Sada je: čet mar 28, 2024 6:00 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Tema je zaključana [ne možeš postati/uređivati postove/odgovarati].  [ 3 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Utjecaji Lucifera i Ahrimana
PostPostano: čet okt 17, 2013 12:32 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: pon jan 12, 2009 12:46 pm
Postovi: 1148
Lokacija: ni vrit ni mimo,Zagreb
Utjecaji Lucifera i Ahrimana

Utjecaji Lucifera/Ahrimana: Prvo predavanje

01. studenoga 1919. Dornach GA0191
PRVO PREDAVANJE

KADA SE O DRUŠTVENIM PITANJIMA raspravlja iz gledišta duhovne znanosti, to se ne čini ni iz kojeg subjektivnog motiva ili impulsa. Sve se temelji na promatranju evolucije čovječanstva i onoga što sile iz pozadine te evolucije zahtijevaju od nas sada i u neposrednoj budućnosti.

Otkriti dublje impulse djelatne u današnje vrijeme nije odgovarajući zadatak, jer mala je sklonost za ulaženjem u takove materije s iole iskrenom ozbiljnošću. No, naše doba vapi za takovom ozbiljnosti kad god se o pitanjima čovječanstva radi, prije svega poradi odbacivanja predrasuda i predodžbi. Danas ću, stoga, pred vas staviti određene dublje aspekte materija na koje se počesto upućivalo.

Ponovno je neophodno elaborirati poprilično dug period u životu čovječanstva. Kao što znate, sadašnju epohu, računajući kako je počela sredinom petnaestog stoljeća, razlikujemo od drugih epoha. Govorimo o njoj kao petoj post-atlantidskoj epohi, razlikujući je od prethodne epohe koja je počela u osmom stoljeću prije Krista, a naziva se, prema narodima odgovornima za njenu kulturu, grčko-latinska epoha. Njoj je prethodila epoha egipatsko-kaldejske civilizacije.

Kad uzmemo u obzir egipatsko-kaldejsku epohu nalazimo kako su zapisi službene povijesti razrušeni. Čak i uz pomoć dostupnih nam egipatskih i kaldejskih nauka, vanjski dokaz ne odvodi nas baš daleko unatrag u povijesti čovječanstva.

No nemoguće je dokučiti što je od važnosti za današnje vrijeme ukoliko ne shvatimo prirođena obilježja te treće post-atlantidske epohe kulture.

Vi ste sigurno svjesni kako se u službenoj povijesti tog drevnog vremena sve civilizacije, sve kulture tada poznatog svijeta vode pod imenom poganskih. Poput neke oaze usred sviju njih izranja hebrejska kultura kao priprema za kršćanstvo. No zanemarujući na trenutak ovu židovsku kulturu, koja se toliko fundamentalno razlikuje od drugih oblika pretkršćanskog civiliziranog života, obratimo pažnju na poganstvo. Njegova posebna karakteristika, može se reći, leži u njegovoj mudrosti, u njegovom dubokom uvidu u stvari i procese svijeta. Znanje sadržano u poganstvu imalo je svoje korijene u drevnim Misterijima, i iako, prema modernom naukovanju, nosi mitski, pikturalni karakter, potrebno je naglasiti kako su svi prikazi, sve slike prispjele do budućih naraštaja iz tog drevnog poganstva, plodovi dubokog uvida.

Prisjećajući se mnogih blaga ovog natčulnog nauka kojeg smo nakanili iznijeti na svjetlo dana postat će očito da ovdje imamo posla s iskonskom mudrošću, mudrošću na kojoj počiva svo promišljanje, sve percepcije i osjećaji tih drevnih naroda. Vrsta odjeka ove iskonske mudrosti, tradicija u kojoj je sadržana, preživjela je tu i tamo u tajnim društvima, u zaista zdravoj formi, sve do kraja osamnaestog i početka devetnaestog stoljeća. U devetnaestom stoljeću izvor je presušio, i tragovi ostataka prešli su u ruke izoliranih skupina koje pripadaju određenim nacionalnostima. A ono što je u posjedu službenih tajnih društava danas ne može se više smatrati cjelovitom ili autentičnom tradicijom stare poganske mudrosti.

Sada ova drevna mudrost posjeduje jednu posebnu karakteristiku koju se nikada ne smije izgubiti iz vida. Ona ima jednu karakteristiku na račun koje se judaizam, u manjoj mjeri negoli je to stvaranje priprema za kršćanstvo, mora predstaviti kao neka vrsta oaze.

Ukoliko se ovo drevno poganstvo ispravno shvati, iznaći će se da sadrži uzvišenu, duboko penetrirajuću mudrost, ali mu nedostaje moralnih impulsa za ljudsko djelovanje. Ti impulsi ustvari nisu niti bili bitni za čovječanstvo, za razliku od onoga što sada prolazi kao ljudsko znanje, ljudski uvid, ova stara poganska mudrost pružala je pojedincu osjećaj pripadnosti cijelomu svemiru. Ljudi koji su se kretali po Zemlji ne samo da su osjećali kako se sastoje od tvari i snaga prisutnih oko njih u zemaljskom životu, u mineralnom, biljnom i životinjskom carstvu, nego su osjećali kako su se sile operativne pri, primjerice, kretanju zvijezda i sunca, igrale i u njima. Ovaj osjećaj pripadnosti cijelom svemiru nije bio puka apstrakcija obzirom su od Misterija primali smjernice, temeljene na zakonima zvijezda, za svoje aktivnosti i sveukupno upravljanje životom. Ovo drevno zvjezdoznanstvo nije ni na koji način srodno aritmetičkoj astrologiji ponekad smatranoj validnom i danas, nego je to mudrost objavljivana od strane inicijanata na način da su impulsi za individualnu aktivnost i vladanje dolazili iz Misterija. Ne samo da su se ljudi osjećali sigurno i zaštićeno unutar prevladavajuće mudrosti svemira, nego su oni koje su prepoznali kao inicijante Misterija priopćavali tu mudrost u vidu smjernica za njihove aktivnosti od jutra do večeri određenog dana u godini. Ipak, ni kaldejska niti egipatska mudrost nisu sadržavale nijedan moralni impuls u onome što je na taj način bilo saopćavano od inicijanata. Pripreme za moralni impuls u njegovom pravom smislu obavio je judaizam, a zatim je dalje razvijan u kršćanstvu.

Neizbježno izranja pitanje: Zašto je tome tako da je ova uzvišena poganska mudrost, iako nije sadržavala nikakav moralni impuls, bila u mogućnosti, na primjer u staroj Grčkoj, procvjetati takovom ljepotom umjetnosti i raskoši filozofije?

Kada bi otišli mnogo dalje unatrag, u vrijeme pred više od tri tisuće godina prije nove ere, trebali bi iznaći da, zajedno s poticajima mudrosti, se tamo jest pojavio moralni impuls, da su moralna načela, etičnosti potrebne tim ljudima starine bile sadržane u toj mudrosti. No, specifični etos, specifičan moralni impuls poput onoga koji je došao s kršćanstvom nije bio integralni dio poganstva. Zašto je to tako bilo? To je zato što je kroz tisućljeća neposredno prije kršćanstva ta poganska mudrost bila inspirirana iz mjesta daleko u Aziji, inspirirana od strane izvanrednog bića koje se utjelovilo na dalekom Istoku u trećem tisućljeću prije Krista – to jest, Lucifera.

Mnogim stvarima koje smo naučili o evoluciji čovječanstva, ovo znanje također mora biti dodano: da baš kao što je postojalo utjelovljenje koje je kulminiralo na Golgoti, utjelovljenje Krista u čovjeku Isusu iz Nazareta, isto tako bilo je i stvarnog utjelovljenja Lucifera u dalekoj Aziji, u trećem tisućljeću prije naše ere. I izvor inspiracije većem dijelu drevne kulture je ono što se može opisati samo kao zemaljsko utjelovljenje Lucifera u čovjeku od krvi i mesa. Čak i kršćanstvo, čak i Misterij na Golgoti kako je ozakonjen među ljudskim bićima, shvaćen je isprva onda jedino dostupnim načinom, to jest, starom luciferskom mudrošću. Jednostranost gnoze, uz svu njenu nevjerojatnu dubinu, proizlazi iz utjecaja koji se proširio od te inkarnacije Lucifera cijelim drevnim svijetom. Značaj Misterija na Golgoti ne može u potpunosti biti shvaćen bez znanja da je pred manje od tri tisuće godina ranije, bilo utjelovljenje Lucifera.

Kako bi luciferska inspiracija mogla biti odmaknuta od svoje jednostranosti došlo je utjelovljenje Krista i s njime impuls za obrazovanje i razvoj europske civilizacije i njenih američkih ogranaka. No, od sredine petnaestog stoljeća, otkad je na snazi impuls za razvojem individualnosti, osobnosti, ova faza evolucije također je sadržavala u sebi i određene sile kojima se vrši priprema za utjelovljenje još jednog supersenzibilnog Bića. Baš kao što je bilo inkarnacije Lucifera u tijelu i inkarnacije Krista u tijelu, isto tako, prije isteka samo dijela trećeg tisućljeća post-kršćanske ere, će biti, na Zapadu, i stvarne inkarnacije Ahrimana: Ahriman u tijelu. Čovječanstvo na zemlji ne može pobjeći ovoj inkarnaciji Ahrimana. Do nje će neminovno doći. No, ono što je važno jest da ljudi moraju pronaći pravu točku premoći za suočavanje sa njim.

Uvijek kada se rade pripreme za inkarnaciju ovog lika, moramo biti budni za određene indikativne trendove u evoluciji. Biće kao što je Ahriman, koji će se utjeloviti na Zapadu u vremenu koje dolazi, priprema se za ovu inkarnaciju unaprijed. S pogledom na svoju inkarnaciju na Zemlji, Ahriman vodi određene snage u evoluciji na takav način da mu budu od najveće moguće koristi. A zlom će rezultirati tamo gdje ljudi žive u stanju pospane nesvjesnosti, u nemogućnosti da prepoznaju određene pojave u životu kao pripreme za Ahrimanovu inkarnaciju u tijelu. Pravi stav se može zauzeti samo prepoznavanjem, u jednom ili drugom nizu događaja, priprema koje Ahriman obavlja za svoj zemaljski život. I sada je stiglo vrijeme da individualna ljudska bića saznaju koje tendencije i događanja oko njih su makinacije Ahrimana, koje mu pomažu da se pripremi za svoje predstojeće utjelovljenje.

Nesumnjivo bi od najveće koristi Ahrimanu bilo ukoliko bi mogao uspjeti spriječiti veliku većinu ljudi da percipiraju što bi moglo biti za njihovu istinsku dobrobit, ukoliko bi velika većina ljudi smatrala te pripreme za Ahrimanovo utjelovljenje kao progresivne i dobre za evoluciju. Ako bi se Ahriman mogao ušuljati među čovječanstvo nesvjesno njegova dolaska, to bi ga razveselilo najviše od svega. To je razlog zašto se pojave i trendovi kroz koje Ahriman djeluje u korist svoje buduće inkarnacije moraju iznijeti na vidjelo.

Jedan od razvoja događaja u kojem je Ahrimanov impuls jasno vidljiv jest širenje uvjerenja kako mehanicističke, matematičke koncepcije uvedene od strane Galilea, Kopernika i ostalih, objašnjavaju što se događa u svemiru. Zato antropozofska duhovna znanost stavlja toliki naglasak na činjenicu da u svemiru treba raspoznavati i duh i dušu, a ne samo matematičke, mehanicističke zakone, progurane od Galilea i Kopernika, kao da je svemir neki ogroman stroj. Bio bi to nagovještaj uspjeha Ahrimanovih nastojanja ukoliko ljudi ustraju isključivo izračunavati revolucije nebeskih tijela, proučavati astrofiziku isključivo u svrhu utvrđivanja fizičkog sastava planeta - uspjeh na koji je suvremeni svijet tako ponosan. No, jao si nam ukoliko se to kopernikanstvo ne suoči sa spoznajom da je svemir prožet dušom i duhom. To je znanje koje Ahriman, u sklopu priprema za svoju ovozemaljsku inkarnaciju, želi uskratiti. On bi htio ljude održati toliko zatupljenima da mogu dokučiti isključivo matematički aspekt astronomije. Stoga je mnoge ljude namamio da iskazuju svoje gnušanje prema znanju koje se odnosi na dušu i duh u svemiru.To je samo jedna od sila korupcije koju je Ahriman ulio u ljudske duše. Drugi način dovođenja u iskušenje povezan s njegovim utjelovljenjem – također djeluje i u suradnji s luciferskim silama - još jedno od njegovih nastojanja jest očuvati već široko rasprostranjen stav kako je za opću dobrobit dovoljno ukoliko su osigurane gospodarske i materijalne potrebe čovječanstva. Ovdje smo došli do točke s kojom se u suvremenom životu ne suočava drage volje. Službena znanost danas ničime ne pridonosi na polju stvarnog znanja o duši i duhu jer metode usvojene u ortodoksnoj znanosti imaju svoju vrijednost samo pri razumijevanju vanjske prirode, uključujući i vanjsku ljudsku konstituciju. Samo se sjetite s kolikim prijezirom prosječni građani danas uzimaju u obzir išta što se čini idealističkim, išta što izgleda kao put koji na bilo koji način vodi do duhovnog. U srcu se uvijek pitaju: Kakvo dobro od toga? Kako će mi to pomoći u stjecanju zemaljskih dobara? Oni šalju svoje sinove u privatne škole, možda su i sami pohađali neku; šalju ih na sveučilišta ili institute naprednih studija. No, sve se to čini samo kako bi se osigurali temelji za karijeru, drugim riječima, da bi se priskrbila materijalna sredstva za život.

A promislimo sada o posljedicama toga. Koliki je broj ljudi danas tu koji više ne cijene duh poradi duha samog ili dušu poradi duše! Oni su tu kako bi apsorbirali iz kulturnog života samo ono što se smatra "korisnim". Ovo je značajan i tajanstven čimbenik u životu suvremenog čovječanstva i onaj koji mora biti razotkriven u punom svjetlu svjesnosti. Prosječni građani, koji marljivo rade u svojim uredima od jutra do večeri, a potom prolaze kroz uobičajene večernje rutine, neće si dopustiti da se petljaju s onim što nazivaju "naklapanjima" kakva se mogu sresti u antropozofiji. Ona im izgledaju kompletno suvišna, obzirom si misle: to je nešto što se ne može jesti! Sve se nakraju svodi na to - iako ljudi to neće priznati - kako se u običnom životu ništa s puta znanja ne smatra jako korisnim ukoliko ne pomaže da se stavi hranu u usta!

S tim u vezi, ljudi su danas podlegli čudnoj zabludi. Oni ne vjeruju da se duh može jesti, a opet, baš oni koji tako govore, upravo ga i jedu! Iako moguće odbijaju prihvatiti bilo što duhovno, oni svejedno, uz svaki zalogaj koji kroz usta prođe u želudac, proždiru duhovno, ali otpremajući ga duž drugog puta od onog koji vodi ka istinskoj dobrobiti čovječanstva.

Vjerujem da mnogi Europljani misle kako su zahvaljujući svojoj civilizaciji u mogućnosti reći: Mi nismo kanibali! No, ti Europljani i njihovi američki poklonici su, ipak, žderači duše i duha! Bezdušno proždiranje materijalne hrane dovodi do zastranjivanja duha. Teško je izreći ove stvari danas, jer u svjetlu takvog saznanja pomislite samo što bi trebalo biti rečeno o velikom dijelu suvremene kulture! Održavanje ljudi u stanju proždirača duše i duha jedan je od Ahrimanovih impulsa u pripremi za njegovo utjelovljenje. U mjeri u kojoj ljudi mogu biti probuđeni za obavljanje svojih poslova ne samo s materijalnim ciljem, te za prihvaćanje slobodnog i neovisnog duhovnog života, isto kao i ekonomskog, kao sastavnog dijela društvenog organizma - u toj mjeri će Ahrimanovo utjelovljenje biti dočekano sa stavom dostojnim čovječanstva.

Još jedna tendencija u modernom životu koja je od koristi Ahrimanu u pripremi njegove inkarnacije jest sve ono što je tako očito dokazivo u nacionalizmu. Što god može separirati ljude u grupe, što ih može otuđiti od zajedničkog razumijevanja cijelog svijeta i unijeti razdor među njih, jača Ahrimanov impuls. U stvarnosti bi Ahrimanov glas trebali prepoznati u onome što se danas tako često proglašava novim idealom: "Sloboda narodima, pa čak i najmanjima", i tome slično. No krvna povezanost prestala je biti odlučujućim čimbenikom i ukoliko se na ovoj zastarjeloj ideji ustraje otplesat ćemo ravno u ruke Ahrimana. Njegove interese promiče, isto tako, i činjenica da su ljudi poneseni najraznovrsnijim nijansama stranačkih stavova od kojih bilo koji može biti opravdan jednako lako kao i ostali. Program socijalističke partije i antisocijalistički program mogu biti potkrijepljeni argumentima jednake validnosti. I ukoliko ljudi ne uspiju shvatiti kako je takova vrsta "dokaza" toliko površna da se i Ne i Da mogu opravdati našom modernom inteligencijom – što jest korisno za prirodne znanosti, no nije i za druge vrste znanja - ako ljudi ne shvate kako je to isključivo površna inteligencija unatoč što gospodarskom životu služi tako učinkovito, oni će je nastaviti primjenjivati i na društveni život i na duhovni život nezavisno. Jedna skupina će dokazati jednu stvar, druga upravo suprotnu, a budući da se oba dokaza mogu pokazati jednako logičnima, mržnja i ogorčenje - kojih je više nego dovoljno u svijetu – intenzivirat će se. Ovi su trendovi isto tako iskorišteni od Ahrimana u pripremi njegovog zemaljskog utjelovljenja.

I opet, ono što će mu biti od posebne koristi jest kratkovidno, usko poimanje evanđelja koje danas toliko prevladava. Vi znate koliko je neophodno postalo u našem vremenu produbiti razumijevanje evanđelja kroz duhovnu znanost. Ali isto tako znate koliko je raširena misao da to nije prikladno, da je osude vrijedno iznositi bilo kakvo stvarno znanje o duhu ili svemiru nauštrb evanđelja; rečeno je da se evanđelja mora prihvatiti "u svoj njihovoj jednostavnosti" baš kakova stoje. Neću otvarati pitanje kako mi više ne posjedujemo prava evanđelja. Prijevodi nisu vjerne reprodukcije izvornih evanđelja, no ne namjeravam danas ulaziti u to. Samo ću pred vas iznijeti jednu dublju činjenicu, a to je da se nikakvo istinsko razumijevanje Krista se može doseći iz prostog, olakog iščitavanja evanđelja, danas toliko obljubljenog od većine vjerskih denominacija i sekti. U vrijeme Misterija na Golgoti, i nekoliko stoljeća potom, predodžba o stvarnom Krista bila je još uvijek moguća, jer se izvještaje koje je prenosila tradicija moglo razumjeti uz pomoć poganske, luciferske mudrosti. Ta mudrost sada je nestala, a ono što sekte i denominacije nalaze u evanđeljima ne vodi ljude do istinskog Krista za kojim tragamo kroz duhovnu znanost, već do iluzorne slike, u najboljem slučaju do sublimirane halucinacije Krista.

Evanđelja ne mogu dovesti do pravog Krista ako nisu iluminirana duhovnom znanosti. Ako ta iluminacija izostane, evanđelja kakva jesu, dovode do onoga što je ništa više doli halucinacija Kristova pojavljivanja u svjetskoj povijesti. To postaje vrlo očito u teologiji našeg vremena. Zašto moderna teologija toliko voli govoriti o "priprostom čovjeku iz Nazareta", te identificirati Krista s Isusom iz Nazareta - koga smatraju za čovjeka samo nešto uzvišenijeg od ostalih povijesnih velikana? To je zato što je mogućnost da se pronađe pravi Krist izgubljena, i zato što ono što ljudi pabirče iz evanđelja vodi do halucinacije, do neke vrste iluzije. Iluzorno poimanje Krista je sve što se može pabirčit načinom na koji se evanđelja danas čitaju – ne i Kristova stvarnost. U određenom smislu je to zapravo i sinulo teolozima pa mnogi od njih sada opisuju Pavlovo iskustvo na putu za Damask kao "viziju". Došli su do točke shvaćanja da njihov način proučavanja evanđelja može dovesti samo do vizije, do halucinacije. Ja ne kažem da je ova vizija lažna ili neistinita, nego da je tek unutarnje iskustvo, nepovezano sa stvarnošću bića Krista. Ne koristim riječ "iluzija" implicirajući lažnost, želim samo istaknuti kako je u ovom slučaju Biće Krista subjektivno, unutarnje iskustvo, istog karaktera kao i halucinacija. Ukoliko bi se ljude moglo dovesti do točke mirovanja u ovom trenutku, da ne inzistiraju na istinskom Kristu nego se zadovolje s halucinacijom Krista, Ahrimanova nastojanja nemjerljivo bi napredovala.

Utjecaj evanđelja isto tako vodi do halucinacija kada se samo jedno evanđelje uzima kao temelj vjerovanja. Da budemo iskreni, taj je princip preduhitren činjenicom da smo dobili četiri evanđelja, koja predstavljaju četiri različita aspekta, i ne valja ih, svako pojedino samo za sebe, doslovno uzimati od riječi do riječi, kada izvana među njima postoje očite kontradikcije. Prihvaćati samo jedno evanđelje od riječi do riječi a zanemariti ostala tri je zapravo opasno. Ono što nalazite u sektama čiji pristaše se zaklinju u doslovni sadržaj samo evanđelja sv. Luke ili samo sv. Ivana iluzorno je poimanje koje proizlazi iz određenog zatamnjenja svjesnosti. Sa zatamnjenjem svjesnosti koje neminovno dolazi kada se dublje sadržaje evanđelja ne otkrije, ljudi će u cijelosti potpasti pod Ahrimanovu službu pomažući mu na najučinkovitiji način, kroz usvajanje u odnosu na njega upravo onog stava kakav on želi, u pripremi utjelovljenja.

A sada još jedna danas za čovječanstvo neugodna istina! Živeći u naručju svojih denominacija, ljudi kažu: "Nama ne treba antropozofija ili štogod takve vrste; mi smo zadovoljni s evanđeljima u svoj njihovoj jednostavnosti". Oni inzistiraju kako je to rečeno iz "poniznosti". U stvarnosti, međutim, to je vrhunska arogancija! Jer to znači da su se takve osobe, uprežući ideje koje su im predstavljane od njihova rođenja i koje im naviru iz krvi, udostojile odbaciti dublja blaga mudrosti koja se otkrivaju u evanđeljima. Ta "najponiznija" ljudska bića općenito su najarogantnija od svih, posebice u sektama i denominacijama. Stvar koju treba zapamtiti je, međutim, da su ljudi koji čine većinu posla u pripremi za inkarnaciju Ahrimana oni koji stalno propovijedaju. "Sve što treba je čitati evanđelja od riječi do riječi, ništa više od toga!"

Koliko god čudno zvučalo, usprkos njihovim radikalnim razlikama, dvije strane idu jedna drugoj na ruku: oni koje sam nazvao "proždirači duše i duha" i oni koji zahtijevaju doslovno, od riječi do riječi, čitanje evanđelja. Svaka strana ide drugoj na ruku potpomažući pripremu Ahrimanovog utjelovljenja. Jer, ako gledišta "proždirača duše i duha" na jednoj strani i deklariranih kršćana koji odbijaju ući u dublje istine evanđelja na drugoj, prevagnu, onda će Ahriman biti u mogućnosti sva ljudska bića na zemlji učiniti svojima. Dobar dio onoga što se danas širi kroz vanjsko kršćanstvo priprema je za Ahrimanovo utjelovljenje. I u mnogim stvarima koje arogantno tvrde da predstavljaju pravu vjeru trebali bismo prepoznati pripreme za Ahrimanov rad.

Današnje riječi baš i ne prenose najdublju unutarnju realnost stvari. Kao što sam vam često govorio, daleko previše memorije je natrpano u riječima – kad one ne moraju nužno voditi do te realnosti; danas je stvarno češće slučaj da riječi razdvajaju ljude od istinske prirode stvari na svijetu. A to najviše od svega čine kad ljudi drevne zapise kao što su evanđelja prihvaćaju s "jednostavnim shvaćanjem" – kako se to obično kaže. No, postoji mnogo stvarnija jednostavnost u nastojanju da se prodre do prebivališta duha stvari i shvati sama evanđelja iz nadmoćnog gledišta duha.

Kao što sam vam rekao, Ahriman i Lucifer će uvijek ići pod ruku. Pitanje je samo koji od njih dominira u ljudskoj svijesti u određenoj vremenskoj epohi. Dominirajuća luciferska kultura bila je ta koja je odolijevala sve do nakon Misterija na Golgoti - kultura inspirirana od strane utjelovljenog Lucifera u Kini, u trećem tisućljeću prije Krista. Mnogi utjecaji te inkarnacije nastavili su zračiti i bili još uvijek na snazi u ranim kršćanskim stoljećima; dapače još su i dan danas.

Ali sada kada smo suočeni s inkarnacijom Ahrimana, u trećem tisućljeću naše ere, Luciferovi tragovi postaju sve manje vidljivi, a Ahrimanove aktivnosti, u trendovima koje sam istaknuo, izbijaju u prvi plan. Ahriman je napravio neku vrstu pakta s Luciferom, smisao kojeg bi se moglo izraziti na sljedeći način. Ahriman, obračajući se Luciferu, kaže: "Ja, Ahriman, iznalazim korisnim poslužiti se „teglama za konzerviranje“. Tebi ću ostaviti ljudske želuce ako mi prepustiš da ih uljuljkam u san - to jest, da njihovu svijest uljuljam da zaspi kad su im želuci u pitanju".

Morate razumjeti što mislim pod tim. Svijest tih ljudi koje sam nazvao proždiračima duše i duha je, bar kad su im želuci u pitanju, u stanju zamagljenosti; jer, ne prihvaćajući duhovno u svojoj ljudskoj prirodi, oni sve što unesu u svoje želuce, uprave ravno na Luciferov mlin. Što ljudi pojedu i popiju bez duhovnosti ide direktno Luciferu!

A što mislim pod "teglama za konzerviranje"? Mislim na knjižnice i institucije slične vrste u kojima se razne znanosti, kojima se ljudi bave bez stvarnog interesa za njih, konzerviraju; te znanosti nisu istinski žive u njima nego jednostavno konzervirane u knjigama na knjižničnim policama. Svo to znanje odvojeno je od ljudskih bića. Posvuda su knjige, knjige, knjige! I sami studenti kada brane doktorate moraju napisati naučene disertacije koje se zatim postavi u koliko god knjižnica je moguće. Kad studenti žele određenu specijalizaciju, opet moraju napisati disertaciju! I ne samo to, ljudi zauvijek pišu, iako samo mali dio onoga što oni pišu ikad bude pročitano. Tek kad se neke posebne pripreme mora obaviti ljudi posežu za onim što se pljesnivi duboko u knjižnicama. Ove "tegle za konzerviranje" mudrosti posebno su poželjna sredstva promicanja Ahrimanovih ciljeva.

Ovakve se stvari posvuda događaju. One bi mogle imati neku svrhu kad bi ljudi pokazali živi interes za njih, ali ga oni ne pokazuju, njihovo postojanje je potpuno odvojeno i zasebno. Zamislite samo – kad bi netko bio toliko disponiran to bi ga lako bacilo u očaj - samo zamislite, primjerice, parnicu u kojoj se mora angažirati odvjetnika da iznese slučaj. Dođe vrijeme kada se stvar mora prodiskutirati. Dokumenti se gomilaju! Odvjetnik ih sve ima tamo u dosjeu, ali kad netko počne govoriti, taj odvjetnik nema pojma o okolnostima. Papiri se okreću i prevrću bez da se igdje stiglo; odvjetnik uopće nije povezan s dokumentima. Ovdje ih je jedan pun fascikl, tamo drugi. Broj im raste i raste, ali što se tiče interesa za njih - to jednostavno ne postoji! Ovi profesionalni ljudi bacaju čovjeka u očaj kada ima posla s njima; oni stvarno ne znaju ništa o tome o čemu je riječ, nisu povezani s time jer sve ostaje u dokumentima. To su male teglice za konzerviranje, a knjižnice su velike tegle za konzerviranje duše i duha. Sve je sačuvano u njima, ali se ljudska bića ne žele povezati s time, prožeti to vlastitim interesom. I na kraju se tu budi raspoloženje u kojem se ne želi da glava igra ikakvu ulogu u propovijedanom pogledu na svijet. No, na koncu, glava, ili neki element glave neophodan je za bilo kakvo razumijevanje! Ono što ljudi vole jest bazirati svoja religijska uvjerenja, svoj pogled na svijet, samo na srcu. Naravno da srce mora imati udjela; ali način na koji ljudi danas često govore o svojoj religiji podsjeća me na dosta korištenu uzrečicu iz kraja gdje sam proveo mladost. Išla je otprilike ovako: "Ima nešto vrlo posebno o ljubavi. Ako je kupujete, kupili ste samo srce, glava bude gratis ubačena". To je više ili manje stav koji su ljudi danas skloni usvojiti u pogledu na život; željeli bi sve primiti srcem, kako kažu, bez da uopće naprežu glavu. Srce ne može kucati bez glave, no srce je itekako sposobno primiti stvari u sebe ukoliko pod "srce" ovdje netko ustvari misli na želudac! A onda bi ono što se mora postići glavom trebalo biti ubačeno gratis, pogotovo kad su najvažnije stvari u životu u pitanju. Zaista je vrlo važno obratiti pažnju na te stvari jer njihovim promatranjem postaje vidljivo kolika ozbiljnost mora biti primijenjena na život u ovom trenutku, koliko je neophodno učiti od iluzije koju čak i evanđelja mogu proizvesti, te koliko srčano danas čovječanstvo te iluzije voli.

Istina je izvan dosega ove vrste znanja kojoj ljudi danas teže. Oni se osjećaju na sigurnom terenu kada mogu računati s pomoću brojki, kada stvari mogu dokazati putem statistike. Lako je Ahrimanu sa statistikama i brojkama; krasno mu odgovara kad neki učeni znanstvenik ističe, primjerice, kako su uvjeti na Balkanu takvi zbog činjenice da se populacija Makedonije sastoji od toliko i toliko Grka, toliko Srba, te toliko i toliko Bugara. Ništa ne može kontrirati brojkama zbog vjere koja je utkana u njih; a Ahriman je i više nego spreman iskoristiti brojke za svoje potrebe. No, poslije se počne uviđati koliko su te brojke "pouzdane"! Doduše, one ponekad jesu sredstvo dokazivanja, no ode li se malo onkraj njih, pa pobliže istraži, često se primjećuje stvari poput sljedećeg. U statistici Makedonije, na primjer, otac može biti upisan kao Grk, jedan sin kao Srbin, a drugi kao Bugarin; znači, otac je uračunat s Grcima, jedan sin sa Srbima, a drugi s Bugarima. Ono što bi nekome stvarno moglo biti od pomoći da dođe do istine, međutim, jest da otkrije kako se dogodilo da je u istoj obitelji jedan rekao da je Grk, jedan da je Srbin, a jedan Bugarin, i kako to utječe na brojke – a ne da jednostavno prihvaća brojke koje ljudi danas smatraju tako dostatnim. Ako je otac Grk onda su, naravno, i sinovi isto Grci. Brojke su sredstvo kojim su ljudi zavedeni u smjeru povoljnom za Ahrimana u njegovoj budućoj inkarnaciji u trećem tisućljeću naše ere.

Govoriti ćemo o tim stvarima opet na sutrašnjem predavanju.


(nastavlja)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Utjecaji Lucifera i Ahrimana
PostPostano: uto nov 05, 2013 7:23 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: pon jan 12, 2009 12:46 pm
Postovi: 1148
Lokacija: ni vrit ni mimo,Zagreb
Utjecaji Lucifera/Ahrimana: drugo predavanje
02. studenoga 1919. Dornach GA191
DRUGO PREDAVANJE

JUČERAŠNJE PREDAVANJE kazuje nam da ako želimo steći uvid u prirodu i evoluciju čovječanstva stalno moramo biti svjesni snaga i utjecaja Lucifera, Krista, i Ahrimana.

Ovi utjecaji su, naravno, već bili djelatni u ranijim fazama kozmičke evolucije samo u sferama gdje ljudima nije bilo potrebno da budu jasno svjesni njihovih učinaka. S druge strane, sama svrha naše pete post-atlantidske epohe jest potreba da ljudska bića postanu sve svjesnija onoga što kroz njih djeluje u zemaljsko postojanje. Otkrivanje još mnogih tajni ljudskoga života moglo bi biti poželjno u današnje vrijeme jedino kada bi postojala veća spremnost da se stvari sagledaju iskreno i objektivno. Jer bez znanja određenih činjenica, poput onih jučer navedenih, čovječanstvu neće biti moguće postizanje napretka bilo u unutarnjem bilo u sferi društvenog života. Razmislite samo o nečem što je povezano s društvenim problemima a što smo skorije proučavali. Cilj nam je bio ukazati na nužnost odvajanja duhovnog života, ali i političkog i pravnog, od gospodarskog. Naš je najveći zadatak stvoriti uvjete u cijelom svijetu, ili barem – obzirom trenutno ne možemo učiniti više - uvjeriti ljude u nužnost za uvjetima koji bi poslužili kao temelj slobodnom duhovnom životu neovisnom više o drugim sferama društvenog život ili koji nije toliko duboko isprepleten, kao što je to danas, s gospodarskim životom na jednoj i političkim životom države na drugoj strani. Civilizirano čovječanstvo mora ili uspostaviti neovisnost duhovnog života ili se suočiti s kolapsom - s neizbježnim rezultatom stupanja na snagu azijskog utjecaja u budućnosti.

Oni koji još uvijek ne prepoznaju težinu sadašnje svjetske situacije, također, u određenom smislu, pomažu u pripremi za Ahrimanovo utjelovljenje. Mnoge stvari u vanjskom životu današnjice svjedoče tome. Ahrimanska inkarnacija će biti znatno potpomognuta ako ljudi ne uspiju uspostaviti slobodan i neovisan duhovni život i dopuste da ostane upetljan s gospodarskim i političkim. Jer ahrimanska moć može samo profitirati od duhovnog života još tješnje povezanog s tim drugim sferama. Za ahrimansku moć bi slobodan duhovni život predstavljao svojevrsnu tamu, a interes ljudi za njim, podivljali požar. Uspostava ovog slobodnog duhovnog života esencijalna je za usvajanje ispravnog stava, ispravnog odnosa, prema Ahrimanovom utjelovljenju u budućnosti.

No, danas još uvijek postoji snažna tendencija da se prikriju činjenice o kojima smo jučer govorili. Velika većina ljudi baca veo preko tih stvari; oni ih odbijaju vidjeti onakvima kakve stvarno jesu i dopuštaju si biti obmanuti riječima koje nemaju veze sa stvarnošću. I vrlo često nastojanja da se sabotira stvarnost budu opisivana kao "iskrena" i "dobronamjerna".

Uzmite, na primjer, nedavno objavljeno pismo Romain Rolland-a u kojem kaže kako ljudi ne bi trebali dopustiti da ih se zavede negdašnjim proklamacijama pobjedničkih sila o pravdi i poštivanju političkih prava. Tretman koji je Rusija primila od Antante naveo ga je da govori u tim terminima. On kaže: Bez obzira radi li se o monarhiji ili republici - ono što je rečeno o pravima i pravdi tek je prodavanje fraza; u pozadini svega tu se radi o moći i samo o moći.

Sada čak i očigledno približavanje stvarnosti svejedno izdaje spremnost da se bude obmanut, jer Romain Rolland je obmanut kao i uvijek; obmana nije ni mrvicu manja. Tome bi moglo biti tako samo kada bi takvi ljudi odbacili fraze i priznali da su sve te stvari kojima teže besmislene sve dok ne shvaćaju da ako stara unificirana država kao takva - bilo demokracija, republika ili monarhija - ne postane troslojna, to je jednostavno način potpomaganja Ahrimanovog utjelovljenja. Dakle sve ove stvari, uključujući i ovo nedavno pismo upućeno svijetu od Romain Rolland-a, spadaju u ništa doli retoričke harange. Ljudi ne sagledavaju stvarnost, jer stvarnost se može dokučiti tek kada je potreba za duhovnim znanjem i dubokim prodiranjem u prirodu stvari temeljito shvaćena.

Svima vam je poznat često citiran stih: "U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog". Dali ljudi ove retke stvarno uzimaju zaozbiljno? Oni ih koriste u govoru, no počesto tek kao puke fraze! Nikakav poseban naglasak se ne stavlja na glagolsko vrijeme: "U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog". "Riječ", ovdje očito mora imati značenje koje je nosila u drevnoj Grčkoj. To nije "riječ" kakvom je danas shvaćamo - riječ kao puki zvuk – nego je to unutarnja, duhovna stvarnost. U oba slučaja, međutim, radi se o imperfektu. Dublji je smisao stoga: "U početku Riječ bijaše; ali to više nije". Inače bi rečenica glasila: "Sad je Riječ; i Riječ nije u Boga; ona bijaše s Bogom, i Bog bijaše riječ, ali više nije". Štoviše, to je ono što stoji u Evanđelju svetog Ivana; koji bi inače značaj imale riječi koje odmah zatim slijede: "I riječ tijelom postade i nastani se među nama". Ovo ukazuje na daljnju evoluciju Riječi. "Riječ", također, označava i sve ono što ljudska bića mogu steći na putu intelektualne mudrosti kroz svoja nastojanja i inteligenciju. No, mora nam biti potpuno jasno da ono što "Riječ" ovdje označava nije ustvari cilj kojem čovječanstvo mora težiti u ovom trenutku, ili u neposrednoj budućnosti. Da bi izrazili ono što jest sada cilj, trebali bismo reći: "Nek ljudska bića tragaju za Duhom koji se očituje u Riječi; jer Duh je s Bogom; i Duh je Bog". Čovječanstvo mora napredovati od riječi do duha, ka percepciji i spoznaji duha.

Podsjetivši vas na te prve stihove evanđelja svetog Ivana, shvatit ćete koliko malo sklonosti postoji danas da se takve stvari uzme ozbiljno, kao i da se nadiđe proizvoljne interpretacije tako često prihvaćene u pitanjima od najvećeg značaja. Sama ljudska inteligencija je ta koja mora biti potaknuta i osvijetljena onime što se otkriva u duhovnom viđenju – nije da je stvarna sposobnost viđenja esencijalna; ono što je bitno jest da plodovi duhovnog viđenja budu shvaćeni. Ja sam više puta naglašavao kako danas nije samo vidjelac taj koji ima sposobnost pojmiti istinu jasnovidnog iskustva; to je poimanje u moći svakoga u današnje vrijeme jer su duhovni kapaciteti ljudskih bića dovoljno sazreli ako bi ih htjeli odlučiti upražnjavat a ne biti pre indolentni za to. No, ukoliko se razina koja priliči čovječanstvo nastoji postići, stvari poput onih spomenutih u jučerašnjem predavanju mora se uzeti s najvećom ozbiljnošću! Koristio sam trivijalan primjer kako bih vam pokazao koliko je lako biti obmanut izračunima i brojevima. Ne pojavljuje li se poprilično praznovjerja kad su brojevi u pitanju? Ono što se na neki način može izbrojati prihvaćeno je u znanosti. Prirodna znanost voli vagati, računati, a društvena znanost voli statistike – opet stvar prebrojavanja i izračuna. Biti će doista teško ljudima da se dovedu do priznanja kako je svo znanje o vanjskom svijetu stečeno kroz mjerenja i brojeve tolika obmana.

Mjeriti - što to, zapravo, znači? To znači usporediti nešto s određenom dimenzijom, bilo da se radi o duljini ili volumenu. Ja mogu izmjeriti liniju, ako je usporedim s linijom dva puta, tri puta, četiri puta, itd., manjom:

_________________________________________________
_____________

Dijagram 1

U takvim mjerenjima, bez obzira radi li se o duljinama ili površinama ili težinama, kvalitativni element u cijelosti nedostaje. Broj tri uvijek ostaje jednak, bilo da se broji ovce, ljudska bića, ili političare.

To nije stvar kvalitativnog, nego samo količine, kvantitativnog. Esencijalni princip volumena i broja je da je kvalitativno izostavljeno iz računa. No, upravo zbog toga je svo znanje proisteklo iz načela volumena i mjerenja iluzija; i činjenica koju se mora uzeti sasvim ozbiljno jest da u trenutku kad ulazimo u svijet koji se može izvagati i izmjeriti, svijet vremena i prostora, ulazimo u svijet iluzije, svijet koji nije ništa drugo nego fatamorgana sve dok ga doživljavamo kao stvarnost. Ideal je današnjeg razmišljanja, što se tiče svih stvari u vanjskom svijetu prostora i vremena, iskusiti njihov prostorni i vremenski značaj; dok je, zapravo, ono što stvari znače u prostoru i vremenu samo njihov vanjski aspekt, i mi moramo transcendirati prostor i vrijeme, prodirući do mnogo dubljih razina, ukoliko želimo do najdublje unutrašnje istine, najdubljeg unutrašnjeg bitka stvari. I tako u budućnosti mora doći vrijeme kada će ljudi biti u stanju reći: "Da, sa svojom inteligencijom mogu dokučiti vanjski svijet na način koji je ideal prirodnih znanosti. Ali uvid koji mi je na taj način predstavljen potpuno je ahrimanski". To ne znači da prirodne znanosti treba ignorirati ili ostaviti postrani; stvar je u tome da se shvati kako ta prirodna znanost vodi samo do ahrimanske iluzije. Zašto, onda, ljudi moraju imati prirodnu znanost usprkos činjenici da ona vodi samo do iluzije? To je zato što su u zemaljskom postojanju oni već na silaznoj krivulji evolucije. Od četvrte post-atlantidske epohe, grčko-latinske epohe, može se reći da je, što se znanja tiče, čovječanstvo bilo, relativno govoreći, u zenitu. Ali sada, u petoj post-atlantidskoj epohi, ljudska bića su na putu pada, ona postaju fizički sve slabija, i doživljavati svijet na način na koji su ga Grci percipirali bilo bi previše za njihovu snagu.

To je nešto što nam nisu rekli na povijesti! Zamislite samo što bi suvremeni povjesničari imali za reći o tome - ti zaslužni povjesničari koji objašnjavaju Grčku kao da opisuju neku regiju iz svog vremena jer ne znaju da su Grci prirodu promatrali drugačijim očima, osluškivali ušima različitim od onih modernih ljudi. Ti nam povjesničari ne govore da bi moderna ljudska bića patila od stalne glavobolje ili migrene ukoliko bi u vanjskom svijetu vidjeli i čuli sve što su Grci vidjeli i čuli. Grci su u svijetu osjetila živjeli s neusporedivo većim intenzitetom. Naše vlastito poimanje ovog svijeta već je oslabilo. Da bismo ga mogli podnijeti, fatamorgana nam mora biti, i jest, prikazana. I ne samo ono što percipiramo osjetilima, nego zahvaljujući našim znanstvenim koncepcijama mi "sanjamo" o vanjskom svijetu – koji je, što je najznačajnije od svega, fatamorgana. Najveći sanjari kad je vanjski svijet u pitanju su upravo oni koji se ponose svojim realističkim razmišljanjem. Darwin i John Stuart Mill su fundamentalno sanjari. Sanjari su upravo oni koji tvrde da su skroz-naskroz realisti.

No, ne smijemo se ni predati vlastitom unutarnjem životu i impulsima u potpunosti. Iz načina na koji su se stvari razvile u pokretu reprezentiranom od "Teozofskog društva", mnogi od vas će shvatiti kako njegovanje isključivo unutarnjeg života, poduzimano danas od strane brojnih ljudi, ne dovodi do cilja koji priliči čovječanstvu sadašnjeg doba. Jer pre rasprostranjena tendencija nije donošenje slobodne odluke da se transcendira običan život i dostigne više viđenje, nego prije da se istakne ono u nama što nije slobodno. Sve vrste halucinatornih tendencija, sve vrste umovanja obremenjenih iluzijom ulaze u igru.

Potrebno je shvatiti da baš kao što vanjska znanost postaje ahrimanska, viši razvoj naše unutarnje prirode, ukoliko se predamo mističnim iskustvima, postaje luciferski. Luciferska tendencija se budi i postaje osobito snažna u svima koji, bez samo-obuke opisane u knjizi Kako se stječu spoznaje viših svjetova, kreću u bilo kakvo mistično produbljivanje impulsa inherentnih njihovoj prirodi. Luciferska tendencija se pokazuje u svakome tko krene kukati o iskustvima iz svog unutarnjeg života, i iznimno je moćna u današnjem čovječanstvu. Djelatna je u egoizmu kojega je većina ljudi potpuno nesvjesna. Čovjek danas sreće mnoge koji su potpuno zadovoljni kada za nešto što su učinili mogu reći kako nemaju razloga za samo-prijekor, da su to učinili kako su najbolje znali i prema savjesti. To je jedan u potpunosti luciferski stav. Jer u onome što činimo u životu poanta nije jesmo li se ili ne doveli do samo-prijekora; ono što je doista važno jest da stvari uzimamo objektivno, uz potpunu nevezanost, te u skladu s tijekom objektivnih činjenica. A većina ljudi danas ne čine ni najmanji napor da ostvare to objektivno razumijevanje ili steknu znanje o stvarima neophodnima za svjetsku evoluciju.

Stoga duhovna znanost treba istaknuti sljedeće: Da se Ahriman zaista priprema za vlastito utjelovljenje; u čemu možemo prepoznati kako se sprema za njega; i s kakovim se stavom s njime valja suočiti. Kod takvih pitanja poanta nije u tome da se može reći: Ovo ili ono činimo kako ne bi imali razloga za samo-prijekor – nego naučiti prepoznavati objektivne činjenice. Moramo se upoznati s onime što je aktivno u svijetu, te u skladu s time djelovati - svijeta radi.

Sve se svodi na to da jedino kad moderni ljudi istinski govore o sebi samima jest kada kažu kako neprestano lebde između dvije krajnosti: između ahrimanskog na jednoj strani, gdje im se prezentira vanjska obmana, fatamorgana, i na drugoj, luciferskog elementa u njima koji inducira tendenciju ka iluzijama, halucinacijama i sličnom. Ahrimanske tendencije u ljudima danas žive u znanosti, luciferske, u religiji, dok se u umjetnosti klackaju od jedne do druge krajnosti. U posljednje vrijeme su tendencije nekih umjetnika više luciferske - oni su ekspresionisti; tendencije drugih bile su više ahrimanske - oni su impresionisti. A onda, kolebajući se između svega toga, tu su i ljudi koji ne žele biti ni jedno ni drugo, koji ispravnim ne ocjenjuju niti lucifersko niti ahrimansko nego ih oba žele izbjeći. "Ahriman - ne! – ovo ne smijem, neću učiniti, jer će me to odvesti u carstvo ahrimansko; ono ne smijem, neću to učiniti, jer će me to odvesti u carstvo lucifersko". Oni žele biti čestiti, kloneći se oba, i ahrimanskog i luciferskoga.

No, istina je kako Lucifera i Ahrimana moramo smatrati dvama mjerama za ravnotežu, a mi smo ti koji jezičac moraju održati u ekvilibriju.

A kako se možemo istrenirati za to? Tako da ono što u nama poprima ahrimansku formu prožmemo snažnim luciferskim elementom. Što je to što se u modernom čovjeku javlja u ahrimanskom obliku? To je njegovo znanje o vanjskom svijetu. Nema ničeg ahrimanskijeg od ovog znanja o materijalnom svijetu, jer je ono obična iluzija. No svejedno, ukoliko nas fatamorgana koja proizlazi iz kemije, iz fizike, iz astronomije i slično može ispuniti vatrenim entuzijazmom i interesom, tada kroz našu zainteresiranost - koja je sama po sebi luciferska - možemo Ahrimanu istrgnuti iz ruku ono što je njegovo.

To je, međutim, upravo ono što ljudska bića nemaju želje učiniti; mrsko im je. I mnogi ljudi koji bježe od vanjskog, materijalističkog znanja krivo su shvatili svoj zadatak i pripremaju najbolju moguću inkarnaciju za Ahrimana u zemaljsko postojanje. A opet, ono što izvire u našem najunutarnjijem biću danas je vrlo snažno lucifersko. Kako se možemo ispravo istrenirati u tom smjeru? Tako da u to uronimo našom ahrimanskom prirodom, to jest, truditi se izbjeći sve iluzije o vlastitom unutarnjem životu i impulsima, te promatrati sebe baš kao što promatramo vanjski svijet. Moderni ljudi moraju shvatiti koliko je hitno obrazovati se u tom smjeru. Svatko sa sposobnošću opažanja takovih stvari često će naići na okolnosti iz sljedećeg primjera.

Čovjek govori nekome kako je ogorčen na nebrojena ljudska bića. Minuciozno opisuje kako ga ovo ili ono, kod a, kod b, kod c, i tako dalje, ljuti. On nema ni najmanje pojma da jednostavno govori o vlastitim karakteristikama. Ova karakterna crta u ljudima nikada nije bila tako raširena kao što je danas. A oni koji vjeruju da su slobodni od nje, najveći su krivci. Esencijalno je da ljudi trebaju pristupati svojoj unutarnjoj prirodi s ahrimanskom hladnokrvnošću i nepristranošću. Njihova unutarnja priroda i dalje će ostati dovoljno vatrena čak i ohlađena na ovaj način! Ne treba strahovati da će biti pothlađena.

Ukoliko će se zauzimati ispravan stav glede Ahrimanove buduće inkarnacije, ljudi moraju postati puno objektivniji u odnosu na vlastite impulse, i daleko, daleko subjektivniji što se vanjskog svijeta tiče - ne tako da si predstavljaju slike iz mašte, nego pokazujući interes, pozornu pažnju i posvećenost za stvari iz neposrednog života.

Kada ljudi iznađu kako im je ovo ili ono iz vanjskog života dosadno, moguće poradi primljenog obrazovanja ili uslijed drugih okolnosti, staza kojom Ahriman želi kročiti za dobrobit vlastite inkarnacije uvelike bude utabana. Dosada je tako raširena danas! Upoznao sam mnoge ljude kojima je zamorno upoznavati se sa, na primjer, bankarskim procedurama ili odnosima na burzi ili jednostrukim i dvostrukim knjigovodstvom. Ali to nikad nije pravi stav. To jednostavno znači da nije pronađena točka iz koje stvar plamti od interesa. Kad je ova točka jednom postignuta, čak i suhoparna lista primitaka može postati jednako zanimljiva kao i Schiller-ova Djeva Orleanska, ili Shakespeare-ov Hamlet, ili bilo što drugo – čak i Raphael-ova Sikstinska Madona. Samo je pitanje pronalaženja točke iz koje svaka stvar u životu postaje interesantna.

Ovo što sam upravo rekao možda vas potakne da pomislite kako su sve ove stvari vrlo paradoksalne. No, u stvarnosti nisu. Mi smo ti koji su paradoksalni u našem odnosu prema istini. Ono što moramo shvatiti - i to je prijeko potrebno danas – jest da smo mi, a ne svijet, u krivu. Ništa ne pomaže više pripremiti stazu za Ahrimanovo utjelovljenje negoli iznalaženje ovoga ili onoga zamornim, smatrati se superiornijim od jedne ili druge stvari, a odbijati ući u nju. Opet se tu radi o istom pitanju pronalaženja točke iz koje je sve interesantno. To nikada nije stvar subjektivnog odbijanja ili prihvaćanja stvari, nego objektivnog prepoznavanja u kolikoj su mjeri stvari luciferske ili ahrimanske, s rezultatom prevage na jednu ili drugu stranu.

Biti zainteresiran za nešto ne znači da netko nešto smatra opravdanim. To jednostavno znači da netko razvije unutarnju energiju kako bi se uhvatio u koštac s materijom i usmjerio ju u pravi kanal.

Kao što neki od vas moguće znaju – dosta je prošlo od tada – nekoliko je prijatelja kupilo knjige iz matematike. Neka vrsta "sportskog duha" uvukla se u njih! Kupili su djela Lubsena [Heinrich Borchert Lubsen (1801-1864).], no ne prođe dugo i većina svezaka pronađe svoj put do polica knjižnica, a matematičko znanje nestade s vidika! Ovo, naravno, ne predstavlja naputak za ponovnim rješavanjem tog pitanja – uopće to ne sugeriram. No, uhvatiti se u ukoštac s nečim; za što, za početak, netko uopće nije zainteresiran; kako bi novo razumijevanje svjetskog postojanja moglo izniknuti - to je od neizrecive važnosti. Jer takove stvari, poput ovih koje sam vam htio približiti u ovim predavanjima - kako Lucifer i Ahriman interveniraju u evoluciji čovječanstva rame uz rame s Kristovim impulsom - te stvari se mora uzeti sasvim ozbiljno, a njihove posljedice pravilno ocijeniti.

Da nije bilo luciferske mudrosti, razumijevanje Misterija na Golgoti ne bi moglo biti dokučeno kroz gnostiku prvih stoljeća kršćanstva. Razumijevanje Misterija na Golgoti umanjeno je sa blijeđenjem luciferske mudrosti. I gdje se danas ikakav dokaz takvog razumijevanja može pronaći? Činjenicu da se razumijevanje ne može pronaći u vanjskoj, ahrimanskoj znanosti, opažaju oni koji u određenoj mjeri prepoznaju ahrimanske karakteristike. Uzmite, na primjer, čovjeka poput kardinala Newman-a - vrlo značajna figura u sferi religije u drugoj polovici devetnaestog stoljeća. Na njegovoj investituri za kardinala u Rimu, izjavio je kako ne vidi spasa vjerskom razvoju čovječanstva bez novih otkrivenja! [Vidi njegov govor iz Rima, od 12. svibnja 1879, kada je bio uzdignut na rang kardinala. "... Dosad je civilni autoritet bilo kršćanstvo. Čak i u zemljama odvojenima od Crkve, kao što je to moja, bila je na snazi maksima, kada sam bio mlad, da je "Kršćanstvo zakon na zemlji". Sada, svuda gdje su postavljeni dobri okviri društva, što jest tvorevina kršćanstva, oni odbacuju kršćanstvo. Maksima koju sam spomenuo, sa stotinama drugih koje su uslijedile nakon nje, je nestala, ili se gubi posvuda; a do kraja stoljeća, osim ako Svemogući ne intervenira, bit će zaboravljena". (Život John-a Henry-a Newman-a, od Wilfrid-a Ward-a, svezak 2, str. 460.)] Ali na tome je ostalo. On sam nije pokazao nikakvu posebnu sklonost za primanjem ičega od novog duhovnog života koji sada može utjecati u čovječanstvo iz duhovnih svjetova. Ono što je rekao ostalo je u sferi apstrakcije.

Istina je sama kako čovječanstvo treba novu objavu. Za to dokazi postoje na sve strane. Bilo je nedavno rasprava o propadanju morala i stava prema moralnosti općenito tijekom posljednjih četiri ili pet godina. Zaključeno je kako religijski vjeronauk mora biti intenzivnije uveden u školama. No, ne može se dovoljno često naglasiti kako je ta instrukcija već bila dana i vremena su već trebala doći pod njen utjecaj. Ako se stare religijske instrukcije ponovno uvede mi ćemo jednostavno započeti cijeli proces ispočetka. U kratkom vremenu naći ćemo se ponovo tamo gdje smo bili 1914. U najvećoj je mjeri važno shvatiti kako u podsvijesti ljudskih bića postoje čežnje sasvim drugačijeg karaktera od onoga što dolazi do izražaja na površini.

Kad smo osnovali Waldorfsku školu u Stuttgartu ranije ove godine, bili smo dužni organizirati odvojene vjeronauke za različite vjeroispovijesti. Poseban sat je dodijeljen nastavi vjeronauka koju vodi katolički svećenik za katoličku djecu i poseban evangelističkom pastoru za evangeliste. Neću govoriti o poteškoćama na koje naišli od strane svećenika - to je poglavlje za sebe. Ono što želim reći, međutim, jest kako je odmah potom izražena želja za religijskom nastavom odvojenom od bilo kakve vjeroispovijesti. Isprva sam pomislio kako će posjećenost biti beznačajna u usporedbi s brojem onih koji pohađaju konfesionalne pouke. No, unatoč činjenici da uskoro neće biti ni jedne propovjedaonice u Stuttgartu sa koje ne pljušte pogrde na račun antropozofije, veliki broj djece - pet puta više nego što smo očekivali - upitao je za neku vrst antropozofske religijske nastave i klasa je morala biti podijeljena na dva dijela. Subjektivno to sve skupa možda i nije sasvim dobrodošlo, jer bi se moglo pokazati kao podmetanje klipova samima sebi. Ali ne želim o tome govoriti. Želim samo pokazati da postoji čežnja za napretkom u ljudskim bićima, ali ona spavaju i ne vide da te težnje sile drže u pokornosti. I, štoviše, hrabrosti da te težnje izađu na površinu u vrlo velikoj mjeri nedostaje.

Pomislite samo kakav učinak bi moglo postići znanje poput ovog o budućoj Ahrimanovoj inkarnaciji koji se za nju priprema na načine koje sam opisivao i jučer i danas. Esencijalno je da se objektivno informiramo o tim stvarima kako bi mogli zauzeti pravi stav prema onome što se događa oko nas glede priprema za Ahrimanovu inkarnaciju. Jedino ako posvetite duboko i zrelo razmišljanje tome što je rečeno u ovim predavanjima o ahrimanskim strujama biti će vam moguće pojmiti ozbiljnost sadašnje situacije.


(nastavlja)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Utjecaji Lucifera i Ahrimana
PostPostano: sub mar 01, 2014 4:25 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: pon jan 12, 2009 12:46 pm
Postovi: 1148
Lokacija: ni vrit ni mimo,Zagreb
Utjecaji Lucifera/Ahrimana: treće predavanje
04. studenoga 1919. Bern GA 0193
TREĆE PREDAVANJE

FAZA EVOLUCIJE koja započinje u naše vrijeme ima vrlo poseban karakter. Isto, naravno, može biti rečeno za svaku epohu, no u svakom slučaju bitno je definirati te posebne karakteristike. Sadašnja faza evolucije može se općenito okarakterizirati tako da kažemo kako će sva iskustva s kojima se čovječanstvo ima suočiti u fizičkom svijetu tijekom daljnjeg zemaljskog postojanja, predstavljati pad, retrogresiju. Vrijeme u kojem je ljudski napredak bio moguć kroz stalno oplemenjivanje fizičkih snaga već je iza nas. U budućnosti će čovječanstvo također napredovati, no isključivo kroz duhovni razvoj, razvoj na višoj razini od one procesa sa fizičkog plana. Ljudi koji se oslanjaju isključivo na procese fizičkog plana neće u njima pronaći izvor zadovoljstva. Navod davno iznesen u duhovnoj znanosti na kolegiju o Apokalipsi, [Dvanaest predavanja održanih u Nürnbergu, 1908.], a koji kaže da se krećemo ka "ratu sviju protiv svih", mora, od sada nadalje, biti shvaćen u svoj svojoj važnosti i težini; njegove implikacije ne smiju ostati u području teorije nego također doći do izražaja i u akcijama, u cjelokupnom ponašanju ljudskih bića.

Činjenica da se ljudi u budućnosti baš i neće nešto – da se poslužim kolokvijalizmom - zabaviti razvojem stvari na fizičkom planu dozvat će im u pamet kako se daljnja evolucija mora nastaviti kroz duhovne snage.

Ovo se može razumjeti samo promatranjem dužeg razdoblja evolucije te primjenom otkrivenog na iskustva koja će postajati sve uopćenija u budućnosti. Trend sila koje će se očitovati u gotovo ritmičkim setovima pojave rata i razaranja - procesa kojem je sadašnja katastrofa tek početak - postat će itekako očit. Djetinjasto je vjerovati da išta povezano s ovim ratom može dovesti do neke trajne ere mira za čovječanstvo na fizičkom planu. Tome neće biti tako. Ono do čega treba doći na zemlji jest duhovni razvoj. Njegov smjer i smisao biti će nam jasni ukoliko, nakon pregleda relativno duge epohe koja prethodi Misteriju na Golgoti, zadržimo u vidu nešto od smisla Misterija na Golgoti, te si zatim pokušamo predočiti djelovanje impulsa tog događaja u budućnosti evolucije čovječanstva.

Proučavali smo Misterij na Golgoti iz različitih točaka gledišta pa ćemo to i danas ponoviti karakterizirajući ukratko civilizaciju koja mu je prethodila - recimo sve tamo negdje od trećeg tisućljeća prije Krista – a onda se za neko vrijeme, kao poganska kultura, nastavila i tijekom razdoblja samoga kršćanskog razvoja. U okviru ove poganske kulture korijene je pustila posvema drugačija hebrejsko - židovska kultura, potomak koje je kršćanstvo.

Priroda poganske kulture najbolje se može razumjeti ako shvatimo kako je ona ishod znanja, vizija i djelovanja rođen od snaga mnogo širih u rasponu od onih koje pripadaju sadašnjem zemaljskom postojanju. Zapravo je kroz hebrejsku kulturu moralni element prvi put utuvljen u čovječanstvo. U poganstvu moralni element nije zauzimao neko odvojeno i zasebno mjesto; ta je poganska kultura bila takova da su se ljudi osjećali pripadnicima cijelog kozmosa.

To je nešto što posebno trebamo imati na umu. Ljudska bića koja su živjela na zemlji u starom poganskom svijetu osjećala su se pripadnicima cijelog svemira. Osjećali su kako se sile koje djeluju u kretanjima zvijezda protežu i na njihove akcije, ili bolje rečeno, na sile koje pokazuju efekte u njihovim akcijama. Ono što je kasnije prolazilo pod astrologijom, i još uvijek prolazi, ništa je doli odraz – i to poprilično varav pri tom - drevne mudrosti pabirčene iz kontemplacija zvijezda na njihovim putanjama, a zatim korištene kao osnova za upute kojima se reguliraju ljudska djelovanja.

Ove drevne civilizacije može se razumjeti samo ukoliko kroz duhovnu znanost osvijetlimo ljudsku evoluciju u njenim vanjskim aspektima nekih četiri ili pet tisuća godina prije Krista.

Skloni smo govoriti na prilično nonšalantan način o drugoj ili prvoj post-atlantidskoj epohi, no prevarit ćemo se ako zamislimo da je ljudsko postojanje na Zemlji tijekom petog, šestog i sedmog tisućljeća prije Krista bilo slično našem sadašnjem postojanju. Sasvim je točno da su ljudi, koji su u tim drevnim vremenima obitavali na Zemlji, imali neku vrst instinktivnog duševnog života, u određenom smislu srodnijeg duševnom životu životinja negoli onom današnjih ljudskih bića, no reći da su u tim drevnim vremenima ljudi bili više kao životinje vrlo je jednostrana koncepcija ljudskog života. U smislu duše, ljudsko biće koje se tada kretalo Zemljom bilo je, istina, više nalik životinji; no tim ljudsko-životinjskim tijelima služila su se bića duše i duha koja su se osjećala pripadnicima nadčulnih svjetova, prije svega kozmičkih svjetova. I pod uvjetom da se vratimo dovoljno daleko, recimo do petog pretkršćanskog tisućljeća, možemo reći kako su se ljudi koristili životinjskim tijelima kao instrumentima umjesto da se doživljavaju unutar njih. Kako bi se te ljude okarakteriziralo ispravno potrebno je reći da su se, kada su bili budni, kretali uokolo s jednim instinktivnim životom duše nalik onome životinja, no u tom instinktivnom životu duše sjalo je nešto poput snova iz njihovog stanja spavanja, budnih snova. I u tim budnim snovima percipirali su kako su sišli da bi životinjska tijela koristili isključivo kao instrumente. Taj unutarnji, fundamentalni smisao ljudske duše onda dolazi do izražaja u pojavnom kao religijski obred; u kultu Mitre, s njegovim glavnim simbolom boga Mitre koji jaše bika, ponad njega zvjezdano nebo kojem on pripada, a ispod njega Zemlja kojoj bik pripada. Ovaj simbol nije bio, tim ljudima starine, u doslovnom smislu riječi simbol; bila je to vizija stvarnosti. Sveukupna tendencija ljudskih duša dovodila ih je do toga da si kažu: Kad sam noću izvan svoga tijela, pripadam silama svemira, zvjezdanoga neba; kada se ujutro probudim, rabim životinjske nagone u životinjskom tijelu.

Tada je ljudska evolucija prešla, figurativno govoreći, u razdoblje sumraka. Određena zamagljenost, određena letargija, proširila se životom čovječanstva; kozmički snovi su ustuknuli i instinkt je preuzeo vodstvo.

Stav duše nekoć prevladavajući u ljudskim bićima očuvao se kroz Misterije, uglavnom kroz azijske. No, u četvrtom tisućljeću prije Krista pa sve do početka trećega, čovječanstvo u cjelini – kad nije bilo pod utjecajem Misterijske mudrosti - živjelo je postojanje protkano više ili manje zamagljenom, zamračenom sviješću. U Aziji i tada poznatom svijetu, može se reći kako je, tijekom četvrtog i na početku trećeg tisućljeća prije Misterija na Golgoti, ljudski život duše bi zamagljen i nagonski. No postojale su Misterije u koje su, preko moćnih obreda i ceremonija, duhovni svjetovi mogli prodrijeti. I kroz te centre su ljudska bića primila iluminaciju.

Na početku trećeg tisućljeća odigrao se značajan događaj. Korijenski uzrok ovome zamagljenom, više nagonskom životu može se okarakterizirati ako kažemo da, kao bića duha i duše, ljudi u to vrijeme još uvijek nisu bili u mogućnosti koristiti se čovjekovim organima intelekta. Ti su organi već postojali unutar njih, poprimili su oblik u njihovom tjelesnom ustroju, ali ih biće duha i duše nije moglo rabiti. Slijedom toga ljudska bića nisu mogla steći znanja putem vlastitog promišljanja, kroz vlastite moći intelektualnog razlučivanja. Ovisili su o onome što im je bilo otkrivano kroz Misterije. A tada, oko početka trećeg tisućljeća, značajan događaj zbio se u istočnoj Aziji.

Djetetu ugledne azijske obitelji tog vremena dozvoljeno je da odrasta u okruženju Misterijskih ceremonija. Okolnosti su bile takve da je tom djetetu zapravo bilo dopušteno da u njima i sudjeluje, nesumnjivo stoga što su svećenici koji su u Misterijima vodili obrede doživljavali kao inspiraciju to da takvom djetetu mora biti dozvoljeno sudjelovanje. I kada je biće inkarnirano u tom djetetu došlo do oko četrdesete - otprilike te dobi - nešto vrlo značajno izašlo je na vidjelo. Postalo je očito - i nema nimalo sumnje da su svećenici Misterija proročki predvidjeli taj događaj - postalo je jasno da je taj čovjek, kojem je bilo dopušteno da odrasta u okruženju jednog od Misterijskih centara istočne Azije, odjednom počeo, u dobi od oko četrdeset, pomoću samih sposobnosti ljudskog intelekta spoznavati ono što je nekada u Misterije stizalo putem otkrivenja, i isključivo otkrivenja. On je bio, na neki način, prvi koji se poslužio organima ljudskog intelekta, no još uvijek u suradnji s Misterijima.

Prevodeći na termine našeg sadašnjeg jezika ono što su svećenici Misterija govorili o tom pitanju, moramo reći: U tom čovjeku sam se Lucifer utjelovio - ni manje ni više! Značajna je, važna činjenica da se u trećem tisućljeću prije Krista inkarnacija Lucifera u tijelu zaista dogodila na istoku Azije. I od te inkarnacije Lucifera u tijelu – obzirom je to biće postalo učitelj – poteklo je ono što je opisano kao pred-kršćanska, poganska kultura koja je još uvijek opstajala u gnostici najranijih kršćanskih stoljeća.

Pogrešno bi bilo podcjenjivački suditi o ovoj luciferskoj kulturi. Jer sva ljepota iznjedrena u okvirima grčke civilizacije, čak i uvid koji je još uvijek živući u drevnoj grčkoj filozofiji i Eshilovim tragedijama, ne bi bili mogući bez te Luciferove inkarnacije.

Utjecaj Luciferova utjelovljenja bio je još uvijek snažan u južnoj Europi, na sjeveru Afrike, i u Maloj Aziji tijekom prvih stoljeća kršćanstva. A kada se Misterij na Golgoti odigrao na Zemlji, u biti je luciferska mudrost bila ta kroz koju je mogao biti shvaćen. Gnostika, koja si je dala u zadatak dokučiti smisao Misterija na Golgoti, skroz naskroz je impregnirana luciferskom mudrošću. Stoga treba naglasiti, kao prvo, da se na početku trećeg tisućljeća prije Krista zbila kineska inkarnacija Lucifera; na početku naše ere odigralo se utjelovljenje Krista. I za početak, značenje utjelovljenja Krista shvaćeno je zato što je moć stare Luciferove inkarnacije još uvijek bila živa. Ova moć zapravo nije nestala iz ljudske sposobnosti razumijevanja sve do četvrtog stoljeća poslije Krista; a čak i tada zadržali su se njezini ostatci, njezini ogranci.

Tim dvjema inkarnacijama, Luciferovom utjelovljenju u antičko doba i utjelovljenju Krista koje Zemlji daje svoj smisao, treća inkarnacija će biti dodana u ne tako dalekoj budućnosti. I suvremena događanja već se kreću u smjeru priprema za nju.

O utjelovljenju Lucifera na početku trećeg tisućljeća prije Krista moramo reći: kroz Lucifera, ljudska su bića stekla sposobnost korištenja organa svog intelekta, svoje moći intelektualnog razlučivanja. Sam Lucifer, u ljudskom tijelu, bio je taj koji je prvi snagom intelekta dokučio ono što je nekad čovječanstvu moglo biti podareno samo kroz otkrivenja, to jest, sadržaj Misterija.

Ono što je sada u pripremi, te će se sasvim sigurno dogoditi na Zemlji u ne tako dalekoj budućnosti, stvarna je inkarnacija Ahrimana.

Kao što znate, od sredine petnaestog stoljeća živjeli smo u eri u kojoj je dužnost čovječanstva bila da dođe sve više i više u posjed pune snage svijesti. Od najveće je važnosti da ljudi pristupe nadolazećoj inkarnaciji Ahrimana potpuno svjesni toga događaja. Inkarnacija Lucifera mogla je biti prepoznata samo putem proročkog uvida svećenika Misterija. Ljudi su, isto tako, bili prilično nesvjesni onoga što su utjelovljenje Krista i događaj na Golgoti uistinu značili. No, oni moraju živjeti ususret utjelovljenju Ahrimana potpuno svjesni usred potresnih događanja koja će se zbiti na fizičkom planu. Usred neprestanih stresova rata i drugih nedaća neposredne budućnosti, ljudski um će postati vrlo inventivan u domeni fizičkog života. I kroz sam ovaj porast inventivnosti u fizičkom životu - koji se ni na koji način ili sredstvima ne može spriječiti - tjelesno postojanje ljudske individualnosti u kojoj bi se Ahriman mogao inkarnirati postat će moguće i neizbježno.

Iz duhovnog se svijeta ta ahrimanska sila priprema za inkarnaciju na Zemlji nastojeći na sve zamislive načine ostvariti takve pripreme kojima bi utjelovljenje Ahrimana u ljudskom obliku moglo biti u stanju do krajnosti zavesti i iskvariti čovječanstvo Zemlje. Zadaća čovječanstva tijekom sljedeće civilizacijske faze biti će življenje ususret utjelovljenju Ahrimana s toliko budnom sviješću da bi to utjelovljenje zapravo moglo poslužiti za promicanje višeg, duhovnog razvoja, budući će kroz Ahrimana samog čovječanstvo postati svjesno onoga što se može, ili bolje reći, ne može postići samo fizičkim životom. Ali ljudi moraju ići naprijed s punom sviješću ususret ovoj inkarnaciji Ahrimana i postajati sve budniji i budniji u svim domenama kako bi sve jasnije i jasnije prepoznali one trendove u životu koji ka toj Ahrimanskoj inkarnaciji vode. Ljudi moraju od duhovne znanosti učiti kako bi pronašli ključ za život i tako bili u stanju prepoznati i naučiti kontrolirati struje koje vode ka inkarnaciji Ahrimana. Mora se shvatiti da će Ahriman živjeti među ljudima na Zemlji, ali i da će u suočavanju s njim ljudi sami za sebe ustvrditi što se od njega može naučiti, što oni od njega mogu primiti. To, međutim, oni neće biti u mogućnosti učiniti osim ukoliko, od sada pa nadalje, ne preuzmu kontrolu nad određenim duhovnim, a isto tako i neduhovnim strujama koje inače koristi Ahriman u svrhu ostavljanja čovječanstva što je dublje moguće nesvjesnim njegovog dolaska; a onda, jednog dana, on će biti u mogućnosti pojaviti se na Zemlji i nadvladati ljude izazivajući i mameći ih da odbace zemaljsku evoluciju, sprječavajući time ispunjavanje njezine svrhe. Da bi se shvatilo cijeli proces o kojem sam govorio, esencijalno je prepoznati karakter određenih struja i utjecaja - duhovnih i suprotno.

Zar ne vidite kontinuirani rast broja ljudi današnjice koji ne žele nikakvu znanost o duhu, ikakvo znanje o duhovnom? Zar ne vidite kako su brojni ljudi kojima stare snage religije više ne pružaju nikakav unutarnji poticaj? Idu li u crkvu ili ne, velikom broju ljudskih bića danas je to potpuno svejedno. Stari vjerski impulsi njima ništa ne znače. Niti će se dovesti u situaciju da bar pomisle što bi u našu civilizaciju moglo uteći kao novi duhovni život. Oni se tome odupiru, odbacuju to, smatraju budalaštinom, za nešto nepovoljno; neće si dopustiti da imaju ikakve veze s tim. Ali, vidite, mi ljudska bića dok živimo na Zemlji u stvarnosti smo jedna cjelina. Naša duhovna priroda ne može biti odvojena od naše fizičke prirode; obje rade zajedno kao cjelina između rođenja i smrti. Pa čak i ako ljudska bića ne primaju duhovno kroz vlastite duševne sposobnosti, ono svejedno vrši utjecaj. Od posljednje trećine devetnaestog stoljeća duhovno struji oko nas; ono struji u zemaljsku evoluciju. Duhovno je uistinu tu - samo ga ljudi nisu voljni primiti.

No, čak i ako oni ne prihvate duhovno, ono jest tu! I što se s njime dogodi? Paradoksalno kako se može činiti – obzirom se mnogo toga što je istinito modernom umu čini paradoksalnim - u one ljude koji odbijaju duhovno a najviše od svega u životu vole jesti i piti, duhovno struji, njima nesvjesno, u procese jedenja i probave. To je tajna marša u materijalizam koji je počeo oko 1840. godine, ili bolje rečeno tada je bio u aktivnoj pripremi. Oni koji ne primaju duhovno kroz vlastite duše svejedno ga danas primaju: pri jelu i piću oni jedu i piju duh. Oni su "žderači" duše i duha. I na taj način duh koji struji u zemaljsku evoluciju prelazi u luciferski element, sproveden je Luciferu. Time se luciferska sila, koja onda može biti od pomoći ahrimanskoj u predstojećem utjelovljenju, konstantno jača. To mora doći do znanja onih koji priznaju činjenicu da će u budućnosti ljudi ili svjesno primiti duhovno znanje ili konzumirati duh nesvjesno, predajući ga time u ruke luciferskih sila.

Ova struja konzumiranja duha i duše posebice je poticana od strane Ahrimana jer na taj način on može uljuljati čovječanstvo u sve veću i veću pospanost kako bi onda svojim utjelovljenjem bio u mogućnosti doći među ljude i navaliti na njih nespremne obzirom se s njim ne suočavaju svjesno.

No, Ahriman također može napraviti i izravnu pripremu za svoje utjelovljenje, što i čini. Nesumnjivo je da i ljudi današnjice isto imaju duhovni život, ali je čisto intelektualan, nepovezan s duhovnim svijetom. Ovaj čisto intelektualni život sve više i više je raširen; isprva je utjecaj imao uglavnom u znanosti, ali sada izaziva nevolje svih vrsta i u društvenom životu. Koje je osnovno obilježje ovog intelektualnog života?

Ovaj intelektualni život ima vrlo malo veze s istinskim interesima ljudskih bića! Pitam ja vas; zar ne vidite koliki broj nastavnika prolazi danas kroz više i niže obrazovne ustanove bez unošenja ikakvog unutarnjeg entuzijazma u svoje znanosti nego im teže čisto kao sredstvima za život? U takvim slučajevima interes duše nije izravno povezan s aktualnim težnjama. Ista stvar se događa i u školi. Razmislite koliko je toga naučeno u različitim fazama života bez ikakvog stvarnog entuzijazma ili interesa, koliko izvanjskim intelektualni život postaje za mnoge ljude koji mu se posvete! I koliko je danas onih koji su prisiljeni proizvoditi masu intelektualnog materijala koji se potom čuva u knjižnicama i nije, poput duhovnog života, uistinu živ!

Što god da se razvija kao intelektualni život bez da je obavijeno toplinom duše, bez da je potaknuto entuzijazmom, izravno podupire utjelovljenje Ahrimana na način koji je njemu pri srcu. Uljuljkuje ljude u san onako kako sam opisao, tako da rezultati pogoduju Ahrimanu.

Tu su i brojne druge struje u duhovnom i neduhovnom životu koje Ahriman može okrenuti u svoju korist. Vi ste u zadnje vrijeme slušali - i još uvijek slušate - da se nacionalne države, nacionalna carstva moraju utemeljiti. Mnogo se govori o "slobodi pojedinih naroda". No, vrijeme, u evoluciji čovječanstva, za osnivanje carstava na temelju krvne i rasne povezanosti prošlo je i isteklo. Ukoliko se danas uputi apel za nacionalnim, rasnim i sličnim odnosima, za odnosima koji proizlaze iz intelekta, a ne iz duha, tada će se nesklad među čovječanstvom samo intenzivirati. A taj nesklad među ljudima upravo je ono što ahrimanske snage posebice mogu upregnuti. Šovinizam, pervertirani patriotizam u svakom obliku - to je materijal od kojega će Ahriman izgraditi upravo ono što mu treba.

No, postoje isto tako i druge stvari. Danas posvuda vidimo formiranje stranaka s ovim ili onim ciljem. Ljudi danas nemaju razboritosti, niti je žele imati, kad su stranačka mišljenja i stranački programi u pitanju. Uz intelektualnu domišljatost moguće je podastrijeti dokaze u prilog najradikalnije suprotstavljenih teorija. Vrlo pametni argumenti mogu se koristiti za dokazivanje utemeljenosti lenjinizma – ali isto vrijedi i za potpuno oprečne principe, kao i za one koji se nalaze između dviju krajnosti. Vrsna argumentacija može biti izrađena za svaki stranački program: ali onaj tko utvrđuje valjanost opozicijskog programa jednako tako je u pravu. Intelektualizam koji danas prevladava među ljudima nije u stanju demonstrirati unutarnje potencijale i vrijednosti ičega. On može podastrijeti dokaze; ali ono što je intelektualno dokazano ne treba smatrati za pravu vrijednost i kao učinkovito u životu. Ljudi u strankama oponiraju jedni drugima zato što se ispravnost svakog stranačkog mišljenja - u svakom slučaju onih glavnih stranačkih mišljenja - može dokazati s jednakom opravdanošću. Naš intelekt ostaje na površinskom sloju razumijevanja i ne prodire do dubljih gdje istina zapravo leži. To, također, mora biti temeljito i u potpunosti shvaćeno.

Ljudi danas više vole da im intelekt ostane na površini i da ne prodre dubljim snagama do onih razina gdje se esencijalna priroda stvari obznanjuje. Potrebno se samo malo osvrnuti oko sebe, jer čak i tamo gdje poprima svoj naj eksterniji oblik, život često otkriva zamke trenutnih sklonosti. Ljudi vole brojeve i izračune u znanosti, ali isto tako vole izračune i u socijalnoj sferi. Društvena se znanost sastoji gotovo isključivo od statistike. A iz statistike, to jest iz brojeva, izvlače se najgori zaključci. Pa, pomoću brojeva se, isto tako, svašta može dokazati i u svašta povjerovati; jer brojke nisu sredstvo kojim se esencijalna realnost stvari može dokazati - one su jednostavno sredstva obmane! Kad god se netko ne zagleda onkraj brojeva, u kvalitativno, oni mogu biti posve varljivi.

Sljedeće je očigledan primjer. Vodi se, ili se barem nekad vodila, velika rasprava oko nacionalnosti Makedonaca. U političkom životu balkanskog poluotoka mnogo je ovisilo o tamo sakupljenim statističkim podacima. Brojke imaju isključivo toliku vrijednost kao i one iz ostalih statistika. Bilo da se statistike sastoje od količine proizvedene pšenice i raži ili od broja grčkih, srpskih, ili bugarskih državljana u Makedoniji – što se tiče onoga što njima može biti dokazano radi se o istoj stvari. Iz brojki koje se navode vrlo povoljni zaključci za Grke, za Bugare, ili za Srbe mogu biti izvučeni. No netko također može imati i oko za kvalitativne elemente, a onda često iznalazi da je zabilježeno kako je otac Grk, jedan sin Bugarin, a drugi Srbin. Što je u pozadini toga, možete odgonetnuti i sami! Te statistike se uzimaju kao mjerodavne, dok su u ovom slučaju bile sastavljene isključivo za potporu ciljeva stranke. Logično je, ukoliko je otac zbilja Grk, da su onda i oba sina Grci. No, postupak koji je tu usvojen samo je jedan od primjera mnogih drugih stvari koje su učinjene s brojkama. Ahriman mnogo može postići kroz izračune i brojeve koji se na ovakav način koriste kao dokaz istinitosti.

Iduće sredstvo kojim se Ahriman može okoristiti opet je jedno koje će izgledati paradoksalno. Kao što znate, mi smo se u našem pokretu odlučili baviti proučavanjem evanđelja u svjetlu duhovne znanosti. No ova dublja tumačenja evanđelja, koja u naše vrijeme postaju sve više potrebna, odbacuju sa svih strana, baš kao i duhovnu znanost u cjelini.

Ljudi koji često zagovaraju poniznost glede tih stvari - i u tome su uporni – zapravo su najarogantniji od svih. Uopćeno se sve više i više govori kako bi se ljudi trebali umočiti u samu jednostavnost Evanđelja i ne pokušavati razumjeti Misterij Golgote zalazeći u kompleksnost duhovne znanosti. Oni koji hine nepretencioznost u svome izučavanju evanđelja najarogantniji su od svih jer preziru iskrenu potragu za znanjem koja se traži u duhovnoj znanosti. Toliko su arogantni da misle kako se najviša otkrivenja duhovnog svijeta može zaraditi bez napora, jednostavno se napasajući jednostavnošću Evanđelja. Ono što se danas vodi pod "skromno" ili "jednostavno" često je vrhunska arogancija. U sektama, u vjeroispovijestima - tu se može sresti najarogantnije ljude:

Treba imati na umu da su evanđelja nastala u vrijeme kada je luciferska mudrost još bila živa. U prvim stoljećima kršćanstva ljudsko razumijevanje evanđelja bilo je sasvim drugačije od onoga u što se pretvorilo u kasnijim vremenima. Danas se, ljudi koji ne mogu produbiti svoje umove kroz duhovnu znanost, samo pretvaraju da razumiju evanđelja. U stvarnosti oni nemaju pojma ni o izvornom smislu riječi; obzirom da prijevodi na različite jezike nisu vjerne reprodukcije evanđelja; počesto jedva da i podsjećaju na izvorni smisao riječi od kojih su evanđelja sastavljena.

Stvarno razumijevanje intervencije bića Krista u zemaljskoj evoluciji danas je moguće samo kroz duhovnu znanost. Oni koji žele proučavati, ili zapravo proučavaju evanđelja "bez pretenzija" – kako se to kaže - ne mogu doći ni do kakve unutarnje realizacije istinskog bića Krista, nego isključivo do iluzorne slike, ili, u najboljem slučaju vizije ili halucinacije bića Krista. Nikakva stvarna veza s kristovim impulsom se danas ne može postići samo čitanjem evanđelja - već jedino halucinatorna slika Krista. Otud i rasprostranjenost teološkog stajališta kako Krist nije bio prisutan u čovjeku Isusu iz Nazareta koji je bio samo povijesna ličnost poput Sokrata ili Platona ili drugih, iako možda uzvišenija. "Običan čovjek iz Nazareta" ideal je čak i teolozima. I vrlo malo njih može išta zaista zaključiti iz događaja poput Pavlove vizije na vratima Damaska kad bez produbljenog znanja dobivenog od duhovne znanosti, evanđelja mogu dovesti samo do halucinacije o Kristu, ne i do vizije stvarnog Krista. Pa se i Pavlova vizija u Damasku također smatra halucinacijom.

Dublje razumijevanje evanđelja u svjetlu duhovne znanosti danas je esencijalno, obzirom će apatiju koja obuzima ljude zadovoljne življenjem samo u naručju denominacija, Ahriman, najbolje što može iskoristiti za postizanje svog cilja - a taj je da njegova inkarnacija kod ljudi prođe neopaženo. A oni koji vjeruju kako su najiskreniji kršćani zato što odbacuju bilo kakav razvoj koncepcije kristovih otajstva su, u svojoj aroganciji, oni koji najviše čine za promicanje Ahrimanovih ciljeva. Denominacije i sekte isključivo su sfere poticanja, uzgajališta za Ahrimana. Uzaludno je ove stvari obasjavati iluzijama. Baš kao što materijalistički stav, kompletno odbacujući duhovno i tvrdeći kako je ljudsko biće proizvod onoga što ljudi jedu i piju, potpomaže ciljeve Ahrimana, isto tako su ti ciljevi potpomognuti i nepopustljivim odbijanjem svega duhovnog držeći se doslovne, "jednostavne" koncepcije evanđelja.

Vidite, barijera koja sprječava da samo jedno od evanđelja neopravdano ograniči ljudski um podignuta je uslijed činjenice da je događaj na Golgoti u evanđeljima opisan iz četiri - naizgled kontradiktorna - ugla. Samo malo promišljanja pokazati će da je to zaštita od pre-doslovnih koncepcija. U sektama, međutim, gdje se samo jedno Evanđelje uzima kao osnova za podučavanje - a takve sekte su vrlo brojne - zamke, omamljenost i halucinacije se generiraju. U njihovo vrijeme, evanđelja su bila dana kao nužna protuteža luciferskoj gnozi; ali ako se ne pokuša razviti razumijevanje njihovog sadržaja, potpomažu se ciljevi Ahrimana, a ne napredak čovječanstva. U apsolutnom smislu, ništa nije dobro samo po sebi, nego je uvijek dobro ili loše u odnosu na namjenu za koju se koristi. I najbolje može biti najgore ako se pogrešno koristi. Iako uzvišena, evanđelja također mogu imati suprotan učinak ukoliko su ljudi prelijeni za traženje dubljeg razumijevanja temeljenog na duhovnoj znanosti.

Stoga postoji podosta toga, u duhovnim i neduhovnim strujama današnjice, čega bi ljudi trebali biti itekako svjesni i odrediti svoj duševni stav u skladu s time. Od sposobnosti i spremnosti da se prodre do korijena takvim stvarima ovisiti će učinak koji bi inkarnacija Ahrimana mogla imati na ljudska bića, da li će ih to utjelovljenje dovesti do toga da spriječe zemlju u ispunjenju cilja, ili im dozvati u pamet vrlo ograničen značaj intelektualnog, neduhovnog života. Ako ljudi ispravno uzmu u ruke struje koje vode Ahrimanu, onda će jednostavno, preko njegovog utjelovljenja u zemaljskom životu, raspoznati ahrimanski utjecaj na jednoj strani, a na drugoj njegovu polarnu suprotnost - luciferski utjecaj. I tada će im sam kontrast između ahrimanskog i luciferskog omogućiti da uvide i treću stvarnost. Ljudska bića se svjesno moraju probiti do razumijevanja tog trojstva kršćanskog impulsa, ahrimanskog i luciferskog utjecaja; jer bez te svjesnosti oni neće moći napredovat u budućnost s očekivanjem postizanja cilja zemaljskog postojanja.

Duhovnu znanost se mora najozbiljnije uzeti, jer samo tako može biti pravilno shvaćena. Ona nije rezultat nekog sektaškog hira, nego nešto što je proizašlo iz temeljnih potreba ljudske evolucije. Oni koji prepoznaju te potrebe ne mogu birati da li hoće ili neće nastojati njegovati duhovnu znanost. Naprotiv, oni će sami sebi reći: Kompletan fizički i duhovni život ljudskih bića mora biti osvijetljen i prožet koncepcijama duhovne znanosti!

Baš kao što je jednom na istoku bilo Luciferove inkarnacije, a zatim, u središnjoj točci, da se tako izrazim, svjetske evolucije inkarnacije Krista, tako će i na zapadu biti inkarnacije Ahrimana.

Ovo se ahrimansko utjelovljenje ne može spriječiti; neizbježno je jer se čovječanstvo mora licem u lice suočiti s Ahrimanom. On će biti individualnost zbog koje će postati jasno kakva se neopisiva pamet može razviti ukoliko si netko prizove u pomoć sve što zemaljske snage mogu učiniti za poboljšanje pameti i ingenioznosti. U katastrofama koje će zadesiti čovječanstvo u bliskoj budućnosti, ljudi će postati iznimno inventivni; mnoge stvari otkrivene u silama i tvarima univerzuma koristiti će se da bi se osigurala ljudska ishrana. No, upravo ta otkrića će u isto vrijeme iznijeti na vidjelo da je materija povezana s organima intelekta, ne s organima duha, nego intelekta. Ljudi će naučiti što jesti i piti kako bi postali zaista pametni. Jedenje i pijenje ih ne može učiniti duhovnima, ali pametnima i lukavima, može. Čovječanstvo zasad još uvijek nema saznanja o tim stvarima; no, ne samo da će se za njima stremiti, nego će one biti neizbježan ishod katastrofa koje se naziru u bliskoj budućnosti. I određena tajna društva - gdje su se pripreme već zahuktale - primjenjivat će te stvari tako da se mogu uspostaviti neophodni uvjeti za stvarnu inkarnaciju Ahrimana na zemlji. Ova inkarnacija ne može se spriječiti jer ljudi moraju shvatiti za vrijeme zemaljskog postojanja što sve može nastati iz čisto materijalnih procesa! Moramo naučiti dovesti pod našu kontrolu one duhovne ili neduhovne struje koje vode do Ahrimana.

Jednom kad se shvati kako se za suprotstavljene stranačke programe može dokazati da su jednako točni, naš duševni stav će biti da se ne laćamo dokazivanja stvari, nego radije da ih iskusimo. Jer imati iskustvo nečega, potpuno je različita stvar od pokušaja da se to intelektualno dokaže.

Jednako tako ćemo biti uvjereni kako je neizbježno, kroz duhovnu znanost, sve dublje i dublje prodrijeti u evanđelja. Doslovno prihvaćanje evanđelja od riječi do riječi, koje je još uvijek toliko rasprostranjeno danas, promiče ahrimansku kulturu. Čak je i prema vanjskim mjerilima očito da je striktno doslovno prihvaćanje evanđelja neopravdano. Jer, kao što znate, ono što je dobro i ispravno za jedno vrijeme nije dobro i za sva ostala vremena. Ono što je ispravno za jednu epohu postaje lucifersko ili ahrimansko kada se prakticira u nekoj kasnijoj. Obično čitanje tekstova evanđelja imalo je svoj trenutak. Ono što je bitno sada jest steći duhovno razumijevanje Misterija na Golgoti u svjetlu istina sadržanih u evanđeljima. Mnogi ljudi, naravno, iznalaze te stvari neprijatnima; no, oni čiji je interes privukla antropozofija, moraju naučiti sagledavati da su razine kulture, postupno se ljušteći jedna preko druge, stvorile kaos, i da u taj kaos svjetlo mora ponovno prodrijeti.

Zanimljivo je u današnje vrijeme slušati nekoga čija su viđenja postala krajnje ekstremna, ili čitati o nekim gorućim pitanjima današnjice, a zatim na istu temu odslušati propovijedi svećenika neke vjeroispovijesti koji je još uvijek ogrezao u oblike misaonih struja iz prošlih vremena. Tu ste suočeni s dva svijeta koja ne možete nikako pobrkati, osim ukoliko ne izbjegavate svaki pokušaj prodiranja do korijena takvih stvari. Poslušajte govor o društvenim pitanjima modernog socijaliste, a zatim, odmah nakon toga, katoličkog propovjednika koji govori o istim pitanjima. Vrlo je zanimljivo iznaći da rame uz rame egzistiraju dvije razine kulture, ali koriste riječi na posve drugačiji način. Ista riječ ima posve drukčije značenje u pojedinom slučaju.

Te stvari treba sagledati u svjetlu koje će osvanuti ukoliko ih se prihvati s ozbiljnim duhom koji smo se trudili prenijeti. Ljudi koji pripadaju određenim religijama isto tako dolaze, na kraju, do toga da teže na njihovom putu za duhovnim produbljivanjem. Nipošto nije beznačajno to da čovjek tako eminentno duhovan poput kardinala Newman-a, gorljivi katolik kakav jest, na svojoj investituri u Rimu kaže kako ne vidi drugačijeg spasa za kršćanstvo osim novih otkrivenja.

U stvari, ono što je kardinal Newman rekao jest da on ne vidi spas za kršćanstvo osim u novim spoznajama! No, nije imao hrabrosti za ozbiljno uzeti novo duhovno otkrivenje. A tako je i s mnogim drugima. Danas možete pročitati bezbroj rasprava o tome što je potrebno u društvenom životu. Još se jedna knjiga nedavno pojavila: Socijalizam, Robert-a Wilbrandt-a, sina pjesnika. U njoj se društveno pitanje raspravlja na temelju točnih i detaljnih saznanja. I na kraju je navedeno kako se bez duha ništa ne postiže, da sam tijek događaja pokazuje kako je duh neophodan. Da, ali što takav čovjek stvarno postiže? On postiže tek toliko da izusti riječ "duh", da izgovori apstraktnu riječ "duh"; ali on odbija prihvatiti, štoviše on odbacuje sve što nastoji da duh zaista stupi na snagu.

Za to, bitno je prije svega shvatiti da valjanje u apstrakcijama, koliko god glasan vapaj za duhom bio, još uvijek nije duhovno, još uvijek nije duh! Nebulozno, apstraktno naklapanje o duhu nikad se ne smije brkati s aktivnom potragom za sadržajem duhovnog svijeta poduzimanom u antropozofskoj znanosti.

Danas se mnogo govori o duhu, ali vi koji prihvaćate duhovnu znanost ne bi trebali biti obmanuti takvim naklapanjima; trebali bi uočiti razliku između toga i pokušaja opisivanja duhovnog svijeta u antropozofiji gdje je duhovni svijet opisan objektivno poput fizičkog. Trebali biste istražiti te razlike, opetovano podsjećajući sami sebe kako je apstraktno pričanje o duhu odstupanje od iskrenog stremljenja za duhom i da samim njihovim pričanjem, ljudi zapravo odstranjuju sebe iz duha. Čisto intelektualne aluzije o duhu nikamo ne vode. Što je, dakle, "inteligencija"? Što je sadržaj naše ljudske inteligencije? To mogu najbolje objasniti na sljedeći način. Zamislite - a to će bolje razumjeti mnoge od prisutnih dama! - zamislite se kako stojite pred ogledalom i gledate u nj. Slika koju vam prikazuje ogledalo je vi, ali ona nema ni mrvicu stvarnosti. Ona nije ništa doli refleksija. Sva inteligencija u vašoj duši, sav intelektualni sadržaj, samo je slika u ogledalu; ona ne sadrži stvarnost. I baš kao što je vaša reflektirana slika prizvana u postojanje kroz ogledalo, tako je i ono što se zrcali kao inteligencija prizvano u postojanje kroz fizički aparat vašeg tijela, kroz mozak. Vi ste inteligentni samo zato što postoji vaše tijelo. I koliko malo se možete dotaknuti pružajući ruku prema vašoj reflektiranoj slici, isto toliko se možete dokopati duha ako ste okrenuti samo intelektualnom – jer duh nije tamo! Ono što je shvaćeno kroz intelekt, koliko god ingeniozno bilo, nikada ne sadrži duh sam, nego jedino sliku duha. Vi ne možete doista iskusiti duh ako se ne odmaknete od puke inteligencije. Razlog zašto je inteligencija tako zavodljiva je taj što rađa sliku, reflektiranu sliku duha - ali ne i duha samog. Čini se nepotrebnim ulaziti u neugodnost prodiranja ka duhu kad je on tu – ili si, barem, netko tako zamišlja. U stvari je to samo reflektirana slika - ali zbog svega toga, nije teško govoriti o duhu.

Razlikovati puku sliku od stvarnosti - to je smisao zadatka duše koja ne teoretizira samo o duhovnoj znanosti nego posjeduje stvarnu percepciju duha.

To je ono što sam vam danas htio reći s ciljem da se uveća ozbiljnost kojom treba prožeti naš kompletan stav prema duhovnom životu kako ga pojmi antropozofija. Jer evolucija čovječanstva u budućnosti ovisit će o tome koliko je zbiljski taj stav usvojen od strane ljudi današnjice. Ako onome što sam opisao u ovom predavanju i dalje bude ponuđen prijam kakav mu danas još uvijek nudi velika većina ljudi na zemlji, onda će Ahriman biti zao gost kada se pojavi. No, ako ljudi uzmognu probuditi same sebe kako bi primili u svoju svijest ono što smo proučavali, ako su toliko sposobni da time upravljaju tako da se čovječanstvo može slobodno suprotstaviti ahrimanskom utjecaju, onda, kad se Ahriman pojavi, ljudska bića će steći, baš preko njega, moć da shvate kako iako zemlja neminovno mora ući u vlastiti pad, čovječanstvo je podignuto iznad zemaljskog života upravo samom tom činjenicom. Kada ljudska bića dostignu određenu dob u fizičkom životu, tijelo počinje propadati, ali ako su razumni ne žale se znajući da se zajedno s dušom približavaju životu koji ne teče paralelno s ovim fizičkim propadanjem. Tu u čovječanstvu živi nešto što nije vezano uz već prevladavajuće propadanje fizičke zemlje nego postaje sve više i više duhovno baš zbog tog fizičkog propadanja.

Naučimo iskreno reći: Da, zemlja jest u padu, i ljudski život također, s obzirom na njegove fizičke manifestacije, ali samo zato što je tome tako, hajde da skupimo snagu kako bi privukli u našu civilizaciju element koji će, izvirući iz samog čovječanstva, nastaviti živjeti, dok je zemlja u padu, kao besmrtni plod zemaljske evolucije.


(nastavlja)


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Tema je zaključana [ne možeš postati/uređivati postove/odgovarati].  [ 3 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 5 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz