Sada je: čet mar 28, 2024 8:42 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Poslednja otmica-tracak nade
PostPostano: čet maj 22, 2014 6:59 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon maj 19, 2014 7:20 pm
Postovi: 89
Lokacija: pao naglavu
Mislim da ovo iskustvo koje sam doziveo treba da podelim sa drugim ljudima jer mozda se tu krije neki trag, neka nada da i mi najobicniji ljudi koji smo zrtve otmica mozemo da se odbranimo na prilicno jednostavan nacin.

Za pocetak da vam kazem da sam prvi susret za bicima iz drugih dimenzija/svetova imao sa 5-6 godina i do pre par god sam mislio da su to u najmamju ruku samo ruzni snovi.

Ali jednog dana prepricavajuci mom kumu jedan dogadjaj koji me je predhodnu noc uznemirio , tad se desilo nesto neverovatno i to me je prvo nateralo da se dobro zamislim a potom krenem u istrazivanje.
Moj kum, koji je ubrzo nakon toga otisao u drugu drzavu u potrazi za boljim zivotom je bio i jedini koji me je razumeo i koji je koliko toliko bio upucen u desavanja vezanih za NLO
On mi je rekao samo ovo
"KUME, ONI DOLAZE PO TEBE I ODVODE TE COVECE, PA TO TI JE KO ZNA KOJI PUT DA MI DOLAZIS SA TAKVOM PRICOM" i nista vise nije rekao, sad razumem i zasto, morao sam sam da uzmem stvar u svoje i da istrazujem, tako se i najbolje uci. On je tad uradio najbolju stvar, pustio je varnicu i cekao da ja razbuktim sam vatru, sto sam ja tek kasnije shvatio.

I tako posle par godina istrazivanja, prosle jeseni mi se desi sledece:
Odlazim na spavanje, zaspao sam momentalno.
I eto me u nekom vocnjaku, hodam kroz njega lagano, pocinje da pada noc i ja odjednom osecam neverovatnu potrebu da spavam.
Ne znam stacu ne mogu da spavam na zemlji a san me sve vise obuzima. Odjednom nailazim u tom vocnjaku na malu kucicu a ispred kucice krevet, nije to bio bas pravi krevet vec nesto sklepano od dasaka i na to bacen dusek.

Cim sam to ugledao legao sam na njega i poceo da spavam, posle samo par sekundi nisam ni zaspao, pojavljuju se 4 senke u obliku humanoida, znaci imaju 2 ruke i 2 noge,glavu.
U isto vreme me hvataju svaki za po jedan ekstremitet i pocinju da me vuku.
E tad se desilo nesto neverovatno, stisnuo sam zube i petlju i besno povikao, cak i preteci: E NECETE VISEEEE!!! i poceo iz sve snage da mlatim rukama i nogama i u tom trenutku sam se probudio jos mlateci rukama i nogama kao lud u svom krevetu, cebe je odletelo, plahta se svukla sa kreveta, meni je srce lupalo 200 na sat i bio sam poprilicno uplasen.
Da se vratim na trenutak kad sam povikao, oni su me istog trenutka pustili, nisu uopste pokusavali da me obuzdaju, nista.
Znaci odmah su me pustili i stajali su kao 'okamenjeni' i tad su prikazali svoje pravo lice, mrsavi sivi oko 150 cm visine. Ne mogu da provalim da li su bili iznenadjeni, uplaseni ili mozda ljuti jer nesu pravili nikakve reakcie, jednostavno su digli ruke, povukli se za korak u nazad i stajali kao kipovi.

Moje subjektivno misljenje do kojeg sam dosao kasnije prisecajuci se detalja je da su bili zbunjeni mojom reakciom koja je za njih bila totalno ne ocekivana te nisu znali ili smeli da reaguju sto se poklapa sa tvrdnjama mnogih istrazitelja ovog fenomena. Name sivi nisu u stanju donositi sopstvene odluke tako da kad se nadju u nepredvidjenoj situaciji oni se zbune.

Sve ovo se desilo kad sam jednostavno postao svestan da 'oni' postoje, kad sam postao svestan sta mi rade i kad sam na kraju posle mnogo procitanih knjiga i sajtova pronasao moju realnost.
Ne mogu a da se ne zapitam da li je ovo onaj put, put one recenice koja je postala antologiska kako na Galaksiji tako i na drugim mestima gde se obradjuje ova tema, a to je 'ZNANJE STITI'!?
Ja posle ovog dogadjaja zaista verujem da sam na pravom putu 'znanja koje stiti'.

Posle tog dogadjaja, nisam vise sretao sive i vidjao nlo u snovima ali ostali su oni sto iskoriscavaju moju sexualnu energiju, ne znam kojoj grupi pripadaju i da li su mozda povezani sa sivima, ali videcemo, videcemo...

Eto, jednostavno sam postao svestan sta mi se dogadja celog zivota i uz pomoc moje snazne volje sam uspeo da ih oteram, mozda je to samo privremeno ali sama cinjenica da sam uspeo pa makar i privremeno je veliki podsticaj da idemo dalje jer borba je moguca.

Zelim da kazem svim ljudima koji pate kao i ja zbog ovakvih stvari da borba nije ni upola toliko teska kao sto se cini u pocetku. Ustajte ljudi, dosta je bilo tiranije, otvorite svoj um, prosirite vidike i delite svoja iskustva i saznanja sa drugima.

Pozdrav.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poslednja otmica-tracak nade
PostPostano: uto maj 27, 2014 7:17 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
Citat:
Moje subjektivno misljenje do kojeg sam dosao kasnije prisecajuci se detalja je da su bili zbunjeni mojom reakciom koja je za njih bila totalno ne ocekivana te nisu znali ili smeli da reaguju sto se poklapa sa tvrdnjama mnogih istrazitelja ovog fenomena. Name sivi nisu u stanju donositi sopstvene odluke tako da kad se nadju u nepredvidjenoj situaciji oni se zbune.


Potvrđujem ovo...i ja sam to shvatila.
JEdnom sam uhvatila grupu kako radi oko mene. Nisu me oteli nego se sve odvijalo kod mene doma. Sondo su ušli u moj solarni pleksus i iznutra bušili kao kad ja odčepljujem odvodne cijevi u kupatilu..osjetila sam fizički jako pečenje, probadanje. Oni su to radili kao kakvi doktori, nisu obraćali pažnju na mene -kao kad dokroti ne obraćaju pažnju na pacijenta u anesteziji.
(Mislim da se većina "stranih intervencija" događa doma, u vlastitom krevetu a ne u vasioni..)
Kad sam pitala što rade i zašto to rade, tko je to dozvolio, trgli su se, ostali su zbunjeni. Odgovorili su da rade ono što inače rade. Kao podrazumijeva se da oni to rade, kao da ja ne bih trenbala imati ništa s tim. Kad sam pitala zašto to rade, tko je dozvolio, odgovorili su protuupitanjem: da li vi pitate biljke za dozvolu da ih zalijete i okopate? Više nisu dolazili. Bar ne ta ekipa.
Mislim da je to prepoznavanje bitno. Uočavanje. Ima neki štari štos kako odganati demona samo time što mu daš do znanja da ga vidiš. Pretpostavimo da sad malo više znamo o tome tko su demoni, a meni se naziv čini baš prikladnim da bude zajedničko ime svim tim likovima...
Jedna starinska metoda tjeranja demona je da ga direktno i odlučno pitaš: "Tko si ti? Znaš li i tko sam i ja?"
Isto to pitanje može se postaviti običnim ljudima, onima koji nasrću, gnjave, hoće te oštetiti, maltretirati: od tog se pitanja zbune i odustanu, odu...

U kršćanstvu, postoji vjerovanje da će znak križa odagnati demona. Stare žene su u džepu prekrižile prste kad bi sojetile da im netko želi nauditi. Mislim da je to moglo djelovati, po sličnom principu jer to podrazumijeva prepoznavanje.
Izgleda da nešto od tih entiteta djeluje kad je neprepoznato, skriveno ili nesvjesno da mi uopće imamo svoju slobodnu volju.
Slična pojava se događa u odnosima između ljudi i životinja. Od kad su ljudi shvatili da životinje imaju osjećaje i da mogu misliti, ne maltretiraju ih više kao u prošlosti. Tako reći- do nedavno je bilo "normalno" da čovjek sa životinjom može radtiti što ga je volja kao da je to neživa stvar, a sad imamo i zakone koji štite prava životinja i kažnjavaju maltretiranje. Kad su ljudi spoznali da životinje imaju osjećaje, ustuknuli su. Kad budu spoznalli još više o živtinjama, vjerojatno će svi postati vegetarijanci...
Možda je slično i s ovima "gore"?

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 13 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz