Upravo sam odgledao film... I po ko zna koji put, moram da napišem, koliko je znanje o nečemu vrlo bitno, mi svi ovde na ovom forumu, izučavamo vrlo teške istine u ovom svetu, u ovoj dolini suza...
Bez obzira, ovaj film treba da prenese poruku, ili da bude neka vrsta okidača i za one koji su možda, prošli kroz slične situacije, bilo da su to bile virtualne ili fizičke otmice od strane hiperdimenzionalnih Tuđinaca. Provejavala je jeza dok sam gledao film.
Zbog dece, zbog svih ljudi, zbog svih nas...
Gde je Ešli? Bezbrojne Ešli su otete... Evo ispod jedan rezime, možda je ovde odgovor, možda...
Istina nekada zna da bude vrlo surova, i nekada se životne lekcije uče sa zaprepašćenjem...
Ono što te ne ubije, to te ojača! Da se podsetimo...
Laura...
KUDA i pre svega – ZAŠTO NESTAJU sva ta DECA?
Nedavno sam opet pročitala nešto, što me je šokiralo. Radi se o ovom topicu ovdje: Missing Children World Wide
Tu sam pročitala prvi članak linkan iz ovog teksta: “DNEVNO se prijavljuje više od 2000 NESTALE dece u SADu”.
DNEVNO – vise od 2000 nestale dece!???
U ovom članku je naveden podatak da se prema Ministarstvu pravosuđa SADa – 797 500 dece vode kao nestali u periodu od godine dana. Dakle – otprilike 2100 dece nestane u SADu – svaki dan.
Međutim, na webstranici “Nacionalnog centra za nestalu i izrabljivanu decu” (National Center for Missing and Exploited Children) se vidi da je taj podatak uzet iz studije “NISMART-2″, provedene od strane Ministarstva pravosudja SADa 1999. godine. Studija:
http://www.missingkids.com/en_US/docume ... erview.pdfStatistika u ovom PDFu pokazuje da je 43% (340 500) od tih 797 500 imalo “benigno objašnjenje”.
Dakle, stvarno je NESTALO “samo” 1250 dece DNEVNO, i to pre 9 godina. Druga su se vratila doma ili su nađena.
Još jednom: pre 9 godina D N E V N O u SADu nestane B E S T R A G A 1250 dece.
Bestraga znači da nestanu kao da su u Zemlju propali. Isparili. Toj deci se gubi SVAKI TRAG, kao da nikad nisu ni postojali, kao da nisu ni bili rođeni, odgajani, hranjeni, itd,….gubi im se svaki trag. Znači nije da su umrli, pa da im se nađe telo – ne nae im se telo, pre 9 godina SVAKI DAN je sa ovog sveta isparilo 1250 dece. Jučer 1250, danas 1250, sutra 1250, prekosutra 1250… IMATE LI VI PREDSTAVU KOJI JE TO BROJ!??
I to je kako vidimo bio jedan dokazani FAKT. Činjenica zapisana od Ministarstva pravosuđa.
Onda sam dalje, čitajući članak i pogotovo ovaj podatak: India – 10 lakhs per annum – (1 million godišnje, lakh je merna jedinica u Indiji i sadrži 100 000 ) otišla na ovaj websajt:
http://www.missingindiankids.com – Nestala deca u Indiji.
Koliko dece nestane u godinu dana u Indiji?
U Indiji nema dostupnih tačnih brojki, međutim, prema jednom članku u “English daily”, broj nestalih je oko 1 000 000 godišnje, tj. svakih 30 sekundi nestane jedno dete.
Taj broj NESTALE dece je prosto NEVEROVATAN.
To enormno nestajanje Indijske dece me je odmah podsetilo na ovo – na prvu ikad zabeleženu sesiju sa Kasiopejcima:
http://www.svjesnost.com/cass_skripte/16_07_1994.htmlP: Bob Lazar je izložio činjenicu da se vanzemaljci odnose prema ljudima kao kontejnerima. Šta to znači?
O: Spremište za kasniju upotrebu.
P: Kakvu upotrebu?
O: 94 posto.
P: 94% od čega?
O: Od cele populacije.
P: Šta pod time mislite?
O: Svi su kontejneri; 94% će biti iskorišteno.
P: Iskorišteno za šta?
O: Konzumiranje.
P: Mislite bit će pojedeni?
O: Totalnu konzumaciju.
P: Šta mislite pod konzumaciju? Progutani?
O: Konzumirani za sastojke.
P: Sastojke čega?
O: Nove rase. Važno. 13 godina otprilike kad će projekt biti završen. ( 13 godina od 1994 )
P: Zašto su ljudi konzumirani?
O: Koriste za delove.
P: Ne razumem. Kako ljudi mogu biti korišteni za delove?
O: Stvaranje novih prototipa ljudskih tela. Postoje spremišta. Nestale osobe često idu tamo, a naročito nestala deca.
P: Imamo li neku zaštitu?
O: Neke.
P: Kako se možemo zaštititi i kako zaštititi našu decu?
O: Informišite ih. Ne sakrivajte istinu od dece.
P: Kako nas istina štiti?
O: Svest štiti. Ignorisanje šteti.
P: Kako deci reći tako grozne stvari?
O: Oni bi trebali znati.
P: Koja je svrha tog projekta?
O: Novi život ovde.
P: Da li vanzemaljci koriste naše emocije i energije?
O: Korektno; i tela također. Svake godine na Zemlji 10% više dece se uzima.
P: Da li pate?
O: Neki.
P: Da li svi pate?
O: Neki. Komadi organa dece se miču za vreme dok su pri svesti. Bubrezi prvo; sledeće stopala; sledeće čeljust koju ispitivaju na stolu; jezici se odrežu; kosti se testiraju na udarac; pritisak na srčani mišić dok ne pukne.
P: Zašto nam govorite takve odvratne stvari?
O: Morate znati šta Konzorcijum radi. To se radi najviše deci Indijaca. ( u originalu Cs kazu: “Indian children” što bi se moglo prevest i kao Indijaca (Indija) ili Indijanaca (severno-američki Indijanci)
P: Zašto se rade takve stvari?
O: Velik trud od strane Orionaca i njihove ljudske braće da kreiraju novu rasu i kontrolišu je kao i ostatak čovječanstva.
P: Šta se dešava s dušama? Da li je projekt isključivo fizičke prirode?
O: Fizičko i duše se recikliraju.
P: Gde idu duše?
O: Natrag ovamo, većinom.
P: Da li neke idu drugde?
O: Neke idu na druge planete.
P: Ko je odgovoran za taj projekt?
O: Konzorcijum.
P: To je bolesno!
O: Bolesno je subjektivno.
P: Ali čitava stvar je toliko odvratna.
O: Mi razumemo vaše osećaje, ali nije sve prilagođeno vašoj perspektivi.
P: Zašto se to dešava na Zemlji?
O: Karma.
P: Koja vrsta karme može ovo doneti?
O: Atlantida.
P: Što su Atlantiđani učinili da bi se to prenelo na nas?
O: Mi nemožemo odgovoriti to sada.
P: Šta nas može zaštititi?
O: Znanje.
P: Kako ćemo steći to znanje?
O: Dobivate ga sada preko ovog izvora.
P: Na koje znanje mislite?
O: Imate ga.
P: Kako nas znanje, ovoga što ste nam rekli, može pomoćii?
O: Daje veliku odbranu.
P: Koje znanje daje odbranu?
O: Samo znanje o tome daje fizičku odbranu.
P: Kako ćemo reči ljudima? I kome da kažemo?
O: Informišite druge samo indirektno.
P: Kako?
O: Pišite.
Za oko mi je zapelo ovo: Svake godine se na Zemlji uzima 10% više dece.
Pretpostavimo da je ova informacija tačna. Dakle, 1999 godine DNEVNO je nestalo BESTRAGA = 1250 dece.
2000 +10% – 1357
2001 +10% -1512
2002 +10% – 1663
2003 +10% – 1829
2004 +10% – 2011
2005 +10% – 2212
2006 +10% – 2433
2007 +10% – 2676
2008 + 10% – smo vec kod 2943 NESTALE DECE DNEVNO, samo u Americi.
Ca. 3000 nestale dece dnevno.
Božeee…!?
Laura je u svom tekstu “94%” opisala šta je mislila i šta je osećala prilikom ove gore navedene sesije, prilikom prvog susreta sa Kasiopejcima.
Dakle, sledi izvod iz tog teksta:
P: Zašto su ljudi konzumirani?
O: Koriste za delove.
P: Ne razumem. Kako ljudi mogu biti korišteni za delove?
O: Stvaranje novih prototipa ljudskih tela. Postoje spremišta. Nestale osobe često idu tamo, a naročito nestala deca.
Na ovaj odgovor, bila sam u šoku. Kakav izvor nam može reći ovako potresne i užasavajuće stvari? Iz kakve grozne stvarnosti mora doći takva informacija? Bila sam rastrgana između toga da završim taj kontakt istog trena ili da počnem istraživati o tome i nađem neko rešenje.
P: Imamo li neku zaštitu?
O: Neke.
P: Kako se možemo zaštititi i kako zaštititi našu decu?
O: Informišite ih. Ne sakrivajte istinu od dece.
P: Kako nas istina štiti?
O: Svest štiti. Ignorisanje šteti.
P: Kako deci reći tako grozne stvari?
O: Oni trebaju znati.
Od predloga da zastrašim svoju decu sa takvim užasnim pričama sam praktički dobila napad! Ali, opet, bila sam rastrgana. Više nego išta sam htela znati kakav bi nam izvor govorio takve zastrašujuće stvari. Negativni entiteti na koje smo naišli nisu definitivno nikada rekli takve stvari, u stvari, oni su se uvek predstavili kao vrlo dobri i govorili su fine stvari, uzvišene i moralizirajuće stvari. Tek nakon što smo ih razotkrili, cmizdrili su
i žalili su se, da su oni u biti stvarno dobri, ali pogrešno shvaćeni i proganjani. Karakteristika bića tame je da se predstavljaju kao dobri momci, a potom pronalaze opravdanja za zlo. Da li smo mi sada sreli neku drugu vrstu bića tame, one koji su toliko tamni, da ih nije briga kakve grozne stvari kažu? Ili su mi ta bića u biti te
stvari govorili da me galvaniziraju – mene, majku petoro dece – tako da ja pitam još pitanja o tome kako bi stvarno zaštitili našu decu?
P: Zašto nam govorite takve odvratne stvari?
O: MI vas volimo.
Huh. Ali, kakva ljubav bi nam mogla reći takve grozne stvari, pitala sam se. A onda, odmah sam shvatila da sam i ja uvek upozoravala svoju decu o opasnostima. Čak i ako nisam htela priznati da je svet opasno mesto, znala sam da sam im morala reći da takve stvari, kako bi ih bili svesni – i tako se sačuvali od opasnosti.
P: Da li mi to trebamo reći ostalima?
A: Ne otkrivajte u javnosti. Inače bi mogli biti oteti.
To je bio razuman odgovor i sigurno nije sugerisao da su hteli da mi idemo okolo i plašimo ljude. Bila sam znatiželjna o tzv “projektu” koji se spominje da će biti dovršen za oko 13 godina, (2007) a za koje je ovaj izvor je rekao da su uzete tolike strašne ljudske žrtve. Čak i ako je to bilo zlo biće, možda sam mogla dobiti dovoljno informacija – da mogu reći drugima i možda bi imalo smisla nekima od onih koji su više upoznati s
takvim detaljima?
P: Koja je svrha tog projekta?
O: Novi život ovde.
Budući da sam već bila formulisala ideju da se vanzemaljci hrane ljudskim emocijama, odlučila sam se za takvo test pitanje. Vanzemaljac koji se hrani na nama bi to vrlo verovatno porekao, osim ako, kao što sam već pomislila, smo se sada sreli sa toliko tamnim bićem, kakvo nismo sreli do sada nikada pre.
P: Da li vanzemaljci koriste naše emocije i energije?
O: Korektno; i tela također. Svake godine se na Zemlji uzma 10% više dece.
Nisu hteli ostaviti tu temu. Bilo je previše strašno razmišljati o tome. Zašto su oni ponavljali nešto što me tako uzrujava? Bila sam malo zbunjena kao majka i potresenog glasa sam pitala:
P: Da li pate?
O: Neki.
P: Da li svi pate?
O: Neki.
P: Šta se dešava s dušama? Da li je projekt isključivo fizičke prirode?
O: Fizički i duše se recikliraju.
P: Gde idu duše?
O: Natrag ovamo, većinom.
P: Da li neke idu drugde?
O: Neke idu na druge planete.
Opet, u slučaju da je ova monstruozna priča istinita, ja sam htela detalje – nešto bih mogla proveriti.
P: Tko je odgovoran za taj projekt?
O: Konzorcijum.
P: To je bolesno!
O: Bolesno je subjektivno.
P: Ali čitava stvar je toliko odvratna.
O: Mi razumemo vaše osećaje, ali nije sve prilagođeno vašoj perspektivi.
I sa tim odgovorom, shvatila sam da bi ono što su rekli, iako je zvučalo ludo, upravo moglo biti istina. Ali opet, kakvo biće nam govori takve istine?
P: Zašto se to dešava na Zemlji?
O: Karma.
P: Koja vrsta karme može ovo doneti?
O: Atlantida.
Nisam znala šta da mislim. Ali, opet tu je bila ta želja da saznam i naučim. Bila sam traumatizovana sa danom informacijom. Kako sam to mogla preraditi? Tokom godina sam postala toliko osetljiva na patnje drugih, da sam morala gledati na drugu stranu ako smo bili prisiljeni da prođemo blizu auto-nesreće. Morala sam napustiti sobu, ako je bila neka tužna priča na vestima. Ako sam pročitala priču o bolesnom ili zlostavljanom
detetu, postala bih depresivna nekoliko dana nakon toga. Imala sam svoje petoro ljubljene dece i postala sam neka vrsta majke svakom detetu na planeti.
Moja djeca su moj život. Dakle, zašto su gurali ovu temu oko dece koja se uzimaju i na kojima se eksperimentiše? Da li je to bilo smišljeno da mi se posebno naudi, da se tako osećam loše, ne bi li se to biće, ko god on bio, moglo hraniti na energiji moje patnje? Ili je sam ja ovde bila navođena da naučim nešto važno, nešto presudno za čitavo čovečanstvo? Postojala je samo jedna stvar za napraviti: dobiti neke činjenice.
Mislila sam da će biti relativno jednostavna stvar na svetu kupiti nekakav godišnjak i otkriti statistike o nestaloj deci: koliko je nestalo, koliko uspešno su se vratili u svoje obitelji. Ništa. U redu, plan B. Nazvala sam par lokalnih agencija za provedbu zakona. Koji vladin odel je držao takve statistike? Slali su me iz jedne agencije u drugu i tako u krug. Plan C? Nazvala sam par agencija i rekla da sam slobodni reporter koji radi jedan članak. U ovoj zemlji, to je pošteni put da dobijete informacije za javnost. Nikakve posebne ovlasti nisu obavezne. Ali, niko nije znao mnogo o izgubljenoj deci.
Postoji nekoliko desetaka organizacija i agencija koje su posvećene “nestaloj i izrabljivanoj deci.” Jedini problem je, još uvek ne možete dobiti tačne i jednostavne odgovore na jednostavno pitanje: koliko dece nestane svake godine i koliko se vrati sigurno i gde je dokaz? Gde god da pogledate, dobijete drugačiji broj, međutim, tokom vremena, evoluirala je neka vrsta “standardne” slike.
Ali dobivanje bilo kakvog tvrdog dokaza sa statističkim podacima, je koliko sam ja u mogučnosti reći –nemoguće.
Niko ne želi razgovarati o tome. A ja sam pitala sebe: “Zašto?”
Štviše, tokom te nedelje traženja odgovora na ovaj određeni problem, počela sam dobivati osećaj da nešto definitivno nije ispravno sa ovim našim svetom.
Nešto je strahovito krivo u ovom našem svetu, a niko to ne priznaje, a još manje govori o tome.…
Dakle, to je činjenica…
Nešto je strahovito krivo u ovom našem svetu, a niko to ne priznaje, a još manje govori o tome.
ŠTa VI MISLITE, šta se dešava sa svom ovom bestraga nestalom decom!????
I da li vas ta činjenica uopšte pogađa? Ili dira?