Sada je: čet mar 28, 2024 11:20 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 350 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 18  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: sub aug 28, 2010 3:31 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet nov 13, 2008 3:08 pm
Postovi: 311
Zanimljivo Steinerovo viđenje problema dobra i zla - sa predavanja u Berlinu, 15, siječnja 1914.

Neka iznesena povijesna viđenja problema zla pokazuju upadljivu sličnost s današnjim "new age" tumačenjima i rješenjima, kao npr ....
... viđenje svetog Augustina: "Sveti Augustin je također morao razmišljati o značenju zla. I došao je do zanimljivog zaključka. Za njega zlo ne postoji kao nešto stvarno: ono je tek odsutnost nečega, obična negacija. Zlo je u konačnici tek odsutnost dobra. Dobro je, misli sveti Augustin, jedino što postoji; no slabo i ograničeno ljudsko biće ne može uvijek činiti dobro. Zbog toga ono ima određene granice. I nema potrebe da u tom ograničenom dobru vidimo jednu zasebnu stvarnost, kao što je ne vidimo ni u sjeni koju baca svjetlo.
Kada čitamo sve što je ovaj crkveni otac zapisao o zlu, njegov će nam se odgovor učiniti prilično naivan u odnosu na odgovore koje mi sebi danas, nakon stoljeća napredovanja ljudske misli, možemo predočiti. No gdje se mi danas u stvari nalazimo u odnosu na ovo pitanje? Shvatit ćemo gdje smo ako se prisjetimo da je filozof poput Campbella, koji je napisao „Novu teologiju“ i čija su djela naišla na veliki odaziv u određenim krugovima, na ovo pitanje dao isti odgovor kao sveti Augustin. On također smatra da se o negativnom ne može govoriti s obzirom da je ono tek odsustvo pozitivnog, odnosno samo po sebi nešto nepostojeće.
Nećemo cjepidlačiti kako bismo filozofskim dedukcijama opovrgli koncepcije svetog Augustina i Campbella. Za onoga čija je misao oslobođena predrasuda, reći da zlo ne postoji i da je ono tek odsutnost dobra isto što je i reći da hladnoća ne postoji jer je i ona naposljetku tek odsutnost topline. No kada bismo usred zime ostali vani bez kaputa, brzo bismo osjetili tu odsutnost i to nepostojanje kao nešto vrlo prisutno i vrlo postojeće! Ova slika dovoljna je da nam pokaže kako površni odgovori velikih filozofa 19. stoljeća na pitanje zla nisu ni izdaleka riješili naš problem. Ako zlo nema vlastito postojanje, tada treba reći kako to „nepostojanje“ jednako postoji kao što hladnoća postoji u odnosu na toplinu... "


Najrasprostranjenije viđenje problema zla, po kome je uzrok zla "spuštanje duha u materiju" (odnosno materija je ta koja je "zla"):
"Uzmimo na primjer Plotina, predstavnika neoplatonizma s početka kršćanske ere, koji je još uvijek u potpunosti podupirao Platonove ideje. On je ujedno tipični predstavnik mnogih drugih mislioca koji su razmišljali o problemu dobra i zla u svijetu. Prema njihovu mišljenju, čovjek u sebi ujedinjuje dva elementa: duhovni i materijalni. S obzirom da se nalazi u tijelu, on sudjeluje u životu materije koja predstavlja prepreku aktivnosti duha. Uranjanje duha u materiju uzrok je zla ne samo u pojedinačnom životu, već i u čitavom svijetu.
Ovakva koncepcija nije se ograničila tek na nekolicinu mislioca koji su u njoj pronašli zadovoljavajući odgovor na teško pitanje smisla dobra i zla. Iznijet ću primjer jednog sličnog razmišljanja sa sasvim drugog kraja svijeta:
Radi se o Japancu Nakae Toju, učeniku velikog mislioca Wang Yang-Minga. On je smatrao da se sva iskustva koja nam se dešavaju u ovom svijetu odnose na dvije stvari, ili bolje rečeno na dva entiteta. Prvi entitet on naziva Ri. To je duhovni entitet uz kojega se ljudska duša vezuje i u čijem životu sudjeluje. Drugi entitet Ki je tjelesni omotač čovjeka, sve ono što je u čovjeku sačinjeno od materije. Sva se bića rađaju iz jedinstva Ki i Ri. Za ovog istočnjačkog mislioca iz prve polovine 17. stoljeća, čitavo čovječanstvo je dio Ki i Ri. Činjenica da ljudska duša koja živi u Ri, mora zaroniti u Ki i tu se suočiti s njegovom voljom i željama, ono je što toj duši otvara mogućnost zla.
Ovaj istočnjački mislilac, koji je relativno dugo živio, svojom se filozofijom pridružuje objašnjenju koje je Plotin pokušao dati u doba neoplatonizma. Zlo je uzrokovano uranjanjem čovjeka u materiju. Uskoro ćemo vidjeti koliko je važno da naglasimo ovu koncepciju prema kojoj je uzrok zla uranjanje čovjeka u materiju. Ta je koncepcija inače najrasprostranjenija od svih."


I konačno, STVARNI UZROK ZLA prema Steineru:
"Ako se na važno pitanje zla ne može pronaći odgovor, to je zbog toga što se on traži isključivo uz pomoć čulne i intelektualne spoznaje te se odbija mogućnost razvitka drugačije vrste spoznaje koja nastaje na načine o kojima smo često govorili, a putem kojih ljudska duša uspijeva nadići svoj uobičajeni ograničeni znanstveni horizont. Što susrećemo kada se potrudimo slijediti duhovni istraživački put opisan u knjizi Spoznaja Viših Svjetova? Do kojih iskustava dolazimo?
Da bi zaista uspio svojim duhom i dušom izići iz fizičkog tijela i promatrati bez pomoći fizičkog, istraživač duhovnog opaža da prethodno mora svladati jake prepreke koje u retrospektivi mora označiti kao zlo, nesavršenstvo u svom životu. Naše najveće prepreke su one koje nam dolaze od naših vlastitih nesavršenosti. Čim čovjek sa svojim psihoduhovnim bićem uspije izaći iz svog fizičkog tijela, on se unutar duhovnog prostora okreće prema svom životu sa svim njegovim nesavršenostima i vidi kako za sobom vuče vlastite nedostatke kao što kometa vuče svoj rep. Čovjek zna da će sve te nedostatke ponijeti sa sobom u iduće živote i nastojati ih ispraviti. Sve ono što je dotad izbjegavao sada je prisiljen jasno sagledati. Vidi što ga čeka. Ta tragična vizija onoga što zaista jesmo u svakodnevnom životu nameće se svakome tko traži put kojim će se uzdignuti u duhovno. Ako nije tako, to je znak da smo pošli krivim putem. Kada se pronađe ulaz u duhovni svijet, život postaje teži. Jasno se vide vlastita zloća i manjkavosti. Čak i ako se ništa drugo ne opazi, ovo je već sasvim dovoljno! Čim zakoračimo u duhovni svijet odmah se upoznajemo sa nesavršenstvom i zlom.
Odakle to zlo dolazi? Izbliza viđeno, svako zlo ima jednu osnovnu crtu koja proizlazi iz samog čovjeka. Ta osnovna crta u suštini nije ništa drugo nego egoizam.
Promotrimo li ljudske nedostatke i zla koja ljudi čine, od najsitnijih zanemarivanja pa do najokrutnijih zločina, vidimo kako glavna značajka svakog od tih zla proizlazi iz egoizma, bio to egoizam tijela ili duše.
Mnogo se razmišljalo kako bi se došlo do ovog ili onog principa etike, do ove ili one moralne osnove. Što se više produbljivalo ove principe i osnove, tim više se shvaćalo da je egoizam osnova svakog ljudskog zla. Može se dakle ustanoviti da što više čovjek svlada svoj egoizam, to bolje on napreduje na putu izlaska iz zla u fizičkom svijetu.
Ovo je rješenje blisko povezano s jednim drugim, njemu sasvim suprotnim, što predstavlja dodatno opterećenje duhovnom istraživanju. Što zapravo treba njegovati kada se želi pristupiti duhovnim svjetovima koji se promatraju uz pomoć duše i duha van tijela?
Osvrnemo li se na unutarnje vježbe koje su neophodne želi li se pristupiti duhovnom svijetu, konstatirat ćemo kako su sve one usmjerene na to da pojačaju izvjesne osobine kojima duša raspolaže u osjetilnom svijetu, sa ciljem da je se očvrsne toliko da se može osloniti na sebe samu. Ono što se u fizičkom osjetilnom svijetu manifestira kao egoizam potrebno je ojačati i intenzivirati prilikom uzdizanja u duhovni svijet! Duša će dospjeti do duhovnih svjetova samo ako intenzivira svoje vlastite snage koje su ukorijenjene u njezin ego, njezino Ja. Da bi mogao putovati ka duhovnome, čovjek dakle mora ojačati upravo ono čega se treba odreći ukoliko želi usvojiti moralne principe fizičkog svijeta.

Jedan veliki mistik je rekao:
„Kada se ruža kiti
Ona također kiti čitav vrt“
To je u određenoj mjeri istinito. Ako ljudska duša u životu samu sebe ne smatra ružom koja se kiti, ona ostaje egoistična. U duhovnom svijetu je ono što ovaj aforizam izražava istinitije u daleko većoj mjeri nego u fizičkom. U duhovnom svijetu, što je duša iznutra jača i što je više razvila ono što je njeno vlastito, tim bolje stoji na usluzi svemu što je okružuje. Jednako kao što ne možemo upotrijebiti instrument koji nije savršeno ugođen, tako ne možemo upotrijebiti ni dušu koja iz svoga ega nije izvukla sve ono što se u njemu nalazi.
Nije potrebno skrivati ovu opoziciju koja nas između redaka upućuje na stvarne činjenice. Ona nam u prvom redu pokazuje kako fizički svijet ima svoju ulogu koju mora ispuniti u odnosu na duhovni. Kada bi čovjek mogao živjeti isključivo u duhovnom svijetu, tamo gdje je zakon „Kada se ruža kiti, ona također kiti čitav vrt“ u potpunosti na snazi, tada bi bio u stanju njegovati isključivo svoje unutarnje snage. Ne bi bio sposoban razviti altruizam koji ga dovodi u dodir s ostalim ljudima i čitavim svijetom.
Potrebno je da u fizičkom svijetu pronađemo način na koji ćemo prevazići egoizam. Nije uzalud to što na zemlji imamo obavezu da budemo altruisti; ovdje se moramo u osnovi de-educirati od egoizma, ako se smijem tako izraziti.
Kada čovjek nakon smrti na prirodan način dospije u duhovni svijet on tamo pronalazi isti princip: da bi se uzdigao u duhovnome, mora prethodno ojačati svoju dušu. U taj svijet moramo sa sobom donijeti kvalitete koje dušu iznutra čine jakom i koje potvrđuju aforizam da „ruža koja kiti sebe, također kiti čitav vrt“. U trenutku prelaska praga smrti ulazimo u svijet u kojemu moramo do maksimuma ojačati i intenzivirati naše Ja.
Podsjetimo se da duša u duhovnom svijetu uglavnom radi na oblikovanju svojih budućih života s obzirom na prethodne živote. U skladu je sa sudbinom duše da se najviše bavi samom sobom upravo u tom periodu između smrti i novoga rođenja.
Kada na taj način promatramo dušu, na osnovu ova dva različita viđenja, evo što vidimo: Fizički osjetilni svijet je mjesto u kome duša mora naučiti izaći iz sebe same, u kome se egoizam mora pomiješati s altruizmom kako bi duša mogla nešto donijeti bićima koja je okružuju. Svijet između smrti i novog rođenja je naprotiv svijet u kome duša mora neprestano jačati samu sebe; ne bi imala nikakvu vrijednost kada bi u taj svijet ušla u stanju slabosti.
Koje su posljedice ove dvije karakteristike ljudske duše?
Čovjek se mora čuvati toga da ono što je poželjno u jednom svijetu – poglavito intenziviranje svojih unutarnjih snaga – primijeni u drugom svijetu u bilo kojem slučaju, osim u slučaju da želi dosegnuti duhovni svijet. Čim čovjek u sve što mora izraziti u fizičkom svijetu pusti da uđe i ono drugo što mu omogućuje da se bolje pripremi za duhovni svijet, to tada postaje štetno i izaziva najgore posljedice. Upravo zato da bismo sebi pripremili egzistenciju koja bi u mislima i djelima fizičkog svijeta bila što manje egoistična, trebamo ojačati i intenzivirati svoje Ja u duhovnom svijetu između smrti i novog rođenja. U duhovnom svijetu, prije nego se iznova rodimo, moramo upotrijebiti sav naš egoizam kako bismo se zanimali za sebe i radili na sebi sa ciljem da budemo što manje zainteresirani za sebe odnosno što moralniji u fizičkom svijetu.

Ovo znanje je najveća dragocjenost za onoga tko hoće prodrijeti u duhovni svijet.
Nije bez razloga to što pri ulasku u duhovno najprije vidimo zla i nesavršenstva koja su u nama i koja nas prate poput sjenke. Taj nam prizor pokazuje na koji način moramo ostati povezani s osjetilnim svijetom i na koji nas način naša karma mora vezivati uza nj sve dok u duhovnom ne uznapredujemo dovoljno da možemo živjeti sa čitavim svijetom a ne samo sa samima sobom.
Vidimo u kojoj mjeri je štetno ono što nam omogućava duhovni napredak i usavršava nas, direktno primjenjivati na vanjski život. Duhovni napredak je cilj od kojeg se ne smijemo dati odvratiti. Ono je naš zadatak. Razvoj je zakon koji važi za sva živa bića. Ali je opasno direktno primjenjivati u vanjskom životu ono što je korisno za duhovni razvoj. Vanjski fizički život se sa svojom moralnošću mora poput drugog svijeta smjestiti uz bok onome čemu duša iznutra teži kada se hoće približiti duhovnom svijetu.
Činjenica je da u duhovnom svijetu nemamo nijednu priliku koja nam može omogućiti da postanemo ne-egoistični jer tu se upravo radi o tome da ojačamo svoj unutrašnji život. Treba dakle težiti da se postane ne-egoističan uz pomoć sredstava vanjskog svijeta. Ovo je samo naizgled kontradiktorno. U duhovnom svijetu – što je također slučaj i kada uđemo u taj svijet nakon smrti – moramo živjeti sa snagama koje sačinjavaju našu vlastitu unutrašnjost. To nikad ne bismo uspjeli kada ne bismo vodili život altruiste; altruizam koji se živi u fizičkom svijetu odražava se u zasluženom egoizmu koji povećava našu vrijednost u duhovnome.
Vidimo da što se više približavamo duhovnome, to naši koncepti postaju zamršeniji. Istovremeno vidimo i sve ono što karakterizira ljudski život.
Uzmimo na primjer čovjeka koji se rađa u fizički svijet. Kada on fizičkim tijelom odijeva svoje biće kojim je živio u duhovnom svijetu između prethodne smrti i sadašnjeg rođenja, njemu je moguće da u to fizičko tijelo neopravdano unese ono što bi trebala biti isključivo snaga duhovnog života; uvijek je moguće da duhovno biće uđe u tijelo unoseći sa sobom u fizički svijet ono što mu je najviše vrijedilo u duhovnome. To je zato što dobro u duhovnom svijetu, postaje zlo u fizičkom!
Ovdje se susrećemo s jednom od najdubljih misterija postojanja: čovjek može u fizički svijet sa sobom donijeti ono što je najuzvišenije u njegovom duhovnom biću, ono što mu je neophodno da bi uopće mogao biti duhovno biće, i to što donese može za sobom povući najgora zastranjenja u osjetilnom fizičkom svijetu.
Što je uzrok zla u životu? Odakle dolazi ono što zovemo zločinom?
Zlo dolazi odatle što čovjek u svoju fizičku konstituciju – koja sama po sebi ne može biti zla – unosi ne ono što je najgore nego naprotiv ono što je najbolje u njemu. On tada razvija kvalitete koje ne pripadaju fizičkom nego duhovnom svijetu.
Zbog čega mi ljudi možemo biti loši? Zato što nam je dano da budemo duhovna bića! Čim prodremo u duhovni svijet moramo biti u stanju razviti vrline koje se onog trenutka kad ih primijenimo na fizički svijet pretvaraju u mane. Izdvojite iz osjetilnog svijeta karakteristike koje se izražavaju u okrutnosti, ili čak u perfidnosti, pustite dušu da ih upije i razvije u duhovnom a ne u fizičkom svijetu i vidjet ćete: one će tamo postati kvalitete koje nas usavršavaju i omogućuju nam da napredujemo.
Čovjek je gonjen da čini zlo samo zato što pogrešno primjenjuje duhovno u osjetilnom svijetu. On ne bi bio duhovno biće kada ne bi mogao postati loš. On u sebi mora imati ono što bi ga moglo učiniti zlim, inače se nikad ne bi mogao uzdići do duhovnog svijeta.
Ljudsko biće koje se želi usavršiti mora uvijek iznova sebe podsjećati: U fizičkom svijetu nemaš pravo upotrebljavati atribute koji u tom svijetu od tebe čine lošeg čovjeka; što više to radiš, više se lišavaš onoga što jača tvoju dušu u duhovnome i postaješ slabiji za duhovni svijet. Ti atributi su na mjestu samo u onom drugom svijetu!

Morao sam sve ovo izložiti u detalje samo kako bih prikazao zablude svih onih koji impuls zla pripisuju čovjekovoj zapletenosti u materiju. Zlo se naprotiv javlja upravo zbog čovjekovih duhovnih sposobnosti, zbog činjenice da je čovjek također sudionik duhovnog a ne samo fizičkog života. Što bi ostalo od jedne univerzalne mudrosti koja bi čovjeka pokušala ograničiti na to da u osjetilnom svijetu radi isključivo dobro, ako bi ga to lišilo snage da napreduje u duhovnome? Naše biće pripada jednako fizičkom kao i duhovnom svijetu, ali naš duhovni zakon je savršenstvo a ne nesavršenstvo. Mi se prema tome nalazimo u položaju kazaljke koja može oscilirati u jednom ali također i u drugom pravcu, jer podrazumijeva se da smo duhovna bića i da to duhovno možemo prenijeti u fizički svijet kako bismo s njime činili zlo; jednako kao što su druga bića, možda razvijenija od čovjeka, mogla činiti zlo puštajući da u osjetilni svijet uđe ono što je svakako trebalo ostaviti u duhovnome.

Jasno mi je da ću, predstavljajući porijeklo zla na ovakav način, vjerojatno biti shvaćen tek od strane nekolicine svojih suvremenika. No ljudska će se duša sve više i više privikavati da stvari vidi na ovaj način. Naposljetku će shvatiti da je probleme koje postavlja svijet nemoguće riješiti bez spoznaje da taj svijet izvire iz duhovnoga. Čovjek još uvijek može razumjeti savršenstvo osjetilnog svijeta – premda je i ono tek iluzija - no nikada neće riješiti zagonetku zla i onoga što je u svijetu nesavršeno ukoliko ne shvati da je prisutnost zla u svijetu neophodna. Tu neophodnost prihvaćamo samo ako spoznamo da je zlo u svijetu nešto što se nalazi na pogrešnom mjestu. Čovjek će napredovati u duhovnom svijetu ukoliko upotrijebi one kvalitete što ih pogrešno upotrebljava u fizičkom svijetu.
Svakako, bilo bi apsurdno iz ovoga zaključiti da u duhovnome mogu napredovati samo najgori gadovi! To bi značilo prevariti se glede svega što je rečeno. To je kao da kažemo: „Odlično je što taj-i-taj čovjek ima moć da nam razbije sat!“ Odlično je što on ima u sebi tu snagu - ali ne da je upotrijebi za razbijanje sata! Kad bi se njome poslužio na dobrobit cijelog čovječanstva to bi bila sasvim drugačije iskorištena snaga.
Naše sposobnosti postaju mračne samo ako ih upotrebljavamo u fizičkom svijetu. Čim ih primijenimo na duhovni svijet, one se metamorfoziraju. Što se toga tiče, možemo reći da su snage što ih čovjek posvećuje zlu naopake samo na tom području, no čim ih se preusmjeri na njihovo pravo mjesto to postaju snage dobra!
Čovjek postaje loš kada na pogrešnom mjestu koristi snage koje su mu dane da se uz njihovu pomoć usavrši. Zlo u svijetu nastaje kada čovjek te snage ne koristi na onom mjestu na kojem bi trebao. Da bi se došlo o ovog zaključka potrebno je prodrijeti duboko do samog temelja misterije ljudskog života"

_________________
"Sva zla civilizacije prouzročena su time što se nijedno dijete nije do mile volje naigralo" (A.S. Neill)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: sub aug 28, 2010 5:39 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 01, 2005 1:17 am
Postovi: 1377
Lokacija: Justinijana Prima
Citat:
Čim čovjek sa svojim psihoduhovnim bićem uspije izaći iz svog fizičkog tijela, on se unutar duhovnog prostora okreće prema svom životu sa svim njegovim nesavršenostima i vidi kako za sobom vuče vlastite nedostatke kao što kometa vuče svoj rep. Čovjek zna da će sve te nedostatke ponijeti sa sobom u iduće živote i nastojati ih ispraviti. Sve ono što je dotad izbjegavao sada je prisiljen jasno sagledati. Vidi što ga čeka. Ta tragična vizija onoga što zaista jesmo u svakodnevnom životu nameće se svakome tko traži put kojim će se uzdignuti u duhovno. Ako nije tako, to je znak da smo pošli krivim putem. Kada se pronađe ulaz u duhovni svijet, život postaje teži. Jasno se vide vlastita zloća i manjkavosti. Čak i ako se ništa drugo ne opazi, ovo je već sasvim dovoljno! Čim zakoračimo u duhovni svijet odmah se upoznajemo sa nesavršenstvom i zlom.
Odakle to zlo dolazi? Izbliza viđeno, svako zlo ima jednu osnovnu crtu koja proizlazi iz samog čovjeka. Ta osnovna crta u suštini nije ništa drugo nego egoizam.
Promotrimo li ljudske nedostatke i zla koja ljudi čine, od najsitnijih zanemarivanja pa do najokrutnijih zločina, vidimo kako glavna značajka svakog od tih zla proizlazi iz egoizma, bio to egoizam tijela ili duše.
Mnogo se razmišljalo kako bi se došlo do ovog ili onog principa etike, do ove ili one moralne osnove. Što se više produbljivalo ove principe i osnove, tim više se shvaćalo da je egoizam osnova svakog ljudskog zla. Može se dakle ustanoviti da što više čovjek svlada svoj egoizam, to bolje on napreduje na putu izlaska iz zla u fizičkom svijetu.

:thumbup: =D>
lep govor,vidi se da je chika Rudi bio poprilichno upoznat sa situacijom na terenu
:love9:

:love3:

_________________
Теоретичар завере у мировини, технолошки вишак @ КасиЈопеја ДП инк. & стечајни управник @ ХипиШизикМетафизик анлимитид.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: čet sep 02, 2010 10:07 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub apr 17, 2010 5:19 pm
Postovi: 398
Lokacija: sada i ovdje
malo me buni štajner.
on kaže da je čovjek četverodjelan: fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i "ja"...
fizičko predstavlja ono vidljivo, što se oblikuje pod utjecajem ostale tri komponente. etersko tijelo je tijelo koje drži fizičko tijelo "na okupu", tj. sprječava raspadanje, dekompoziciju fizičkoga, općenito drži sve na okupu - životno tijelo. astralno bi predstavljalo emocije, misli i tome slično.

ali ne kontam šta bi taj "ja" trebao predstavljati, jer je još spominjao da kod, valjda, kolerika imamo jedinstveno unutarnje "ja", a i spominje da prevladavajući utjecaj "ja" ograničava i na neki način ne dopušta razvoj eterskom i astralnom tijelo i u tome prepoznajemo kolerika ( tj. gdje je temperament obojen u tom smjeru ) kojemu se na fizičkom planu to ispoljava manjim rastom. a spominje da se kod ljudi očituje općenito utjecaj fizičkog / materijalnog aspekta njihova bića ili pak duhovnog "ja" ( dva extrema ) - ali onda ono o ograničavajućem "ja" nema smisla :? . dali bi netko mogao pojasniti?

to sa "ja" je zbunjujuće, jer koliko tu onda ima "ja"? možda on pri spominjanju onoga prvoga "ja" misli na duh, dušu, možda? a ovo jedinstveno unutarnje "ja" bi možda predstavaljo ono što spominje gurđijev ili mouravieff da se dešava kada se svi "ja" i skupine "ja" ( ego ) izlože jakom djelovanju pa onda se oformi jedinstveni "ja" ( ono poređenje sa hrpom čavliča u posudi koji bivaju jedna smjesa nakon izlaganju ogromnim temperaturama )?

_________________
-Evo moje tajne. Vrlo je jednostavna. Dobro se vidi samo srcem.Bitno je očima nevidljivo...
-Vrijeme što si ga posvetio svojoj ruži čini tu ružu toliko dragocjenom...
-Ljudi su zaboravili tu istinu, ali ti je ne smiješ zaboraviti. Zauvijek si odgovoran za ono što si pripitomio. Odgovoran si za svoju ružu..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: čet sep 02, 2010 1:46 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet nov 13, 2008 3:08 pm
Postovi: 311
Ukratko:
Ne znam ni o kakvom "duhovnom Ja" kod Steinera (jedina podjela na više Ja koje se sjećam kod njega je na budno Ja i sneno Ja, tj Ja-u-snu) ali kada govori o četvrtoj komponenti ljudskog bića, o njegovom Ja/egu, on tu misli na volju...

_________________
"Sva zla civilizacije prouzročena su time što se nijedno dijete nije do mile volje naigralo" (A.S. Neill)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: čet sep 02, 2010 2:10 pm 
Pod JA misli na tvoju esenciju tvoju bit ono šta jesi i šta postojiš.
Imaš četri djela fizičko i eteričko ostaju u tijelu dok spavaš astralno i ja se izvlaći.
Poslije smrti kad se fizičko raspane eterično i astralno rastvori nosiš esenciju u svoje JA i tako kroz reinkarnacije ..............
Ps svaka čast na kjigama


Vrh
  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: sri sep 08, 2010 12:11 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet jun 12, 2009 10:26 am
Postovi: 1353
Lokacija: Split
artist, o "ja" evo citat iz "teozofije":

Citat:
Tijekom razvoja u djetinjstvu dolazi u čovjekovu životu trenutak u kojem se on prvi put osjeća samostalnim
bićem u odnosu na čitav ostali svijet. To je za ljude istančana osjećaja značajan doživljaj.
Pjesnik Jean Paul priča u svojem životopisu: "Nikada neću zaboraviti događaj koji još nikome nisam ispričao,
kada sam prisustvovao rođenju svoje samosvijesti. Znam navesti mjesto i vrijeme. Jednoga prijepodneva,
kao vrlo malo dijete stajao sam na kućnim vratima i gledao lijevo prema drvarnici, kad me odjednom
poput munje s neba pogodio unutarnji opažaj, ja sam Ja, i otada se zadržao svijetleći: tada je moje
Ja prvi puta ugledalo sebe i to zauvijek. Ovdje su obmane sjećanja teško zamislive jer se nikakvo tuđe
pripovijedanje nije moglo umiješati i nešto dodati događaju koji se odigrao u najskrovitijem čovjekovu
svetištu, a koji je samom svojom novinom dao trajnost svakidašnjim i sporednim okolnostima." — Poznato
je da mala djeca za sebe kažu: "Karlo je dobar", "Marija hoće to". Smatra se sasvim primjerenim
da o sebi govore kao o drugima zato što još nisu osvijestili svoje samostalno biće, zato što svijest o sebstvu
u njima još nije rođena. Samosviješću čovjek označava sebe kao samostalno, od svega ostalog odvojeno biće,
kao "Ja". U "Ja" čovjek sažima sve što doživljava kao tjelesno i kao duševno biće. Tijelo i duša nosioci
su "Ja"; ono u njima djeluje. Kao što je središte fizičkog tijela u mozgu, tako je središte duše u "Ja".
Čovjekovi osjeti pokrenuti su izvana; osjećaji se javljaju kao posljedice vanjskog svijeta; volja se odnosi
na vanjski svijet jer se ostvaruje vanjskom djelatnošću. "Ja" kao pravo čovjekovo biće ostaje sasvim
nevidljivo. Zato Jean Paul točno naziva "Ja"-opažaj "događajem koji se zbiva samo u zastrtom čovjekovu
svetištu". Jer čovjek je sa svojim "Ja" potpuno sam. — I ovo "Ja" jest čovjek sam. To mu daje pravo da
to "Ja" smatra svojim istinskim bićem. Zato svoje tijelo i svoju dušu smije označiti kao "ovoje" unutar
kojih živi; može ih označiti kao tjelesne uvjete kojima djeluje. Tijekom svojega razvoja uči ovo oruđe sve
više upotrebljavati u službi svog "Ja". Rječca "Ja", kako se upotrebljava u njemačkom jeziku, ime je
koje se razlikuje od svih drugih imena. Tko o naravi ovog imena razmišlja na prikladan način, ujedno
mu se otvara pristup spoznaji čovjekova biča u dubljem smislu. Svako drugo ime mogu svi ljudi na isti
način primijeniti na ono na što se to ime odnosi. Svatko može stol nazvati "stolom", stolac "stolcem".
S imenom "Ja" to nije slučaj. Nitko ga ne može primijeniti da označi nekog drugog; svatko može samo
sebe nazvati "Ja". Ime "Ja" ne može do moga uha nikada doprijeti izvana kad označava mene. Samo
iznutra, samo iz sebe same može duša sebe označiti kao "Ja". Kad čovjek, dakle, sebi kaže "Ja", počinje
u njemu govoriti nešto što nema veze ni s jednim od svjetova iz kojih su uzeti dosad spomenuti "ovoji".
"Ja" sve više postaje vladarom tijela i duše. — To također dolazi do izražaja u auri. Što je više Ja vladarom
tijela i duše, aura postaje raščlanjenija, raznolikija i raznobojnija. "Vidoviti" može gledati kako
Ja djeluje na auru. Samo "Ja" i njemu je nevidljivo: ono je zaista u "zastrtom čovjekovu svetištu". —
Ali Ja u sebe prima zrake svjetla što poput vječnog svjetla u njemu počinje sjati. I kao što čovjek u svome
"Ja" sažima doživljaje tijela i duše, tako pušta da se i misli istine i dobrote slijevaju u "Ja". Osjetilne
se pojave ljudskom "Ja" objavljuju s jedne, a duh s druge strane. Tijelo i duša predaju se ljudskom
"Ja" kako bi mu služili; a "Ja" se predaje duhu kako bi ga on ispunio. "Ja" živi u tijelu i duši; ali duh
živi u "Ja". A ono što od duha živi u Ja vječno je. Jer Ja zadobiva bit i značenje od onoga s čim je
povezano. Ukoliko živi u fizičkom tijelu, podvrgnuto je mineralnim zakonima, u eterskom zakonima
razmnožavanja i rasta, dušom osjeta i dušom razuma podvrgnuto je zakonima duševnog svijeta; ukoliko
u sebe prima duhovno, podvrgnuto je zakonima duha. Ono što tvore zakoni minerala i zakoni života, to
nastaje i prolazi, a duh nema ništa zajedničko s nastajanjem i propadanjem.

_________________
http://www.rudolfsteiner.com.hr/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: uto sep 14, 2010 6:34 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned jan 27, 2008 11:20 pm
Postovi: 623
Da li je neko možda snimio prvi deo filma o Rudolfu Štajneru, bio je u nedelju na HRT1 oko 18h?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: sub okt 09, 2010 3:33 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet nov 13, 2008 3:08 pm
Postovi: 311
:thumbup:

=D>

(Da prekopiramo ovo o arkanđelima i duhovima naroda na onu hrvatsko-srpsku temu.... ? 8) )

_________________
"Sva zla civilizacije prouzročena su time što se nijedno dijete nije do mile volje naigralo" (A.S. Neill)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: sub okt 09, 2010 4:17 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 01, 2005 1:17 am
Postovi: 1377
Lokacija: Justinijana Prima
Citat:
prijevod Monte Christo

=D> :thumbup:
hvala :D :read:

:love3:

_________________
Теоретичар завере у мировини, технолошки вишак @ КасиЈопеја ДП инк. & стечајни управник @ ХипиШизикМетафизик анлимитид.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: sri okt 13, 2010 6:27 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet jun 12, 2009 10:26 am
Postovi: 1353
Lokacija: Split
ČOVJEK I ŽENA U SVIJETLU DUHOVNE ZNANOSTI
Ovo predavanje je održano 18 ožujka 1908, Munchen.

Antropozofska znanost ne postoji da bi ljudska bića bila otuđena od života kroz neku vrstu misticizma. Ona ni na koji način ne bi smjela ljude odvraćati od njihovih životnih zadataka niti od sadašnjosti. Upravo suprotno, duhovna znanost bi trebala čovječanstvu donositi snagu, energiju i otvorenost uma tako da se ljudi mogu suočiti s onim što svakodnevni život i naše vrijeme zahtjeva. Otuda proizlazi da se duhovna znanost ne treba baviti isključivo velikim tajnama egzistencije, prirodom ljudske egzistencije i značenjem svijeta, već mora tražiti svjetlo i u pitanjima s kojima se suočavamo direktno. Prema tome u ovim predavanjima prolazit ćemo kroz ono što obično nazivamo pitanjima našeg vremena.

Ali bilo tko tko bi želio govoriti sa stajališta duhovne znanosti o ovim suvremenim pitanjima nalazi se u posebnom položaju, jer jača očekivanja da će direktno govoriti i ući u tekuće rasprave. I ova očekivanja rastu vrlo jednostavno sa pitanjima o čovjeku i ženi, ili čovjeku ženi i djetetu. Ili točnije jer duhovni istraživač mora razmatrati ova pitanja sa više pozicije, njegove opservacije moraju odvoditi od pogleda i mišljenja koja se javljaju u konvecionalnim diskusijama. Premda duhovna znanost mora uistinu gledati na ova pitanja iz više perspektive, upravo je duhovna znanost ona koja može raditi najviše praktično na ovim pitanjima. Jer iako je u prirodi duhovno znanstvenih opservacija da ovakva pitanja podigne u njihov bezvremenski sadržaj, u isto vrijeme ovakve opservacije osvjetljavaju praktična rješenja za konkretne probleme(obrnuto od stranačkih programa, slogana, koji su dokazano neprovedivi u praksi). Ovo treba uvijek imati na umu kada razmatramo odnos čovjeka i žene iz više točke gledišta. Mnoge stvari koje će biti rečene zvučati će prilično čudno. Ali ako prodrete dublje u njih otkriti ćete da duhovna znanost nudi cjelovitije odgovore na pitanja praktičnog života nego što se mogu naći na drugim stranama.

Duhovna znanost počinje sa saznanjem da iza svega što možemo osjetiti čulima stoji duševno-duhovna priroda. Samo ako uputimo pogled prema onom duhovnom iza svijeta osjetila, tada će se pitanja koja želimo razmatrati pojaviti u pravom svjetlu. Prema tome moramo se upitati: što je duhovna priroda dva spola? Tada ćemo vidjeti da istinu otkrivenu duhovnom znanošću danas već mnogi osjećaju, čak i oni materijalističkih pogleda. Ali pošto su ovi nagovještaji bazirani na materijalističkom konceptu često izgledaju iluzorni.

Što dakle materijalizam ima reći o prirodi spolova? Možemo se najbolje orijentirati prema ovom pitanju uzimajući u obzir da su žene već neko vrijeme u potrazi za vremenom u ljudskoj evoluciji kada će oba spoja biti potpuno ravnopravna. Mjera u kojoj su žene stupile u borbu za njihova prava, govori nam da je važno da naučimo što materijalizam ima kazati o ženskoj prirodi. Tada ćemo naći referentnu točku o tome kako moderni svijet misli o ovom pitanju. Netko može navoditi različite ideje o ženskoj prirodi kao one koje se pojavljuju u knjizi A Survey of the Woman Problem (Zur Kritik der Weiblichkeit) od Rose Mayreder. Zaista je dobro tražiti mišljenja od vodećih osobnosti današnjice o ovim stvarima.

Vrlo značajan znanstvenik devetnaestog stoljeća kao osnovnu kvalitetu žene opisao je poniznost. Drugi čiji komentar je jednako vrijedan označio je kao određenje ljutnje. Drugi znanstvenik koji je pokrenuo mnogo kontroverzi došao je do zaključka da je ženska priroda u osnovi pokornost, dok je jedan drugi osjećao da se sastoji od želje za dominacijom. Jedan je opisao ženu kao konzervativnu, dok je drugi osjećao za ženu da je istinski revolucionarni element u svijetu. I još je jedan rekao da je sposobnost analize dobro razvijena kod žena, kao suprotnost drugima koji su vjerovali da ženi nedostaje ova sposobnost u potpunosti i samo je razvila sposobnost sinteze.

Ova čudna zbirka može se proširivati neograničeno, mada se na kraju može naučiti a kroz čisto vanjsko gledanje na stvari, inteligentni ljudi su vođeni do suprotnih zaključaka. Ako bi netko želio dublje ući u problematiku morao bi se upitati da li ovi promatrači kreću od pogrešnih pretpostavki. Ne može se samo gledati na vanjštinu, već se mora razmatrati cjelina ljudskog bića. Nagovještaj istine sinuo je kod mnogih istraživača sam od sebe. Međutim to je pridruženo materijalističkoj misli. Uzmimo primjer mladog čovjeka, Otto Weininger, koji je napisao knjigu naslovljenu Sex and Character. Otto Weininger je bio čovjek s velikim potencijalom kojeg, međutim, nije uspio razviti zbog velikog utega materijalizma koji je preostao u njegovoj duši. On je bio mišljenja da se na individualno ljudsko biće ne može gledati kao isključivo muško ni kao žensko već prije da je muško miješano s ženskim i obrnuto. Ovaj embrio ideje sinuo je u duši Weininger-a ali je bio opterećen prevladavajućim materijalizmom. Tako je Weininger zamišljao da postoji miješanje i interakcija materijala muškog i ženskog principa da se u svakom čovjeku može naći skrivena žena i u svakoj ženi skriven muškarac. Ali iz ovoga, došli su mu neki čudni zaključci. Weininger je na primjer kazao da žena ne posjeduje ego, individualnost, karakter, ili osobnost, nema slobodu i tako dalje. Jer je njegova teorija bila čisto zaokupljena samo s materijalom, kvantitativnim miješanjem muških i ženskih svojstava, slijedilo je da čovjek posjeduje sve ove stvari. Ovo se, međutim ne svodi ni na što zbog njegovih drugih muških kvaliteta. Dakle ako uđemo u ovo logički brzo ćemo otkriti teoriju koja poništava sebe. Ipak kao što možemo vidjeti, ima nešto istine u njoj.

Ja sam stalno naglašavao da nije lako razumjeti ljudsko biće izvan duhovne znanosti jer je ono izvan materijalistički orijentirane znanosti. Jer ono što mi percipiramo kao osjetilno ljudsko biće, to je za duhovnu znanost samo jedan član cijelog bića, koje nazivamo fizičko tijelo. Izvan toga, međutim, duhovna znanost razlikuje eteričko tijelo koje ljudi imaju zajednički sa životinjama i biljkama. Treći član ljudskog bića ona karakterizira kao astralno ili duševno tijelo kao ono koje živi u našim osjećajima i senzacijama i nositelj je naših radosti i tuga. Ovaj član imamo zajednički sa životinjskim svijetom. I kao četvrti član duhovna znanost prepoznaje ono što ljude čini ljudima i svjesnima sebe — ego. Duhovna znanost tako opisuje ljudsko biće kao četveročlano.

U ovom trenutku zaokupiti ćemo se sa fizičkim i eteričkim tijelom. Jer tu leži rješenje zagonetke spola. Eteričko tijelo je samo do izvjesne mjere slika fizičkog tijela. S obzirom na spol stvari su različite. U čovjeku eteričko tijelo je žensko a u ženi je muško. Međutim čudno može izgledati, dublje promatranje će otkriti slijedeće: nešto od suprotnog spola leži skriveno u svakoj osobi. Međutim nije dobro gledati u sve vrste nenormalnih fenomena, radije trebamo posvetiti pažnju normalnim opažajima. Ako sučelimo ove činjenice, nije više moguće govoriti striktno o čovjeku i ženi, već radije o muškim i ženskim kvalitetama. Određene kvalitete u ženi rade više izvana dok druge više iznutra. Žena ima muške kvalitete unutar sebe a čovjek ženske kvalitete. Na primjer čovjek postaje ratnik kroz vanjsku snagu tjelesne prirode, žena posjeduje unutarnju hrabrost, hrabrost žrtve i posvećenosti. Čovjek donosi svoju kreativnu aktivnost da se nosi s vanjskim svijetom. Žena radi s posvećenom osjetljivošću u svijetu. Bezbrojni fenomeni života postati će nam jasni ako razmišljamo o ljudskoj prirodi kao da skupa rade dva suprotna pola. U čovjeku muški princip radi vani a ženski živi više unutra, dok je kod žene upravo suprotno.

Duhovna znanost nam također pokazuje dublji razlog zašto se muške kvalitete nalaze kod žene i ženske kod muškarca. Duhovna znanost govori kako ljudska bića teže sve većoj perfekciji, kroz mnoge živote. Naš sadašnji život je uvijek rezultat onog prethodnog. Tako kako nastavljamo kroz mnoge živote, proživljavamo oboje, muške i ženske inkarnacije. Ono što se pojavljuje na ovaj način, može biti izraženo kao efekt ovih proživljavanja sakupljenih na obje strane zemaljskog života.

Tko god je sposoban na ovaj način gledati dublje u mušku i žensku prirodu zna da su intimnija proživljavanja dva spola vrlo različita, i moraju biti vrlo različita. Naša cijela zemaljska egzistencija je kolekcija vrlo raznovrsnih proživljavanja. Međutim, ova proživljavanja mogu postati napredna samo ako su prikupljana sa stajališta oba spola. Dakle možemo vidjeti da čak i ako razmatramo ljudsko biće s obzirom na dva niža člana, u stvarnosti vidimo biće s dvije strane. Tako dugo dok netko gleda na fizičko tijelo malo toga može biti shvaćeno. Duhovnost koja leži ispod također mora biti prepoznata. Kroz njegovu mušku prirodu pojavljuje se unutarnja čovjekova ženstvenost, i kroz ženinu žensku prirodu pojavljuje se njena unutarnja muškost. Sada se može shvatiti zašto ima toliko krivih prosudbi u vezi ovog pitanja; zavisno da li se gledaju unutrašnji ili vanjski aspekti. U razmatranju samo jedne strane ljudskog bića, osuđeni smo na slučajnost. Ako, na primjer, jedan istraživač nađe da je glavna odlika žene poniznost a drugi da je predmet ljutnje, to jednostavno znači da su oboje gledali samo jednu stranu ljudskog bića. Sa ovakvim pristupom mora doći do greške. U cilju da prepoznamo punu istinu moramo gledati na cijelo ljudsko biće.

Još nešto se mora uzeti u obzir ako želimo saznati cijelu istinu. Moramo promatrati ljudsko biće kod smjenjivanja spavanja i budnog stanja. Za vrijeme sna astralno tijelo i ego su podignuti vani izvan fizičko-eteričkog organizma ljudskog bića. Kod padanja u san gubimo dnevnu svijest; ulazimo u različito stanje svijesti — svijest spavanja. Percepcije i iskustva koja ima ego i astralno tijelo za vrijeme sna u duhovnom svijetu ostaju skrivena za našu uobičajenu svijest. U sadašnjem evolutivnom stanju ljudsko biće je organizirano na takav način da se ego i astralno tijelo moraju koristiti fizičkim osjetilnim organima da bi bili svjesni fizičkog svijeta. Tako da vidimo, čujemo, kušamo, i tako dalje sa našim fizičkim osjetilnim organima, i ta je ideja danas široko rasprostranjena. Mislilac kao Fichte međutim, rekao bi: uho ne čuje — ja čujem. Ego, naše stvarno unutrašnje biće, je prema tome startna točka za sva naša čulna opažanja. I svako jutro kada se probudimo, ego i astralno tijelo proživljavaju novo znanje o fizičkom svijetu kroz osjetilne organe. U snu je to različito, jer ego i astralno tijelo provode svoje vrijeme u duhovnom svijetu. Ljudsko biće ima osjetilne organe u astralnom tijelu koji omogućavaju percepciju u astralnom svijetu, ali oni standardno nisu razvijeni. Onaj tko ne može prihvatiti ovo kao mogućnost mora biti dosljedan i reći da u stvarnosti ljudsko biće umire svake večeri. Ali ljudska bića se nalaze u duhovnom svijetu po noći.

Nadalje, duhovni i fizički svijet jedinstveno su povezani jedan s drugim, jer sve fizičko je samo vrlo čvrsta forma duhovnog. Na isti način kao što je led zgusnuta voda, tako su i fizičko i eteričko tijelo ugušćenje astralnog tijela. Materijalizmu našeg doba teško je priznati da duh kreira sve materijalno. To je, međutim, tragedija materijalizma da razumije prirodu materije najmanje od svega. Dolazimo do nekih vrlo čudnih zaključaka ako zaniječemo da je materija kondenzirani oblik duhovnog. Prirodno ako ostanemo pri popularnim konceptima, većina ljudi neće odmah prepoznati ništa osim čisti razlog u rečenici kao što je slijedeća: Tijelo je osnova za našu pravu duševnu prirodu; sve takozvane duhovne stvari mogu biti vođene kroz ono što je tjelesno. Postaje mnogo jasnije, međutim, ako uzmemo logične zaključke, kao što je to napravljeno u pragmatizmu koji dolazi iz Amerike. Jedna jedina rečenica će lako pokazati kako je ova teorija čisti nonsens za ljudski um. Dakle ona govori da čovjek ne plače jer je tužan, već da je tužan jer plače. Da duševno raspoloženje može imati efekta na fizičkom nije se smatralo moguće, umjesto toga vjeruje se da vanjski događaj uzrokuje suze koje onda čine čovjeka tužnim. Ovo je posljedica dovođenja materijalizma do logičkog apsurda.

Duhovna znanost zna da dva viša člana čovjekovog bića, ego i astralno tijelo odlaze u toku noći dok fizičko i eteričko tijelo ostaju iza. Dakle iz ovoga proizlazi da tijekom spavanja ljudsko biće ostavlja iza sebe muške i ženske aspekte i živi u seksualno nepodijeljenom biću u duhovnom svijetu. Svačiji život je dakle podijeljen između seksualnog i aseksualnog iskustva.

Da li to znači da spol nema značenja u duhovnom svijetu? Da li polaritet fizičkog i eteričkog tijela koji čine da se ovdje na zemlji ispoljavaju dva spola, nemaju odjeka u višim svjetovima? Zasigurno ne nosimo našu seksualnu prirodu sa nama u više svjetove; međutim, ishodište dva spola može se naći u astralnoj sferi. Na isti način kako je led formiran od vode, ono sa čime se susrećemo u fizičkom svijetu kao muško i žensko je formirano iz polariteta viših principa. Ovome najbolje možemo pristupiti ako to razmatramo kao polaritet života i oblika. Ovaj polaritet je također izražen u prirodi. Mi možemo vidjeti pupanje na stablu i u isto vrijeme ono što čini tvrde forme, usporava rast i transformira ga u čvrsto deblo. Život i forma moraju raditi zajedno u svemu što živi. I ako pogledamo u prirodu spolova sa ove točke gledišta možemo reći: ono što odgovara principu života je muško, dok ono što dovodi život u određenu formu ispoljava sebe kao žensko. To što umjetnik kreira u obliku forme u mramoru, na primjer, ne može se naći u vanjskoj prirodi. Samo umjetnikovo unutarnje biće, koje je usmjereno na duhovni svijet i hrani se u tom svijetu, može biti umjetnički kreativno. Zaista je stvarnost takva da sile i bića duhovnog svijeta stalno struje u astralno tijelo i ego ljudskog bića. I to što umjetnik kreira kao otisak na materiji je sjećanje na nešto čime je bio stimuliran u duhovnom svijetu. Kad se ljudska bića ne bi mogli vratiti u duhovnu domovinu za vrijeme sna, ne bi mogli donijeti u fizičko postojanje sjeme potrebno za iniciranje velikih i uzvišenih djela. Prema tome ništa nije gore za ljudsko biće od produženog nedostaka sna.

To što je umjetnik povukao iz duhovnog svijeta i nesvjesno ugradio u svoje djelo kasnije se pojavljuje kao život i forma. Možemo se upitati što je to da nam se “Juno Ludovisi” doima tako veličanstvena. Ima veliko lice, široko čelo, neobičan nos. Ako pokušamo i uživimo se na naš način u ovu sliku doći ćemo do osjećaja kako je nemoguće razmišljati izvan duhovnog; duša i duh se mogu naći naročito, u obliku ovog lica. Ovaj oblik može ostati ovakav zauvijek. Unutarnji život je u potpunosti postao oblik, fiksiran je u oblku; duša i duh su postali oblik. Međutim pogledajmo glavu Zeusa. Duša i duh su prisutni i u ovom uskom čelu također, ali se ima osjećaj da ova forma može promijeniti oblik u svakom trenutku. Iz duboke inspiracije umjetnik je mogao zadržati i život i formu u svoj realnosti.

Ali baš kao što je umjetnik mogao ukalupiti život i formu u svoj veliki rad, tako je i naše cijelo biće u stvarnosti život i forma. Ovo samo po sebi pokazuje da je ljudska priroda sama po sebi duhovnog podrijetla i da je kreirana izvan života, izvan kontinuiranog procesa života i to joj daje postojanost. Ljudska bića proživljavaju život i smrt kao izraz ovog višeg polariteta postojanja. To je u ovom smislu da je Goethe kazao: “Smrt je ono sa čime priroda može stvoriti još života.” Dakle život nalazi formu ne za jednostrani život, ne za jednostranu smrt, već za višu harmoničnu cjelinu koja može biti kreirana kroz život i smrt zajedno. Na ovoj osnovi duhovno i fizičko može raditi zajedno kroz medij muškog i ženskog; vječno razvijajući život u muškom, i držeći život u formi ženskog principa.

Kada smo istraživali prirodu spolova nismo počeli promatranje s jedne strane fizičke egzistencije već smo radije pogledali odgovor na duhovnom nivou egzistencije. Harmonija iznad spolova može se naći jedino ako se dva spola podignu na taj nivo. Ako bi, dakle, upotrebom znanja koje bi dobili od duhovne znanosti omogućili realnosti iza spolova da ima udjela u praktičnom životu, problem spolova bio bi riješen. Ovo međutim ne odvlači od života. Jer ono s čime se susrećemo u dva fenomena ljudske prirode može biti rasvijetljeno ako svjesno stremimo za ovom višom harmonijom. Na ovaj način pitanje spolova će biti produbljeno i polariteti harmonizirani. Sve u prirodi spolova sadržava različitu formu i značenje. Ne možemo riješiti ovo pitanje kroz dogmu, već moramo tražiti zajedničko tlo, i naći percepcije i osjećaje koji vode iza spolova.

Ova promatranja su pokazala, kao što se stalno pokazuje, da moramo razlikovati realitete čula i prirode samog bića. Ako želimo riješiti zagonetku života, moramo promatrati cijelo ljudsko biće iz svijeta čula i iz svijeta duha. Može se vidjeti da iza polariteta osjetilnog svijeta, čovjek i žena su samo haljine, plahte koje skrivaju pravu prirodu ljudskog bića. Mi moramo tražiti iza haljina, jer duh je tamo. Ne smijemo samo razmatrati vanjsku stranu duha, moramo ući u sam duh.

To možemo izraziti i na ovaj način: ljubav zasićena mudrošću ili mudrost u koju je ušla ljubav je najviši cilj. “Vječno žensko vuče nas naprijed.” [Završne riječi Goethe-ova Fausta.] Ženski je onaj element u svijetu koji stremi van da bi se oplodio vječnim elementima života.


Prijevod: Monte Christo

_________________
http://www.rudolfsteiner.com.hr/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: pet okt 15, 2010 9:42 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub apr 17, 2010 5:19 pm
Postovi: 398
Lokacija: sada i ovdje
Čini mi se da ovo prvo predavnje od Steinera koje je preveo MonteChristo ima mnogo veze sa ovim: viewtopic.php?p=91817#p91817 & ovim: viewtopic.php?f=6&t=2409 :!:


Također mi se čini da ima mnogo sličnosti između Gurđijevove podjele na četiri tijela i Steinerove.

Fizičko, Astralno (osjećanja, želje), Mentalo (um) i Uzročno (Ja-svijest-volja) -- Gurđijev

Fizičko, Etersko (životno-misli?), Astralno (emocije) i Ja -- Steiner

No postoje velike razlike u tumačenjima tih četiri tijela od obojice, ustvari se sam njihov pristup problematici suprostavlja na neki način (Gurđijev priča o radu na sebi, o malobrojnima koji se mnmogu nositi s tim znanjem i malobrojnima kojima mogu primiti to znanje i da nebi nikako bilo povoljno za zemlju da cijelo čovječanstvo npr. se baci na ozbiljan rad na sebi već da ovakvo stanje odgovara određenim silama i da se mjesec hrani od cijelokupnog organskog života na zemlji, i ne sjećam se točno šta je pričao ali sam to skopćao sa onime šta se priča u kanaliziranim materijlima gdje se spominje mala žetva na kraju ciklusa i tom smislu on priča kako nije probem da mali broj "pobjegne" na neki način, to se nebi ni osjetilo (poredba sa tijelom i stanicama je napravljena), ali bi problem bio da se cijelo čovječanstvo odluči na taj podvig... Steiner, koliko kontam, iz ovog predavnja, on je više okrenut ne toliko nekom radu na sebi već kako i sam kaže: problemima čovječanstva, čovječanstvu općenito i nekom altruizmu bez nekog posebnog usmjerenja ka sebi, jer on u tome vidi problem... :-k ).


Mentalno (G.) i etersko (S.) bi mogli ustvari biti jedno te jedno? Mišljenja? :-k

Nisam puno čitao Steinera, ali na osnovu dosada pročitanoga mi se čini da on tumači postojanje sva četiri tijela, za razliku od Gurđijeva, ako sam dobro skontao, koji kaže da nemaju svi astralno tijelo, ali da se može radom doći i do njega... Nisam siguran za ostala dva...

Mišljenja, komentari?

:occasion5:

_________________
-Evo moje tajne. Vrlo je jednostavna. Dobro se vidi samo srcem.Bitno je očima nevidljivo...
-Vrijeme što si ga posvetio svojoj ruži čini tu ružu toliko dragocjenom...
-Ljudi su zaboravili tu istinu, ali ti je ne smiješ zaboraviti. Zauvijek si odgovoran za ono što si pripitomio. Odgovoran si za svoju ružu..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: pet okt 15, 2010 10:11 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet jun 12, 2009 10:26 am
Postovi: 1353
Lokacija: Split
dobro artist primjećuješ da je steiner uvijek na nekoj vrsti altruizma. ali ako ozbiljnije razmisliš, vidjet ćeš da drugom možeš bit koristan samo ako ako radiš na sebi, tj. tako što ćeš postat onaj koji razvija svoju vlastitu osobnost u skladu sa svojom karmom.
karmu čovječantva svi skupa dijelimo, kao i karmu nacije, rase.
kada čovjek postaje koristan za sve ljude to znači da je otišao daleko, daleko. toliko daleko da to simbolizira kristov lik i "djelo".

te podjele na tijela nisu u kontradikciji jedna s drugom.
imaš još podjela, pa rozenkreutzeri samo eteričko tijelo dijele na sedam dijelova.
steiner uvijek daje globalnu sliku do koje ne dolazi intelektualnim putem.
ta četiri tijela su u skladu s četiri perioda koje je do sada prošlo čovječanstvo. sada je četvrti period.
u svakom od njih razvija se jedan element iako u svim periodima postoji "klica" svih elemenata.
tako je naše fizičko tijelo relativno najrazvijenije, jer se najduže razvija. zato je tako dobro prilagođeno kretanju kakvo nama treba.
ego-tijelo je najmanje razvijeno jer se razvija tek u ovom periodu u kojem smo rada.(cca 9000 godina).
ego nije isto što i egoizam. egoizam je samo jedan od efekata tog razvoja ego-tijela. to je ona samosvijest, što sam ti izvukao iz "teozofije" par postova prije.
ja.
kanalizirani materijali su nešto sasvim drugo. tu ima mnogo dezinformacija i neku globalnu sliku ne možeš dobit iz toga.
kod ovih mistika kao što su steiner i gurđijev greške u svim bitnim stvarima nisu moguće. razilaženja mogu biti samo u detaljima koji nisu ključni. za razliku od kanalizranih materijala oni su svoje uvide stekli širenjem svijesti i svjesnim životom u duhovnom svijetu.
to ti je kao da si izbačen prvi put na zemlju. može ti se dogodit da se nađeš na himalaji, na balkanu ili na sred oceana. otuda i neznatne razlike u njihovom pristupu. ali ako dovoljno vremena provedeš na zemlji početi ćeš hvatati neke obrasce i svi koji su ispravno to istraživali doći će do istih zaključaka.

_________________
http://www.rudolfsteiner.com.hr/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: sub okt 16, 2010 10:19 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub apr 17, 2010 5:19 pm
Postovi: 398
Lokacija: sada i ovdje
Prema Gurđijevu ovoga nema:

karmu čovječantva svi skupa dijelimo, kao i karmu nacije, rase.
kada čovjek postaje koristan za sve ljude to znači da je otišao daleko, daleko. toliko daleko da to simbolizira kristov lik i "djelo".


Jer on drži da ljudi imaju fizičko tijelo (ko se ili šta nalazi u tome tijelu, to neznam zasada :?: ) jer ostala tijela im nisu razvijena, makar postoji mogućnost za to kroz rad na sebi kroz period trenutnog života. Jer, u sluičaju ljenosti i nerada na sebi, se jednostavno desi da se ne nastavlja živjeti iza smrti fizičkoga tijela. Jedinu u slučaju razvitka viših tijela, od kojih je najkratkotrajnije astralno, pa sljedi mentalno i uzročno je besmrtno jer je na nivou sunaca, sačinjeno od atoma sunaca. Većina ljudi (u biti su svi ili velika večina) koji su mehanički i koji nerade na sebi jednostavno posjeduju samo fizičko tijelo koje nekako skroz zamagljuje ostala tri (osim ako se ne krene na radnu (životnu) akciju) i smrt jeste kraj za njih, a sudbina ne postoji kod njih (pa ni karma) jer se zbog mehaničnosti njima sve jednostavno dešava (sve se dešava slučajno i zavisi od spoljašnih utjecaja, konstante nema, ona se stalno mjenja upravo zbog navedenoga). Ratove objašnjava tako što su ljudi skroz podložni spoljašnim utjecajima i da međuplanetarne sile kao i neke druge sile djeluiju tako na ljude i ljudi jednostavno se nemogu oduprijeti niti pružiti ikaki otpor tim utjecaima. Oni nisu sami svoji gospodari već su robovi svakojakim utjecajima. Konstante u ponašanju nema, jer se sve dešava slučajno i stalno se mjenja konstanta, a podložnost i sugestuvnost je ogromna ako ne apsolutna zbog mehaničnosti, ali i zbog 48 redova zakona koji diktiraju život (oslobođenje zakona do zakona je moguće).

Također spominje da je zemlja na jako lošem mjestu, i da su ovdje stvari, koje su inače na nekom drugom mjestu lakše za ostvariti, ovdje teško dostižne i jedino je moguće nešto ostvariti kroz veliki napor i trud.

Također on spominje da je čovjek univerzum u malom, ali pošto ljudi br. 7 baš i nema, svi ostali su necjeloviti modeli univezuma, ali i to da čovjeka prožimaju sve supstance koje prožimaju univerzum (sve prema zraku stvaranja, od apsoluta do mjeseca i nadalje valjda). Ali ako poslje smrti nema nastavka u slučaju da se ne ostvari makar astralno tijelo za života (koje je smrtno i nakon određenog perioda umire), šta je ona bit koja je ušla u fizičko tijelo u učćinila ga onime što je i dala mogućnost za nešto više?? Možda mi nešto promiče? :-k

Ovo je potpuno drukčije od Steinera, barem mi se čini da su dva surpotna viđenja i drukčije postavke igre od obojice... :-k

Ali pada mi na pamet da je u slučaju da je netko razvio neka viša tijela se imao mogučnost inkarnirati u novo tijelo? Ili se odlazi dalje na neki način? :-k

Citat:
ta četiri tijela su u skladu s četiri perioda koje je do sada prošlo čovječanstvo. sada je četvrti period.
u svakom od njih razvija se jedan element iako u svim periodima postoji "klica" svih elemenata.
tako je naše fizičko tijelo relativno najrazvijenije, jer se najduže razvija. zato je tako dobro prilagođeno kretanju kakvo nama treba.
ego-tijelo je najmanje razvijeno jer se razvija tek u ovom periodu u kojem smo rada.(cca 9000 godina).
ego nije isto što i egoizam. egoizam je samo jedan od efekata tog razvoja ego-tijela. to je ona samosvijest, što sam ti izvukao iz "teozofije" par postova prije.


To je Steinerovo tumačenje, Gurđijev drukčije tumači... Prema Gurđijevu je još dalek put do Ja, samosvijesti, do stupnja bivstovanja gospodarom. Samo valja vidjeti šta tu ima smisla a šta ne od njih obojice... Uzročno tijelo (Ja, svijesti, volja, bivstovanje gospodarom) je tek na stupnju Svih Sunaca gdje vlada 6 zakona...

Lakše mi se definitivno nositi s Steinerovim pogledom koji mi nekako se čini "lakšim" za progutati nego Gurđijeva... Ali moram reći da mi se čini da obojica su na nekom dobrom tragu, svaki na svoj način... Koliko god Gurđijev zvučao "Jebemu kevu, ovo je zajebano do bola" ima mi to itekako smisla što on tumači...

Citat:
kanalizirani materijali su nešto sasvim drugo. tu ima mnogo dezinformacija i neku globalnu sliku ne možeš dobit iz toga.
kod ovih mistika kao što su steiner i gurđijev greške u svim bitnim stvarima nisu moguće. razilaženja mogu biti samo u detaljima koji nisu ključni. za razliku od kanalizranih materijala oni su svoje uvide stekli širenjem svijesti i svjesnim životom u duhovnom svijetu.


Po čemu, prema čemu možeš znati, biti siguran da nisu mogli pogriješiti u najesencijalnijim stvarima, osim prema onome što si u zadnjoj rečenici rekao? dali uopće uzimaš mogučnost nekih manipulacija od nekih "nad" sila, entiteta ili mogučnost trivijalne pogreške? informacija iz knjiga koje čitamo se moglo promjeniti ko zna kako i zbog čega (tajna društva-namjerno, slučajno; pri prevođenju-namjerno, slučajno; zbog ovoga ili onoga-slučajno ili namjerno) , istina - uvrh glave imamo nekih ~100 godina za tu mogučnost no zašto ne (a opet i tih ~"100g." je relativno na neki način)? ko je htio je mogao, osim ako se informacije nisu sačuvale onako kakvo su bile izvorno više-manje, no kako ćemo to znati sa nekom sigurnošču? ista stvar i za kanalizirane materijale... Stoga se oko toga može natezati, ali dali to uopće igra ulogu? Bitno mi je dali je ta neka materija korisna / praktična na neki način gledajući u odnosu na sve ostalo.

Vjerovatno na nama samima ostaje da vadimo žito od kukolja i da si pomognemo najbolje što možemo i da se snalazimo najbolje kako znamo i umijemo u sadašnjoj situaciji... we are fucked!? maybe, maybe not. :mrgreen:

_________________
-Evo moje tajne. Vrlo je jednostavna. Dobro se vidi samo srcem.Bitno je očima nevidljivo...
-Vrijeme što si ga posvetio svojoj ruži čini tu ružu toliko dragocjenom...
-Ljudi su zaboravili tu istinu, ali ti je ne smiješ zaboraviti. Zauvijek si odgovoran za ono što si pripitomio. Odgovoran si za svoju ružu..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: sub okt 16, 2010 11:16 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet jun 12, 2009 10:26 am
Postovi: 1353
Lokacija: Split
moram se ispravit. i ispričat. iz mog posta se može shvatit da poznajem rad obojice ali to nije točno.
gudđijeva i mouravieffa sam davno čitao i to djelomično, ali steinera poznajem.

iz onog što ti pišeš mogu zaključit slijedeće:
ope mi se ne čini da je to tako različito. npr, ako za većinu ljudi ne postoji karma, to još uvijek ne znači da nemaju neku vrstu grupne karme.
isto tako ako gourđijev kaže da ostala tijela nisu razvijena, to može biti relativno. ipak znači da postoje ali nisu razvijena.
steiner je tu jasan, kao i u svemu. sve ima početak i kraj.
da li je zemlja u dobrom ili lošem položaju to baš i nije neka informacija. tu je pa sad je li to dobro ili loše, više manje.

i po steineru je dalek put do samosvijesti. to što imamo to ego-tijelo ne znači da je i razvijeno. ali se razvija.

a za autentičnost ti je najbolji vlastiti sud,
steinerova predavanja su većina stenografirana od strane profesionalnog stenografa. malo tu ima prostora za izobličenje sadržaja.
radi se o preko 4000 predavanja u kojima ni jedne minute nije izgubio nit. nikad se nije ponovio iako govori stalno o istim stvarima i nikad nije upao u kontradikciju. pogledaj mu zadnje godine života. preko 400 predavanja godišnje, tj. u prosjeku više od jednog dnevno.
kanaliziranje se tada zvalo nešto kao medijumstvo. tu je bila najveća helena blavatsky. ona je bila daleko najveći talent za tu tehniku tako da joj je ova laura samo sjena. čak i fizički ostavljaju isti dojam.
sam steiner je objašnjavao tu tehniku kao atavizam, nešto što pripada prošlosti. to je nekada bilo sasvim u skladu s razvojem čovječanstva, ali danas se traži nešto drugo. tom tehnikom je radilo teozofsko društvo u londonu (kojeg je blavatsky i osnovala) i steiner navodi kako su mu pristupili iz tog društva nakon jednog njegovog objavljenog članka. navodno nikako nisu mogli shvatiti kako se na drugačiji način može imati uvid u duhovni svijet.
ja ti ne mogu dokazati ništa ali pokušaj čitati te spise ne intelektom već srcem pa ćeš možda dobit odgovore.

_________________
http://www.rudolfsteiner.com.hr/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: ned okt 17, 2010 8:23 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub apr 17, 2010 5:19 pm
Postovi: 398
Lokacija: sada i ovdje
Nema problema Monte, nije bilo neophodno da se ispričavaš - čini se da nitko nije nastradao zbog toga. :D :mrgreen:

Citat:
radi se o preko 4000 predavanja u kojima ni jedne minute nije izgubio nit. nikad se nije ponovio iako govori stalno o istim stvarima i nikad nije upao u kontradikciju. pogledaj mu zadnje godine života. preko 400 predavanja godišnje, tj. u prosjeku više od jednog dnevno.


Ovo je jako zanimljivo!

Citat:
sam steiner je objašnjavao tu tehniku kao atavizam, nešto što pripada prošlosti. to je nekada bilo sasvim u skladu s razvojem čovječanstva, ali danas se traži nešto drugo. tom tehnikom je radilo teozofsko društvo u londonu (kojeg je blavatsky i osnovala) i steiner navodi kako su mu pristupili iz tog društva nakon jednog njegovog objavljenog članka. navodno nikako nisu mogli shvatiti kako se na drugačiji način može imati uvid u duhovni svijet.


A koji bi to još bili načini uvida u duhovni svijet, konkretno?

Citat:
ja ti ne mogu dokazati ništa ali pokušaj čitati te spise ne intelektom već srcem pa ćeš možda dobit odgovore.


A nije ni nužno (dokazivati). :love12:


Nego, šta kažeš na sljedeće: dali bi ti se dalo pročitati od Uspenskoga - U potrazi za čudesnim, pa da povućeš paralele između Steinera i Gurđijeva (koliko je moguće) & daš svoje komentare na Gurđijeva u odnosu na Steinera (mogla bi se otvoriti nova tema za tu priliku), pošto mi se čini da u biti prilično poznaješ Steinerov lik i djelo?

Cheers! :occasion5: :love9:

_________________
-Evo moje tajne. Vrlo je jednostavna. Dobro se vidi samo srcem.Bitno je očima nevidljivo...
-Vrijeme što si ga posvetio svojoj ruži čini tu ružu toliko dragocjenom...
-Ljudi su zaboravili tu istinu, ali ti je ne smiješ zaboraviti. Zauvijek si odgovoran za ono što si pripitomio. Odgovoran si za svoju ružu..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: pon okt 18, 2010 4:05 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet jun 12, 2009 10:26 am
Postovi: 1353
Lokacija: Split
Citat:
A koji bi to još bili načini uvida u duhovni svijet, konkretno?

ima i tu steinerove "upute". knjiga: kako se stječu spoznaje viših svjetova. ima i par njegovih uputa o meditacijama. i još par knjiga koje se tiču toga konkretno.
on je uglavnom za safe-sex. upute i pravac su ponuđeni ali treba se potrudit za doći do njih u njegovim spisima. traži se i da preispitaš svoje pobude za takvu aktivnost.
Citat:
Nego, šta kažeš na sljedeće: dali bi ti se dalo pročitati od Uspenskoga - U potrazi za čudesnim, pa da povućeš paralele između Steinera i Gurđijeva (koliko je moguće) & daš svoje komentare na Gurđijeva u odnosu na Steinera (mogla bi se otvoriti nova tema za tu priliku), pošto mi se čini da u biti prilično poznaješ Steinerov lik i djelo?

pa pročitat ću kad budem mogao, loše stojim s vremenom. treba i živjeti.
ako se služiš engleskim imaš na netu prilično veliku arhivu steinerovih predavanja. http://www.rsarchive.org/

_________________
http://www.rudolfsteiner.com.hr/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: pon okt 18, 2010 7:37 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub apr 17, 2010 5:19 pm
Postovi: 398
Lokacija: sada i ovdje
Citat:
ima i tu steinerove "upute". knjiga: kako se stječu spoznaje viših svjetova. ima i par njegovih uputa o meditacijama. i još par knjiga koje se tiču toga konkretno.
on je uglavnom za safe-sex. upute i pravac su ponuđeni ali treba se potrudit za doći do njih u njegovim spisima. traži se i da preispitaš svoje pobude za takvu aktivnost.


Vidjeh da imaju u gradskoj knjižnici i tu knjigu, međuostalim, pa bi je mogao dići. Inače imaju dosta knjiga od Steinera, a inače sam digao "Antropozofiju" & "Duhovni i fizičkli razvoj svijeta i čovječanstva" za čitati, a pročitao sam "Tajna ljudskih temperamenata" ranije.

Pogledao sam prvi dio filma o Steineru koji je postavljen u ovoj temi, i koliko kontam tu ima jako puno materijala ostavljenog iza Steinera, neznam koja je brojka ali je bome dosta toga, i to ne samo u pisanm obliku već u svakojakim oblicima!

Saznao sam iz filma da u, valjda, Dornachu u Švicarskoj je moguće studirati euritmiju što opet valjda ima veze sa umjetnošču i lječenjem čovjeka na neki način, neznam točno; ali u svakom slučaju zanimljivo.

Citat:
pa pročitat ću kad budem mogao, loše stojim s vremenom. treba i živjeti.


živi i čitaj istovremeno :mrgreen:
ma nije ništa hitno i vremenski određeno, koliko možeš pa polako, pa ćemo vidjeti već kako će se stvari odvijati. :read: :occasion5:


Citat:
ako se služiš engleskim imaš na netu prilično veliku arhivu steinerovih predavanja. http://www.rsarchive.org/


čini se da ima dosta toga na tome sajtu, poprilična zbirka. engleski mi nije problem, pa bi se dalo naći zanimljivih stvari tamo, ipak ima puno toga da bi se sve u cugu pročitalo. ali opet, nekako se mora početi: putovanje dugu tisuću milja počinje jednim korakom. :read:

živio! :D :occasion5:

_________________
-Evo moje tajne. Vrlo je jednostavna. Dobro se vidi samo srcem.Bitno je očima nevidljivo...
-Vrijeme što si ga posvetio svojoj ruži čini tu ružu toliko dragocjenom...
-Ljudi su zaboravili tu istinu, ali ti je ne smiješ zaboraviti. Zauvijek si odgovoran za ono što si pripitomio. Odgovoran si za svoju ružu..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: pon okt 18, 2010 8:41 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet nov 13, 2008 3:08 pm
Postovi: 311
Čitala sam i Gurđieva i Steinera, i mnogo mi je "bolje sjeo" Steiner (osim tamo gdje je ezoterično-kršćanski nastrojen odnosno gdje govori o Velikom događaju Golgote koji je promijenio čitavo dotadašnje stanje u duhovno-fizičkom... )
Čini mi se da su Steinerov altruizam i optimizam u tome što on stvari tumači u svjetlu evolucije čitavog čovječanstva, dok Gurdjiev čini se spominje evoluciju isključivo nekih (izabranih?) pojedinaca - bjegunaca Općem zakonu ....
No, i Steiner u svojoj Spoznaji viših svjetova govori o posebnom ne baš laganom radu na razvoju latentnih duhovnih organa, odnosno o jačanju eterskog i astralnog tijela koji su u današnjem čovječanstvu uglavnom nesvjesni ... i tu se on slaže sa Gurdjievim da su današnji ljudi u većini još uvijek na relativno niskom stupnju razvoja. Govoreći o načinima kako možemo ojačati ove organe (svoje duhovne oči i uši i ostala osjetila - ono što nam omogućuje da svjesno napustimo svoje fizičko tijelo i poput Monroa putujemo duhovnim svjetovima) Steiner zapravo govori o onome što popularno zovemo "osvještavanje".
Barem sam ja to tako shvatila....

Još jedna razlika između njih dvojice je u različitoj ulozi Mjeseca: Gurdjievu je to organizam koji se tek razvija i to tako što se hrani dušama organskog života na Zemlji (uključujući tu i duše nesvjesnih ljudi) dok je kod Steinera Mjesec etapa razvoja koja je prethodila sadašnjoj etapi Zemlje...
Odnosno, to su one četiri epohe koje je Monte spomenuo:
1 Epoha Saturna - gdje je čovjek od strane Poglavarstava dobio svoje fizičko vozilo (kasnije se Saturn odvojio od Zemlje i postao zaseban planet)
2 Epoha Sunca - ovdje su Duhovi Osobnosti čovjeku dali etersko tijelo (kasnije se Sunce odvojilo od Zemlje ...)
3 Epoha Mjeseca - čovjeku ovdje biva dano njegovo astralno tijelo i u ovoj epohi on postiže onaj evolutivni stupanj što ga danas imaju životinje na Zemlji. I konačno, nakon odvajanja Mjeseca od Zemlje:
4 Epoha Zemlje - ovdje čovjek dobiva svoje "Ja" tj ego (iako ego ima negativne konotacije jer se u širim krugovima uglavnom razumije kao ponos i oholost, a ne kao samosvijest ... vjerojatno zbog toga što se još nije do kraja usavršio)

Steiner smatra da je antropozofija tj duhovna nauka koja je nastala na osnovu promatranja duhovnih svjetova posebno razvijenih pojedinaca = ključ za evoluciju čovječanstva....
Tek propašću sadašnjeg sveopćeg materijalizma i buđenjem sve većeg broja ljudi (buđenje znači vidjeti duhovnu stvarnost iza svega materijalnog) istinska evolucija on a large scale (a ne isključivo rijetkih Odabranika) će postati moguća. To neće ići lako i u tom procesu će mnogi dijelovi čovjekove duše propasti napadnuti Asurama - to su bića koja pored Lucifera i Ahrimana koče i zaustavljaju evoluciju, onemogućujući da se vidi duhovno iza materijalnog, zbog čega čovjek postaje odvojen od Cjeline i počinje uništavati samog sebe jer više ne vidi smisao svog vlastitog postojanja u svijetu (brojni programi samouništenja o kojima priča Lazarev možda se mogu pripisati Asurama) ....

_________________
"Sva zla civilizacije prouzročena su time što se nijedno dijete nije do mile volje naigralo" (A.S. Neill)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: pon okt 18, 2010 10:24 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet jun 12, 2009 10:26 am
Postovi: 1353
Lokacija: Split
imaš antropozofiju s velikim A i malim a.
antropozofiju je duhovno znanstveni pristup životu. ime koje se nametnulo u procesu odvajanja od teozofije koja je steinera pokušala prikazati kao svoga. kazao je da je trebalo deset godina da ih se riješi i pojam antropozofije je nastao u tom periodu, ali smisao antropozofije je postojao oduvijek.
Antropozofija s velikim A označava biće antropozofije. svojim djelovanjem steiner je postavio okultni kamen temeljac.
biće antropozofije (Antropozofija) je ono što udahnjuje život antropozofiji. inače bi bila samo jedan pravac u filozofiji.
Antropozofija = nebeska Sofija.
smisao antropozofije nije samo u izučavanju, koje je neophodno, već u življenju tih spoznaja.
možda čudno zvuči, ali steiner je u istom timu s cristianom rosenkreutzom ( to ne znači da su današnji rozenkreutzeri "na liniji").

to je toliko preobiman rad da nema teorije da se to spozna/nauči u jednom životu.
njegov opus, što knjige, što serije predavanja koje čine cjelinu, sadrži u jednom arhivu 354 izdanja.

u vezi toga s mjesecom, često se krivo shvaća.
dakle ne radi se o tome da smo bili na mjesecu pa smo sada na zemlji. zemlja i sustav u kojem sada živimo prije nije ni postojao u ovom obliku. to je period starog mjeseca, ali to je u stvari period kada je zemlja bila mjesec. ili mjesec zemlja, svejedno. samo se tako naziva ali nema veze s današnjim mjesecom. odvajanje sunca i mjeseca zbilo se u kasnijem periodu.
zanimljivo je da postoji takva tema na stropu sikstinke kapele koju je oslikao michelangelo.
sunce i mjesec daju ravnotežu u našem razvoju. samo pod utjecajem sunca razvijali bi se (duhovno) prebrzo.
samo pod utjecajem mjeseca postupno bi se zaustavio razvoj.
oni zajedno daju pravu mjeru.
ali važnije je uočit sadašnji post "atlantski period". sada smo u petom periodu (od 1415. godine) kada je grčko-latinsku kulturu zamijenila recimo njemačko-engleska. i svaki period treba trajati 2160 godina. od indijske kulture (prvi-post atlantski period) do današnjeg petog.

skoro nema područja kojeg steiner nije obuhvatio. od evolucije čovječanstva, kozmologije, tumačenja starih i novih filozofa, ples, medicina, obrazovanje, misterijska učenja. i homeopatija je njegova. neznam koliko je to poznato.

njegova predavanja nisu alegorijska putovanja, imaginacije i peterosmisleni zaključci.
sve je to dovedeno na nivo intelekta ali na takav način da tu nema prostora za sugestije niti podilazi u bilo kojem trenutku.
čak je održao i predavanje o tome kako treba držat predavanja.

_________________
http://www.rudolfsteiner.com.hr/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rudolf Štajner
PostPostano: pet okt 22, 2010 12:35 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jun 12, 2008 10:41 am
Postovi: 70
Lokacija: Cakovec
MonteChristo je napisao/la:
Devet predavanja o pčelama
Devet od petnaest predavanja od Rudolfa Steinera radnicima na Goetheanum-u, Dornach, Švicarska 1923. Ona su dio serije predavanja pod naslovom, Funkcioniranje Duha u prirodi i čovjeku...itd..


:notworthy: Zahvaljujem puno MAJSTORE na svopćem trudu oko prevođenja Stainera, a pogotovo na ovom predavanju kojeg tražim već dulje vrijeme, radujem se nastavcima... =D>

_________________
R.S.: “Pomoću košnice cijeli kozmos ulazi u čovjeka i čini ga jakim i sposobnim.”

https://www.box.com/s/e941cscq87f91t2694lu


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 350 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 18  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 8 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz