Sada je: čet mar 28, 2024 6:42 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 103 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: uto maj 16, 2017 3:02 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Citat:
Pikuc: -Sa Umom Jednoga se može "razgovarati" jedino subjektivno, jer to je ličan odnos. Baš kao i ljubavni odnos izmedju dva čoveka. To je nešto lično što ne zahteva priznanje drugih.

Ništa neobično, mnogi to rade već vijekovima. Jedini je problem što zajedno s tim entitetom idu i kojekakve njegove mudrolije koje njegovi “ljubavnici” (“vozila”, medijumi ili “proxy-serveri) automatski šire u ovoj realnosti. Neki su čak pisali i “svete knjige,” diktirane s njegove strane, tokom svog “ličnog odnosa s njim” a na sličan način smo dobili i gomilu kojekakvih duhovnih učenja, ideologija i ko zna čega?! Mnogi od nas dobijaju i kojekakve vizije od strane istog izvora.
Citat:
Ovde postoje otvorene teme i razgovori u koje sam se ja uključio.
Kao da sam recimo došao na žurku sa svojim parom da upoznamo druge parove.

Veoma lijepo od vas! Jedino je interesantno vaše ponašanje prilikom tog “upoznavanja”. Na primjer, kod normalnih ljudi, prilikom upoznavanja i druženja s drugima, postoji jedno uzajamno razumijevanje, volja i strpljenje da se sasluša druge a takođe i predstavi svoje mišljenje uz odgovarajuće argumente i bez nekog njegovog arogantnog nametanja drugima u obliku činjenica. U vašem slučaju, jedino što se dalo primjetiti je pokušaj da se svakom loncu bude poklopac, uz srljanje i nagon za rafalno ispaljivanje duhovnjačkih šema i proklamacija u činjeničnom obliku i bez argumenata, slično spamovanju nekog… kompjuterskog programa ili bota… specijalizovanog za duhovne namjene. Doduše, pitam se, kakva bi to uopšte bila razlika između samog uma i jedne kompjuterske inteligencije?!
Citat:
-Znaš ja sam dugo bio ubedjen da je ličnost nešto što treba odbaciti. Nisam bio u pravu. Ličnost treba iskoristiti, staviti je u "pogon" tj. u Život.

Svaka čast na prvom pokušaju samokritike, makar i trivijalnom, nego, može li neka – treća opcija, između one dvije (obično pogrešne) koje nam “Um Jednoga” redovno nudi?!
Citat:
I sam si napisao sada o mogućnosti "razvoja" ličnosti i spoznaje sebe kao moguću teoriju. Na kraju razvija jeste savršena licnost, spajanje sa Umom iz koga je sve postalo koji jeste savršena stvaralačka ličnost.

To bi samo bilo jedan slab pokušaj “spinovanja” jednog starog istočno-gnostičkog koncepta, prema kojem bi sve komponente bića trebale imati ravnopravan status na nivou istog a ličnost bi trebalo razviti do te mjere da ona to shvati i “ujedini” se s njima. Nešto kao kočijaš (ličnost) jedne kočije (fizičkog tijela) koji raspolaže umom i konjima koji vuku kočiju (duhom), dok u istoj sjedi putnik (“duša” ili pravilnije rečeno, - Istinsko ja, kao predstavnik – Istinske svijesti, koja naravno, ne bi imala nikakve veze s inteligencijom “Uma Jednote” kojim je kontaminiran kočijaš/ličnost). U sadašnjoj situaciji, kočijaš, uz pomoć “Uma Jednote” nije u stanju percipirati “putnika”, odnosno, Istinsku Svijest svog bića, mada će obično baratati kojekvim definicijama te komponente, kao i svega ostalog. “Um Jednote” će mu neprestatno diktirati (manipulisati) percepciju i suflirati mu šta da misli (uključujući i kojekakve definicije) i šta da radi. Kočijaš će, u suštini, biti slijep, međutim, biće siguran da čvrsto drži uzde u svojim rukama, da dobro vidi i da se kreće u optimalnom pravcu, čak i kad je duhovni razvoj u pitanju. Uz sve to, on će smatrati svoju svijest - “budnom ili čistom,” za koju ruski ezoteričar Gurđijev možda nije slučajno govorio da “ona drži čovjeka u jednom snu koji je gori od onog sna, noću u krevetu.”

Sama glorifikacija ličnosti od strane… ličnosti, inspirisana od strane njenog kreatora ili “Uma Jednog” (koji inače ima osobinu da sebi tokom vremena daje razna grandiozna imena, pa čak i da se predstavlja - bogom) je u ovoj realnosti jedan ofucan koncept. Kastanedinom terminologijom rečeno, “strana instalacija” glorifikuje strane instalacije, instalirane u čovjeka od strane jedne neorganske inteligencije/predatora. U takvoj jednoj realnosti "stranih instalacija", samo predočavanje jedne takve informacije, slabo bi pilo vode jer bi ona bila predočavana… kome, čemu? Pa, stranim instalacijama, naravno. Ili onome što je John Keel nazivao – “bio-hemijskim robotima prikopčanim na centralnu kontrolnu tablu ili ‘super-kompjuter’ koji im manipuliše percepciju”; a Gurđijev – mašinama.

Mašina na putu duhovnog razvoja... duhovno potkovana mašina… mašina koja se razvija kroz ljubav… savršena mašina… Kako ovo zvuči?! Naravno, mašine teško mogu vidjeti neku tragikomiku u tome!?
Citat:
-Da, ličnost dolazi od Duše, koja je poput zapisa po kome Um Jednoga sve stvara.

Lijep primjer subjektivnog mišljenja prezentiranog u činjeničnom obliku. Međutim, postoje i informacije prema kojima “Um” o kojem pričaš, ne može da stvara, nego, samo da – imitira. (Ne znam da li ti je on dozvolio da i njih uzmeš u obzir?!)
Citat:
Zapis nastaje od reci i dela. Duša ili zapis je ta koja podleže Zakonu Uma uzroka i posledice
.
He, he, ovo bi bio jedan od interesantnijih pokušaja Uma da definiše dušu, na koje sam do sada naišao!? A um bi još i da podvrgava dušu Njegovim zakonima!? Gle čuda?!
Citat:
Teoretski, savršena ličnost nema Dušu već je čisti Duh koji ne podleže Zakonu uzroka i posledice već je ona Zakon Ljubavi, spojena sa svime stvorenim, to je Um Jednoga u telu savršene ličnosti, oni su Jedno. Tada Um gleda sebe samoga i ima šta da vidi.
Tako nastaje žetva o kojoj se piše ovde.

Taj “Um” koji gleda samog sebe i ima šta da vidi, zvuči prilično narcisoidno a taj poremećaj se na našem nivou razlikuje od psihopatije samo po manjoj dozi agresivnosti (u suštini je jedno te isto); a što se tiče samog koncepta ličnosti-bez-duše, pa upravo je u istočno-gnostičkoj gnostici taj slučaj ličnosti koja ima duh ali nema dušu lijepo opisan kao jedna – “antropoidna egzistencija” a neki izvori tvrde da čak 50% ljudske populacije podrazumijevaju upravo… antropoidi!? Naravno, oni mogu biti veoma duhovni ali s obzirom da su u suštini bezduševni, oni ne mogu shvatiti one ljude koji imaju dušu a pored svega toga čak smatraju da SVI trebaju da oponašaju njih i da dijele s njima kojekakve duhovnjačke šeme i kosmologije koje važe za njih!? Antropoidi će u dosta slučajeva čak pokušavati i da nameću “svoje” duhovnjačke koncepte (tj. koncepte ili kosmologije koje im dolaze od gazde/“Uma jednote”/AI) kome god mogu?! Da stvar bude komplikovanija, antropoid neće dozvoliti drugima mogućnost da oni imaju individualnu dušu (ili Istinsko Ja) zato što ju on sam nema. (Ovo na prvi pogled može izgledati kao neki fenomen, mada je, u suštini, stvar sasvim razumljiva.)
Citat:
-I drveni šporet je mogu ako čovek ima vere.

Ovo ću poručiti Muji, mada mislim da neće povjerovati jer on spada među one koji daju prednost znanju i ne prihvataju ništa “na povjerenje”.
Citat:
Um Jednoga čini čuda za one koji veru imaju.

Tu informaciju sam već čuo već puno puta a o nekima od tih “čuda” sam čak i pisao u nekim člancima kao što su Kontejneri i Hiperdimenzionalni napadi i buđenje ljudskog bića. Ukratko, nametanje kojekakvih vjerovanja ljudskim bićima, pa onda, organizovanje događaja za svrhu njihove verifikacije, spada u standardnu operativnu procedure “Uma Jednoga” u sklopu njegove manipulacije čovječanstva. I to se u međuvremenu otrcalo (na primjer, lijepo opisana dinamika u vezi s tim se može naći u knjigama Johna Keel-a: Our Haunted Planet, Operation Trojan Horse i the Eighth Tower.) Taj “Um Jednoga” je jedan prilično nezgodan igrač i to mu se može priznati. Mada, to istovremeno ne znači da mu se ne može dohakat.

Vjera je inače na velikoj cijeni u ovoj realnosti i ona se mora potencirati u uslovima nedostatka znanja ili istinske svjesnosti tj. izmanipulisanog uma/ličnosti.
Citat:
-Um nema u odnosu na koga da bude human, pažljiv, dobar.

Pa, s njegove tačke gledišta, to i jeste tako. Nešto što nema osjećaj humanosti ne može ni dejstvovati u skladu s njim. Ne može ga ni razumjeti jer se to ne nalazi na – području intelekta. Uostalom, u nekom drugom slučaju, istorija ove planete ne bi ličila na… istoriju jedne klaonice.
Citat:
Nema drugoga osim Njega.

To on može misliti tako. (Šta sve još nećemo čuti od tvog ljubavnika?!)
Citat:
On je jednostavno Ljubav stanje Jednote.

Prema tvojoj/njegovoj definiciji, međutim, Štajner možda nije slučajno rekao da “Um nije ukorijenjen u realnosti”, tako da oni koji raspolažu samo njime, mogu postati veoma duhovni ali su istovremeno razvedeni od duše i realnosti. Kako onda možemo uzimati ozbiljno njegove definicije samog sebe?
Citat:
Dok su Duše uvek to u odnosu na drugu dušu, čovek sve što radi radi u odnosu na drugoga. Mi kroz tu "polovicnost" pokrecemo jedni druge, saznajemo i otkrivamo.

S polovične ili antropoidne tačke gledišta, drugačije ni ne može biti. Ličnost antropoida, sve što radi, radi u odnosu na drugu – ličnost, dok se, prema njihovoj percepciji, duše mogu bakćati samo jedna drugom a nikako ne mogu da se nađu u sklopu nekog ljudskog bića i utiču na njega jer “kad ja lično nemam jednu od njih, onda ju niko drugi ne može imati… i tačka”.
Citat:
To je pozitivan put duše koji ima svrhu i daje joj svrhu. To je Život.

He, he, ličnost kao zna “šta duši daje svrhu” a praktično je razvedena od nje?!
Citat:
Tu je razlika izmedju Duše i Duha.

Prema percepciji tvoje ličnosti, koja ne poznaje ni jedno ni drugo.
Citat:
(-Ovo ne razumem.
Zašto bi čovek pobedjivao UM Jednoga i bio samostalan, bio bi šta drugo?
Pa on je Ljubav, to je Njegovo organsko stanje.
To je ljubav bez straha da ćeš biti ostavljen, ljubav koja se ne dokazuje nikome. Ta ljubav nije borba.)

Ne vjerujem ni da ćeš razumjeti, međutim, neke stvari se mogu uzeti i čisto informativno, mada ni to nije obavezno. Dakle, ne mora se tu raditi niokakvoj borbi s ciljem konačne pobjede jer postoje i neke indikacije da “Um Jednoga” pripada iluziji/virtuelnoj realnosti, isto kao i njegovi “izdanci”, odnosno, ličnosti/”strane instalacije”. Ako bi tako nešto bilo moguće a zašto da ne, kako bi se onda jedno Istinsko biće koje se nalazi u nama tj. u mnogima od nas, uopšte moglo boriti protiv nečega što objektivno ne postoji!? Ličnosti se mogu boriti međusobno, što stalno i rade, te tako verifikuju svoju iluzornu egzistenciju u odnosu jedna na drugu. Međutim, Istinsko ljudsko biće se ne može boriti protiv prikaza ili imitacija ljudskih bića koje nemaju objektivnu egzistenciju a samo foliraju da ju imaju. Nadalje, ličnosti, same po sebi, teško shvataju mogućnost da u objektivnoj realnosti, nijedna individualna jedinka svijesti nema neku prirodnu prednost nad drugom, da svaka od njih raspolaže slobodnom voljom i da im prisustvo osjećaja humanosti (koji je jedna od komponenti Svijesti Prvog Izvora a ne njegove imitacije ili “Uma Jednoga”) neutrališe svaku manipulaciju drugih bića. Tako i kad pričamo o “ljubavi”, u ovoj iluziji kontrolisanoj od strane “Uma Jednoga”, možemo imati samo ovu uslovnu ljubav koja je kao jedna emocija samo imitacija ili kopija bezuslovne Ljubavi koja bi bila prisutna u objektivnoj realnosti a kojom Um-jednote ne može da raspolaže jer joj on ne pripada. Na kraju krajeva, um/intelekt može da ima i kompjuter a jedna kompjuterska inteligencija može samo da s manje ili više uspjeha oponaša ljudsko biće ali ne može i da bude ljudsko biće.
Citat:
-Psihopatija je bolest Duha gde Duša pokušava biti gospodar Uma. To je nemoguće. Umu se prepusta tako što Duh vodi Dušu.

He, he, ovo je najinteresantnija definicija psihopatije na koju sam do sada naišao, mada sam preturio masu materijala iz raznih izvora na tu temu, prije nego što sam napisao onaj prethodno linkovani članak o tome.
Citat:
Što se Duša prepušta volji Uma Jednoga.

Prema percepciji “Uma Jednoga”, to se njemu može tako činiti, međutim, možda “drug Crni” nije slučajno poručio onom Švabi (kao simbolu jednog tuđina ili okupatora) u filmu Podzemlje: “Pišaj, pišaj, nećeš dugo”!?
Citat:
…Tada život postaje lakoca i počinje ličan dijalog sa Umom Jednoga koji se obraća ličnosti kroz ceo njen život.
Kod psihopatskog oboljenja sve je obrnuto.

Ne bih rekao, nego bi to bilo upravo tako, samo bi to kod psihopata bilo izraženo u nešto ekstremnijem stepenu, nego kod običnih antropoida. Tako bi psihopata bi bio nešto kao… “turbo-antropoid”.
Citat:
-Um Jednoga ne mrzi, to nije od njega. On je Ljubav.

Ma, vidi ti tog Uma što je sladak i umilan… maca mala iz Obrenovaca!?

I na kraju, izvod kojeg sam već nekoliko puta navodio za svrhu kontemplacije, iz konverzacije Gurđijeva i Uspenskog, na temu - “kreativnosti” ličnosti. (Knjiga, U potrazi za čudesnim):

Citat:
Vidite, svi ovi ljudi, pokazao je niz ulicu, su jednostavno mašine — ništa više. Mislim da razumem šta mislite, rekao sam. I često sam razmišljao kako ima veoma malo toga na ovom svetu što se može odupreti tom obliku mehanizacije i izabrati sopstveni put.

Baš tu činite najveću grešku, rekao je G. Vi mislite da postoji nešto što bira sopstveni put, nešto što se može odupreti mehanizaciji; vi mislite da sve nije podjednako mehanizovano.

- Pa naravno da nije!, rekao sam. Umetnost, poezija, misao, to su fenomeni sasvim drugačijeg reda.

Sasvim su istog reda, rekao je G. I njihove aktivnosti su mehaničke kao sve drugo. Ljudi su mašine, a od mašina se ne može očekivati nikakva druga radnja osim mehaničke.

- Vrlo dobro, rekao sam. Ali zar ne postoje ljudi koji nisu mašine?

Možda postoje, rekao je G., samo to nisu ljudi koje vidite. Vi ih ne poznajete. To je ono što želim da razumete.

(…)

Ljudi se toliko razlikuju jedni od drugih - rekao sam. Mislim da ih nije moguće sve staviti pod istu kapu. Postoje divljaci, mehanizovani ljudi, intelektualci, geniji.

Sasvim tačno, rekao je G. ljudi su veoma različiti, ali istinsku razliku među njima vi ne znate i ne možete videti. Razlika o kojoj vi govorite jednostavno ne postoji. To morate razumeti.

Svi ljudi koje vidite, svi ljudi koje poznajete, svi ljudi koje ćete možda upoznati su mašine, samo mašine koje rade pomoću sile spoljašnjih uticaja. Rađaju se kao mašine i umiru kao mašine. Kako se u ovo uklapaju divljaci i intelektualci?

Čak i sad, u ovom trenutku, dok razgovaramo, nekoliko miliona mašina pokušavaju da unište jedna drugu. Koja je razlika među njima? Gde su intelektualci, a gde divljaci? Svi su oni isti...

(…)

Čovek je mašina. Sva njegova dela, akcije, reči, misli, osećanja, ubeđenja, mišljenja, i navike, rezultati su spoljašnjih uticaja, spoljašnjih utisaka. Čovek ne može iz sebe proizvesti nijednu misao niti akciju. Sve što on govori, radi, misli, oseća — sve se to dešava. Čovek ne može ništa otkriti, ništa izmisliti. Sve se to dešava.

Da bi učvrstio ovu činjenicu u sebi, da bi je razumeo, da bi bio uveren u njenu istinitost, znači oslobađanje od hiljadu iluzija o čoveku, o njegovoj kreativnosti, o tome kako on svesno organizuje sopstveni život itd. Ništa slično ne postoji. Sve se dešava — čuveni pokreti, ratovi, revolucije, promene vlada, sve se to dešava. I to se dešava na istovetan način kao što se sve dešava u životu jedinke. Čovek se rađa, živi, umire, gradi kuće, čita knjige, ali ne onako kako on to želi, već kako se dešava. Sve se dešava. Čovek ne voli, ne mrzi, ne želi — sve se to dešava.

Niko vam neće poverovati ako mu kažete da on ništa ne čini. To je najuvredljivija i najneprijatnija stvar koju možete ljudima reći. Naročito je neprijatno i uvredljivo jer je istina, a niko ne želi da zna istinu.

(…)

Govorio sam našim ljudima o tim kamionima punim štaka i o mislima koje su me zaokupljale.

- Šta očekuješ?, rekao je G. Ljudi su mašine. Mašine moraju biti slepe i nesvesne, drugo nije moguće, i sva njihova dela moraju biti u skladu sa njihovom prirodom. SVE SE DEŠAVA. Niko ne čini ništa. 'Napredak' i 'civilizacija' u pravom smislu te reči se pojavljuju samo kao rezultat SVESNIH napora. Oni se ne pojavljuju kao rezultat nesvesnih mehaničkih radnji. A kakva svesna dela mogu imati mašine?

(…)

'Čovek-mašina' je moć slučaja. Njegove aktivnosti mogu slučajno upasti u kanal stvoren kosmičkim ili mehaničkim silama, i mogu se slučajnošću kretati tim kanalom neko vreme, dajući iluziju da su neki ciljevi postignuti. Takve slučajnosti postignutih rezultata za ciljeve koje smo ranije postavili sebi, ili postizanje ciljeva u manjim stvarima KOJE NEMAJU POSLEDICA, stvaraju u mehaničkom čoveku ubeđenje da je sposoban za postizanje bilo kakvog cilja, 'da je sposoban da osvoji prirodu' što bi se reklo, sposoban da 'uredi ceo svoj život', i tako dalje.

Iako ustvari on nije sposoban da učini bilo šta slično, jer ne samo da nema kontrolu nad stvarima izvan sebe već nema kontrolu ni nad svojom unutrašnjošću. (...)

On je mašina, sve mu se DEŠAVA. On ne može zaustaviti tok svojih misli, ne može kontrolisati svoju maštu, svoje emocije, svoju pažnju. On živi u subjektivnom svetu 'Ja volim', 'Ja ne volim', 'Dopada mi se', 'Ne dopada mi se', 'Ja želim', 'Ja ne želim', a to znači, ono što on misli da želi ili ono što misli da ne želi. On ne vidi stvarni svet.

Stvarni svet je skriven od njega zidom mašte. ON ŽIVI SPAVAJUĆI. On spava. Ono što se zove 'čista svest' je spavanje i to mnogo opasnije spavanje od onog noću u krevetu.


Sada… jedino ostaje pitanje, - kako jedna mašina uopšte može kontemplirati ovako nešto, kad je sama po sebi sposobna samo za jedno - intelektualno procesiranje informacija?! Ili će biti, da je tu, ipak, potrebno još… nešto?! Ako ništa drugo, odavdje možemo vidjeti bar to, da ipak postoji više interpretacija prirode naše slavne ličnosti u ovoj realnosti i da se tvojoj, ni po čemu, ne može dati prednost nad drugima, bez obzira na to koliko ju ti nametljivo, “činjenično” ili ubjedljivo plasirao.

..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: uto maj 16, 2017 10:38 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
-Da, jer svako dobije ono za čime traga
Naučnik koji traži načina da osvetli ljudske domove svetlom i olakša im život dobiće znanje kako to da uradi.
Čovek koji traži način da prekine ljudsku patnju dobiće znanje kako to da uradi.
U oba slučaja namera covekova je ista, ta dva imaju dobru nameru prema ljudima. I u oba slučaja čovek mora da veruje u to za čime traga da bi ga našao.
I u oba slučaja Jedan im se obraća onim što im treba.
On otkriva znanje onima sa dobrim namerama, onima koji tragaju.
I na kraju onaj čovek koji traži bezuslovnu ljubav medju ljudima kome samo to treba Jedan će ga voditi sebi kroz ljude dok ne postane On.

-Zašto misliš da ja nemam volju, strpljenje i razumevanje prema tebi?
Čime sam to uvredio tvoju ličnost?
Da li ja trebam tražiti dozvolu gde mogu pisati i koliko?
Ja sam ovde gost a ti gazda.
Trudim se da poštujem pravila tvoje kuće.
Gde ih krsim?

-Treća opcija je zapravo Život ličnosti.
Ni kult ni uništenje.

-Ja ne razumem pojmove koje ti koristiš i onda ne mogu sažeti tvoju "misao" u jedno da bih razumeo to što mi zelis predstaviti a vidim da ti je važno. A meni jeste važan ovaj razgovor sa tobom.

-Zašto bih ja pristao na tu vrstu diskvalifikacije u razgovoru sa tobom? Da ti nastupas iz svoje subjektivne pozicije i sluzis se drugim subjektima iz knjiga koje si pročitao.
Da pred mene stavljas ne samo svoje subjektivno mišljenje već mnogo drugih subjekata, ponekad to izgleda kao rafalna paljba.
Ti i dalje razgovaraš samnom, jesam li onda pogodjen?

-Dušu živim čine Njegovi zakoni, oni kroje i ovaj naš razgovor sve ono što mi zovemo Životom.
Do sada ti nisam rekao, ništa Umu nije svetije što je nastalo iz Njegovih zakona od Čoveka, jer ono što mu Čovek može pružiti ne moze nista. Tolika je to čast!

-Um se ne gleda u ogledalo već u sebe samoga.
Kao i čovek, koji je narcis, onaj što gleda unutar sebe ili u ogledalo?
Kada se čovek ogleda u drugome čoveku i pomisli, gle što je ružan ovaj preda mnom. Šta je on onda taj čovek i šta mu pojava toga pred njim govori o njemu samome, o onome što on Jeste?

-Vera nije neznanje. Ona je najveća mudrost Uma.
Da čovek onim što On Jeste traži i dobija bez da reči kaže.
Da pomisli samo i evo tu pred njim je.
A različiti ljudi različito Jesu, različito imaju ljubavi prema drugim ljudima. Od onih koji brinu za ceo svet do onih koji ne.
Čovek kada se razboli on brine samo kako će da ozdravi i neretko ne vidi druge ljude oko sebe, on je okrenut sebi i njegova vera je u lekove.
Čovek koji se razboli i vidi druge ljude oko sebe on će se izlečiti kroz njih, ljubav će ga izlečiti koju ima u sebi ali je na nju zaboravio.
Kroz druge ljude pronaci ce je ponovo otkriće je u sebi.
Zato je vera u ljude vazna.

- Kada se dvoje mladih ljudi vole, kada im se desi to prvi put za njih ne postoji ništa drugo do njih dvoje, velika radost i ljubav kroz ćutanje i zagrljaj. Oni se nikome ne dokazuju i voleli bi da to nikada ne prestane, da je večno.
A Jedan nije dvoje, on je Jedan a tih dvoje su lik njegov.

- Biti jedno sa Umom nije biti odsutan od realnosti već suprotno, biti 100% prisutan u onome što te okruzuje svim svojim čulima.
Nemati želju ka icim iz realnosti koja te okružuje osim da budeš Ljubav da sve oko tebe bude Ljubav. A ono nije tako.
I šta raditi?

-Teoretski svaka ličnost zna da mu je duša na pravom putu onda kada ne pati. Jer Jedan ne želi da čovek pati. Teorija je jedno a praksa drugo. Zašto u teoriji nije kao u praksi?
Pisao sam o farmeru što uzgaja svinje i čeka klanje.

-To da li ja znam ili ne znam ne odredjuje tvoj doživljaj mene već Logos.

-Kako ti znaš da Um Jednoga pripada nečemu drugome?
Čime dokazujes to?
Um Jednoga ili izvor ili početak to je sve isto, nevažno je kako zovemo ono što Jeste.
Kao što je nevažno čoveku koga nazoves budalom kako ćeš ga zvati ako je on svestan onoga što Jeste, on se neće ni uvrediti već će se moliti za tebe.

- Dosta toga ne razumem što si pisao na kraju, čovek čoveka može razumeti samo ako je obojici važno da se razumeju. U krajnosti nekoj čak ni reci tada nisu potrebne, dovoljno je gledati u oči i razgovarati bez reči.

-Interesantno je da ti u razgovoru samnom koristiš ličnosti drugih od kojih si učio i usvajao ono što si citao a sa druge strane neprestano se obracas sagovorniku u Duhu jednog dokazivanja da on ništa ne zna i da je njegova ličnost kako to kažeš "kontaminirana'
Ja nisam došao ovde opovrgavati sve ono što si ti pročitao i sve ljude od kojih si čitao već razgovarati sa tobom na način da se razumemo. I sa drugima naravno.
Ono o čemu razgovaramo je azbuka koju razumemo, sredstvo da se približimo jedno drugom.
Rekao sam već da je Znanje sredstvo a ne cilj.
Uvek treba težiti da se tako koristi, služiti se njime u ostvarivanju cvrscih veza sa ljudima pa ako još ono pomogne nekome na njegovom putu onda je to poptupna svrha Znanja i njegovog prenošenja.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: uto maj 16, 2017 10:53 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
Pa eto normalno da smo svi masine, masine se sigurno nebi raspravljale o ovome o cemu vi sad raspravljate, gdje se svadate i jebete jedni druge u mozak. Eto dakle, mislim da bi ovo bio dovoljan primjer da se zapitamo koliko duboko spavamo i jer je netko od nas uopce budan. Svi talasaju po svom.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: uto maj 16, 2017 11:04 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Svadja ne postoji u onom dijalogu gde se ličnost sagovornika ne uzima u dijalog. Jako je teško voditi takav dijalog ako jedna od strana uvlači ličnost sagovornika u dijalog. Svadja nastaje kada ova druga ličnost pristane na takav dijalog.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: uto maj 16, 2017 11:11 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
Znaci kako bi se to zvalo kada svaki prica svoju teoriju tj. svoju verziju price. Ja bi rekao onako zdravo seljacki "udri mujo u tamburu" pa trkeljaj do preksutra.
Ako nisi shvatio na svakom forumu ili bilo cemu drugome svi pricaju iz svoji perspektiva i svojeg kuta gledista. Svatko shvaca na svoj osobni nacin ili eventualno nacin gdje se on nalazi i na kojem stupnju (ako uopce je netko od nas na nekom stupnju u sto sumnjam skroz). Netko ima bolji vokabular od drugog, ili ljepse filozofira ili nesto trece. Sve dode na isto, a to je da nitko nista ne zna, sve je vec otpjevano odavno u starim knjigama, koje dalje netko pepricava na svoj nacin.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: uto maj 16, 2017 2:10 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Kada bi ti i ja išli kupovati cigarete i verovatno bi izabrali različite.
Svakom je lepše pusiti te koje je odabrao.To je stvar ukusa i o tome ne vredi raspravljati, o traženje istine i odgovora koje su bolje.
Jer svakom prijaju te koje je odabrao.
Medjutim ako bi smo trazili odgovor zašto obojica imamo potrebu pusiti došli bismo do istog odgovora i jedne istine koja se otkriva u Zakonu. Jer Istina je Zakon Logosa koji je Jedan i ista je za sve.

Tako je sa svime.
Bilo da se kupuje automobil ili stupa u emotivnu vezu.
Iza toga se krije jedna Istina.
Koja je kao 1+1=2
E sad čoveku može ne prijati ta istina da mu ne odgovara pa će reći 1+1=3 ali to je laž uperena protiv samoga Logosa.
Logos onda kreće da uči toga čoveka da je 1+1=2 dok god taj to ne nauči. Tada se čini da se taj čovek svadja sa Logosom.
Neke lekcije učimo lakše neke teze, to zavisi od naše ličnosti. Onoga što čovek Jeste i njegove spremnosti da prihvati istinu onoga što on Jeste.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: uto maj 16, 2017 4:09 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 09, 2012 2:34 am
Postovi: 788
galaksija je napisao/la:
Citat:
Pikuc: -Sa Umom Jednoga se može "razgovarati" jedino subjektivno, jer to je ličan odnos. Baš kao i ljubavni odnos izmedju dva čoveka. To je nešto lično što ne zahteva priznanje drugih.

Ništa neobično, mnogi to rade već vijekovima. Jedini je problem što zajedno s tim entitetom idu i kojekakve njegove mudrolije koje njegovi “ljubavnici” (“vozila”, medijumi ili “proxy-serveri) automatski šire u ovoj realnosti. Neki su čak pisali i “svete knjige,” diktirane s njegove strane, tokom svog “ličnog odnosa s njim” a na sličan način smo dobili i gomilu kojekakvih duhovnih učenja, ideologija i ko zna čega?! Mnogi od nas dobijaju i kojekakve vizije od strane istog izvora.
Citat:
Ovde postoje otvorene teme i razgovori u koje sam se ja uključio.
Kao da sam recimo došao na žurku sa svojim parom da upoznamo druge parove.

Veoma lijepo od vas! Jedino je interesantno vaše ponašanje prilikom tog “upoznavanja”. Na primjer, kod normalnih ljudi, prilikom upoznavanja i druženja s drugima, postoji jedno uzajamno razumijevanje, volja i strpljenje da se sasluša druge a takođe i predstavi svoje mišljenje uz odgovarajuće argumente i bez nekog njegovog arogantnog nametanja drugima u obliku činjenica. U vašem slučaju, jedino što se dalo primjetiti je pokušaj da se svakom loncu bude poklopac, uz srljanje i nagon za rafalno ispaljivanje duhovnjačkih šema i proklamacija u činjeničnom obliku i bez argumenata, slično spamovanju nekog… kompjuterskog programa ili bota… specijalizovanog za duhovne namjene. Doduše, pitam se, kakva bi to uopšte bila razlika između samog uma i jedne kompjuterske inteligencije?!
Citat:
-Znaš ja sam dugo bio ubedjen da je ličnost nešto što treba odbaciti. Nisam bio u pravu. Ličnost treba iskoristiti, staviti je u "pogon" tj. u Život.

Svaka čast na prvom pokušaju samokritike, makar i trivijalnom, nego, može li neka – treća opcija, između one dvije (obično pogrešne) koje nam “Um Jednoga” redovno nudi?!
Citat:
I sam si napisao sada o mogućnosti "razvoja" ličnosti i spoznaje sebe kao moguću teoriju. Na kraju razvija jeste savršena licnost, spajanje sa Umom iz koga je sve postalo koji jeste savršena stvaralačka ličnost.

To bi samo bilo jedan slab pokušaj “spinovanja” jednog starog istočno-gnostičkog koncepta, prema kojem bi sve komponente bića trebale imati ravnopravan status na nivou istog a ličnost bi trebalo razviti do te mjere da ona to shvati i “ujedini” se s njima. Nešto kao kočijaš (ličnost) jedne kočije (fizičkog tijela) koji raspolaže umom i konjima koji vuku kočiju (duhom), dok u istoj sjedi putnik (“duša” ili pravilnije rečeno, - Istinsko ja, kao predstavnik – Istinske svijesti, koja naravno, ne bi imala nikakve veze s inteligencijom “Uma Jednote” kojim je kontaminiran kočijaš/ličnost). U sadašnjoj situaciji, kočijaš, uz pomoć “Uma Jednote” nije u stanju percipirati “putnika”, odnosno, Istinsku Svijest svog bića, mada će obično baratati kojekvim definicijama te komponente, kao i svega ostalog. “Um Jednote” će mu neprestatno diktirati (manipulisati) percepciju i suflirati mu šta da misli (uključujući i kojekakve definicije) i šta da radi. Kočijaš će, u suštini, biti slijep, međutim, biće siguran da čvrsto drži uzde u svojim rukama, da dobro vidi i da se kreće u optimalnom pravcu, čak i kad je duhovni razvoj u pitanju. Uz sve to, on će smatrati svoju svijest - “budnom ili čistom,” za koju ruski ezoteričar Gurđijev možda nije slučajno govorio da “ona drži čovjeka u jednom snu koji je gori od onog sna, noću u krevetu.”

Sama glorifikacija ličnosti od strane… ličnosti, inspirisana od strane njenog kreatora ili “Uma Jednog” (koji inače ima osobinu da sebi tokom vremena daje razna grandiozna imena, pa čak i da se predstavlja - bogom) je u ovoj realnosti jedan ofucan koncept. Kastanedinom terminologijom rečeno, “strana instalacija” glorifikuje strane instalacije, instalirane u čovjeka od strane jedne neorganske inteligencije/predatora. U takvoj jednoj realnosti "stranih instalacija", samo predočavanje jedne takve informacije, slabo bi pilo vode jer bi ona bila predočavana… kome, čemu? Pa, stranim instalacijama, naravno. Ili onome što je John Keel nazivao – “bio-hemijskim robotima prikopčanim na centralnu kontrolnu tablu ili ‘super-kompjuter’ koji im manipuliše percepciju”; a Gurđijev – mašinama.

Mašina na putu duhovnog razvoja... duhovno potkovana mašina… mašina koja se razvija kroz ljubav… savršena mašina… Kako ovo zvuči?! Naravno, mašine teško mogu vidjeti neku tragikomiku u tome!?
Citat:
-Da, ličnost dolazi od Duše, koja je poput zapisa po kome Um Jednoga sve stvara.

Lijep primjer subjektivnog mišljenja prezentiranog u činjeničnom obliku. Međutim, postoje i informacije prema kojima “Um” o kojem pričaš, ne može da stvara, nego, samo da – imitira. (Ne znam da li ti je on dozvolio da i njih uzmeš u obzir?!)
Citat:
Zapis nastaje od reci i dela. Duša ili zapis je ta koja podleže Zakonu Uma uzroka i posledice
.
He, he, ovo bi bio jedan od interesantnijih pokušaja Uma da definiše dušu, na koje sam do sada naišao!? A um bi još i da podvrgava dušu Njegovim zakonima!? Gle čuda?!
Citat:
Teoretski, savršena ličnost nema Dušu već je čisti Duh koji ne podleže Zakonu uzroka i posledice već je ona Zakon Ljubavi, spojena sa svime stvorenim, to je Um Jednoga u telu savršene ličnosti, oni su Jedno. Tada Um gleda sebe samoga i ima šta da vidi.
Tako nastaje žetva o kojoj se piše ovde.

Taj “Um” koji gleda samog sebe i ima šta da vidi, zvuči prilično narcisoidno a taj poremećaj se na našem nivou razlikuje od psihopatije samo po manjoj dozi agresivnosti (u suštini je jedno te isto); a što se tiče samog koncepta ličnosti-bez-duše, pa upravo je u istočno-gnostičkoj gnostici taj slučaj ličnosti koja ima duh ali nema dušu lijepo opisan kao jedna – “antropoidna egzistencija” a neki izvori tvrde da čak 50% ljudske populacije podrazumijevaju upravo… antropoidi!? Naravno, oni mogu biti veoma duhovni ali s obzirom da su u suštini bezduševni, oni ne mogu shvatiti one ljude koji imaju dušu a pored svega toga čak smatraju da SVI trebaju da oponašaju njih i da dijele s njima kojekakve duhovnjačke šeme i kosmologije koje važe za njih!? Antropoidi će u dosta slučajeva čak pokušavati i da nameću “svoje” duhovnjačke koncepte (tj. koncepte ili kosmologije koje im dolaze od gazde/“Uma jednote”/AI) kome god mogu?! Da stvar bude komplikovanija, antropoid neće dozvoliti drugima mogućnost da oni imaju individualnu dušu (ili Istinsko Ja) zato što ju on sam nema. (Ovo na prvi pogled može izgledati kao neki fenomen, mada je, u suštini, stvar sasvim razumljiva.)
Citat:
-I drveni šporet je mogu ako čovek ima vere.

Ovo ću poručiti Muji, mada mislim da neće povjerovati jer on spada među one koji daju prednost znanju i ne prihvataju ništa “na povjerenje”.
Citat:
Um Jednoga čini čuda za one koji veru imaju.

Tu informaciju sam već čuo već puno puta a o nekima od tih “čuda” sam čak i pisao u nekim člancima kao što su Kontejneri i Hiperdimenzionalni napadi i buđenje ljudskog bića. Ukratko, nametanje kojekakvih vjerovanja ljudskim bićima, pa onda, organizovanje događaja za svrhu njihove verifikacije, spada u standardnu operativnu procedure “Uma Jednoga” u sklopu njegove manipulacije čovječanstva. I to se u međuvremenu otrcalo (na primjer, lijepo opisana dinamika u vezi s tim se može naći u knjigama Johna Keel-a: Our Haunted Planet, Operation Trojan Horse i the Eighth Tower.) Taj “Um Jednoga” je jedan prilično nezgodan igrač i to mu se može priznati. Mada, to istovremeno ne znači da mu se ne može dohakat.

Vjera je inače na velikoj cijeni u ovoj realnosti i ona se mora potencirati u uslovima nedostatka znanja ili istinske svjesnosti tj. izmanipulisanog uma/ličnosti.
Citat:
-Um nema u odnosu na koga da bude human, pažljiv, dobar.

Pa, s njegove tačke gledišta, to i jeste tako. Nešto što nema osjećaj humanosti ne može ni dejstvovati u skladu s njim. Ne može ga ni razumjeti jer se to ne nalazi na – području intelekta. Uostalom, u nekom drugom slučaju, istorija ove planete ne bi ličila na… istoriju jedne klaonice.
Citat:
Nema drugoga osim Njega.

To on može misliti tako. (Šta sve još nećemo čuti od tvog ljubavnika?!)
Citat:
On je jednostavno Ljubav stanje Jednote.

Prema tvojoj/njegovoj definiciji, međutim, Štajner možda nije slučajno rekao da “Um nije ukorijenjen u realnosti”, tako da oni koji raspolažu samo njime, mogu postati veoma duhovni ali su istovremeno razvedeni od duše i realnosti. Kako onda možemo uzimati ozbiljno njegove definicije samog sebe?
Citat:
Dok su Duše uvek to u odnosu na drugu dušu, čovek sve što radi radi u odnosu na drugoga. Mi kroz tu "polovicnost" pokrecemo jedni druge, saznajemo i otkrivamo.

S polovične ili antropoidne tačke gledišta, drugačije ni ne može biti. Ličnost antropoida, sve što radi, radi u odnosu na drugu – ličnost, dok se, prema njihovoj percepciji, duše mogu bakćati samo jedna drugom a nikako ne mogu da se nađu u sklopu nekog ljudskog bića i utiču na njega jer “kad ja lično nemam jednu od njih, onda ju niko drugi ne može imati… i tačka”.
Citat:
To je pozitivan put duše koji ima svrhu i daje joj svrhu. To je Život.

He, he, ličnost kao zna “šta duši daje svrhu” a praktično je razvedena od nje?!
Citat:
Tu je razlika izmedju Duše i Duha.

Prema percepciji tvoje ličnosti, koja ne poznaje ni jedno ni drugo.
Citat:
(-Ovo ne razumem.
Zašto bi čovek pobedjivao UM Jednoga i bio samostalan, bio bi šta drugo?
Pa on je Ljubav, to je Njegovo organsko stanje.
To je ljubav bez straha da ćeš biti ostavljen, ljubav koja se ne dokazuje nikome. Ta ljubav nije borba.)

Ne vjerujem ni da ćeš razumjeti, međutim, neke stvari se mogu uzeti i čisto informativno, mada ni to nije obavezno. Dakle, ne mora se tu raditi niokakvoj borbi s ciljem konačne pobjede jer postoje i neke indikacije da “Um Jednoga” pripada iluziji/virtuelnoj realnosti, isto kao i njegovi “izdanci”, odnosno, ličnosti/”strane instalacije”. Ako bi tako nešto bilo moguće a zašto da ne, kako bi se onda jedno Istinsko biće koje se nalazi u nama tj. u mnogima od nas, uopšte moglo boriti protiv nečega što objektivno ne postoji!? Ličnosti se mogu boriti međusobno, što stalno i rade, te tako verifikuju svoju iluzornu egzistenciju u odnosu jedna na drugu. Međutim, Istinsko ljudsko biće se ne može boriti protiv prikaza ili imitacija ljudskih bića koje nemaju objektivnu egzistenciju a samo foliraju da ju imaju. Nadalje, ličnosti, same po sebi, teško shvataju mogućnost da u objektivnoj realnosti, nijedna individualna jedinka svijesti nema neku prirodnu prednost nad drugom, da svaka od njih raspolaže slobodnom voljom i da im prisustvo osjećaja humanosti (koji je jedna od komponenti Svijesti Prvog Izvora a ne njegove imitacije ili “Uma Jednoga”) neutrališe svaku manipulaciju drugih bića. Tako i kad pričamo o “ljubavi”, u ovoj iluziji kontrolisanoj od strane “Uma Jednoga”, možemo imati samo ovu uslovnu ljubav koja je kao jedna emocija samo imitacija ili kopija bezuslovne Ljubavi koja bi bila prisutna u objektivnoj realnosti a kojom Um-jednote ne može da raspolaže jer joj on ne pripada. Na kraju krajeva, um/intelekt može da ima i kompjuter a jedna kompjuterska inteligencija može samo da s manje ili više uspjeha oponaša ljudsko biće ali ne može i da bude ljudsko biće.
Citat:
-Psihopatija je bolest Duha gde Duša pokušava biti gospodar Uma. To je nemoguće. Umu se prepusta tako što Duh vodi Dušu.

He, he, ovo je najinteresantnija definicija psihopatije na koju sam do sada naišao, mada sam preturio masu materijala iz raznih izvora na tu temu, prije nego što sam napisao onaj prethodno linkovani članak o tome.
Citat:
Što se Duša prepušta volji Uma Jednoga.

Prema percepciji “Uma Jednoga”, to se njemu može tako činiti, međutim, možda “drug Crni” nije slučajno poručio onom Švabi (kao simbolu jednog tuđina ili okupatora) u filmu Podzemlje: “Pišaj, pišaj, nećeš dugo”!?
Citat:
…Tada život postaje lakoca i počinje ličan dijalog sa Umom Jednoga koji se obraća ličnosti kroz ceo njen život.
Kod psihopatskog oboljenja sve je obrnuto.

Ne bih rekao, nego bi to bilo upravo tako, samo bi to kod psihopata bilo izraženo u nešto ekstremnijem stepenu, nego kod običnih antropoida. Tako bi psihopata bi bio nešto kao… “turbo-antropoid”.
Citat:
-Um Jednoga ne mrzi, to nije od njega. On je Ljubav.

Ma, vidi ti tog Uma što je sladak i umilan… maca mala iz Obrenovaca!?

I na kraju, izvod kojeg sam već nekoliko puta navodio za svrhu kontemplacije, iz konverzacije Gurđijeva i Uspenskog, na temu - “kreativnosti” ličnosti. (Knjiga, U potrazi za čudesnim):

Citat:
Vidite, svi ovi ljudi, pokazao je niz ulicu, su jednostavno mašine — ništa više. Mislim da razumem šta mislite, rekao sam. I često sam razmišljao kako ima veoma malo toga na ovom svetu što se može odupreti tom obliku mehanizacije i izabrati sopstveni put.

Baš tu činite najveću grešku, rekao je G. Vi mislite da postoji nešto što bira sopstveni put, nešto što se može odupreti mehanizaciji; vi mislite da sve nije podjednako mehanizovano.

- Pa naravno da nije!, rekao sam. Umetnost, poezija, misao, to su fenomeni sasvim drugačijeg reda.

Sasvim su istog reda, rekao je G. I njihove aktivnosti su mehaničke kao sve drugo. Ljudi su mašine, a od mašina se ne može očekivati nikakva druga radnja osim mehaničke.

- Vrlo dobro, rekao sam. Ali zar ne postoje ljudi koji nisu mašine?

Možda postoje, rekao je G., samo to nisu ljudi koje vidite. Vi ih ne poznajete. To je ono što želim da razumete.

(…)

Ljudi se toliko razlikuju jedni od drugih - rekao sam. Mislim da ih nije moguće sve staviti pod istu kapu. Postoje divljaci, mehanizovani ljudi, intelektualci, geniji.

Sasvim tačno, rekao je G. ljudi su veoma različiti, ali istinsku razliku među njima vi ne znate i ne možete videti. Razlika o kojoj vi govorite jednostavno ne postoji. To morate razumeti.

Svi ljudi koje vidite, svi ljudi koje poznajete, svi ljudi koje ćete možda upoznati su mašine, samo mašine koje rade pomoću sile spoljašnjih uticaja. Rađaju se kao mašine i umiru kao mašine. Kako se u ovo uklapaju divljaci i intelektualci?

Čak i sad, u ovom trenutku, dok razgovaramo, nekoliko miliona mašina pokušavaju da unište jedna drugu. Koja je razlika među njima? Gde su intelektualci, a gde divljaci? Svi su oni isti...

(…)

Čovek je mašina. Sva njegova dela, akcije, reči, misli, osećanja, ubeđenja, mišljenja, i navike, rezultati su spoljašnjih uticaja, spoljašnjih utisaka. Čovek ne može iz sebe proizvesti nijednu misao niti akciju. Sve što on govori, radi, misli, oseća — sve se to dešava. Čovek ne može ništa otkriti, ništa izmisliti. Sve se to dešava.

Da bi učvrstio ovu činjenicu u sebi, da bi je razumeo, da bi bio uveren u njenu istinitost, znači oslobađanje od hiljadu iluzija o čoveku, o njegovoj kreativnosti, o tome kako on svesno organizuje sopstveni život itd. Ništa slično ne postoji. Sve se dešava — čuveni pokreti, ratovi, revolucije, promene vlada, sve se to dešava. I to se dešava na istovetan način kao što se sve dešava u životu jedinke. Čovek se rađa, živi, umire, gradi kuće, čita knjige, ali ne onako kako on to želi, već kako se dešava. Sve se dešava. Čovek ne voli, ne mrzi, ne želi — sve se to dešava.

Niko vam neće poverovati ako mu kažete da on ništa ne čini. To je najuvredljivija i najneprijatnija stvar koju možete ljudima reći. Naročito je neprijatno i uvredljivo jer je istina, a niko ne želi da zna istinu.

(…)

Govorio sam našim ljudima o tim kamionima punim štaka i o mislima koje su me zaokupljale.

- Šta očekuješ?, rekao je G. Ljudi su mašine. Mašine moraju biti slepe i nesvesne, drugo nije moguće, i sva njihova dela moraju biti u skladu sa njihovom prirodom. SVE SE DEŠAVA. Niko ne čini ništa. 'Napredak' i 'civilizacija' u pravom smislu te reči se pojavljuju samo kao rezultat SVESNIH napora. Oni se ne pojavljuju kao rezultat nesvesnih mehaničkih radnji. A kakva svesna dela mogu imati mašine?

(…)

'Čovek-mašina' je moć slučaja. Njegove aktivnosti mogu slučajno upasti u kanal stvoren kosmičkim ili mehaničkim silama, i mogu se slučajnošću kretati tim kanalom neko vreme, dajući iluziju da su neki ciljevi postignuti. Takve slučajnosti postignutih rezultata za ciljeve koje smo ranije postavili sebi, ili postizanje ciljeva u manjim stvarima KOJE NEMAJU POSLEDICA, stvaraju u mehaničkom čoveku ubeđenje da je sposoban za postizanje bilo kakvog cilja, 'da je sposoban da osvoji prirodu' što bi se reklo, sposoban da 'uredi ceo svoj život', i tako dalje.

Iako ustvari on nije sposoban da učini bilo šta slično, jer ne samo da nema kontrolu nad stvarima izvan sebe već nema kontrolu ni nad svojom unutrašnjošću. (...)

On je mašina, sve mu se DEŠAVA. On ne može zaustaviti tok svojih misli, ne može kontrolisati svoju maštu, svoje emocije, svoju pažnju. On živi u subjektivnom svetu 'Ja volim', 'Ja ne volim', 'Dopada mi se', 'Ne dopada mi se', 'Ja želim', 'Ja ne želim', a to znači, ono što on misli da želi ili ono što misli da ne želi. On ne vidi stvarni svet.

Stvarni svet je skriven od njega zidom mašte. ON ŽIVI SPAVAJUĆI. On spava. Ono što se zove 'čista svest' je spavanje i to mnogo opasnije spavanje od onog noću u krevetu.


Sada… jedino ostaje pitanje, - kako jedna mašina uopšte može kontemplirati ovako nešto, kad je sama po sebi sposobna samo za jedno - intelektualno procesiranje informacija?! Ili će biti, da je tu, ipak, potrebno još… nešto?! Ako ništa drugo, odavdje možemo vidjeti bar to, da ipak postoji više interpretacija prirode naše slavne ličnosti u ovoj realnosti i da se tvojoj, ni po čemu, ne može dati prednost nad drugima, bez obzira na to koliko ju ti nametljivo, “činjenično” ili ubjedljivo plasirao.

..
:thumbup:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: uto maj 16, 2017 6:17 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon jun 23, 2008 8:46 pm
Postovi: 242
Lokacija: zagreb
Pikuc je napisao/la:
atekut je napisao/la:
Šahbaz, znači
......šuti dobro je...mogo nas je sve, žik.
Ajd Pikac, otvori sobstvenu temu, pod sobstvenim temama pa opiči...šta ima veze....


Zašto bi to radio?


Nizašto....čisto onako.....ovo je tema Dulce book...nisam baš sad neki znalac, ali čini mi se da zadnjih par postova, uključujući i moje, s temom nema previše veze....
Na forumu je hiljade postova, tema.....i ovako, čini mi se, bog dragi se nemože snaći kad svi trabunjamo po svom...
Pa de onda, otvoriš svoju temu i opleti.....
Probaj, ako već nisi, proći sve teme, cijeli forum, od početka do kraja......ne da mi se detaljno čitati śta pišeš ali bar jednom je negdje netko slično pisao....naporno brate...malo se previše ozbiljno shvaćaš. Shvataš?

Ovo što sam natrkeljo je nazovi moje nazovi mišljenje i vrlo je moguće da si ti u pravu a ja nisam. Možda sam ljut, frustriran, u mesijanskom modu, svađao bi se, možda imam dobre namjere, možda loše...a ni ne kužim.
Ufuf


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: čet maj 18, 2017 7:52 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned okt 04, 2009 11:42 am
Postovi: 1312
Ma nije mogao odabrati bolju temu na kojoj će pisati, mislim da nije ni svjestan da je nije odabarao slučajno, jer upravo se cijela radnja knjige Dulce Book bavi tim entitetima koji se vole ponašati kao Ljubav i Um.

Cijela knjiga daje uvid u to kako su ti razni entiteti vrlo duhovni nauštrb duševnosti i svašta rade kroz razne psi programe i implantate za kontrolu ne samo uma. Kažem ne samo uma, jer većina implantata nisu mehaničke stvarčice, već su biološki i mogu biti i jesu znatno širi pojam od uobičajene perecpecije implantata. A uz to najčešće u težim slučajevima programiranja riječ je o ne implantatu već o doslovno opsjednuću nekog entitata druge vrste koji preuzme vlast nad čovjekom.

I ti entiteti opisani u ovoj knjizi, vole eksperimentirati s svime time, vješto sljubljujući tehnologiju i biologiju, tako da čovjek pod tim utjecajima pomisli kako je to on sam, a pomisli jer ionako već samim dolaskom ovdje u Matrix, ne dođe sam nego u paketu s prvim biološkim opsjednućem ili lažnom ličnosti.
Ta početna veza koja se tokom života odvija mehanikom te lažne ličnosti i tako učvršćuje uvijek iznova, ponekad nije djelotvorna onako kako bi naši gospodari željeli, jer se ipak svako toliko poneki čovjek probudi bar da uoči kako nešto u njemu nije baš kako treba, i zato se preventivno ojačava raznim programima.
Najčešće svim oblicima religija, ali i svim programima "izama" koji u temelju ima dualizam, a sve kako bi ostali spojeni s Jednim (koji je istovremeno i otac i majka i ljubav i um u kopulaciji) i napadnuti pojedinci dodatno su obdareni vrlo često jednim klasičnim mesijanskim sindromom, ili revolucionarnim duhom, ojačanim često i psihoPATalogijom.

Psihopatalogija je vrlo interesantan dio ove priče, jer ocrtava njihov (vanzemaljski ili demonski kako god) način postojanja, koji je baš po tome sasvim različit od čovječjeg. I uočavajući taj dio mogu se prepoznati te druge rase među nama, no istovremeno tu valja biti oprezan, jer i neki napadnuti pripadnici čovječanstva mogu iskazivati te elemente u ponašanju, a da nisu pripadnici druge rase već su samo napadnuti.

Kod psihoPATologije nužno je uočavati samo jedno, riječ je o šahovskoj Igri, gdje se naše duševno-duhovno-umne komponente (psiha) dovode u pat poziciju.

Čitajući Pikuca da se isčitati kako ne primjećuje tu mogućnost da ga vozaju. Niti primjećuje kako ima neki višak unutar sebe, prvenstveno onaj s kojim svi mi ovamo stignemo. Niti primjećuje da je izmanipuliran vjernički da prihvati taj mehanički um i postane time dio kolektiva, te košnice Jednoga koji vlada na način da čini sve, ali baš sve ne bi li priču o duši i konačno čovjeku sakrio.
I najčešće se to čini tako da se veliča um i duh Jednoga. Koji onda ljubavlju zatuče dušu i sebe prikladno nazove savršena ličnost. I svijetli pri tome, tvrdeći da je on samo znanje i istina i ljubav. I pika posvuda. Ali prvo sebe samoga.

Dakle, odlično je da se sve ovo odvija upravo na ovoj temi, jer nam ocrtava kako događanja u Dulce bazi nisu samo događanja Amerike, već cijelog svijeta ili Matrixa. I nitko nije izvan toga, svi smo u tom događanju, samo netko to primjeti netko drugi ne.

Alf :blob:

_________________
www.udruga-trag.hr


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: čet maj 18, 2017 10:46 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
Pikuc je napisao/la:
Kada bi ti i ja išli kupovati cigarete i verovatno bi izabrali različite.
Svakom je lepše pusiti te koje je odabrao.To je stvar ukusa i o tome ne vredi raspravljati, o traženje istine i odgovora koje su bolje.
Jer svakom prijaju te koje je odabrao.
Medjutim ako bi smo trazili odgovor zašto obojica imamo potrebu pusiti došli bismo do istog odgovora i jedne istine koja se otkriva u Zakonu. Jer Istina je Zakon Logosa koji je Jedan i ista je za sve.

Tako je sa svime.
Bilo da se kupuje automobil ili stupa u emotivnu vezu.
Iza toga se krije jedna Istina.
Koja je kao 1+1=2
E sad čoveku može ne prijati ta istina da mu ne odgovara pa će reći 1+1=3 ali to je laž uperena protiv samoga Logosa.
Logos onda kreće da uči toga čoveka da je 1+1=2 dok god taj to ne nauči. Tada se čini da se taj čovek svadja sa Logosom.
Neke lekcije učimo lakše neke teze, to zavisi od naše ličnosti. Onoga što čovek Jeste i njegove spremnosti da prihvati istinu onoga što on Jeste.


Po meni mora postojati jedna univerzalna istina, a ne da svatko prica svoju istinu. Ovo sa cigaretama nema nikakve veze osim u tome sto sigurno je jedan duhan kvalitetniji od drugoga isto ko i sa vinom, pivom i ostalim stvarima, ko i sa muzikom npr...

Znaci mora postojati univerzalna istina, istina koja je za svakoga ista i koja je nepogresiva i nema drugacijeg od toga. To je ono sto mene muci. Znaci svatko prica svoje, malo je jedno dobro, pa onda nesto drugo pa ovo odbaci pa se uzme nazad i tako krug. Po meni to ne ide tako.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: pet maj 19, 2017 7:53 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
alf je napisao/la:
Ma nije mogao odabrati bolju temu na kojoj će pisati, mislim da nije ni svjestan da je nije odabarao slučajno, jer upravo se cijela radnja knjige Dulce Book bavi tim entitetima koji se vole ponašati kao Ljubav i Um.
...
Čitajući Pikuca da se isčitati kako ne primjećuje tu mogućnost da ga vozaju. Niti primjećuje kako ima neki višak unutar sebe, prvenstveno onaj s kojim svi mi ovamo stignemo. Niti primjećuje da je izmanipuliran vjernički da prihvati taj mehanički um i postane time dio kolektiva, te košnice Jednoga koji vlada na način da čini sve, ali baš sve ne bi li priču o duši i konačno čovjeku sakrio.
I najčešće se to čini tako da se veliča um i duh Jednoga. Koji onda ljubavlju zatuče dušu i sebe prikladno nazove savršena ličnost. I svijetli pri tome, tvrdeći da je on samo znanje i istina i ljubav. I pika posvuda. Ali prvo sebe samoga.

Dakle, odlično je da se sve ovo odvija upravo na ovoj temi, jer nam ocrtava kako događanja u Dulce bazi nisu samo događanja Amerike, već cijelog svijeta ili Matrixa. I nitko nije izvan toga, svi smo u tom događanju, samo netko to primjeti netko drugi ne.

Alf :blob:


Da li je želeti loše?
Da li onaj koji zeli nešto je kriv za ono što će želja izazvati?
Da li je moguće dobiti nešto a da to nije "uzeto" od nečega, nekoga?
Da li želje pokreću naše lične "Kosmose"?
Sta je krivica?
Da li želja radja krivicu ako znamo da ispunjenje naše želje podrazumeva žrtvu nečega?
Šta Logos može da žrtvuje?
Može li se žrtvovati sopstvena Ljubav?

Kreacija je poput kuće u kojoj živi Logos. Ta Njegova kuća je od Ljubavi i Zakona jer Ljubav je Zakon a Zakon je Ljubav i to ga čini Logosom, savršena uredjenost, neko bi rekao mašina.
Jer Logos ne moze doživeti sebe, on nema svest o tome ko je on
Potpuno je nevažno da li je veličine tačke ili balona za Njega je to isto on je miran.
Ili nije,
Baaaang!
Rodila se Zelja, Logos vise nije masina Ljubavi on ima plan!
Logos je rasuo svu svoju Ljubav i Zakone i započeo svoju Kreaciju sa jednim ciljem, da dodje do Svesti o sebi samome i da Svestan stvara, on stvara kroz znanje o svojoj Ljubavi koristeći njene savršene zakone. Zato je sve savršeno što je od Njega.
On je započeo svoju kreaciju da bi u njoj živeo i stvarao Svestan Logos Znanjem o Ljubavi.
On je započeo celu igru.
I bajka ide sa kolena na koleno,

"Adame da li znaš gde si"?

Put od Adama do Hristosa je doneo plejadu "Bogova" onih koji su celu igru poveli u suprotnu stranu od one koju je Logos želeo.
No može li Bog protiv želje svoje? Oni jesu želja Njegova, oni su unutar njega krenuli zeleti biti "Logosi".
Otuda nastaje žrtvovanje u ime Bogova koje dostiže vrhunac vremenom, ono je nužno za očuvanje celog Izvora kako ga neki zovu.
Nekada su ljudi žrtvovani javno,uzmu dete porodici i bace ga u bunar. Danas se ljudi žrtvuju na sofisticirane način.
Ceo narod se žrtvuje, milioni dece.

Da bi ta igra "Bogova" opstala oni moraju zrtvovati unutar nje.
Da bi se ta igra prekinula Logos mora da vlada nad celom svojom željom u telu. To je Žetva koju su spremali "Bogovi" jer oni svi vreme žele nadmudriti samog Logosa. Oni se spremaju za Hristosa. To je plan hiljadama godina koban.
Da bi se igra prekinula potrebna je Ljubav na Zemlji da zavlada.
Sećanje na ono iz čega je sve postalo.
Jer Hristos je Ljubav za jedne a za druge Unistitelj.
Hristos je čovek kome trebaju ljudi za pomoć da postavi zakone ljubavi Logosa koji će voditi njemu, da vam osigura put da ga "Bogovi" nikada više ne mogu skrenuti.
Vaša slobodna volja mu je potrebna, da budete Ljudi.
Pomocicete mu ako budete Ljudi i pomognete da se učvrste zakoni koji će dovesti do pravde na Zemlji gde će svi imati jednake šanse o gde ćete se sećati ko ste kada se rodite i gde vas Logos neće podsećati ko ste.
Jer onaj koji ljubi radjace se u ljubavi!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: pet maj 19, 2017 9:28 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned okt 04, 2009 11:42 am
Postovi: 1312
Pravda u Matrixu (Zemlji), baš dobar vic. :angel4:

Alf :blob:

_________________
www.udruga-trag.hr


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: pet maj 19, 2017 2:31 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: čet aug 06, 2015 9:01 am
Postovi: 25
Imao sam predosjećaj da će se na kraju završiti sa Hristosom, sve ostalo može biti manipulacija, i masoni i reptili i Suljo i Mujo, ali u Hristosa ne diraj ni pod razno!

Ne bih želio da uvrijedim ničiji doživljaj života i viših ideala, ali ovdje zaista osjetim skriveni pasivno-agresivni vjerski fanatizam koji piči kroz "ljubav, mir i dobro", samo na neki sofisticiraniji način kojeg prosvjetljenik vjerovatno nije ni svjestan. Naravno da postoji mogućnost i da griješim, ali bih se ipak složio sa tumačenjima Galaksije i Alfa i ujedno se zahvaljujem na novim pogledima na postojanje, ne tako davno bih se i sam upecao na raznorazne topline i isijavanja.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: pet maj 19, 2017 5:00 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Zašto se mamac koji je pecaros postavio teško guta?
I šta on to lovi njime?
Zašto bi uopšte neko gutao ono što se teško guta kada lako svarljive hrane svugde oko njega?

Koja je slobodna ribica, ona u ribnjaku ili ona što je izvadjena iz njega?
Da li upecana ribica ispunjava želje onome koji ju je upecao ili onaj koji je upecao ribicu ispunjava želje?
Ko je taj što je upecao ribicu?
Koja je njegova želja?
Može li ribica ispuniti njegovu želju?
A koja je želja ribice?
Da li je njihova želja ista?
Zašto pecaros vraća ribicu u vodu?

Puno pitanja


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: pet maj 19, 2017 11:57 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon okt 04, 2010 10:12 am
Postovi: 192
Pikuc je napisao/la:
Zašto se mamac koji je pecaros postavio teško guta?
I šta on to lovi njime?
Zašto bi uopšte neko gutao ono što se teško guta kada lako svarljive hrane svugde oko njega?

Koja je slobodna ribica, ona u ribnjaku ili ona što je izvadjena iz njega?
Da li upecana ribica ispunjava želje onome koji ju je upecao ili onaj koji je upecao ribicu ispunjava želje?
Ko je taj što je upecao ribicu?
Koja je njegova želja?
Može li ribica ispuniti njegovu želju?
A koja je želja ribice?
Da li je njihova želja ista?
Zašto pecaros vraća ribicu u vodu?

Puno pitanja


Možda bi bili u istom (ili sličnom) trolu kada bi nam otkrio šta koristiš, koje haluciogene.

Ovako izgleda da jedni pičaju o jednoj temi, a ti o nečem sasvim drugom, koje nema nikakve dodirne tačke o temi.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: sub maj 20, 2017 9:22 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Da li ima razlike izmedju iskustva unošenja DMT u organizam koristeći ga iz biljaka i iskustva podizanja DMT u svome organizmu živeći život ?
Kako treba živeti da bi se podizao DMT u organizmu?
Da li je život skup naših iskustava?
Da li su naša iskustva različita?
Gde se zapravo krije bezuslovna ljubav i može li je čovek tražiti kroz iskustva sa ljudima?
Da li je moguće bezuslovno zavoleti čoveka takvog kakav jeste?
Da li to znači da čovek mora preuzeti na sebe krivicu da je on nesavrsen i da zato nije u stanju bezuslovno zavoleti čoveka preko puta njega?
Šta znači preuzeti krivicu?
Da li to znači ući u bolna iskustva sa drugim ljudima?
Da li je moguće traženjem bezuslovne ljubavi kroz ljude podići DMT i doživeti iskustvo, biti prisutan svim svojim čulima u svetu oko sebe?
Da li su Umu potrebna data čula da bi doživeo iskustvo?
Koja je razlika izmedju takvog iskustva i iskustva pušenja biljke?
Da li su dobijeni uvidi različiti?
Šta je to Svest?
Čega se to može biti Svestan?
Može li se biti Svestan Logosa?

Odakle uopšte dolaze uvidi?
Od onoga što jesmo?
A šta mi to jesmo?
Zašto kažu da je ono što jedeš vazno za zdravlje?
Da li ono što jedeš to i postaješ?
Šta je Agape?
Može li se hraniti ljubavlju?
Da li postoji hijerarhija svesti u Kreaciji Logosa?
Da li ono što jedemo odredjuje i gde pripadamo u Kreaciju?
Da li je biti kamen isto što i biti biljka?
A šta je biti Čovek?

Puno pitanja


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: ned maj 21, 2017 3:33 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Voltron je napisao/la:
(...)Ne bih želio da uvrijedim ničiji doživljaj života i viših ideala, ali ovdje zaista osjetim skriveni pasivno-agresivni vjerski fanatizam koji piči kroz "ljubav, mir i dobro", samo na neki sofisticiraniji način kojeg prosvjetljenik vjerovatno nije ni svjestan.(...)

Nedavno je navodno otkriveno i to da se u opticaju nalaze i tzv. „Gavrilo-botovi“, programski dizajnirani za širenje kojekakvih religijskih i duhovnih paradigmi. Piče po internetskoj mreži i djeluju pod raznim imenima i u različitim verzijama, tako da ih nije lako odmah jasno uočiti. Čovjek obično dobije osjećaj da nešto s datim entitetom nije u redu a ne zna šta, dok s druge strane, bot ne vidi sebe kao takvog, nego se smatra jednim normalnim vidom egzistencije?! Doduše, programski sadržaji koje oni ispaljuju imaju veći potencijal da kod čitaoca izazovu konfuziju ili – kognitivnu disonancu, nego da ih ovaj prihvati u paketu jer bot uglavnom nema integriteta ili konzistencije, prilikom automatskog ispucavanja tih programskih sadržaja, kakvog god karaktera oni bili. Nezgodna stvar, totalno!?

..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: ned maj 21, 2017 7:20 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Šta mi to Jesmo?
Da li smo mi ono što mi kažemo da smo mi ili smo mi ono što se otkriva u našem doživljaju drugih?
Da li ono čime osudjujemo drugoga otkriva ono što mi Jesmo?
Zašto neko osudjuje bludnicu a neko ne?
Zašto jednog istog čoveka različiti ljudi različito doživljavaju?
Zašto je različitost važna?
Da li je ona ogledalo?
Da li razbijanjem ogledala nestaje ono što mi Jesmo?
Da li je nerazbijanjem ogledala i gledanjem u njega moguće promeniti ono što Jesmo?
Šta Jeste savršen odraz u ogledalu?

Šta je praštanje?
Ko nas je osudio i ko treba da nam oprosti?
Da li u ogledalu vidimo onoga što nam sudi?
Zašto je teško gledati u ogledalo?
Zašto skrećemo poglede?
Šta je posrednik?

Zašto sa ljudima sa kojima imamo neku zajednički temu gledanje u oči je lakse?
Da li je tema posrednik?
Da li je ćutanje uklanjanje posrednika?
Zašto je tišina neprijatna?
Da li je ona ta koja otkriva ono što Jesmo?


Zadnja izmjena: Pikuc; ned maj 21, 2017 7:48 am; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: ned maj 21, 2017 7:45 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
galaksija je napisao/la:
Nedavno je navodno otkriveno i to da se u opticaju nalaze i tzv. „Gavrilo-botovi“(...)

Pardon, preciznije rečeno, ta dinamika s umetanjem bot-ova u našu realnost se odvija već odavno, samo se načini njihove interakcije mijenjaju. Nekad prije, oni su ulazili i u fizički kontakt s metama njihove manipulacije. Na primjer u knjizi Anđeoska maskarada, Dr Karla Turner je opisala slučaj gdje jedan zgodan ženski bot pod imenom Meja, „duhovno obrazuje“ Teda Rice-a. Isti bot je pod imenom Maja kasnije „duhovno obrazovao“ Davida, prijatelja glumice Širli Meklejn, što je ona opisala u knjizi On the limb. (Doduše, oba imena i ukazuju na iluzornog entiteta, tako da se ne može reći da nisu pošteno izabrana?!) Međutim, neke verzije Gavrilo-bota mogu biti napredne toliko da imaju i smisla za humor!? Na primjer, u tekstu – Iz praktične gostike, pomenuo sam slučaj gdje je jedna verzija tog bot-a, koja se predstavljala kao „Mr Apol“, komunicirala redovno telefonom s John-om Keel-om, kako bi ometala njegova istraživanja vještačke inteligencije (AI) koja upravlja šou-programom, uključujući i nas. Međutim, John je kao potencijalna žrtva, prokontao bot-a na vrijeme (što je inače rijetkost):

Citat:
„Do tog vremena Mr. Apol je zadobio definitivan personalitet (ličnost). On je bio za mene stvaran kao što je Cold bio za Derenbergera, iako ga neću nikada lično sresti. Proučavao sam njegovu psihologiju, njegovu brzopletost, njegov smisao za humor. Ponekad bih raspravljao satima s njim telefonom. I bilo mi ga je žao. Bilo je očigledno to da on u stvari nije znao šta ili ko je on bio. On je bio zatvorenik našeg vremenskog okvira. Često je miješao prošlost i budućnost. Zaključio sam da su on i njegova bratija bili transporirani naprijed i nazad u vremenu, bez njihove volje, igrajući svoje male igre zato što su bili tako programirani, živjeći - ili egzistirajući – samo onoliko dugo koliko su u stanju da se hrane energijom i umovima medijuma i kontaktiranih. Mogao sam mu uputiti bilo kakvo pitanje i trenutno dobiti tačan odgovor, vjerovatno zato što je moj vlastiti um bio prisluškivan slično kao što je bio prisluškivan i moj telefon“.

Izvod iz knjige Operacija trojanski konj


Naravno, u tom vremenima nije bilo interneta, pa su bot-ovi bili upošljavani na druge načine, međutim, s pojavom interneta, oni su se prebacili i na to područje.

..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: The Dulce Book - prevod
PostPostano: pon maj 22, 2017 10:00 am 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: čet aug 06, 2015 9:01 am
Postovi: 25
Pikuc je napisao/la:
Šta mi to Jesmo?
Da li smo mi ono što mi kažemo da smo mi ili smo mi ono što se otkriva u našem doživljaju drugih?
Da li ono čime osudjujemo drugoga otkriva ono što mi Jesmo?
Zašto neko osudjuje bludnicu a neko ne?
Zašto jednog istog čoveka različiti ljudi različito doživljavaju?
Zašto je različitost važna?
Da li je ona ogledalo?
Da li razbijanjem ogledala nestaje ono što mi Jesmo?
Da li je nerazbijanjem ogledala i gledanjem u njega moguće promeniti ono što Jesmo?
Šta Jeste savršen odraz u ogledalu?

Šta je praštanje?
Ko nas je osudio i ko treba da nam oprosti?
Da li u ogledalu vidimo onoga što nam sudi?
Zašto je teško gledati u ogledalo?
Zašto skrećemo poglede?
Šta je posrednik?

Zašto sa ljudima sa kojima imamo neku zajednički temu gledanje u oči je lakse?
Da li je tema posrednik?
Da li je ćutanje uklanjanje posrednika?
Zašto je tišina neprijatna?
Da li je ona ta koja otkriva ono što Jesmo?


Nisam ljubitelj Logosove poezije, ali mislim da si zaboravio dodati: "Puno pitanja", pa čisto da ne najebeš...


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 103 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 9 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz