To što Te zanima – napisao sam kako da pronadješ.

Sad nešto što nisi pitao. Blago dotiče temu koju si načeo. Mislim da može biti od koristi ljudima pa ću napisati svoje vidjenje stvari. Jasno, uzeti sve sa rezervom.
«Nekada sam proučavao Kabalu i Tarot. i tu postoji problem. ... Postoji više varijanti drveta.»

Evolutivni put razvoja ljudi podrazumeva kultivaciju ljudskih kvaliteta. Razvojem tih kvaliteta po automatizmu se bude odredjene sposobnosti kod čoveka. Grubo gledano, proces ide tako da se odredjene čakre i latice na njima počnu «prirodnije» kretati. O tome za detalje vidi GA 10. [Grof je u pravu - SD 10!]

Kretanje latica i čakri moguće je pokrenuti [ubrzti, korigovati...] i na neke druge načine. Recimo, korišćenjem odredjenih zvukova. Praksa poznata kao korišćenje istočnjačkih mantri. Ti zvukovi mogu biti sinhroni sa čakrma pa i uticati na funkciju čakri. Sve bi bilo sjajno ali se time ne moraju dobiti i očekivani spiritualni kvaliteti. Ne znam koliko sam jasan pa da ponovim – proces je okrenut naopačke: Umesto da se razvijaju kvaliteti i kao posledica da se pojavi izmenjeno kretnje čakri stvar se radi naopačke. Stoga se takve prakse svrstavaju u «naopake metode kultivacije».

Umesto zvukova, mogu se koristiti još i simboli, boje, metode disanja, razne vrste fizičkih vežbi, supstance koje preko nervnog sistema prave promene, raznovrsne ciljano restriktivne dijete...
E sad, postoje grupe ljudi koje su napravile, iskonstruisale razne stvari pa i npr. Drvo života. Prirodno je pitanje: Da li dete rodjenjem, ili čovek tokom svog razvoja, bilo gde ima Drvo života? Na primer - kao što ima Čakre. Mislim da je odgovor negativan. To su samo konstrukcije odredjenih grupa ljudi u odredjeno vreme i često sa odredjenim ciljem. Naravno da se istrajnom praksom može od svojih astrlo-eteričnih supstanci može napraviti u svojoj sferi (auri, zovi kako oćeš) i Drvo života. Onda tako konstruisan astro-mentlni sklop služi kao posrednik za pristup čakrama. Slična priča je i sa Tarotom.

Neki ljudi mogu imati i koristi od takvih praksi. Nisam kategoričan. Svaki čovek je slučaj za sebe. Jedno je sigurno: Osma sfera je gladna upravo takvih bića. Tamo se valjda i ne mora imati svestan odnos prema svom razvoju. Bitno je da budeš biološki automat koji radi posao.

Odlično razmišljanje.

Kabala me nervirala dok sam je proučavao. Svaka tradicija ima svoje tumačenje i tako postoji više varijacija drveta. Drvo života ne bi trebalo da predstavlja čakre već simbol koji prikazuje mikroskosmos i makrokosmos. Mada sigurno da može da se koristi i za manipulaciju preko stvorene astralne slike.

Dok Tarot je drugačiji. Za mene on predstavlja alhemijski put tranfiguracije izražen u slikovnim simbolima. Od svih koje sam video jedino cenim Marseljski Tarot.

upravo se radi o tome da su čakre (koje su osjetilni organi astralnog svijeta) nekada bile pokrenute automatski jer čovjek nije imao oštru budnu svijest. postupnim svitanjem svijesti postupno se "gase" i cvjetovi. stari trening, koji i nije bio trening nego više inicijacija za koju je trebalo ispuniti preduvjete, danas više nije moguć. starim metodama moguće je samo djelomično pokrenuti cvjetove i to u krivom smjeru. danas je ispravni smjer na desno. također različit je raspored i početni trening. prva i sedma čakra se ne diraju niti se preporuča ikakva aktivnost koja bi ih pokretala. također prije se uvijek počinjalo od prve čakre (najniži cvijet sa četiri latice, u oblasti spolnih organa). nekada se počinjalo od nje i penjalo prema gore. otuda i sve teorije o kundalini i slično koje su vjerojatno danas izvitoperene. današnji trening započinje stimulacijom šeste čakre, one "između obrva" sa dvije latice. također, treningom ("kako se stječu spoznaje viših svjetova") se ne postiže puna aktivacija neke čakre već samo djelomična, čakra se dalje mora pokrenuti bez ikakvog treninga samom namjerom čovjeka.

Još samo da dodam da se radi o tokovima (vrtlozima) koji su link izmedju makrokosmosa i čovekovih tela. Pod makrokosmosom možete podrazumevati globalne snage etera, astrala, svesti i redom naviše i naniže - da ne komplikujem previše.

Dali mi moze netko odgovoriti odkuda Steineru svo to znanje tj. od kuda ga je crpio?

Ovo bi i mene interesovalo pa ako upućeniji mogu odgovoriti.

„Zato ako je tko u Kristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade.“ - Apostol Pavao
(2 pos. Kor. 5:17)


Pitanje 'od kuda' Učitelju 'svo to znanje' skroz je krivo postavljeno i krije u sebi opasnu zamku. Jer - staro prođe. Nominalizam/imenica/pasivnost. Ipak, tko želi to doznati, bilo iz znatiželje ili drugog razloga, neka "odgovarajuće odgovore" potraži u brojnim knjigama Sergeja Prokofjeva. On je navodno pronašao to 'od kuda', tako barem stoji u njegovim radovima. Da li je to mit ili stvarnost, neka svatko potraži za sebe. (Irina Gordienko - S.O. Prokofjev - Mit i stvarnost)
Možda bi mudrije bilo to pitanje 'otkuda mu' pretvoriti u pošteno pitanje - kako se dolazi do toga gledanja i slušanja dušom i duhom, kojom to uskom stazom? Jer - nova je tvar, gle, sve novo postade. Realizam/glagol/htijenje.

Bezbroj puta hvala Monte Christu, na prijevodima, sad i 'Uspomene na Rudolfa Steinera'..

rudolf steiner se rodio s atavističkom vidovitošću. to je ono što je imala blavatsky i još neki teozofi i ne samo oni. u ranoj dobi je imao doživljaje o kojima je pametno šutio. kako je odrastao postajao je svjestan nekih stvari i u određenim godinama sam je to potisnuo. svaki dan je pio nešto alkohola i slično. ne može se svaki dan popiti 3-4 pive i imati objektivan duhovni doživljaj, jedino bijele miševe ako se još poveća doza.
nakon toga u njemu se dogodio razvoj tih sposobnosti na ispravan način i dok se to događalo on je bio potpuno svjestan toga. naravno, on je već imao u svojem 'ja' poticaj za tako nešto. jako je teško opisati to prijelomno razdoblje jer je to međuigra vanjskih okolnosti i njegovog unutarnjeg života.

on nije imao sljedbenike jer svi sljedbenici su "samozvani sljedbenici". kako biti sljedbenik nekoga tko nije želio sljedbenike? uglavnom put kojeg je dao sadrži metodu. između ostalih stvari postoje i upute i vježbe koje se mogu primjeniti da bi netko sam provjerio njegove rezultate. zbog toga što postoji metoda, zato se antropozofija i naziva znanost duha, jer da bi nešto bilo znanost mora biti i znanstvena metoda. (izgleda da nažalost ovo ne shvaćaju ni neki članovi antropozofskih društava).

uglavnom znanje koje je on prenio i želja da se to sam potvrdi. svaki uspjeh ili moralna dispozicija kod ljudi kojima je pomagao kod njega bi izazvala suze. da ne misliš da je to lako.

osim toga mogu se i samo čitati njegove knjige i njegova predavanja ako im se pristupi na pravi način. u tom slučaju također dolazi do promjena u konstituciji čovjeka (da ne ulazimo u detalje) i otkriva se jedan novi osjećaj do tada nepoznat, o tome da se netko susreo s najdubljom istinom.

također postoji još jedan put (koji u suštini nije različit) a koji je opisan u njegovoj knjizi Filozofija slobode. Rekao je da je to prečica, najkraći put, ali u stvari je i najteži, i stvarno i jest najteži.

kod "njegovih" vježbi (njegovih ide u navodnike jer su elementi toga postojali oduvijek, on ih je samo dao prilagođene našem vremenu) najveća pažnja posvećena je tome da se izbjegnu loše posljedice neispravnog rada i samovoljnog skretanja koje je danas toliko uobičajeno (danas mnogi misle da su pametni, vjerujem da neki čak i kreću u to u startu misleći kako će oni "ići" još i dalje i slično, pa takav je bio i valentin tomberg koji je također izjavljivao da on zna bolje, a ni ovaj prije navedeni magarac prokofjev nije daleko od toga).

ima tu i jedna jedinstvena stvar, a to je da je rudolf steiner dao i detaljne opise učinka takvih vježbi koje svatko može sam provjeriti, tj. stvari koje bi ga možda zabrinule a to je npr. sasvim bezopasna posljedica. uopće ne sumnjam da bi mnogi prvo krenuli čitati o tim posljedicama i prije nego se uhvate vježbi. danas je to jednostavno tako, i sam sam tako napravio.

Umesto sklada, reda i harmonije da unesem i malo konfuzije.

Naime, poznato je da je Doktor malo toga pisao i govorio o ljudima koji su mu pomagali u učenju. Dobro, pominje se izvesni travar Feliks KOGUZKI. Pominje se i Majstor M. Takodje, čini mi se da u jednom predavanju govori kako je trenutno (u to vreme bio) inkarniran Brat R.C.

Lično nisam našao neke preciznije podatke o tome šta je radio Fr R.C. Verovatno da Braća iz Njegovog Reda znaju šta je radio kad čovek dolazio ovde.

Inače, da ne bude zabune: Učenje Doktora je celokupno i samo sebi dovoljno. Uz to je duboko i naučno i spiritualno fundirano. "Ispunjeno predanošću i istinom". Lični naklon do zemlje i kapa dole.

već je bio ovdje, nepismeni tkalački radnik koji vlada simbolima slova

http://pansophers.com/alois-mailander/


ta problematika koja te toliko zanima je toliko uvrnuta da može trajat godinama dok se to raspetlja a pitanje je koliko ima smisla.

Pošto smo počeli da malo više pišemo lagano ćemo dovesti Doktora da sa svojim Sabranim delima ostane u manjini. Zvuk melodije će se sve slabije čuti od raznih spoljnih šumova. Tačnije, da će se oni koji tek dolaze na stranice, teže snalaziti - "ako su žedni vode sa izvora". Da će sve teže pronalaziti Doktorova dela. Ovde pre svega mislim na sebe lično jer sam i ja malo više tipkao.

U tom cilju predlažem da Admini, sam Grof, ili neko ko ima ovlašćenja, otvore poseban deo gde će se naći samo ono što je Doktor pisao. Recimo nešto tipa "Prevodi dela Dr Rudolfa Steinera". Drugi deo bi mogao biti nešto tipa "Second literatura" - ono što su pisali Doktorovi sledbenici. Treći deo bi mogao da bude "Mišljenja - komentari učesnika Foruma".

Ovo je dobronameran - načelni predlog. Ja često svraćam ovde i solidno se snalazim i pri ovakvoj organizaciji.

nisam siguran da bi to bilo u pravom duhu. ne može se upadat svakome za koga se vidi da prilično griješi. nekome možeš koji puta skuhat ručak ali neka pribor za jelo koristi sam, ako želi, ako ne želi, njegova stvar. sjeti se samo priča kada je tema bila 2012. nisam uočio da je itko bio i minimalno kritičan i priznao negdje da je bio u krivu. ljudi vrte svoje filmove a ovo ovdje što se radi, uključujući i moje postove, prilično je skromno. načelno sam protiv svake klasifikacije koja nije nužna.

iako si u pravu što se tiče "sekundarne" literature. već duže vrijeme uzima prilično maha.

Ukoliko to nije bilo vidljivo prije, u ovim vremenima, proces dehumanizacije čovječanstva je postao više nego očigledan a sprovode ga entiteti u ljudskim tijleima koji nisu ljudska bića po svojoj prirodi.

..

rekao je nešto takvo ali nisam siguran da je ostalo izvorno.
rekao je da će napravit cjepivo koje će ljudima onemogućit da budu svjesni duha. i dodao je: nemojte mislit da se to ne može napravit.
on se nije bavio proricanjem tako da nikada nije ulazio u detaljne opise. koliko će to zahvatit dušu to je pitanje, jer to znači da se ljudi uopće ne bi više smijali, npr. pošto je osjećaj duševni element.

Kao što kaže Terry Boardman u najnovijem broju "The Present Age"-a, 2011. godine britanski izdavač objavio je korisnu malu knjigu izvadaka iz predavanja Rudolfa Steinera koji se odnose na epidemije (u vezi s karmom, duhovnom pozadinom...) ali nažalost, u knjizi je izostavljena jedna od Steinerovih najznačajnijih izjava o epidemijama, koju je dao 7. travnja 1920. (GA 312) Ova je izjava dosta važna u kontekstu COVID-a 2020 godine, točno 100 godina kasnije. Steiner se tamo osvrnuo na posebnu konstelaciju Jupitera, Saturna i Marsa:

Susret s Rudolfom Steinerom
F.W. Zeylmans van Emmichoven

Dr. Zeylman-ova knjiga o životu i radu Rudolfa Steinera objavljena je u Hagu 1932. Sadrži lijepo i izuzetno poglavlje u kojem autor opisuje Rudolfa Steinera kada ga je upoznao.


Zima, 1920. Na grebenima švicarskih planina Jure smjestilo se malo mjesto Dornach. Na vrhu brda, obrubljen s tri strane visokim planinskim grebenima, leži Goetheanum, okrenut zapadu. Blijedi, blistavi škriljac na krovu s dvostrukom kupolom jedva je vidljiv nasuprot snijega koji prekriva veći dio krajolika.

Pokraj Goetheanuma stoji veliki drveni ambar. Polovica se koristi kao stolarska radionica, jer Goetheanum, koji je otvoren tijekom zadnje jeseni, još nije završen. U drugoj polovici, koja je namještena kao predavaonica i teatar, Rudolf Steiner drži svoja predavanja.

Stotine slušatelja sjede na jednostavnim drvenim sjedalicama. Pročelje auditorija odvojeno je od pozornice zavjesama od plavog platna. Čine pozadinu za malu drvenu platformu, prekrivenu materijalom jednake boje, na kojoj stoji Rudolf Steiner.

Kada govori, u gledalištu vlada apsolutna tišina. Oči svih neprestano su usredotočene na tamnu figuru naprijed. Rudolf Steiner je srednje visine, vitak, gotovo krhak. To odmah odalami slušatelja kao izvanredan kontrast njegovom teškom, snažnom glasu i govoru. Zvuk njegovom glasa ima osobinu koja se nikad ne zaboravlja. U njenu je nešto duboko dirljivo, kao da govornik sudjeluje u patnji čitavog čovječanstva.

Ponekad glas zvuči toplo i obavijajuće. Tada se um koji sluša osjeća kao da je uzet i prenesen u druge svjetove, nedostupne običnoj svijesti. Ponekad glas zvuči snažnije. U njemu se osjeća snaga koju mogu dati samo više snage. Izgovaraju se riječi koje odzvanjaju Zemljom poput upozoravajuće poziva trube. Onda opet, čovjek je dirnut nježnom srčanošću, blagošću, koja oslobađa nešto duboko u slušatelju, dajući osjećaj buđenja u unutarnjem svijetu, gdje počinje sijati skrivena svjetlost.

Ali uvijek je to kao da svaka izgovorena riječ dobije vlastiti život. Te riječi nisu apstraktni simboli za misli koje se prenosi. Rođene su kao živa bića, i nastavljaju živjeti u srcima slušatelja.

Rudolf Steiner govori slobodno, bez bilješki, takoreći improvizirajući. Na taj način godišnje održi više od stotinu, a ponekad više od dvije stotine predavanja. Gotovo su sva različita i kreću se kroz najrazličitije teme. Stenografski zapisi, nekorigirani, pokazuju nevjerojatno bogatstvo u tretiranju jezika. Predavanja su građena prema najvišim standardima umjetničkog ukusa i temelja. Nakon ponovnog čitanja često se u njima otkriva pravilnost koja podsjeća na organski rast. Jednako kao što biljka raste, klijajući u početku, razvijajući jedan list za drugim, cvjetajući u sjaju, i zatim se ponovno skuplja u plod i sjeme, sadržaj svakog od ovih predavanja slično raste i procvjeta. Uvijek nađemo snažnu unutarnju konzistenciju i slobodan, živi razvoj.

Rudolf Steiner prati izgovorenu riječ sa skladnim gestama ruku i šaka. To nije proizvoljna gesta, niti strastvena igra gestama. Umjesto toga, to je prirodni produžetak onoga što živi u duši jezika i izražava se od prsiju kroz ruke i šake.

Izuzetna je snaga karakteristična za čitav njegov način predavanja. Čak i kada velika mirnoća, duboka unutarnja tišina, prevladava u onome što je rečeno, još se primjećuje delikatna, stalna pokretljivost u gestama i na licu. Držanje Rudolfa Steinera, starog gotovo šezdeset godina, izuzetno je mladoliko; pokreti su mu gipki i elastični. Njegov lik je nalik na mladu i snažnu biljku, koja slobodno stoji između neba i Zemlje, listove podupire zrak u koji se šire.



Njegovo lice nosi izraz koji je najdublje ljudski i istodobno najviše duhovan. Njegovo slobodno, visoko, malo povučeno čelo široko je i čvrste građe, sa sitnim borama, i dubokim utorima iznad nosa. Njegova crna kosa, viša s desne strane i niža na lijevo, jednostavno je počešljana unatrag. Preplanula boja njegove kože čini se da obasjava okvir tamne kose. Osjeća se kao da iza takvog čela samo najjasnije, najplemenitije, najviše misli mogu boraviti.

Oči se duboko povlače pod sjenom teških obrva. Moglo bi se reći da su oči tamno smeđe, ali to bi malo govorilo o njihovoj istinskoj prirodi. Kako ih možemo opisati? Ponekad se čine nedokučivima. Gleda se u njih kao u ponor, stojeći zasljepljeno na rubu. Ponekad je to dubina poput tamne noći, kada se ne vide zvijezde, a ipak se osjeća njihova prisutnost. Ali većinu vremena oči sjaje toplim svjetlom. Zlatni sjaj živi u njihovoj tamno smeđoj boji. Iz njih govori beskonačna dobrota: Ljubav za sva stvorenja. Mogu također biti probojne i ispitujuće, kao da žele prodrijeti u samu srž stvari. Zatim opet trepere vedrim raspoloženjem, ili prijateljskim humorom. Postoji stalna izmjena između gledanja vani u prirodu, u svijet, i gledanja unutra u one oblasti gdje se misterij života otkriva umu. Tajna ljubavi i mudrosti, nježnosti i snage, govori iz tih očiju. To su oči čovjeka koji je tu tajnu otkrio unutar sebe i posvetio život da je objavi na dobro čovječanstva.

Lice kao cjelina izvlači izraženi karakter iz zapanjujuće snažnih linija nosa i usta. Nos je gotovo ravan i stapa se s dubokim žljebovima i mnogim sitnim borama s obje strane lica. Usta imaju dugu, čvrsto oblikovanu gornju usnu, malo istureniju u odnosu na usku donju usnu. Zajedno s bradom i delikatno oblikovanim podbratkom, usta odaju dojam velike ali pomno kontrolirane snage, odlučne volje rođene iz duha.

Kako široko varira izraz ovog lica! Ponekad čovjek osjeća da stoji pred nekim u punoj snazi života, zrelom osobom punom energije i smisla za praktično, zatim je to starac, mudrac, ispunjen tihom ljubavlju za sve što živi i pati; zatim opet mladić, nadahnut, blista svetom vatrom.

Ponekad se događalo koji po prvi puta susretnu Rudolfa Steinera osjete izvjesno razočaranje. Očekivali su "reformatora svijeta", proroka s odgovarajućom pojavom i držanjem. Umjesto toga, našli bi se pred ovim izvanrednim čovjekom koji se konstantno iznova rađao, koji im je izgledao kao umjetnik, zatim znanstvenik, onda opet kao svećenik, ali koji je iznad svega ostao čovjek, bez pretvaranja ili simulacije. Taj je čovjek živio iz dubina duha. Želio je vidjeti trijumf duha, ali ne u oblasti izvan Zemlje i čovječanstva. Želio je objaviti duh kao univerzalnu snagu koja stvara oblike na Zemlji a slično tako i u ljudskom umu. Ova univerzalna duhovna snaga pokazala se, na način da to svatko može razumjeti, u životu i radu Rudolfa Steinera. Očitovala se također i u najfinijoj osobini ljudskosti u toj osobi.

Rudolf Steiner! Njegovo ime tisućama izražava sadržaj njihova života. Tisućama je susret s njim značio novo rođenje. Koliko godina će morati proći prije nego tajna ovoga čovjeka bude potpuno dokučena?

da se malo podsjetimo godišnjaka duše, dakle od ponoći

15 Petnaesti tjedan - 11 srpnja - 17 srpnja 2021

Ich fühle wie verzaubert
Im Weltenschein des Geistes Weben:
Es hat in Sinnesdumpfheit
Gehüllt mein Eigenwesen,
Zu schenken mir die Kraft:
Die, ohnmächtig sich selbst zu geben,
Mein Ich in seinen Schranken ist.

Ja ćutim kao začarano
u svjetskoj javi tkanje duhovno.
U čulnu mi je ono nesvijesnost
zaodijenulo biće vlastito,
da daruje me snagom,
što nemoćna da samu sebe daje
jest moje Ja u njegovim sponama.

kako je izgledala najava predavanja: