važnosti nego da bi svatko trebao držati tajnom svoj vlastiti udio u djelu; s time za sebe osigurava besmrtnost. Pravilo je stoga jasno i nedvosmisleno: Onoliko koliko ste sami položili u svijet, toliko mnogo svijesti će vam svijet vratiti natrag. Mjera onog što ste sami postavili u svijet mjera je svijesti koju će vam svijet dati natrag. To je povezano s velikim i moćnim zakonima egzistencije. Svatko od vas ima dušu, svatko od vas ima duh. Ta duša i duh su pozvani da se jednog dana uspnu na najviše stupnjeve perfekcije. Ali duša i duh su već bili tamo prije nego je postojalo vaše fizičko tijelo; bili su prisutni prije vaše prve fizičke inkarnacije. Postojali ste u fizičkoj inkarnaciji u ranoj Lemurskoj, Hiperborejskoj i Polarnoj epohi*. Prije toga, međutim, bili ste samo bića duše. Ali kao bića duše bili ste dio duše svijeta; kao bića čistog duha bili ste dio univerzalnog duha svijeta. Duh svijeta i duša svijeta širili su se tada oko vas kako se priroda oko vas širi danas. Baš kao što su mineralni, biljni i životinjski svijet oko vas sada, tako su jednom oko vas bili i svjetovi duše i duha. I ono što je onda bilo izvan vas, sada je vaša duša; primili ste u vas, načinili unutarnjim, ono što je u početku bilo izvan i oko vas. Ono što je sada vaše najdublje biće jednom je bilo dio vanjskog svijeta. To je postalo vaša duša. Duh se, također, jednom širio oko vas. I ono što je sada oko vas postati će vaš unutarnji život. Uzeti ćete u sebe ono što je sada mineralno carstvo i to će postati dio vašeg unutarnjeg bića; slično i biljno carstvo. Ono što vas okružuje u prirodi postati će vaše unutarnje biće.

* Prvo utjelovljenje je bilo u Lemurskoj epohi – vjerojatno greška u zapisu
Shvatiti ćete kako je to povezano s prvim danim primjerom. Crkvu gradite za druge, ne za sebe. Možete uistinu primiti u sebe svijet veličanstvenosti, ljepote i sjaja ako ovaj svijet doživljavate kao takav. Napraviti nešto za više ja ne učestvuje u egoizmu jer to nije napravljeno samo za sebe; više ja će biti ujedinjeno sa svima ostalima, tako je ono što je napravljeno za više ja u isto vrijeme napravljeno za sve. — To je istina koja je slobodnim zidarima bila poznata. Kada je slobodni zidar radio sa svojim drugovima graditeljima, znao je: U budućnosti će mineralni svijet biti produhovljen; graditi ne znači ništa drugo nego produhoviti mineralni svijet. Zna da će građevina jednog dana postati sadržaj njegove duše.
Bog nam je jednom dao prirodu koja nas okružuje u carstvima minerala, biljaka i životinja. Mi prirodu primamo u sebe. Da priroda postoji nije naše djelo; sve što možemo je napraviti prirodu dijelom našeg vlastitog bića. Ali ono što mi samo pripremimo i spremimo u svijetu — to će konstituirati našu buduću egzistenciju.
Mi stvarno vidimo mineralni svijet, kao takav; ono što radimo s mineralnim svijetom, to ćemo sami postati u budućnosti. Ono što radimo s biljnim svijetom, s životinjskim svijetom i s čovjekom, i to također, sigurno ćemo postati. Ako ste osnovali dobrotvornu instituciju ili ste doprinijeli nešto u njenu zadužbinu, ono što ste doprinijeli postati će vaš integralni dio. Ako čovjek ne radi ništa što može na ovaj način da privuče u svoju dušu izvana, tada njegova duša ostaje prazna. Mora prema tome za čovječanstvo biti moguće da produhovi — onoliko koliko se može postići — četiri carstva prirode, od kojih je čovjek jedno. Donijeti duh u sav vanjski svijet — to je bio zadatak tajnih društava u svim periodima.
Neće vam biti teško razumjeti slijedeće — Promislite na dijete koje uči čitati i pisati. U početku, sva pomagala su oko njega; tu je učitelj, tu su knjige, i tako dalje, ali ništa još nije unutar djeteta. Rad se nastavlja sve dok ono što je bilo izvan djeteta ne bude uliveno u njega i ono može čitati. A tako je isto i s prirodom. U vremenu koje dolazi trebali bi imati unutar nas ono što je sad rašireno oko nas. Kao duše mi izviremo iz duše svijeta i kada je ta duša svijeta bila oko nas povukli smo je u sebe. Tako isto i duh; i tako će isto biti i s prirodom. Mi u sebe uzimamo prirodu izvana i priroda će biti unutar nas kao snaga. To je velika namjera u osnovi tih tajnih društava.
Sav napredak je rezultat involucije i evolucije. Involucija je uzimanje unutra, evolucija prepuštanje, predavanje vani. Sva stanja i uvjeti egzistencije svijeta izmjenjuju se između ova dva procesa, Kada vidite, čujete, mirišete ili kušate, udišete prirodu u sebe. Čin gledanja ne odlazi bez da iza ostavi traga. Oko samo stradava, viđeni objekt — on isto stradava; ali ono što ste doživjeli činom gledanja, ostaje. Neće vam biti teško pojmiti da je u određenim epohama nužno ove stvari razjasniti. Idemo prema dobu kada će, kako sam nedavno napomenuo, čovjek razumjeti što je atom, u stvari. Shvatiti će se — također i u javnom mišljenju — da atom nije ništa drugo nego zgrušani elektricitet. — Sama misao se sastoji od iste supstance. Prije kraja pete kulturne epohe, znanost će dosegnuti stupanj kada će čovjek moći prodrijeti u sami atom. Kada jednom bude shvaćena sličnost supstanci misli i atoma, put dobivanja sila sadržanih u atomu uskoro će biti otkriven i ništa neće biti nedostupno određenim metodama rada. — Čovjek koji stoji ovdje, recimo, moći će pritiskanjem dugmeta skrivenom u njegovu džepu, eksplodirati neki objekt na velikoj udaljenosti — recimo u Hamburgu! Upravo kao postavljajući ovdje valno kretanje i uzrokujući da poprimi određeni oblik na nekom drugom mjestu, moguća je bežična telegrafija, tako će i ono što sam upravo naznačio biti u čovjekovoj moći kada se okultna istina da se misao i atom sastoje od iste supstance bude stavila u praktičnu primjenu.
Nije moguće zamisliti što bi se pod takvim okolnostima moglo dogoditi ako čovječanstvo ne bi, do tada, dosegnulo nesebičnost. Samo postignuće nesebičnosti će omogućiti čovječanstvu da se drži dalje od ruba uništenja. Propast naše epohe biti će uzrokovana nedostatkom moralnosti. Lemurijska epoha bila je uništena vatrom, Atlantska vodom; naša epoha i njena civilizacija biti će uništena ratom svih protiv svih, od zla. Ljudska bića će uništiti jedna druge u međusobnom razdoru. I strašna stvar — očajno tragičnija nego ostale katastrofe — biti će da će krivica pasti na sama ljudska bića.
Mala šaka ljudi će činiti dobro i tako osigurati njihov opstanak u šestoj epohi civilizacije. Ta mala šaka ljudi će imati postignuće nesebičnosti. Ostali će razviti svu vještinu i lukavost koja se može zamisliti u manipulaciji i uporabi fizičkih sila prirode, ali bez esencijalnog stupnja nesebičnosti.
U sedmoj epohi civilizacije, ovaj rat svih protiv svih izbiti će u najstrašnijem obliku. Velike i moćne sile biti će oslobođene otkrićima, pretvarajući cijelu zemaljsku kuglu u vrstu [samo-funkcionirajuće] žive električne mase. Na način na koji se ne može raspravljati, mala šačica će biti zaštićena i sačuvana.
I sada možete predstaviti, jasnije nego je to bilo moguće kada sam prije govorio o stvarima, zašto je “dobra i odgovarajuća” kako je nazvana, morala biti tražena, i u kojem smislu je Slobodno zidarstvo bilo svjesno njegove dužnosti da gradi građevine posvećene nesebičnim ciljevima. Lakše je postati jedan od male šačice ljudi koji sebi osiguravaju mjesto u životu budućnosti koristeći dobre stare forme nego da se moraju boriti iz kaosa. Ljudi se danas mogu biti skloni rugati “praznim formama”, kako kažu ... ali te forme ipak imaju duboko značenje i svrhu; one su u liniji sa strukturom našeg perioda evolucije, i kada je sve rečeno i napravljeno one su povezane s neophodnim stupnjevima u razvoju ljudske prirode i ljudske duše. Samo promislite. Mi živimo u petom periodu pete velike epohe; moramo živjeti u još dva perioda ove velike epohe. Zatim će slijediti sedam perioda šeste velike epohe a zatim sedam perioda sedme velike epohe. To čini šesnaest stupnjeva evolucije u budućnosti. Čovjek koji može doživjeti nešto od tamo mogućih uvjeta egzistencije, u određenom je stupnju iniciran. Postoji podudarnost između stupnjeva inicijacije i tajni epoha koje će doći. U životu našeg planeta postoji sedam velikih epoha, i svaka od njih sedam ima sedam pod-perioda — četrdeset devet stanja, dakle, ukupno.
Dakle postoje nedvosmisleni stupnjevi za istraživanje tajni budućih faza evolucije. Viši stupnjevi Slobodnog zidarstva izvorno nemaju nikakav drugi cilj ili svrhu nego postati izraz, svaki od njih, budućeg stupnja evolucije čovječanstva. Dakle u Slobodnom zidarstvu imamo nešto što je bilo i dobro i lijepo. Čovjek koji je postigao jedan stupanj zna kako mora raditi na svom putu u budućnost; mogao bi biti vrsta pionira. Također zna da onaj koji je dosegao viši stupanj može postići veće stvari. Ovo uređenje po stupnjevima može dobro poslužiti, jer odgovara činjenicama. Ako bi, prema tome, bilo moguće u te forme uliti novi sadržaj s novim znanjem, mnogo dobra bi se nagomilalo, jer bi tada Slobodno zidarstvo bilo opet prožeto s pravim duhom. Sadržaj i forma, međutim pripadaju cjelini. Stanje stvari je danas takvo da su stupnjevi tamo ali nitko ne prolazi kroz njih u pravom smislu! Unatoč tome, međutim, oni nisu tamo bez svrhe.
Peta epoha kulture je čisto intelektualno doba, doba egoizma. Intelekt je egoističan u najvišem stupnju i to je oznaka našeg vremena. I tako moramo naći svoj put gore preko intelekta do duhovnosti prije nego možemo predstaviti duhovnost koja je jednom bila aktivna na djelu.
Esencijalna tajna je, dakle, ovo: Ljudsko biće mora znati šutjeti o putovima duž kojih se njegovo "Ja" otvara, i s obzirom na njegova djela, ne njegovo osobno “Ja” kao kriterij. Pravo srce tajne leži u njegovim djelima i u prevladavanju “Ja” kroz djela. “Ja” mora ostati skriveno, unutar djela! Eliminacija interesa osobnog “Ja” iz struje protoka ljudske karme — to pripada prvom stupnju. Što god od individualne karme “Ja” uvuče u proces, time je izbrisano. Nacija, rasa, spol, položaj, religija ... sve to radi na ljudskom egoizmu. Tek kada ih čovjek prevlada biti će oslobođen egoizma. Astralno tijelo svake nacije, svake rase, svake epohe, određene je boje ... Uvijek ćete naći boju koja je temeljna u astralnom tijelu ljudskog bića koje je član jedne od ovih klasifikacija. Ta specifična boja mora biti eliminirana. Antropozofska duhovna znanost radi na razini boja astralnih tijela svojih sljedbenika. Oni moraju biti od sličnih boja — to jest, sličnih u odnosu na osnovnu boju. Ta osnovna boja dovodi do određene tvari nazvane Kundalini koja drži na okupu, unutar ljudskog bića, snage koje eventualno vode do duha. Ovaj proces izravnavanja će donijeti rat i krvoproliće u svojoj pratnji — rat u obliku ekonomskog razdora između nacija, pritisaka za ekspanziju, gušenje u svakakvim oblicima, razdor u sferi investiranja i profita, industrijska preuzimanja, i tako dalje. I usvajajući određene mjere sve će više biti moguće rukovati ogromnim masama ljudi čistom silom; pojedinac će stjecati sve veću moć nad određenim masama ljudi. Jer tijek evolucije vodi, ne prema većoj demokraciji, već prema oligarhiji brutalne vrste, u kojoj će se moć jednog pojedinca nemjerljivo povećati. Ako moralnost nije oplemenjena, to će voditi u brutalnost u svim mogućim oblicima. Takvo stanje stvari će doći, baš kao što je velika vodena katastrofa došla Atlantiđanima.

_________________
http://www.rudolfsteiner.com.hr/


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 5 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz