|
Sanjala sam da sam krenula sa kćerkom u grad.
Sa donje strane ulice, kojom idemo je neki kafić. Kćerka me tjera da uđemo. Ja je pratim nezainteresovano. U kafiću je masa nekih momaka i oni pilje u nju. Vidim da joj kulturno dobacuju, a meni to sve nekako ide na živce. Skontali su da prvo trebaju mene udobrovoljiti, da bi joj prišli. Čak me jedan pita hoću li popiti kafu, i ja gledam kroz njega i kažem mu ,Nee. Jedva čekam da izađem odatle, što i činim. Ona će tu još malo ostati. Izlazim iz kafića, i prolazim pored pekare. Sad je noć, i ulicu obasjavaju samo ulična rasvjeta. Ispred mene na pločniku vidim nešto kao, pet maraka gvozdenih. Kroz glavu mi brzo prolazi misao da je možda to neko namjerno ostavio tu i da na tom novčiću možda ima neka magija.Ne pada mi napamet da to uzimam. Dolazim do ćoška pločnika, gdje se nalaze filmski panoi. Tu čekam da dođe moja kćerka Vidim je kako ide, i vidim da se upravo saginje i uzima taj novac. Trči do mene sva sretna govoreći mi kako je našla pet maraka. Ja osjetim kako me preplavljuje ljutnja i bijes. Kažem joj, zašto si to uzela, možda je na tome magija, i kažem joj da novčić okrene prema svjetlu. Sad vidim da to nije pet maraka, i da se na novčiću nalazi neki grb, neke zemlje, kažem joj vidiš da je ,,fora,, i da to odmah baci u travu ispod reklamnog panoa. Ona se kao nećka,a ja to uzmem i bacim. Krenem prema ulici ispred jevrejskog muzeja, gdje je inače parking auta. Sad više ne vidim kćerku. Odjednom za mnom potrča par dječaraca, derući se i galameći za mnom zašto sam ja bacila taj novčić. Ja se revnosno okrenem prema njima i strašno glasno se počnem derati na njih, psujući im sve po spisku- Krećem ulicom uzbrdo, prema kući. Još uvijek oni idu nekako za mnom, ali su smirili ,,hormone,,Vidim da zovu gazdu za kojeg rade, i da mu objašnjavaju i kao govore mu da ja nisam uzela onaj postavljeni novac.
U međuvremenu ja pokušavam kćerku n azvati na telefon da vidim, gdje je ona. Odjednom mene zove neki tip, po čijem glasu u startu vidim da je pokvaren, dosadan i lažljiv. Znam da je to gazda od one dječurlije. Kaže on meni, eto ja sam izvukao vaš broj, i to bi kao za mene trebala biti čista sreća i da on radi za mnoge EXTRASENSE, DOKTORE; ADVOKATE i ostale bitne fore. Ja mu odmah iznervirano kažem da meni ne trebaju nikakve njegove usluge, da mi se otrese sa telefona i da me nikad više ne nazove.On lažljivim tonom me pokušava navesti da bi ja ipak trebala, ali ja to opet glasno ponovim i opet mu kažem da me nikad više ne zovem, jer ja takve ponude izbjegavam u širokom luku. Prekida se veza i ja ipak mislim kako ti likovi znaju biti dosadni, i da će ovaj možda opet probati.Pogledam u displej mobitela i vidim da je pobijelio, kao da mi je ,,riknuo,, mobitel, i vidim neku traku kao na kasi da je ubzano odvi i telefon stade. Znala sam da je to osveta i djelo onog lika od maloprije, ali isto tako sam znala da je sa mnom i završio i da mi neće više dosađivati.
Razmišljam kojim li je putem kćerka krenula kući i odlučujem se da je glasno zovem. Pošto me je čula, ubrzo mi se pridružuje i mi nastavljamo između zgrada put kući. Ja je pitam gdje je bila, a ona kaže išla se kući presvući, i ja nešto galamim na nju da je nesmotrena ,jer moramo brzo ići kući. Odjednom pogledam zgradu ispred sebe i kontam da li ima prolaz sa njene lijeve strane, jer ćemo tako brže doći.Napolju je noć, ali ipak ima mjesečine.
Odlučujem se nastaviti ići na tu stranu, i super stvarno ima prolaz. Taman kad smo prolazili pored te zgrade ja odjednom pogledam u nebo. Vidim gore neka manja okrugla svjetla.Kažem kćerki, vidiš li to? Kad odjednom nešto okruglo, manje kao one dvije spojene rešetke za pomfrit, se rotirajući kružno počeše spuštati prema nama. Mene preplavi neki blažen osjećaj. To udari od zid zgrade i pade na pločnik. Ja vidim te okrugle rešetke i čujem kćerku kako govori, ma daj , nije to ništa, vidiš da je glupost. Ja se sagnem da bolje pogledam već pomalo razočarana, kad vidim u aluminijsku foliju, samo odozdo umotano nešto kao plavo-zeleni kristal, ili dragi kamen. To je bilo veličine šake. Ja to uzmem u ruku, i javi mi se misao da je to neka materija sa neke druge planete, i da su to oni meni svjesno poslali.Ja to stavim u džep i ponovo pogledam prema gore.Sad gore vidim jednu kružnu svjetlost, koja ima poluokrugle krake, ili recimo kad bi zvijezdu od neke svjetlucave prašine ili snijega naglo zarotirali u krug onda bi ti kraci ostavljali polu okrugli trag. Meni to sve super i ja radosna nastavljam dalje.
Sad je odjednom dan i mi smo opet na putu prema kući. Odjednom vidim veliki broj ljudi koji se u nekim vozilima voze ulicom oko nas i jako žure. Ta vozila meni najviše liče na manje kanue na točkovima, (ili na ona vozila u drugom svjetskom ratu), jer im se ne vide noge. Ja i kćerka ih začuđeno posmatramo, kad odmah iza njih idu , pazi sad EKO-DRVENE kućice u velikom broju i one žure naprijed. Ja sad vidim par parkiranih motora i vidim kako se jedan sam od sebe pali i kreće kuda i svi ti ljudi i kućice. Odjednom kao vidim da je nebo ljubičasto, i kontam dali bi bilo dobro da se ja i kćerka sklonimo u neku zgradu. Odustajem od toga, jer ne smatram da bi zgrada nešto pomogla. Ostajemo na ulici i sve to posmatramo. Ja nemam nikakav strah ni nelagodnost, samo razmišljam da bi trebali požuriti kući, i objašnjavam kćerki, da sam ja eto, radi ovih stvari što sad vidimo žurila kući. Nemam nikakvog straha, da će nama dvjema išta loše da se desi, samo nelagodnost zbog sve te žurbe drugih oko nas.
|
Prijava
FAQ
Pretraživač
, evo ovim svojim postom si rekla 90% stvari koje su mi se dešavale i kroz koje sam prolazila i sama.
sa pisanjem ovog sna ovdje.
