Sada je: čet mar 28, 2024 4:51 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 531 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 27  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Abdukcije
PostPostano: pon mar 16, 2009 10:30 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri maj 24, 2006 8:12 pm
Postovi: 1517
Na ovom topicu ću postati nešto duži tekst o abdukcijama u nekoliko nastavaka.
Za sada prvi deo, nastavak sledi. :wink:

Abdukcije I deo

Fenomen abdukcija se ne može proučavati uz pretpostavku da naš materijalistički pogled na svet tačno opisuje stvarnost. Uz tu pretpostavku kod ovog fenomena postaje vidljiva samo serija neobičnih iskustava, snolikih sećanja koja se najradije svrstavaju u manifestacije psihičke nestabilnosti, bujne mašte ili čak šizofrenije. Međutim, dokazni materijal na drugoj strani je u međuvremenu toliko narastao, da bi upravo po proklamovanim (mada ne i primenjivanim) kriterijumima tog naučnog pristupa bila potrebna prilična ignorantnost da bi se on odbacio.

Ovaj fenomen se ne može proučavati ni uz važeću pretpostavku da je čovek sam u Univerzumu. Naravno da nije, Univerzum vrvi od života. Čovek nije sam čak ni na Zemlji.

U ovom tekstu se tom vrstom izvođenja dokaza neću baviti. Oni se mogu razmotriti - postoji dovoljno izvora - ako neko smatra da ovaj predmet zaslužuje pažnju, ili ne, ali propustiti da se dostupne činjenice prouče, a zatim imati „mišljenje“ o nečemu, veoma podseća na „mišljenje“ da se jedna baza dobro kombinuje sa onom drugom, mada svi hemijski nalazi ukazuju na suprotno, ili na „mišljenje“ da je koren iz 4 u stvari 1.

U ovom tekstu ću se pozabaviti nekim aspektima ovog fenomena iz perspektive samih otetih, pri čemu će oni biti ilustrovani autentičnim iskustvima, uz napomenu da ovi izolovani primeri nisu usamljeni, već da u obimnoj abdukcijskoj literaturi postoje čitave serije nezavisnih izvešataja koji sadrže te iste elemente.

Važno je naglasiti da ne podrazumevaju sve otmice „privremeno odvođenje“. Mnoge su trajne i veliki deo nestale dece i nestalih osoba spada u ovu kategoriju. Ovo je oblast koja zahteva posebno, dodatno istraživanje, ali u ovom konkretnom tekstu ću se pozabaviti samo klasičnim abdukcijama, koje obuhvataju odvođenje otetog u abdukcijsko okruženje, određene zahvate i njegovo vraćanje. Termin će u tekstu biti upotrebljen samo u tom značenju.

Mnogi dostupni dokazi ukazuju na to da fizičke otmice apsolutno ne bi trebalo isključiti, međutim, većina klasičnih abdukcija ne podrazumeva operacije na fizičkom telu, niti njegovo otimanje. Astralno telo, uzorak duše, naš eterični dvojnik – kako se to sve naziva – je ono na čemu se vrše zahvati.

Opisujući ovaj proces, jedna od žena iz knjige „Oteti“ kaže:
Stvar karakteristična za moje NLO-snove je bio intenzivan osećaj „Hej, pa ovo je realno, ovo se stvarno događa“. Tipično je da izađem iz kuće i vidim NLO ili više NLO-a na nebu. Oni sleću ili kruže iznad mene. Ovaj put je bilo drugačije, jer sam u trenutku, kada je nastupio osećaj vrtoglavice zbog spiralnog uspinjanja (opisan tokom prethodnog događaja), bila svesna da se nalazim u svom krevetu i da sam povučena i usisana u NLO. Mislim da je moj um bio isisan iz mog tela.“ (Oteti, Poli).

Tako se i ova kosmička utakmica ne vodi za biohemijske proizvode u našem telu – mada se i oni koriste – već za ono što zvanično takođe ne postoji: naše duše. Manje se odvija na fizičkom planu – mada na njemu možemo primetiti efekte ovog delovanja - već na mentalnom i metafizičkom, koji niti poznajemo, niti njime na bilo koji način vladamo. Imamo posla sa bićima koja poznaju našu psihologiju i našu unutrašnju anatomiju mnogo bolje od nas samih. Međutim, možda nam upravo iznalaženje kreativnih odgovora na ovaj pritisak može omogućiti veću prisutnost na tom planu i bolje poznavanje sebe.

I kao što je srednjovekovno istraživanje ljudske anatomije i kasnije mikroorganizama, koji žive u našem okruženju i našem telu, pružilo tačniji sliku o čoveku i omogućilo mu da se bolje zaštiti, tako i istraživanje naše energetske strukture, našeg mentalnog aparata i mentalnog, metafizičkog plana, čiji smo deo, može tu sliku proširiti i pomoći nam da njime ovladamo.

Tvrdnje, kako ispitivanje ove oblasti širi strah i negativnost, ili predstavlja odraz fantazija, je podjednako bazirana na predrasudama kao i tvrdnje srednjovekovne crkve da je proučavanje ljudske anatomije greh protiv boga ili se mogu uporediti sa izjavom da će proučavanje mikroorganizama raširiti negativnost i strah među populacijom.

Međutim, zbog učestalosti ovakvih tvrdnji je verovatno važno još jednom naglasiti da svrha ovakvih tekstova nije zastrašivanje ili obesrhrabrivanje. Njihov cilj je da ljudima, koji se suočavaju sa ovim fenomenom, pomognu da lakše verifikuju svoja iskustva, izađu iz začaranog kruga izolacije i efikasnije se suoče sa njime. Na žalost, sklonost javnosti da ove aspekte naše stvarnosti gura pod tepih i iznošenje sličnih iskustava znalački proglašava za maštarije, čine situaciju, u kojoj se nalaze žrtve abdukcija, još mnogostruko težom, gura ih u izolaciju i čini još podložnijim. Svrha je zbog toga takođe upoznavanje sa osnovnim elementima ove pojave, da bi se razmislilo na koji način joj možemo pristupiti i eventualno pomoći ljudima, koji su njome pogođeni. Kao i uvek, izazov predstavlja i priliku za rast.

Svesna sećanja
Pitanje svesnih sećanja bi moglo da podeli široku i raznovrsnu populaciju otetih na dve velike grupe: one koji imaju svesna sećanja na neobične događaje, susrete sa vanzemaljskim bićima i neobične lucidne snove, i one kod kojih bilo kakva svesna sećanja izostaju.

Kod druge grupe do uvida u doživljena iskustva može doći sasvim slučajno, na primer, podvrgavanjem regresivnoj hipnozi iz sasvim drugačijih pobuda, tokom koje isplivaju neočekivana iskustva abdukcija, a da pre toga nikakva svesna sećanja nisu ukazivala na njih. Ipak, naknadna analiza će po pravilu pokazati pojavu karakterističnih sekundarnih simptoma koji prate ovaj fenomen i uglavnom ostaju neprimećeni.

Druga grupa pokazuje izuzetno šarolik milje iskustvenih obrazaca. To su sećanja kako na stvarne događaje, tako i na neobične lucidne snove, sećanja na susrete, komunikaciju, telepatsko prenošenje poruka i čitavu seriju „neobičnih događaja“. Svesna sećanja pokazuju takvu dinamiku, da bi ih na osnovu analize njih samih, uz pretpostavku da ona odslikavaju ono što se zaista događa, bilo teško složiti u bilo kakvu koherentnu sliku.

Na pitanje zašto se svesna sećanja nekada javljaju i da li je reč o spontanom proboju memorije na površinu ili o njihovoj namernoj indukciji bi odgovor mogla da pruži njihova analiza na pozadini do sada sakupljenih činjenica o ovom fenomenu.

Svesna sećanja se neretko odnose na harmonične susrete sa vanzemaljskim bićima, tokom kojih se često javljaju i religijske figure, već prema verskoj orijentaciji otetog, drage umrle osobe, a vanzemaljci predstavljaju kao blagonaklona bića. Međutim, simptomi post-traumatskog stresa, emocionalna nestabilnost, anksioznost, smetnje u spavanju, depresija i druge psihičke i fizičke promene (biće opisane detaljnije u II delu), koje po pravilu prate kontinuirano iskustvo otmica, ukazuju na to da nije reč o harmoničnom događaju. Podvrgavanje regresivnoj hipnozi pruža po pravilu potpuno drugačiju sliku.

Na osnovu toga se teško može pretpostaviti da je reč o spontanom probijanju „memorije“, jer ta sećanja, koja se navodno probijaju, jednostavno ne odgovaraju onome što se zaista događa. Mnogo pre bi se moglo pretpostaviti da je dokazni materijal o postojanju abdukcija već prilično narastao i da ga je u trenutku, kada ga više nije moguće delotvorno sakriti, potrebno predstaviti u drugom svetlu, koje više pogoduje vanzemaljskoj agendi. Scenariji virtuelne stvarnosti i paravan-memorija, ispod kojih se pomalja potpuno drugačija slika, govore u prilog ove teze.

Zbog toga, kada je reč o svesnim sećanjima, možda uvid u sekundarne simptome, izgubljeno vreme, modrice prilikom buđenja, karakterističnu paralizu i ostale prepoznatljive elemente može pružiti čvršći i pouzdaniji temelj za istraživanje ovog fenomena od primarnih simptoma, koji obuhvataju sećanje na same susrete i ono što se događa tokom njih.

U nastavku ću navesti nekoliko karakterističnih i prepoznatljivih elemenata, koji su se javili u okviru jedne prepiske tokom samo nekoliko razmenjenih poruka. Prepiska neće biti objavljena zbog zaštite privatnosti.

1. Serija tzv. neobičnih događaja, praćena vizijama, viđenjima neobičnih bića i slično u kojoj je teško prepoznati bilo kakav jasan obrazac – kao tzv. gornji sloj iskustva.
2. Sećanja na lucidne/budne snove sa karakterističnim (mada uvek jedinstvenim) tzv. abdukcijskim scenarijom uz snažan osećaj potpune realnosti.
3. Vanzemaljski kontakt tokom tih „snova“.
4. Telepatska komunikacija sa ovim bićima.
5. Kontakt od ranog detinjstva, ovde, kao i veoma često, poznat iz razgovora sa drugim članovima porodice.
6. Telepatska komunikacija u budnom stanju od ranog doba.
7. Buđenje sa modricama za koje nema objašnjenja.
8. Viđenje neobičnih svetala, neobične promene svetla i senke.
9. Buđenje u okrenutom položaju. (takođe: odeća u neredu, okrenuta spavaćica i sl.).
10. Karakteristično zujanje u uhu. U ovom slučaju je uticanje na misli jasno prepoznato.
11. Uspostavljanje „poverenja“ tokom kontakta, takozvana trankvilizacija,
12. Povećanje psi-sposobnosti uz istovremenu emocionalnu ranjivost (ovaj element je često praćen sećanjima na budne snove sa specifičnom obukom).
13. Pokušaj instaliranja „misije“ (koji na žalost ponekad uspeva):
14. Takozvana „žetva emocionalne energije“ tokom iskustava,
15. Srozavanje slike o sebi, indukovanje slike o sopstvenoj negativnosti.

Ovo je samo mali deo elemenata koji se kao crvena nit provlače kroz stotine drugih izveštaje, kada se razgrne prvi sloj zbrke nerazumljivih iskustava. Međutim, nezavisno od brojnih zajedničkih detalja, svako od ovih iskustava je apsolutno jedinstveno i svaka će se osoba suočiti sa njim u skladu sa svojim ličnim karakteristikama i snagom volje.

Po mom mišljenju, postoji još jedna funkcija svesnih sećanja. Ona po pravilu obuhvataju neobične događaje, viđenja neobičnih bića i iskustva telepatske komunikacije. U pokušaju da podeli ova iskustva sa okolinom, oteti će gotovo sigurno naići na nevericu, proglašavanje ovih iskustava za bolesne maštarije i fantazije i izolaciju od okoline. Takođe, na osnovu mojih saznanja kao veoma zainteresovanog laika, šizofrenija je do skoro pre svega podrazumevala disocijaciju ličnosti. Sadašnji set simptoma i dijagnoza šizofrenije je svela ovo oboljenje na sklonost fantazijama (http://www.cpe.org.yu/). Možda nije slučajno da se ovaj opis uz sugestiju da je reč o teškom psihičkom oboljenju, koji povezujemo sa nazivom šizofrenija, u velikoj meri poklapa sa situacijom u kojoj se nalaze žrtve abdukcija.

Ovakva interakcija sa okolinom žrtvu abdukcija dovodi do toga da se oseti odbačenom i izolovanom, što je po pravilu čini još izloženijom i podložnijom uticaju. Pribegavanje takozvanim alternativnim metodama, uz savete prijatelja i poznanika, koji bilo kakvo znanje o metafizičkoj ravni zamenjuju čvrstim poverenjem u svoja proizvoljno stečena uverenja, po pravilu vode do još veće izloženosti.

Naredni citat ilustruje ovaj osećaj izolovanosti, karakterističan za iskustvo abdukcija:

Džim je otišao u hotel, nadajući se da će pobeći. U 3 ujutru se probudio i video priviđenje u sobi. Skočio je iz kreveta, zgrabio svoju torbu, izjurio iz hotela i otišao u drugi, gde je uzeo sobu „bez prozora“. Zatim je čuo pištavi zvuk. „Zar ne postoji mesto gde bi se mogao sakriti?“ – molio se.

Oslabio je. Prestao je da se kupa i brije. Počeo je da pije. Rekao je nekolicini prijatelja. Oni su mislili da ima mentalnih problema.”
(…)
“Džim je tako shvatio da nema bega od abdukcija. I da nema nikoga sa kime bi o tome mogao da razgovara. Shvatio je da ga neka sila kontroliše, prodirući do najdubljih pora njegovog života. On je izolovan i uhvaćen.

1985. žrtva otmica Ida Kannenberg je pisala o funkciji izolacije u „inicijaciji“ otetih. „Odvajanje od drugih ljudi čini otete još ranjivijim i podložnijim uticaju.“ – piše Ida. – „Putem intenzivnih kontakata istovremeno postajete emocionalno zavisni od svojih NLO-kontakata. Sada su oni sve što imate.“
(JAR 2, Elaine Douglass, „Why the aliens don’t land on the White House lawn”).

Zbog toga sam mišljenja da svesna sećanja koja prate ovaj fenomen po pravilu (uz izuzetke, koji se takođe moraju uzeti u obzir) samo delimično predstavljaju probijanje potisnute memorije. Preostali deo čini indukovana memorija, bilo da je reč o sećanjima na sam susret, ili o serijama neobičnih događaja, čudnih lucidnih snova, astralnih doživljaja i slično. U prvom slučaju namera je verovatno servirati lažne informacije istraživačima abdukcija i javnosti, u drugom slučaju, reč je verovatno o tome da se 1. žrtva abdukcija u još većoj meri izoluje od okoline i učini ranjivijom i 2. da se ovaj fenomen okruži maglom, koja će ga predstaviti kao predmet fantazija fanatika i osoba bujne mašte.

Iako svesna sećanja obuhvataju mešavinu delića istinskih događaja i indukovane memorije, posebno je važno naglasiti da se ljudi, koji dele ova iskustva, suočavaju sa jednim potpuno realnim fenomenom, koji duboko zadire u njihove živote, i u kome je samo veoma teško odvojiti stvarnost od indukovane iluzije.

U predgovoru za „Taken“ Karla Tarner kaže:
Povremena svedočanstva o NLO-ima, epizode sa izgubljenim vremenom, svesni susreti, scenariji virtuelne realnosti su kao neispisani putokazi na putovanju koje je za otete trajno i usmereno u nepoznatom pravcu. Mnogo preciznije, to je kao svetlo koje se javlja u tami i za koje verujemo da će obasjati ovu zagonetku i dovesti do njenog razumevanja. Međutim, umesto toga, ovo nas svetlo ili zaslepljuje, tako da ne možemo videti njegov izvor, ili baca neobične senke čija nas varljiva pojava i obmanjujući pokreti lako mogu zbuniti i dezorijentisati.

Niko to ne zna bolje od otetih. Istražitelji, koji nemaju lično iskustvo, mogu saslušati izveštaje otetih i onda procenjivati verodostojnost. Da li je osoba lagala? Da li je to bio realan događaj ili se odigrao na mentalnom nivou? Koji deo sećanja je realan a koji je iluzija? Ali neko sa sopstvenim iskustvom abdukcija razume veoma dobro da i jedno i drugo može biti istinito, i realno i mentalno, i realno i iluzija. Vanzemaljci su u stanju da bilo intelektualnim, psihičkim ili tehnološkim sredstvima kreiraju bilo kakvu percepciju i samim tim iluziju za osobu koja je u njihovim rukama
“. („Oteti“).

Scenario virtuelne realnosti i paravan-memorija
Paravan-memorija podrazumeva fabrikovana sećanja koja se indukuju da bi se prikrilo ono što se zaista dešava. Istraživači abdukcija, koji su koristili regresivnu hipnozu, potvrđuju da se ova indukovana memorija javlja u nekoliko slojeva, kao kod glavice luka, obavijenih oko jezgra događaja, koji se u ogromnoj meri razlikuje od prvobitnog sećanja na abdukcijski scenario i otkriva sasvim drugačiju prirodu ovih iskustava.

Prvi slojevi paravan-memorije najčešće ukazuju na intenciju da se događaj prikrije i uklopi u normalna iskustva. Sećanja da ste na primer pogrešno skrenuli i jedno vreme vozili drugim putem, izašli iz podzemne garaže uz neodređen osećaj dezorijentisanosti, posle viđenja NLO-a se normalno vratili do svojih kola ili izašli u dvorište da vidite kakvo je vreme napolju ni na koji način ne mogu ukazati na neko neuobičajeno iskustvo. Postaju indikativni tek kada se povežu sa drugim sekundarnim simptomima u vezi sa tim događajem: uočenim vremenskim prekidom, uočenim trankvilizujućim odgovorom, sećanjem na neobične fenomene, modricama na telu za koje nema objašnjenja i slično.

Sledeći izveštaj dobro ilustruje ovaj aspekt paravan-memorije, jer postaje vidljiva praznina odnosno dupli trag sećanja, kao što je uočljiva i intencija uklapanja sećanja u svakodnevna iskustva:

Međutim, Emi mi je kasnije ispričala da se nešto ’neobično’ dogodilo tokom našeg razgovora. „Nisam ti rekla, ali me je to tada prilično uznemirilo. Sećam se da sam videla NLO-e kako lete u mom pravcu dok sam sedela ispred svog stana. Zatim su lebdeli, sporo i bez ikakvog zvuka, direktno iznad glave. Taj deo je još uvek bio veoma jasan. Shvatila sam da su to NLO-i i uzbudila se. Pozvala sam momka iz stana pored mog da dođe i vidi ih. Onda sam hodala ispod njih, direktno ispod njih, … nisam skidala pogled.

„Međutim, od trenutka kada sam došla u zadnji deo svog stana, moje sećanje je postalo zbrkano. Sve do tada sve je bilo kristalno jasno… ali od trenutka kada sam otišla u zadnji deo stana, imam dve vrste sećanja. Sećam se kako ih gledam kako polako odleću, ali se takođe sećam kako uzimam dvogled ili mali teleskop i gledam kroz njega. Nikada nisam imala dvogled, a još nisam otpakovala svoj teleskop.“
Budući da nije poznavala praksu paravan-memorije tokom abdukcija, Emi nije mogla da razume kako je moguće da ima različita sećanja u vezi sa istim vremenskim periodom. Jedna ’tračnica sećanja’ je sadržala svesne parametre događaja: viđenje NLO-a, pozivanje suseda, odlazak do zadnjeg dela stana i posmatranje letelice kako odlazi. Ono što nedostaje u ovoj ’tračnici’ je kontinuitet od trenutka kada je videla NLO direktno iznad sebe do trenutka kada ih je posmatrala kako odlaze – epizoda sa vremenskim prekidom.

’Druga tračnica’ očigledno popunjava tu vremensku prazninu. To sećanje joj govori da je u tom vremenskom periodu posmatrala NLO-e ili kroz teleskop ili dvogled, što bi značilo da se vratila u stan, otpakovala teleskop ili nabavila dvogled i vratila se napolje, gde je ponovo počelo njeno svesno sećanje. Međutim, to se očigledno nije dogodilo u realnosti, bez obzira šta se odvijalo u okviru druge ’tračnice sećanja’, jer je teleskop još uvek bio zapakovan, a dvogled nikada nije imala. Nešto drugo se odvijalo u tom vremenskom periodu što joj nije dopušteno da zapamti svesno, što je standardna operativna procedura tokom abdukcija. Ovaj događaj je bio veoma zbunjujući za Emi, kao što su bili i snovi koje je povremeno imala o tome kako se oprašta od NLO-a mašući im. U jednom od takvih snova stajala je sa sestrom u polju i mahala NLO-ima. „Kada sam se probudila u krevetu“ – ispričala je – „još uvek sam osećala hladnoću zbog boravka napolju. Ustala sam i otišla da se uverim da li su deca u krevetu, u toj meri mi je sve izgledalo realno
.“ („Oteti“, Emi).

Druga svrha, koju prvi slojevi paravan-memorije po mom mišljenju mogu da ispune, je indukcija tzv. neobičnih događaja, bizarnih vizija koje će izveštaje otetih svrstati u kategoriju bujne mašte i ličnih fantazija. Za ovaj fenomen je karakteristično da kod ispitivanja izveštaja, koji ukazuju na kontinuirana iskustva, prvo isplivava zbrka nejasnih vizija i bizarnih iskustava, koja su uvek lično obojena. Tek kada se ova zbrka donekle razgrne, počinje da se ukazuje prilično prepoznatljiv obrazac.

Ispod ovog gornjeg nanosa paravan-memorije može slediti još nekoliko slojeva, koji prikazuju različite scenarije i po pravilu imaju zaštitnu funkciju: ukoliko se prodre kroz prvi sloj, sledeći može pružiti nešto drugačiju sliku, ali i dalje takvu da daje iskrivljenu predstavu o događaju. Čini se da kako mehanizmi istraživanja napreduju, tako ih prati i unapređenje procesa dezinformacija.

U nastavku odlomak iz intervjua sa Karlom Tarner u vezi sa paravan-memorijom.

CF: Koliko tih slojeva postoji; koliko se duboko može da ide; i šta se nalazi na samom dnu?
KT: Mi smo uradili dosta istraživanja na ovom području tako da smo u stanju i da damo neke odgovore na ova pitanja. Tipično je (mada ne uvijek) da ono što prvo izađe na površinu ima veze sa svjesnim informacijama. Kada se subjekt (osoba podvrgnuta hipnozi, prim.prev.) dovede na sljedeći, dublji nivo hipnotičkog transa i kada mu sugerišemo da se koncentriše, vrlo često ćemo doći do stvari koje nisu iste kao one kojih se subjekt svjesno sjetio dok je bio na prvom nivou hipnotičkog transa. Tada počinje takozvana “faza ispipavanja”. Subjekt misli, “Ovo nije bilo istina; Osjećam da tu nešto nije bilo u redu; kad se malo više skoncentrišem na to, čini mi se da to nije ono što sam u prvom momentu mislio/la”. To je tzv. “tranzicioni nivo”. Tu može da se radi o samo par nivoa, a može da ih bude i 20 – međutim, ono što je sigurno, uvijek postoji tzv. “pokrovni nivo”, koji je poduprt jednim čvršćim temeljom. Ako se subjektima pomogne na način da programiraju svoje mentalne kompjutere kako bi probili iluziju, i da govore samo istinu u vezi onoga što percipiraju, kako Barbara često kaže: “Razbistri viziju”, onda će se oni sjetiti jednog potpuno drugačijeg doživljaja nego što je onaj kojeg su prvobitno pominjali kad su bili na prvom nivou hipnotičkog transa. Taj doživljaj nema apsolutno ništa zajedničkog sa onim kojeg su se oni svjesno sjećali. Postoje najmanje 2 nivoa, a moguće i 3
.“ (Intervju).

Scenario virtuelne realnosti je po svojoj strukturi sličan i podrazumeva kontrolu percepcije tokom trajanja iskustva. U knjizi „Maskarada anđela“ se nalazi opis jednog ovakvog scenarija, koji je potvrđen spolja. Devojka je u stanju karakteristične paralize i uz prisustvo svetleće kugle, koja je po svemu sudeći prenosila slike, imala viziju otvaranja krova i spuštanja helikoptera, dok je dvoje svedoka, koji su pokušavali da je vrate iz transa, moglo da potvrdi da se tokom tog vremena događalo nešto potpuno drugo.

Ukoliko smo donekle upoznati sa tehnologijom proizvodnje holografa i holografske prirode nekih od poznatih „čuda“ i „javljanja“ (http://www.soulwise.net/99faking.htm), mogućnost prenošenja vizija čak i na masovnom nivou ne bi trebalo da iznenadi. U slučaju njegovog korišćenja tokom abdukcija postoji priličan broj indicija da je scenario virtuelne realnosti po pravilu tesno povezan sa mentalnim sklopom otetog, da mu je prilagođen, utoliko što se nadovezuje na njegova očekivanja, na ono u šta veruje, najzad i ono od čega strahuje. Izveštaji o viđenjima religijskih figura (različitih veroispovesti) u abdukcijskom okruženju, voljenih osoba ili stereotipnih predstava o vanzemaljcima (u skladu sa određenim očekivanjima) ukazuju na mogućnost da se naš mentalni sklop skenira i proučava (više o ovome pod „implantima“) i da dobijeni nalaz predstavlja osnovu za prenošenje ovih vizija. Izveštaj jednog otetog u vezi sa ovom temom:

Osetio sam kako mi prikazuju mentalne slike.” nastavio je Džim, “Oni projektuju vizuelne slike - i to rade sa svim otetima – projektuju nešto u vašem umu. Prvo vas ispituju, vaš mentalni sklop u svim pojedinostima, da bi znali koji su vaši strahovi, šta volite, u šta verujete. Ukoliko ste tip, koji veruje u anđeoska bića koja pomažu ljudima - kada ste oteti, oni će u vašem umu projektovati da se nalazite okruženi anđeoskim bićima. Šta god to značilo. (JAR 2, Elaine Douglass, „Why the aliens don’t land on the White House lawn”).

Ovo naglašava jedan veoma važan aspekt ovog fenomena, bez koga se on zaista ne može pravilno shvatiti. Postojanje paravan-memorije i scenarija virtuelne realnosti ukazuje na činjenicu da nematerijalna inteligencija tokom abdukcije ima gotovo potpunu kontrolu nad percepcijom otetih i njihovim reakcijama. To drugim rečima znači da se prilikom proučavanja ovog fenomena moramo suočiti sa činjenicom da su mnogi od podataka, koji dolaze do nas, upravo oni za koje sami otmičari žele da dođu. Međutim, ako ovo uzmemo u obzir, upravo nam analiza tih podataka, koji dolaze do nas, možda može reći nešto više o samoj agendi i njenim ciljevima.

Blokovi
Paravan-memorija je često povezana sa nekom vrstom zaštite, koja veoma otežava njeno probijanje i prodiranje do dubljih i autentičnih delova sećanja. Drugi način „zaštite“ je hipnotička komanda protiv iznošenja podataka. Nešto duži izvod iz jedne hipnotičke seanse ilustruje ovaj aspekt, koji se javlja u velikom broju izveštaja sa hipnotičkih seansi:

Tokom hipnotičke seanse Emi je u spavaćoj sobi mogla da vidi dvojicu njih kako telepatski komuniciraju i osećala je istu srodnost sa entitetom. Kada je Barbara upitala zašto su Sivi bili tamo, Emi je odgovorila: „Ja to ne treba da znam.“

„Pitaj šta možeš da znaš.“ – predložila je Barbara.

„Rekao je da će se tokom sledeće decenije očekivati da ljudi misle isto.“ – rekla je – „Biće podučavani da misle isto kao i oni. Jednostavnije je za njih.“

Proširivši ono što joj je rečeno, Emi je rekla da će vanzemaljci, koji vrše abdukcije, u sledećoj deceniji sprovesti program u okviru koga će „ljudi biti podučavani da misle isto“. Žalosni deo je da će svako misliti da je to normalno i da je to njegova ideja. Čak će im se i sopstvena ’individualnost’ činiti realna, ali to neće biti tako u stvarnosti. On i drugi vanzemaljci pokušavaju da to spreče. To već traje dugo vremena.“

Pod hipnozom Emi je pokušavala da objasni tu informaciju i odjednom rekla: „Rekao mi je da se setim pravila. Pokušavam. I on pokušava da mi pomogne da se setim. Izlazak iz programa će rezultirati oštećenjem sinapse. Tako je teško, bez reči, rečima.“

„O čemu se tu radilo?“ – pitala je Barbara.

„Čini ono što znaš da činiš“ ponovila je Emi mehanički pravila Sivih, „budi čovek, budi ono što jesi. Pravilo broj dva, Bez sećanja, pravilo broj dva.

Ta pravila su joj bila data veoma rano u njenim iskustvima sa neidentifikovanim entitetima i uvek su uključivala i program koji ju je sprečavao da govori o tim događajima. Jedna beleška napravljena u dnevniku u uzrastu od sedamnaest godina se odnosi na ta pravila. „Ne smem da ponovim prethodnu grešku.“ Emi je rekla da je greška koju nije trebalo da ponovi bila razgovor sa majkom o tim iskustvima.

Prvi put kada je kao odrasla osoba pokušala da to kaže nekom drugom, spoljno ometanje ju je sprečilo u tome, kao što to pokazuje beleška u dnevniku od 16. decembra 1992. „Pisala sam pismo dečku te noći“ – zabeležila je – „i slušala radio. Kada sam počela da pišem o razlici između toga šta srce oseća i šta um zna (lekcija primljena od Savete), radio je počeo da emituje sve moguće tonove, podnošljive i nepodnošljive za uho. Nešto sam nameravala da kažem u pismu. Ne mogu da se setim šta sam htela da kažem“. Ta buka je obuhvatala „glasove, jednozvučne, na nekom (stranom) jeziku.“

Pod hipnozom Emi je stalno imala teškoće da govori o tim događajima i često je pominjala pravilo protiv „saopštavanja“. Kada je Barbara kasnije pokušala da razgovara o ugrađenim blokovima, Emi je bila sumnjičava i nije mogla da prihvati ideju da bi Savet programirao takvu inhibiciju. Tako je bilo dok nije pregledala stare dnevnike i pronašla belešku, koja je sledila posle beleške o „ne saopštavanju“, o tome da je konačno došla do dokaza o kontroli uma
.“ („Oteti“, Emi).

Postojanje paravan-memorije i mogućnost kontrole percepcije i sa time povezana kontrola ulaznih podataka ukazuje na neophodnost jednog nelinearnog pristupa ovom fenomenu i na potrebu da se ulazni podaci ne uzimaju kao nešto što ga direktno osvetljava, već pre kao indikatori, koji na njega mogu da bace svetlo sa strane i omoguće uvide tek putem uklapanja delova u nešto širu sliku.

Kontrola emocija i trankvilizujući odgovori
Brojni izveštaji ukazuju na činjenicu da tokom ove vrste iskustva ne samo da se može kontrolisati percepcija, već i mentalni/emocionalni odgovor otetog na doživljaj. Kontrola mentalnih odgovora i induciranje pozitivnih emocija kao odgovora na često traumatična iskustva je jedan od veoma karakterističnih elemenata ovog fenomena i verovatno jedan od prevashodnih razloga za rasprostranjene priče o našoj kosmičkoj braći i vanzemaljcima koji pomažu spiritualnu evoluciju ljudi.

Govoreći o ovom poznatom aspektu fenomena abdukcija, jedna od žena iz knjige „Oteti“ kaže:

"Intelektualno, mogu reći, ’Oni su tu da bi uspostavili kontrolu, ne verujte im.“ – priznala je Poli – „ali emocionalno, duboko u svom umu ja nekima od njih verujem više nego bilo čemu u Univerzumu. I morala sam da se korak po korak suočim sa dokazima da oni izazivaju ova osećanja u meni zbog svojih ciljeva, da bi ostvarili svoj program, ne zbog mog dobra. Dubina mog poverenja je mnogo više zastrašujuća od dubine mog straha.“ („Oteti“, Poli).

Mislim da je veoma važno shvatiti ovu tačku u svim njenim implikacijama. Mi većinu svojih emocija posmatramo kao potpuno autentične i teško bismo prihvatili da bi priroda naših emocija ikako mogla biti drugačija. Međutim, u slučaju abdukcija čitave serije izveštaja pokazuju da se iskrivljena slika o vanzemaljskim otmicama ne postiže samo kreiranjem određenih doživljaja putem prenošenja vizija, uz koje sledi određena mentalna/emocionalna reakcija, već i da direktno veštačko izazivanje željenog i često neprirodnog emocionalnog odgovora ne samo da je moguće, već spada u potpuno standardnu proceduru.

Još dva izveštaja, koji ilustruju ovaj aspekt abdukcija:

Sećam se jednog (Mrkog) kako me gleda u oči“ – opisala je jedan od susreta – „i čini da osetim strahovitu ljubav sa njegove strane. Stavila sam ruke na njegovo lice i rekla ’Šteta što nije stvarno, zar ne?’ misleći na osećaj ljubavi koji je projektovao u moju dušu.“

Uprkos pokušajima vanzemaljaca da izazovu utisak brižnog odnosa, ona je i dalje patila od iste anksioznosti o kojoj izveštavaju i drugi oteti. „Kada kažem da sam se osećala zaštitnički prema tim malim stvorenjima“ – potvrdila je – „verujte da je to osećaj koji su oni indukovali. Toga sam bila svesna tokom preostalog vremena i noću strepela od odlaska u krevet
.“ („Oteti“, Anita).

***
Oni očigledno mogu čak učiniti da osetite ekstazu. Sećam se da m ije jednom prilikom, dok sam bio u kupatilu, prišla moja savetnica (nordijska žena prim.prev.) i upitala da li želim da osetim bezuslovnu ljubav za trenutak?

Rekao sam huh? (ne znajući šta će uraditi).

Rekla je da ako želim da osetim bezuslovnu ljubav, ona će je isprobati na meni za trenutak.

Rekao sam, naravno (ne shvatajući sasvim na šta misli).

I tada, iznenada, za samo nekoliko sekundi, osetio sam silovitu i čudesnu emocionalnu reakciju apsolutne ljubavi. A onda je izbledela isto tako brzo kako je i došla. Bio sam zapanjen.

***
Šta sam naučio iz ovoga?

Ti ET-i (Extra-Terrestrial Intelligences) mogu učiniti da osećate, vidite, doživljavate i mislite različitim intenzitetom.

Oni mogu da kontrolišu misli u vašem umu i misli drugih. Da li verujete u njih ne igra nikakvu ulogu. Za njih je to lako kao za vas da podignete papirić sa poda.

Dakle, da, postoje kontaktirani/oteti koji misle da ih niko ne može vući za nos i učiniti da vide i dožive stvari koje jednostavno nisu istinite. Korišćenje različitih metoda da ih se uveri u suprotno je veoma uznemirujuće, ali istinito.“
(forum Open Mind).

Ako ovaj element razmotrimo iz perspektive same vanzemaljske agende, indukcija „pozitivnih emocija“ ukazuje na potrebu da se fenomen predstavi u pozitivnom svetlu, verovatno u trenutku kada se više ne može efikasno sakriti. To bi sa druge strane značilo da je za stranu, koja sprovodi svoju agendu, od velike važnosti da svoje aktivnosti ili dobro prikrije ili ih predstavi kao dobronamerne. Međutim, kao što je već rečeno, post-traumatski simptomi, koji prate iskustva abdukcija, emocionalna nestabilnost, anksioznost, problemi sa spavanjem, strah, nemir, depresija, nesigurnost, kao i brojni fizički problemi, koji se često javljaju kod ljudi, koji su kontinuirano izloženi ovom fenomenu, ukazuju na činjenicu da niti je reč o harmonočnim događajima, niti su emocionalni odgovori bili adekvatni situaciji.

Opet, taj veliki trud oko prikrivanja ili kreiranja prihvatljive slike sigurno ne bi bio neophodan da su ljudska bića istinski bespomoćna i izložena ovom nasilju bez mogućnosti da steknu odgovarajuća znanja kako bi se od njega odbranila. Prema mom najdubljem uverenju svesnost oslobođena straha zaista pruža ogromnu zaštitu.

Dodatni aspekt indukcije emocija i trankvilizujućih odgovora predstavljaju oni koji neposredno prethode iskustvu. U vezi sa izazivanjem trankvilizujućeg odgovora na početku kontakta u izveštajima se pominje prepoznavanje uticaja na misli i promena obrasca mišljenja, „priljubljeno lice“ – kontrola očima, davanje elektro-šoka, razni načini uspostavljanja poverenja i slično.

Mislim da su Sivi indukovali strah u mene putem neke vrste hipnoze. To je slično situaciji, kada gledam duboko u oči velikog momka (odnosi se na vođu, prim.prev.), samo na inč od mene, i osećaj spokoja, mira i zadovoljstva se odmah proširi mojim telom. Ova „relaksirajuća“ hipnoza se događala svaki put kada sam bio otet.” (JAR 1, Bill Foster”).

Sa druge strane, ne mora postojati nikakvo svesno sećanje na bilo kakav događaj, koji prethodi promeni mentalnih obrazaca. Međutim, tačno prepoznavanje trankvilizujućeg odgovora u situacijama koje sadrže druge karakteristične elemente – pogotovo ukoliko postoji kontinuirano iskustvo abdukcija – dosta pouzdano ukazuje na kontakt.

Prvi događaj se odigrao tokom noći, kada ju je nešto probudilo. „Pogledavši okolo“ – sećala se – „videla sam višebojni trougao koji se kretao prema zidu.“ Mogla je da vidi da objekat u sredini ima uređaj ili napravu unutar koje su kružile ružičasta, narandžasta i druge boje.

Njena reakcija na ovaj neobičan prizor je tipičan odgovor otetih u ovakvim situacijama koji se javlja u velikom broju izveštaja. Umesto da reaguje čuđenjem, radoznalošću, ili čak zapanjenošću, kao što bi reagovala osoba, čiji um nije kontrolisan, njen odgovor je bio potpuno pasivan.

„Pomislila sam, ’Mandala, kako je lepa.’ i odmah zatim ponovo zaspala.“ Ovo je očigledno programiran odgovor, koji pominju i drugi oteti, i dokazano je da veoma često prethodi susretu. Međutim, ukoliko se još nešto te noći i dogodilo sa Anitom, ona se toga nije sećala. Niti događaja u budnom stanju svesti, niti snova
.“ („Oteti“, Anita).

Pojava nagle pospanosti i umora, potreba da se malo „prilegne“ u vreme, koje nije uobičajeno, neobjašnjiva potreba da se na trenutak parkira automobil pored puta i slično, su neki od pojavnih oblika ove vrste trankvilizujućih odgovora. Ovaj tip kontrole mentalnih/emocionalnih odgovora nije lako prepoznati, jer se po pravilu – na sličan način kao i neki vidovi paravan-memorije – uklapaju u svakodnevna iskustva, često ne otkrivajući nikakve neobične prateće događaje. Na njih mogu da ukažu samo sekundarni simptomi i poznavanje fenomena.

Lucidni snovi sa karakterističnim abdukcijskim scenariom, vremenski prekidi, vizije, telepatska komunikacija, vantelesna iskustva, neobjašnjive modrice i ostali upadljivi indikatori ovog fenomena su nesumnjivo važni, ali po mom mišljenju ovakvi detalji, koji bi bez komparativnog upoređivanja velikog broja izveštaja, promakli pažnji, zaslužuju poseban osvrt. Jedan kratak odlomak, koji opisuje teško uočljiv programiran odgovor:

Sekundu kasnije moje veselje je nestalo zajedno sa letelicom i umesto da uđem da bih pozvala Kesija, jednostavno sam nastavila da šetam. Po povratku, ispričala sam mu o NLO-u i kako nisam imala vremena da ga obavestim pre nego što je letelica nestala. Moje prirodno uzbuđenje i radoznalost su bili veštački potisnuti u tolikoj meri da čak nisam zabeležila viđenje NLO-a u dnevniku. U stvari, jednostavno sam ga potisnula iz sećanja tokom gotovo dve nedelje, pre nego što sam se iznenada setila. Pošto sam ovakvu reakciju doživela nekoliko puta, sada sam uverena da je indukovana spolja i da ukazuje na veoma realan kontakt.

Da je taj izveštaj o viđenju NLO-a došao od nekog drugog, prepoznala bih trankvilizujući odgovor, ali mnogo je teže analizirati samog sebe, nego nekog drugog
.“ („Oteti“, Karla).

Zašto je ovakva vrsta kontrole mentalnih/emocionalnih odgovora potrebna? Pored svih ostalih razloga rekla bih možda i zbog toga što naš um – čije pominjanje new age zajednica ne voli preterano - uz sva svoja ograničenja, ima sasvim pristojne sposobnosti da proceni da li je nešto logično ili ne, neuobičajeno ili ne i da traga za odgovorima na te neuobičajene događaje ili ih barem zapamti. Ako se vratimo na primer sa duplim tračnicama sećanja, možemo videti da zaista nije teško utvrditi da „nešto nije u redu“. Postoje dva sećanja na isti događaj i postoji sećanje na gledanje iz teleskopa, koga nije bilo. Možda će paravan-memorija trenutno biti efikasna i pružiti drugačiju sliku događaja, međutim, ovakve „praznine“ će postati vidljive i izazvati pitanja. Trankvilizujući odgovor, odnosno kontrola mentalnih/emocionalnih odgovora tokom iskustva, privremeno suspenzuje naš instrument procene i efikasno potiskuje pitanja na nelogičnosti tokom trajanja iskustva, smeštajući ga time u red svakodnevnih događaja, čije pamćenje naš mentalni aparat ne smatra neophodnim.

Međutim, kao što je vidljivo iz primera, preispitivanje detalja i uočavanje „nelogičnosti“ je posle naknadnog izvlačenja sećanja na površinu potpuno moguće.

Jedan lični primer sa pratećim vremenskim prekidom mi je prilično razjasnio ovaj obrazac.

Na povratku kući kolima sam naime izgubila sat i po i toga postala svesna tek sledećeg dana. Reč je o poznatoj deonici, koju sam na putu tamo prešla za manje od sata, dok mi je za povratak trebalo sat i po duže, a da sam pri tome vozila istom brzinom, nigde nisam stajala i da jednostavno nije bilo prostora za to izgubljeno vreme. Na putu me je uhvatila nagla pospanost i mikro san, prvi put u životu sam zaspala za volanom. Tek sledećeg dana, dok sam kroz neku vrstu rekapitulacije premotavala film od prethodnog dana sa svim pratećim detaljima, odjednom sam uočila prazninu. Proverila sam vreme polaska još jednom kod drugih, koji su bili sa mnom – sve se poklapalo, ali sat i po vremena je nestalo.

Još više od neobičnog izgubljenog vremena pažnju su mi privukle sopstvene reakcije, jer mi te večeri nije bilo ni najmanje neobično da sam izgubila sa i po. Naknadno sam se potpuno jasno setila da sam nekoliko puta pogledala na sat u kolima, videla da je kasno, da sam pogledala na sat po povratku kući, videla da je sat i po kasnije nego što bi trebalo da bude i da mi tada u toj činjenici apsolutno ništa nije izgledalo čudno.

Ova reakcija ukazuje na kontrolisani mentalni odgovor tokom trajanja iskustva, na promenjeno stanje svesti, jer da nije tako, uočila bih gubitak vremena još iste večeri. Međutim, kontrolisan odgovor je uslovio programiranu/trankvilizujuću reakciju na neobično iskustvo dok se ono događalo i istovremeno veoma efikasno potisnuo sećanje na njega. Kao da se funkcija našeg uma „smeštanja pod ostalo“, „guranja u recycle bin kao nebitno“, da bi se oslobodio radni prostor, proširuje i na događaje, koji bi svojom neobičnošću uobičajeno skrenuli našu pažnju na sebe. Da sledećeg dana nisam premotavala film, ovaj događaj bi prekrio zaborav, jednostavno ne bih ni znala da je vreme bilo izgubljeno.

Verujem da ova vrsta iskustva može pružiti zanimljive uvide u funkcionisanje našeg mentalnog aparata i kompleksnu isprepletanost naših emocionalnih i racionalnih odgovora.

Međutim, po mom mišljenju upravo ovakva iskustva ukazuju da kao vrsta zaista nismo bespomoćni i da je kontrolisanje odgovora verovatno moguće samo u jednom ograničenom obimu. Za proširenje ovakvog uticaja, tokom vremena kada on možda nije moguć na direktan način, se upravo koristi odvraćanje pažnje i fokusa svesti sa njih.

***
Prevladavanje psihološkog straha, koga čine zabrinutost, uznemirenost, anksioznost, bojazan, panika, paranoja, i koji predstavlja deo socijalnog programiranja, će žrtvi abdukcija u velikoj meri olakšati prevladavanje ovog fenomena i omogućiti da se sa njime suoči na neuporedivo efikasniji način, umanjiti njenu izloženost i podložnost uticaju. Kako navodi Tom Montalk, „maksimalna doza svesnosti uz minimalnu dozu paranoje je recept za uspešno suočavanje sa iskustvima abdukcije“.

Međutim, koliko god je istinski važno izbeći podložnost psihološkom strahu, toliko je i bitno ne pomešati smirenu reakciju sa trankvilizujućim odgovorom.

Za razliku od socijalno programiranih emocija, u nama postoje i prirodne funkcije očuvanja integriteta. Kada se nađemo u istinski opasnim situacijama, informacija o ugroženosti ne odlazi do velikog mozga na potpunu obradu, već do limbičnog mozga, gde se donose jednostavne odluke i mišićima šalju naredbe da brzo deluju. To možemo i sami primetiti: gubitak kontrole nad kolima na ledu i nas uobičajeni, proizvoljni misaoni tok se prekida, reakcije su brze i precizne, jednostavno delujemo.

Dejstvo, koje izazivanje trankvilizujuće reakcije ima na psihu čoveka, se može uporediti sa reakcijom nekoga ko, izgubivši kontrolu nad vozilom na zaleđenom putu iznad provalije, počinje da razmišlja o sutrašnjem odlasku na posao, umesto da pokuša da uspostavi kontrolu nad vozilom.

Prirodna funkcija očuvanja integriteta je vezana za percepciju u sadašnjem trenutku. Psihološki strah praktično zloupotrebljava ovu prirodnu funkciju, povezujući je sa nametnutim društvenim vrednostima (briga za status, položaj, posao, uvažavanje, osećaj društvene ostvarenosti itd.) i proizvodi stanje permanentog straha i brige. U slučaju trankvilizujućih odgovora reakcija je neprirodno pasivna. Zajedničko psihološkom strahu i ovom programiranom odgovoru je da reakcije ne potiču iz direktne percepcije situacije i prisutnosti u sadašnjem trenutku, već predstavljaju projekciju psihološkog Ja na budućnost ili prošlost. I to istovremeno može biti ključ za razlučivanje (poželjne) smirene reakcije od trankvilizujućeg odgovora.

Postoje iskustva, koja ukazuju da je ipak moguće probuditi se i da je možda moguće promeniti obrazac ovih iskustava. Možda bića, sa kojima se suočavamo nisu moćnija od nas, već samo poseduju znanje o nekim elementima stvarnosti koje nama nedostaje. Ako se igra odigrava na metafizičkom, mentalnom planu, onda svesnost, volja, prisutnost, znanje možda predstavljaju neku vrstu ključeva.

Duša se izvuče iz tijela uz pomoć vorteksnog “vučnog” snopa a onda se dimenzionalno prebaci gore, gdje je otimači skeniraju i manipulišu na razne načine, prije nego što je vrate natrag u tijelo. Žrtva otmice je rijetko kad svjesna bilo čega od svega toga, osim ukoliko se slučajno ne probudi za vrijeme otmice; u tom slučaju je moguće korištenjem vlastite volje pružiti otpor, odnosno, savladati onaj vorteksni snop, vratiti se natrag u svoje tijelo i probuditi, te tako i spriječiti otmicu. (Montalk Priroda vanzemaljskih dezinformacija).

Naredni izveštaji po svemu sudeći predstavljaju slične primere sprečavanja otmice. Posebno je interesantno uočiti pokušaj izazivanja umirujućeg odgovora u drugom izveštaju.

27. mart 1993. Mučan osećaj, kao da sam imala noćnu moru, prevrtala se i okretala, a zatim je nastupio osećaj paralizovanosti. Osećala sam potrebu da vičem i pružim otpor i viknula sam ’Ne’ nekoliko puta. Pokušavajući da probudim Nila, ščepala sam ga. Silom sam podizana iz kreveta, ali sam se otimala i prekinula to na neki način. Kada sam pogledala po sobi, videla sam crvenkasto-narandžasto svetlo u kući, koje se zatim pomerilo u stranu i izgledalo belo. Bilo je oko 1:00 i 1:20 noću.“ („Oteti“, Liza).

Legla sam negdje oko pola 3 i barem pola sata sam se vrtila u krevetu i nisam mogla zaspati. Kad sam napokon zaspala pocela sam sanjati. Oko mene je bila hrpa ljudi, odjednom me je jedan decko poceo zafrkavati i pipkati i bilo mi je nesto cudno u tom snu. Sama sebi sam rekla kako mi je san cudan i kako ima previse muske energije u snu. Nikada mi se jos nije dogodilo da sam u snu postala svjesna da sanjam.

Ta spoznaja me je probudila. Otvorila sam oci ali se nisam mogla pomaknuti. Vidjela sam svoju sobu, pogledala kroz prozor i bila sam budna 100 % !!! U jednom trenutku cula sam kako neke sicusne noge tapkaju po krevetu i trce prema meni kao da je neki mali covjeculjak na mom krevetu. Pocela sam vikati neee neee ali glas nije izlazio iz mojih usta, moje rijeci su odzvanjale u mojoj glavi. Pokusavala sam se pomaknuti ali nije mi uspjevalo, i dalje sam vikala ali glas nije izlazio iz mene. U sebi sam pocela govoriti: u ime isusa krista makni se od mene, u ime isusa krista probudi se, te rijeci sam instinktivno izgovarala (naravno u sebi), pocela sam zamisljati kako snop svjetlost ulazi u mene samo da se obranim.

U jednom trenutku osjetila sam kako je nesto sjelo na moja leda u podrucju stomaka (lezala sam na boku), pogledala sam prema sebi ali nisam mogla puno vidjeti iz tog polozaja, kako nisam nista vidjela obuzeo me neki smirujuci osjecaj i umor i pomislila sam: sve je u redu mogu zaspati ali moj zdrav razum se odupro tom osjecaju i pomislila sam: ne nije sve u redu i nastavila govoriti u sebi isusovo ime. Za nekoliko sekundi sam se uspjela pomaknuti i uspjela sam pricati. Odmah sam pocela buditi decka koji je lezao pokraj mene.

Ispricala sam mu sto se dogodilo i nije me bio strah toga samo sam bila strasno ljuta sto netko ima muda mene dolazit napadat.

Iskusila sam astralnu projekciju i dobro znam kako ona izgleda, a ovo nije bilo ni priblizno slicno.”
(forum “galaksija”, Katrin, "Napadi tokom spavanja").

Nastaviće se.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet mar 19, 2009 10:04 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet aug 16, 2007 9:29 am
Postovi: 290
Samo napred Arja ... cekamo :shock: i zasluzujes veliki =D> za detaljno obradjivanje ove teme ...

_________________
...svega ovoga ne bi bilo da je Pera na vreme otišao u policiju...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned mar 22, 2009 5:34 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri jan 28, 2009 7:33 pm
Postovi: 224
Lokacija: Ni na nebu ni na zemlji
Nice text =D>

_________________
^_^


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon mar 30, 2009 11:38 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri maj 24, 2006 8:12 pm
Postovi: 1517
Hej, hvala!
I ja mislim da je bitna tema i već izvesno vreme razmišljam o tome da neke dosadašnje zaključke i elemente sumiram na jednom mestu. No, kako to obično biva, isplivavaju novi i tema se pokazuje i zanimljvijom a i znatno zahtevnijom, nego što mi se to činilo na početku.
Sledi naredni deo, nastavak nadam se u neko dogledno vreme :wink: :

Abdukcije II deo

Spoljni indikatori

Iako je reč o pojavi, kod koje nije uvek lako razlučiti stvarnost od indukovane iluzije, o fenomenu, sačinjenom od niti, koje je teško povezati u koherentnu sliku, na pojedincu koji sa njima ima kontinuirana iskustva abdukcije ostavljaju često veoma realan trag. Ova interakcija po pravilu duboko zadire u njegov život, menjajući navike, koncepte, utičući na socijalne i emocionalne odnose, izazivajući psihičke promene, praćena u ne malom broju slučajeva i ozbiljnim fizičkim simptomima. Ginekološke promene, uticaj na seksualno ponašanje, izazivanje trudnoće, uklanjanje fetusa, direktniji i svestan uticaj na misli i ponašanje, kao i razvoj psi-sposobnosti kod nekih će biti obrađen u jednom od narednih delova. Ovde ću se pozabaviti samo nekima od reakcija, koje se javljaju kao odgovor na ovu vrstu interakcije, kao i spoljnim indikatorima kontakta.

Na žalost, današnja zvanična psihološka zajednica je uglavnom i dalje na početku ranog srednjeg veka kada je reč o verifikovanju ovog fenomena. Na žalost, i dalje prevladava trend je da se čak i izveštavanje o njemu dijagnosticira kao neka vrsta mentalnog poremećaja, ili u najmanju ruku znak preterano bujne mašte. Kako navodi Dr. Viliam Baldvin, „Većina profesionalaca za mentalno zdravlje je skeptično prema NLO-ima i vanzemaljskim otmicama, a mnogi su i otvoreno uvredljivi prema onima, koji imaju iskustva sa njima. Ovo ukazuje na žalosnu ignorantnost u ovoj oblasti i neprofesionalni nedostatak empatije za osobe, kojima je potrebna pomoć u sortiranju i integrisanju ovakvih uznemirujućih iskustava.“

Uostalom, zamislite i sami da psihijatru ispričate kako se noću plašite da zaspite, jer su vas jedne noći vanzemaljci odveli na svoj brod i izvršili na vama određene medicinske procedure. Pitanje je, naravno, zbog čega ova priča zvuči neobičnije od drugih koje prihvatamo bez mnogo preispitivanja. Na primer one moderne bajke o zlim Arapima, koji u sinhronizovanoj akciji otimaju putničke avione, zaobilaze sve kontrole letenja i zakucavaju se u kule trgovinskog centra, koje se potom urušavaju, uz sve prateće fantastične detalje.

Za razliku od ovih senzacionalnih medijskih priča, koje su prihvaćene i pristojno uklopljene u propisanu sliku o svetu, u slučaju abdukcija broj izveštaja i izvestilaca je toliko veliki, količina informacija je u međuvremenu postala toliko obimna, dosadašnja obrada dostupnih podataka toliko detaljna, da bi činjenica, da oni očigledno nisu poznati široj, a izgleda još manje stručnoj javnosti, niti pobuđuju njeno interesovanje, u najmanju ruku morala da izazove čuđenje.

To je istovremeno i prevashodni razlog za ovaj tekst. Na žalost, usled slabog poznavanja ovog fenomena, usled stava, baziranog na predrasudama i proizvoljno stvorenim uverenjima, i usled propuštanja da se dostupni podaci prouče, oteti ne samo da se suočavaju sa jednim nepoznatim fenomenom, koji često duboko zadire u sve pore njihovog života, i sa iskustvima koja je teško integrisati, već moraju da se nose i sa skepsom i predrasudama okoline, „stručne“ javnosti, ili „alternativnih krugova“, a često i sopstvenim sumnjama u svoj zdravi razum. Prema mom najdubljem uverenju, već i mogućnost da ova najčešće veoma nerazumljiva iskustva integriše, uviđanje da ona nisu pojedinačna, izolovana pojava, već da se uz veoma sličan obrazac javljaju kod hiljada ljudi, da kod ove pojave nije reč o ispoljavanju nekih ličnih, (auto)destruktivnih fobija u neobičnom obliku, niti o halucinacijama, koje dovode u pitanje zdrav razum, otetima u ogromnoj meri olakšava da se sa njima efikasno suoče i umanje delovanje njihovih skrivenih elemenata na sopstveni život u svakom pogledu.

Poznati istraživač abdukcija i hipno-terapeut, Barbara Bartolik, kaže u vezi sa time:
„Do izlječenja dolazi kod onih koji su oslobodili istinu – a ne neku lažnu memoriju. Kada se neka žrtva izlječi od destruktivnih ovisnosti i stalno prisutnih strahova i fobija, koje su povezane sa doživljajima za vrijeme abdukcija, to je istovijetno ljuštenju slojeva jedne dobro režirane obmane kako bi se mogla vidjeti istina.“

Kao i kod drugih emocionalnih i fizičkih trauma, iskustva i u ovom slučaju mogu ostati skrivena, a da stres, izazvan tim događajima i iskustvima, deluje na osobu godinama. Tako bavljenje ovim fenomenom po pravilu vodi do istog zaključka do koga je došao i onaj poznati metafizičar: da će nas istina osloboditi. Svesno osvetljavanje događaja, koji je izazvao post-traumatske reakcije, predstavlja prvi korak u oslobođenju. Upoznavanje sa ovom pojavom, makar spremnost da se razmotre dostupni podaci o njoj, umesto da se sudovi o prirodi ovih iskustava donose na osnovu predrasuda, čitanja dnevne štampe i zabavne metafizike, jesu preduslovi, koji omogućavaju kako nama samima, tako i drugima, sa kojima smo u kontaktu, da ovaj korak naprave.

***
Barbara Lamb, psihijatar, koja je uradila više od 1500 regresivnih terapija sa više od 500 žrtava otmica, u narednom tekstu opisuje indikatore kontinuiranih kontakata sa vanzemaljskim bićima i kliničku sliku svojih pacijenata.

„Ljudi, koji su bili kontaktirani, pokazuju prepoznatljive indikatore kontakata sa vanzemaljcima i više terapeuta bi trebalo da se upozna sa ovim specifičnim znakovima.

Kontaktirani često pokazuju znake rastuće, iracionalne anksioznosti, dezorijentacije i česte napade panike. Pojedinac može prekinuti školovanje ili druge aktivnosti. On ili ona može izbegavati potrebna lečenja usled straha od lekarskih ordinacija, medicinskih instrumenata i procedura. Neki dobijaju napade panike tokom seansi na kojima osvetljenje dolazi indirektno iz nepoznatog izvora. Mnogi kontaktirani imaju seksualne probleme ili probleme u odnosima, imaju teškoće da veruju drugima, posebno autoritarnim figurama (osobama od autoriteta). Mnogi pokazuju kompulzivno i zavisničko (adiktivno) ponašanje; ipak, mogu demonstrirati i psihičke sposobnosti i iskustva. Oni se mogu plašiti očiju životinja, očiju sova, imati strah od pauka, zmija i bogomoljki, koji ih podsvesno podsećaju na vanzemaljska bića koja su sreli. Mnogi kontaktirani se plaše mraka, plaše se da budu sami, da odu u krevet, da zaspu, plaše se kupatila, plaše se da su „posmatrani“, da noću voze sami i da ih prate sjajna svetla. Mogu imati neobične navike spavanja, kao na primer da spavaju potpuno obučeni i sa cipelama pored kreveta, tako da brzo mogu da „pobegnu“ ako ih posete neželjena bića. Mogu spavati pored zida kao znak traženja sigurnosti i pokušavati da zauzmu mesto što dalje od prozora, tako da ih niko spolja ne može videti. Mogu se buditi u određeno doba noći, uvek u isto vreme, ili na sve moguće načine pokušavati da ostanu budni dok to određeno vreme ne prođe, posle čega imaju neobjašnjiv osećaj da su „sigurni“.

Mogu se probuditi u neobičnom položaju u krevetu, na prekrivaču, ili negde drugde u kući ili nekoliko milja daleko od kuće; mogu se probuditi sa travom ili prašinom na stopalima, a da se ne sećaju da su noću bili napolju. Kosa im posle buđenja može biti sasvim mokra, a da nemaju nikakva sećanja da se nešto dogodilo. Mogu se probuditi sa pidžamom koja je okrenuta naopako ili izvrnuta na naličje, iako se potpuno jasno sećaju da su je obukli na uobičajen način kada su krenuli na spavanje. Čak se mogu probuditi i sa tuđom odećom.

Postoje i tragovi na telu koji ukazuju na vanzemaljski kontakt. Kontaktirani može naći mala udubljenja, ogrebotine, trougaone belege, kapljice gnoja u pupku, ravne, uzane posekotine, grupisane modrice, ili modrice u obliku otisaka prstiju, ubode organizovane u različitim obrascima. Mogu se pojaviti kvržice u blizini uha ili na čelu, može mu zvoniti ili zujati u ušima ili može osećati pritisak u ušima. Može imati česta krvarenja iz nosa od detinjstva i posle buđenja nalaziti krv na jastuku. Može patiti od hronične upale sinusa ili drugih nazalnih problema, kao i od hroničnih glavobolja, neobičnih senzacija u ušima ili iza ušiju ili u oblasti sinusa. Dodatni znakovi su bol u vratu, bol u genitalijama ili ukočenost čitavog tela. Može pokazivati snažnu osetljivost na određenu vrstu svetlosti i zvukova, a električni uređaji se mogu gasiti ili kvariti kada je u blizini.

Kontaktirani se mogu sećati da su bili paralizovani, nesposobni da daju glasa od sebe, da levitiraju ili lebde kroz zatvorene prozore i čvrste zidove i da su onda transportovani svetlosnim snopom do svemirskog broda u kome se odvijaju različite procedure.“ (JAR, Barbara Lamb ).

Elementi iz nezavisnih izveštaja kontaktiranih širom sveta se slažu u prilično konzistentnu sliku, kako u pogledu nekih aspekata samog ostvarivanja kontakta, tako i u pogledu pratećih aspekata ovog fenomena. Ovi brojni zajednički, prateći elementi će biti razmotreni u vezi sa tim određenim aspektima, dok će se naredni tekst pozabaviti samo nekima od tzv. spoljnih indikatora, za koje smatram da mogu dodatno osvetliti ovu pojavu ili izazvati važna pitanja u vezi sa njom.

Tragovi na telu
Većina fizičkih tragova može imati i sasvim drugačije i mnogo banalnije uzroke. Međutim, oni postaju veoma indikativni kada se razmotre u sklopu ostalih iskustava i putem poređenja više nezavisnih izveštaja. U njima tragovi na telu predstavljaju standardni, ako ne i neizostavni deo.

Ovi karakteristični belezi se po pravilu javljaju nakon buđenja, nikakav uzrok njihove pojave nije vidljiv i često nestaju već tokom nekoliko sati, mada bi se na osnovu prirode samih modrica očekivalo da traju duže. Sa druge strane postoje i tragovi koji traju i nekoliko godina. Javljaju se u vidu ranica, uboda, neke vrste opekotina, belega često grupisanih u određenu mustru, ogrebotina, modrica, kvržica i nalaze se na najrazličitijim mestima na telu. Pored belega na koži oteti izveštavaju i o drugim fizičkim promenama: osećaju mučnine, osipima, problemima sa vidom, opadanju kose, glavoboljama, zujanjem u uhu, problemima sa sinusima i slično.

Postoje tragovi na telu, koji bi mogli da ukažu na određene zahvate i da predstavljaju njihovu posledicu. U to bi spadali na primer lekarskim ispitivanjima utvrđeni tragovi operacija, koje nisu obavljene u realnom životu. Jedan od takvih primera se nalazi i u knjizi „Oteti“: pojava katarakte neposredno posle jedne otmice, posle čega su usledili problemi sa vidom i operacija. Lekar je izjavio da se na oku nalazio „ožiljak“, koji može biti posledica isključivo operacije, a da pri tome ona nikada nije izvedena.

U nastavku sledi izvod sa jedne seanse regresivne hipnoze, koja se bavila tragovima na telu. Tokom seanse Nina se vratila na događaje tokom jedne noći posle koje je otkrila tragove uboda na kolenu, kao i ranice u oblasti oko pupka i ispod grudi. Navešću i svesna sećanja koja su prethodila kontaktu date večeri, jer mi se čine indikativna. Obratite pažnju na razlike u reakcijama na samom početku iskustva i nešto kasnije:

U noći pre toga paralizovala se od straha, jer je videla svetla i osetila da se oko njene sobe odvijaju neke aktivnosti. Obišla je čitavu kuću, od sobe do sobe, i pošto nije otkrila ništa sumnjivo, vratila se u krevet. Vrativši se u svoju spavaću sobu, pogledala je kroz prozor i ugledala malena blještava svetla nalik dijamantu kako prolazi kroz prozorsko okno kraj njenog kreveta. Bila su tako lepa, tako fascinatna, da je mogla samo da zuri u njih. Dok je zurila u njih, svetlo se pretvorilo u veće narandžasto svetlo.“

Ovde se prekidaju svesna sećanja. U nastavku sledi skraćeni izvod iz nešto duže seanse regresivne hipnoze, koji se odnosi samo na tragove, koji su pronađeni sledećeg jutra. Ostatak seanse možete naći na ovom linku, strana 139:

BARBARA: Da li želiš da postaviš neko pitanje?
NINA: Želela bih da znam šta su ovi ubodi na mojim kolenima?
BARBARA: U redu, hajde da saznamo. Hajde da vidimo šta se dogodilo sa tvojim kolenima.
NINA: Oni (odnosi se na Grejse, koji su pomenuti ranije tokom seanse) stavljaju ... oni nešto stavljaju ili nešto vade. Neku tečnost. Tečnost. Tečnost iz mog kolena. To je kao da koriste neki medicinski uređaj nalik slamki da bi izvukli tečnost direktno iz mog kolena. Ne boli, ne boli, ali oni uzimaju tečnost iz mog kolena. Proveravaju moje hemikalije. Uzimaju moju tečnost. Tečnost je prozirna. Ne liči na krv. Ne znam da li je uzimaju ili je ubrizgavaju. Hoće da vide šta se događa sa mojom krvlju kada se pomeša sa tim rastvorom, da vide da li će to biti delotvorno za ono što žele da urade, što god to bilo.
BARBARA: Iz kog kolena izvlače tečnost?
NINA: Iz mog levog kolena. Uradili su to dva puta, jer su prvo udarili u kost kolena. Ne mogu to tu da urade. Moraju lagano da se pomere do mekšeg mesta na kolenu, tako da mogu da zabodu iglu i odatle izvuku tečnost za sebe.
(NAPOMENA UREDNIKA: medicinski tehničar nam je rekao da je tečnost, koja okružuje koleno prozirna tečnost pod imenom „sinovijalna tečnost.” Ta tečnost deluje kao mazivo, koje omogućava lakše pokrete čašice.)
BARBARA: Idemo na desno koleno. Šta predstavljaju modrice (masnice) na tvojoj desnoj nozi?
NINA: Drže me da bi me zadržali dole. Njihovi prsti gnječe moju kožu, jer me drže na mestu.
“ ("Peggy Fielding: „Barbara, A story od a UFO investigator").

Kao što je to slučaj i u završnom delu izvoda iz ovog izveštaja, neki belezi bi mogli ukazati na neku vrstu interakcije: na primer, čest oblik belega, o kojima se izveštava, je otisak ruke sa tri ili četiri prsta na nadlaktici ili bedru. Podjednako je česta i pojava ranica u obliku trougla, što bi takođe moglo da ukaže na zajednički izvor.

Neke od ranica i fizičkih tragova bi se mogle povezati sa saznanjima o drugim aspektima otmica, na primer implantima. Krvarenje iz nosa spada u ovu grupu i često je povezano sa sećanjima na odgovarajuću interakciju u „snu“, kao i kvržice, ispupčenja u uhu, često praćene zujanjem u uhu i osećajem pritiska u glavi.

Međutim, veliki broj ranica i njihov uzrok u velikoj meri izmiče kategorizaciji i čak i koliko-toliko utemeljenim pretpostavkama o njihovim uzrocima. Takođe i poznato svojstvo nekih od ovih belega da nestanu tokom nekoliko sati ukazuje da nije reč o uobičajenim tragovima.

Postoje spoljni indikatori koji bez mnogo sumnje ukazuju na fizički kontakt: okrenuta spavaćica/pidžama, buđenje sa tuđom odećom, trava u kosi ili prašina na cipelama i slično. Postoje svesna sećanja na fizičke kontakte sa vanzemaljskim bićima. Međutim, za razliku od ovoga, čini se da se ranice ne mogu u svim slučajevima jednoznačno prihvatiti kao indikatori fizičkog kontakta. Stvar komplikuje činjenica da belezi često prate sećanja na susrete koji pokazuju sve odlike interakcije ne na fizičkom, već na astralnom nivou.

U nastavku je jedan od mnogobrojnih opisa, koji se nadovezuju na kontakt koji je imao sve odlike ne-fizičke interakcije:

„(...) Nekako sam odoleo tim napadima po sistemu - ne dam - ne možete mi ništa... i borio sam se svom svojom rešenošću i snagom... uspevao sam da ih nadvladam, bar tako mislim... Međutim, u periodu od nekoliko dana svako jutro sam imao po dva nova belega na nozi. Kako da ti pošaljem sliku da bi mogla da ih vidiš? Nije bilo krvi, samo nešto nalik opekotini koja bi bila dva dana crvena a zatim potamnela i bez nekog svraba ili bola...4x po 2 = 8 kom. Tri komada još uvek imam i jasno se vide posle 5 godina. Eto toliko o tim događajima iz 2004...“ (forum „galaksija“, privatna poruka uz odobrenje).

slika

Pretpostavka da neki od belega na telu nastaju kao posledica neke vrste „zahvata“ na eterskom/astralnom telu ili interakcije na ne-fizičkom nivou i da se ove promene prenose na fizički oblik, bi mogla da baci zanimljivo svetlo na vezu između ovih planova, na našu unutrašnju anatomiju i međusobnu povezanost između njenih delova.

Međutim, iznela bih istovremeno i pretpostavku da neki od ovih tragova mogu da ukažu na neku vrstu „povratne sprege“. O tome će biti reči više, ako neki novi elementi ili iskustva osvetle ovo pitanje, za sada ću ostati kod zaključka da se belezi na telu mogu pokazati kao mnogo interesantnija i šira tema, nego što se to može učiniti na prvi pogled i kod koje nam odgovori na brojna pitanja još uvek izmiču. Kao što je to i inače često slučaj sa ovim fenomenom, belezi predstavljaju vidljive tragove interakcije, čiji nam puni smisao ostaje nedostupan, jer se odvija na planu koji ne poznajemo dovoljno.

U nastavku sledi još jedan lični izveštaj o promenama na telu. Ponovo treba naglasiti da ovakvi izveštaji ne predstavljaju usamljene pojave, već da se opisi veoma sličnih belega na telu gotovo redovno sreću u izveštajima i veoma često nadovezuju na svesna sećanja koja sugerišu kontakt.

U Lizinim izveštajima se javljaju i mnogo specifičniji, fizički efekti. Uz mučninu i iritaciju očiju od kojih je patila posle nekih abdukcija ili snova o abdukciji, Liza je pronašla i modrice i ubode koji nisu mogli nastati ni na koji uobičajeni način.

Imala je dobro poznate belege, na primer, jedan na donjem delu desne noge, drugi na desnoj podlaktici, koji su bili stalni. Međutim, mnogo češće se izveštava o prolaznim belezima. U Lizinom slučaju to je bio trougao od kružnih modrica na bedru – trougao se javlja mnogo češće nego bilo koji drugi oblik – modrice razbacane na drugim delovima, kao na korenu nosa; na tabanu, stopalu i peti; zglobu šake; na ruci, veoma blizu pazuha; svuda oko kolena; na vrhu ruke.

Ipak, modrice nisu jedini belezi koji su se javili. Kao i Poli i drugi, Liza je pronašla povrede na laktu i ogrebotine na neobičnim mestima za koje je bila sigurna da nisu slučajno nastale. Posle jedne abdukcije u oktobru 1993. tokom koje se setila kako je bila u bazenu punom vode sa vanzemaljcima, pre nego što su je odveli u sobu za ispitivanje, Liza je pronašla ogrebotine preko donje strane leve vilice, kao i dve modrice u predelu pored levog kolena.

Svi ovi fizički efekti se veoma često javljaju u izveštajima o otmicama, kao i pojava krvi posle susreta na telu otetog ili na posteljini. To se događalo i Lizi u situacijama kada se krv nije mogla objasniti krvarenjem nosa ili nekom ozledom.“
(„Oteti“ Liza).

Buđenje obuhvata još neke spolja vidljive elemente. U izveštajima se na primer javlja kako buđenje u okrenutom položaju, tako i potpuno budni „snovi“ uz elemente, koji ukazuju na kontakt, i prilikom kojih se javlja osećaj da se leži u okrenutom položaju. Paralelno sa time se izveštava i o buđenju u drugim delovima kuće, ili znatno ređe, na nekom sasvim drugom mestu. Period pred padanje u san može biti praćen karakterističnom paralizom, osećajem blagog strujnog udara (tzv. dizzy-efekat), naglim prestankom svesnih sećanja posle neobičnih događaja (viđenja svetala i sl.) ili osećajem „izvlačenja“ iz tela. Važno je napomenuti da paraliza može imati i druge, fiziološke uzroke, ali da je njena pojava i u situacijama, koje sadrže druge indikatore kontakta, veoma česta. Upoznavanje sa elementima ovog fenomena može omogućiti relativno jasno razlikovanje između ove dve stvari.

Odeća u neredu, pomenuta i u spisku spoljnih indikatora kod Barbare Lamb, se takođe javlja realtivno često. Primeri sa odećom za spavanje okrenutom na naličje ili naopako, ili čak tuđom odećom mogu ukazati na to, da barem neka od ovih iskustava imaju prirodu fizičkog kontakta. Oteti se takođe ponekad bude uz signale boravka napolju: osećaja hladnoće, sa mokrom kosom ili odećom, blatom na nogama i slično.

Izostanak uvida u istinske aktivnosti, koje su prethodile ovim promenama, nejasna i nerazumljiva sećanja, stvara neprijatan osećaj da postoji interakcija, da ona ostavlja vidljive tragove, a da pri tome nedostaje bilo kakav uvid u njenu prirodu i njen smisao.

Pred kontakt se može osetiti neobičan miris, uočiti neuobičajena promena svetlosti i senke, prestanak okolnih zvukova ili osetiti lake vibracije.

Nezavisno od svetlosnih efekata, koja potiču od NLO-kontakta, veliki broj otetih pominje pojavu neobičnih svetala u svom okruženju,. Ona variraju od „opažanja svetlosti krajičkom oka“, preko uočavanja neobičnih kontrasta između svetlosti i senke, opažanja svetla, koje dolazi ispod vrata ili kroz prozor, do jasnog viđenja svetlosnih kugli u svom okruženju. Ovi izveštaji se odnose na iskustva iz budnog stanja svesti, ne na hipnozu ili snove. u Svetlosne kugle se javljaju veoma često neposredno pre kontakta i istraživači im obično pripisuju bilo ulogu kontrole otetog, bilo svojstvo prenošenja vizija (scenarija virtuelne realnosti). Međutim, svetla se viđaju često i po danu, tokom svakodnevnih aktivnosti uz čestu primedbu „mislio/la sam da ih svi vide.“

Koliko viđenje svetala predstavlja zajednički element, toliko variraju njihovi pojavni oblici. Svetla dolaze spolja, iz drugih delova kuće ili se naziru kroz vrata. U vezi sa svetlima u kući javljaju se opisi: „male lopte svetlosti, koje kruže po sobi, četvorougao od svetla kako ulazi kroz prozor, svetlosni fleš, lebdeće, plavo svetlo, sfera užarene svetlosti, objekti unutar kojih se kreću crvena, zelena i žuta svetla, veliki srebrni disk, na kome rotiraju crvena, zelena i žuta svetla, velike i male lopte koje bacaju po kući crveno ili belo svetlo, plava, narandžasta i bela svetla koja bi dolebdela kroz prozor“ i mnogo sličnih opisa.

Česta viđenja NLO-a predstavljaju još jedan od karakterističnih pratećih elemenata kontinuiranih iskustava otmica. To se ne odnosi samo na NLO-snove (veza između snova i otmica će biti obrađena kasnije), već na viđenja NLO-a u potpuno budnom stanju.

Neka od ovih viđenja ukazuju na kontakt, čak i kada pri tome sećanje na sam susret izostaje, i tada su po pravilu – na sličan način kao u dva primera iz prethodnog dela - praćena iskustvom izgubljenog vremena, nekom vrstom trankvilizujućeg odgovora ili drugim indikatorima.

Međutim, mnoga viđenja NLO-a, koja se pominju u izveštajima, zaista ne prate karakteristični elementi, uobičajeni za kontakte, već bi se ona pre mogla svrstati u sasvim „obično“ viđenje NLO-a bez ikakve prateće interakcije. Ako se napravi makar i ovlašno poređenje između uobičajenih izveštaja o viđenju NLO-a i njihovog pominjanja u abdukcijskim izveštajima, neuobičajena učestalost postaje veoma uočljiva.

Jedno od objašnjenja za ovo bi mogla da bude sklonost našeg mentalnog aparata da selektuje one delove stvarnosti, koji se ne uklapaju u naš pogled na svet i jednostavno ih ne percipira. U slučaju kontaktiranih nevoljni susreti proširuju perceptivni okvir stvarnosti i omogućavaju percepciju.

Međutim, postoji još jedno moguće objašnjenje, koje je meni lično bliže. Ova pojava bi naime mogla da se nadoveže na već poznati zaključak ufologa, da se NLO-a nalaze u drugačijem opsegu frekvencije, od onih koje smo u stanju da opazimo. U tom slučaju bi češće viđenje NLO-a kod ljudi sa kontinuiranim iskustvima otmica možda moglo da se poveže sa određenom promenom frekvencija i možda moglo da se dovede u vezu sa porastom psi-sposobnosti, koji ponekad prati ova iskustva. Izveštaji o viđenjima NLO-a od ranijeg doba kod ljudi, koji su tek mnogo kasnije postali svesni svojih iskustava otmica, bi mogli pre da se povežu sa ovom tezom.

Ovo je, naravno, samo pokušaj objašnjenja jedne pojave koja je za nas još uvek povezana sa dosta nepoznanica i za sada neproverljivih elemenata. Pokušaj objašnjenja, postavljen na nesigurnim temeljima. Ipak, neuobičajena učestalost pominjanja NLO-a u abdukcijskim izveštajima ipak ostaje i po mome mišljenju izaziva veliki broj pitanja.

U drugu vrstu viđenja spadaju poznati crni helikopteri. Takozvani crni helikopteri su po svom prepoznatljivom izgledu vojne letelice, po pravilu bez oznaka, crne boje sa zatamnjenim staklima, koji se viđaju kako nadleću urbane:

http://www.metacafe.com/watch/811597/black_helicopters/

ili ruralne oblasti:
http://www.youtube.com/watch?v=hSlutmu- ... re=related

Paralelno sa nadletanjima crnih helikopteri u SAD od sedamdesetih godina se javljaju izveštaji o takozvanim fantomskim helikopterima u Engleskoj.

Objašnjenja za ove prelete su različita: od američke vlade, koja nadzire svoje građane ili vojnih agencija, koji demonstriraju silu, sa ciljem uspostavljanja još potpunije kontrole. Ovi crni helikopteri, prepoznatljivog izgleda, su vidljivi i na nekim snimcima rušenja Svetskog trgovinskog centra.

Postoje teorije o „maskiranim“ NLO-ima i čak se mogu naći video-snimci na kojima je ovaj preobražaj uočljiv, ali čiju je autentičnost, kao i uvek kod ove vrste video-materijala, veoma teško utvrditi. Može se čak naići i na teorije da je reč o posebnim životnim oblicima ili nekoj vrsti holografske projekcije.

Kakva god da je priroda „crnih helikoptera“ njihovi česti preleti i česta viđenja predstavljaju sastavni deo iskustava otmica.

U nastavku nekoliko izveštaja:

U aprilu 1993. Emi su susrela sa fenomenom, itekako poznatim svim otetima: crnim helikopterima. Pošto je prvi preleteo iznad njen kuće, zapisala je: „Oni zaista postoje – sada znam kako izgledaju.“ Od tada su se događali i drugi preleti, često kasno u noći sa učestalim kružnim nadletanjem njene kuće.“ („Oteti“, Emi).

"Crni helikopter, I deo, 18.11. 2002. Nešto me je probudilo u 7 ujutru. Shvatila sam da je napolju veoma glasan helikopter, koji je preletao, preletao, preletao. Kružeći. Ustala sam da to istražim, otvorila prednja vrata i izašla u svetlo, sunčano i vedro jutro. Sasvim sigurno, tamo je bio veliki, neobeleženi mat-crni helikopter vojnog izgleda, koji je kružio iznad zgrade preko puta moje. U vazdušnoj liniji usmeren tačno prema mojim prednjim vratima. U redu, pomislila sam, gledajući okolo da vidim da li to još neko čuje. Ali nije bilo nikoga od suseda. Odmah sam se vratila unutra i zatvorila vrata.
(...)
Šta je neobično u vezi sa ovim događajem: 1) Obično ne čujete priče o crnim helikopterima koji lete u urbanim oblastima uznemiravajući ljude; 2) Niko drugi nije uočio helikopter. Niko. Veliki vojni helikopter koji kruži iznad naših zgrada, praveći apsolutnu buku u 7 ujutru i niko čak nije promolio glavu da vidi šta je to???“
(Carissa Conti, Cheasing Fantoms, skraćeni izvod).

No, koliko god se crni helikopteri često sreću u izveštajima koji potiču na primer iz Amerike, napomenula bih da jedini izveštaj o neobičnim preletima na nekom ovdašnjem području, koji je do sada došao do mene, potiče iz Slovenije i bio je povezan sa postavljanjem orgonskog topa. Pored helikoptera u pismu su bile spomenute i druge neobične aktivnosti.

Kada sam kristale aktivirao i redovito čekirao, tijekom vremena pojačavala se frekvencija preleta helikoptera i aviona, čudnih posjeta osoba(?) i oluja. Nekoliko je helikoptera imalo konveksna zrcala (mirror) sa veoma jakim svjetlom (usred dana).“ (forum „galaksija“, privatna poruka).

Mnogi istraživači povezuju nadletanja crnih helikoptera sa MILAB-om, odnosno sa vojnim otmicama, tako da ograničenost (za sada) ove pojave na samo određena geografska područja nije iznenađujuća.

Takođe, čini se da se i spominjanje NLO-a u vezi sa drugim iskustvima, koja bi mogla da ukažu na kontinuirana iskustva otmica, na ovim prostorima javlja ređe. Ovo je nesiguran zaključak, donet na osnovu relativno malog broja potpunih izveštaja, ali mi se čini da bi se ovaj trend ipak mogao ustanoviti. Kakve bismo zaključke mogli da izvedemo iz toga, predstavlja posebno pitanje.

Vremenski prekid
Jedan od elemenata, koji su uočljivi spolja, je i missing-time, odnosno vremenski prekid. Iz naše perspektive i u skladu sa našom percepcijom vremena vremenski prekid jednostavno znači da je vreme „nestalo“.

Kod njega je bilo u ISTO vrijeme malo drugačije iskustvo: isto je bio budan i išao je na wc. Prolazi kraj nekog sata i on pokazuje 01.45 h, ode i obavi nuždu i odmah se vraća natrag. I opet pogleda na sat - a ono vidi 02.45 h !!! Ostao je zabezeknut, veli nikom nije rekao jer bi ga, naravno, proglasili pijanim/ludim/zdrogiranim ili štogod i da ga jedino ja razumijem i da se to jedino usudi meni reć“. (forum „galaksija“, Jack).

Već i racionalizacija može ponuditi seriju „objašnjenja“ za izgubljeno vreme, međutim, čini se da neobični vremenski prekidi često ostaju potpuno neprimećeni i da tek kasnija iskustva ili prisustvo svedoka omogućavaju njihovu verifikaciju. Veoma je indikativno da nedostaju u inače prilično detaljnom i adekvatnom pregledu spoljnih indikatora kod Barbare Lamb.

Koliko je pojava belega na telu gotovo neizbežni prateći element ovog fenomena, toliko je upadljiv i čest izostanak sećanja na izgubljeno vreme. Postoje izveštaji, koji obuhvataju klasičnu sliku kontinuiranog iskustva abdukcija od ranog detinjstva, uz gotovo sve prateće elemente, ali se na pitanje o sećanjima na izgubljeno vreme daje negativan odgovor. Ako se detaljnije razmotre različiti izveštaji, postaje uočljivo da je sećanje na missing-time u njima najčešće povezano sa prisustvom svedoka, koji ga potvrđuju, ili spoljnih okolnosti koji ga verifikuju.

Planirala je da sa prijateljicom Brendom ode na nastup nekih prijatelja i napustila je kuću 30. oktobra nešto pre 19:00, da bi se odvezla do prijateljice. Vožnja je trebalo da traje oko petnaest minuta.

„Tek sam malo odmakla od kuće“ – ispričala je – „kada se pojavila jedna sova, leteći direktno ka mojoj šoferšajbni. Pomislila sam da će udariti u staklo, ali je u poslednjem trenutku blago kliznula preko krova bez kontakta. Nikada mi se tako nešto nije dogodilo i bila sam srećna što nije udarila u staklo. Nastavila sam put i stigla do Brende. Ona me je zabrinuta sačekala na vratima i pitala da li je sve u redu. Upitala sam: „Zašto?“

„Rekla je da kasnim, da me je pozvala telefonom i ostavila poruku na telefonskoj sekretarici. Bila je zabrinuta jer sam uvek dolazila na vreme, a bilo je već suviše kasno, tako da je pomislila da sam možda imala sudar ili nešto slično. Bila sam istinski iznenađena kada sam saznala da je 19:50. Nisam mogla da nađem objašnjenje za izgubljeno vreme,niti za jednu sekvencu, jer je trebalo da budem kod nje u 19:10, najkasnije u 19:15.
“ („Oteti“, Džejn).

Iznela bih dosta čvrstu pretpostavku da izgubljeno vreme predstavlja gotovo obavezan deo ovih iskustava, nezavisno da li se ona javljaju kontinuirano ili sporadično. Izuzeci u pogledu nepostojanog sećanja na vremenski prekid, naravno, postoje, gornji primer spada u njih, ali se on uočava mnogo ređe nego što se po svoj prilici događa. Primer iz prethodnog dela sa duplim tračnicama sećanja sadrži i vremenski prekid, međutim, tokom samog iskustva on za osobu očigledno nije bio uočljiv.

Na osnovu sopstvenog iskustva, rekla bih da prateći trankvilizujući odgovor može biti objašnjenje za potiskivanje sećanja. Iako sam neposredno posle iskustva izgubljenog vremena uočila koliko je sati (i toga se kasnije jasno setila), u tom trenutku u tome nisam videla ništa neobično i iskustvo je jednostavno potisnuto kao nebitno za pamćenje.

Dok bismo „izgubljeno vreme“ možda i uspeli da uklopimo u svoje uobičajene predstave o fizičkim zakonima, ova vrsta iskustva je ponekad povezana sa elementima koji ih ozbiljno dovode u pitanje. Umesto vremenskog prekida ponekad se javlja neobjašnjiva promena lokacije, a da se pri tome čini da adekvatnog protoka vremena nije bilo. Upaljena cigareta i ista muzika u drugom izveštaju je element o kome bi vredelo razmisliti.

Vozila sam ka prodavnici“ – sećala se – „i stigla do zaustavnog znaka. Nije bilo kola ni u jednom pravcu. Počela sam da skrećem. Sledeća stvar koje se sećam je kako se budim iz „praznog uma“ na (drugoj lokaciji) na Zapadnom putu. Pogledala sam u retrovizor i videla automobil parkiran na putu, koga nije bilo kada sam zaustavila kod znaka trenutak ranije.“ Iako je lokacija bila promenjena, nije uočila izgubljeno vreme. („Oteti“, Liza).

Najhoror događaj mi se desio prije 2 godine kada sam frendicu trebala odvesti doma iz jednog lokala. Nismo pile alkohol niti pušile travu, tako da ne mislite da smo imale halucinacije. Oko 2 sata iza ponoći krenule smo u auto. Sjele, ja upalila radio, pjevala je Celine Dion. Zapalila sam cigaretu i upalila auto. Frendica stanuje u Španskom, a lokal je na Kajzerici. Krenula sam prema Horvaćanskoj i zadnje čega se sjećamo je semafor na Horvaćanskoj i Celine Dion koja zavija.Slijedećeg trenutka smo ispred table Sesvete! Ja sa istom pljugom u ruci i sa istom Celine Dion. Sjedimo u autu i gledamo se frendica i ja, i nemamo pojma gdje smo ni s koje strane Sesveta.“ (forum „galaksija“, Cordelia).

Postoje i izveštaji koji odaju utisak neke vrste „zamrzvanja vremena“, izolovanja od normalnog vremenskog toka, tokom koga se odvijaju određene promene i „subjekt“ zatim vraća u istu tačku vremenske linije iz koje je „izolovan“.

Sledeći neobičan događaj se odigrao kada je imala deset godina. Bila je napolju i zastala je da pojede voće. Sećala se kako je mirno stajala, zagrizla voće i tada pogledala na dole i na nozi videla veliku posekotinu koja je krvarila. „Nisam znala šta da mislim“ – rekla je – „Kako je moguće da na nozi imam takvu posekotinu i da krvarim? Nisam se ni pomerila od prodavnice.“ Budući da nije obraćala pažnju na vreme, kako je to i inače slučaj kod dece, nije mogla da odredi da li je došlo do nekog vremenskog prekida.“ („Oteti“, Beti).

Kao i uvek kod ovog fenomena, i za ovaj izveštaj možemo pronaći bezbroj racionalizacija. One bi zaista možda mogle da pomognu, ali samo u pojedinačnom slučaju, odnosno da nema mnogo sličnih koji sadrže te iste elemente. Zbog ove činjenice ovakvi izveštaji prestaju da budu subjektivni doživljaji pojedinaca i nameću pitanja i izazov. Možda će njegovo razmatranje zahtevati da iz korena preispitamo svoju sliku o svetu i neke temeljne principe na kojima ona počiva.

Mnogi od izveštaja sadrže elemente, iskaze svedoka ili naznake drugog tipa, koje indiciraju da ova interakcija dolazi sa plana postojanja, na kome vreme ima drugačije karakteristike i na kome se ne proteže, odnosno ne percipira, linearno, već se pojedinačne sekvence vremena opažaju simultano, na sličan način kao što u našoj percepciji stvarnosti paralelno postoje različita geografska mesta.

Više detalja i samih izveštaja, a i samih teorija/modela o ovome u delu koji se odnosi na manipulaciju vremenskim linijama, a za sada jedan video koji ilustruje omeđenost percepcije, na način koji nam može biti shvatljiv.

http://www.youtube.com/watch?v=BWyTxCsI ... ed&search=

Abdukcijski izveštaji ne predstavljaju „dokaz“ za drugačiju prirodu vremena, niti se iznose sa tom namerom. Međutim, oni zaista izazivaju određena pitanja. Reč je o tome, kako navodi Dr. Viliam Baldvin, da, kada toliko mnogo ljudi prenosi i opisuje iskustva, koja ukazuju na postojanje realnosti, tako neuporedivo različite od naše svesne realnosti, to zahteva objašnjenje i to objašnjenje moramo potražiti otvorenog uma.

Nastaviće se.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: sub jun 13, 2009 9:46 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: sub jun 13, 2009 8:34 pm
Postovi: 12
Lokacija: Pula
Pozdrav ljudi, neko vrijeme čitam postove s ovog foruma i evo, odlučio sam se registrirati. Mislim da je ovo jedan izuzetan forum,vrlo zanimljiv - toliko i nerazuman...dok ste početnik, naravno. Ljudi su ovdje super, malo je ovaca, to volim, da ih je na jednom mjestu mali udio a ne ono...kad ste u nekom društvu na ulici itd.

Spomenu bih nekoliko ljudi koji mi se ovdje najviše "sviđaju"(izuzetni umovi) te jako cijenim njihova mišljenja i obožavam čitati njihove komentare te naravno tekstove...

To su: Jack, Organski Portal, Pantelija, Galaksija i Arja.

Živjeli ljudi :blob:

Moglo bi se reći da sam ja njihov fan, čime se stopostotno ponosim, sve pohvale...



Želim podjelit s vama neke moje snove te čuti vaša stručna mišljenja.
Ti snovi su mi se dogodili prije godinu dana, pa ih se bš i ne siječam, prvo ću opisat prva 2 nebitna (koja su možda bitna jer im je kraj isti,vrlo čudan) te kasnije 3. najznačajniji koji bi mogao nešto značit.

[1. san

Zelena, svijetla,dugačka trava na malom brdu koju vjetar njiše...na njoj se nalazim -4 nepoznata čovjeka (vidim im lica) mladi su, imaju dugačke kose...obučeni smo u zelenoj uniforni (vojnoj) s zelenim kapama (njemački smo vojnici za vrijeme WW2, tamo smo na nekoj misiji) ....najedamput sam u vodi (početak neke misije?...) te ronim, sve je lijepo,modro-prozirno,"dobroćudne" ribe oko mene,dan...kako idem sve više, kao da me neka tama guta,sve je mračnije,ulazim u neke potonuli brod (ronim bez maske,ne nedostaje mi kisika). Tamo je užasna tama, izronim (dio broda koji nije pod vodom), oko mene paučina, osječam da sam zarobljen, čuje se neki zvuk koji postaje sve jači, ja se okrećem, u panici, te me nešto naglo zgrabi (crno,završetak sna, kad je zvuk postao najači, kao u nekom horroru)...

2. san

Vračam se iz škole, sam, vani je sunce i oko mene je puno "kolega" koji idu odvojeno od mene, u grupama. Osječaj je lijep,siguran...kako idem sve više se mrači, sve manje ljudi idu uz mene. Mrak je,sam sam,dom mi je blizu,opet osječam strah, čujem neki zvuk koji postaje sve glasniji (kao onaj prije, napetost raste), okrećem se (isto kao i prije,osječam da me nešto proganja)- zvuk je na vrhuncu glasnoće (kao i napetost) te me opet nešto zgrabi...


Probudio sam se (jutro je), imao sam čudan osječaj (ne kao da sam doživio noćnu moru).. sve je u redu. ]


3. san - otmica?

Predgovor: ovaj san mi je bio nešto najstrašnije što sam doživio u životu,strava,sad,nakog godinu dana, i dalje se bojim da mi se ne ponovi.

[početka se ne siječam (ako ga je bilo?) tako da ću krenuti od dijela kojeg se siječam,koji je bitan]

... po pločkastom podu (crvene boje,ulica tj pločkasti trotovar) idu bolnička kolica s truplima prekrivenim plahtom (mrtvi ljudi), više je kolaca,sama "voze" te pogako lebde i idu u neki otvor u zraku, kao neka vrata u drugu dimenziju,koja ih upijaju, to gledajući osječam nevjerovatan strah,naglo sve nestane i ja se produbim, imam osječaj kao da sam se probudio u paklu,odmah počinjem osječati pritisak na desno uho (kao da mi ga netko vuče) te čujem par nekih "metalnih" nerazumljivih, stravičnih riječi (nekakva čudna frekvencija?), pokrijem se plahtom te ležim nepomičan (paraliziran) 10-15 minuta, strašno se bojim,samo oči mogu pomicat...

Nakon toga i dalje čujem (prije spavanja,ponekad) neke čudne zvukove (kao zujanje, nerazumljive)...


Nisam imao pojma što je to, dok nije u 24sata izašao članak o paralizi sna, tvrdili su da je ovaj moj san bio paraliza sna, te sam i ja to mišljenje držao do prije par dana...Svatio sam da to što je pisalo bilo nevjerovatno glupo,kako su u članku spominjali "znanstvenike" nekakve glupe "ankete" provedene u JAPANU (ono...na Marsu)..negdje na forumu postoji link na taj glup tekst, ne siječam se koji topic...


Može li mi netko objasnit 3. san?

Mišljenja?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: sub jun 13, 2009 11:40 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 28, 2006 2:43 am
Postovi: 79
Lokacija: Svemir
IvanCoH94 je napisao/la:
Pozdrav ljudi, neko vrijeme čitam postove s ovog foruma i evo, odlučio sam se registrirati. Mislim da je ovo jedan izuzetan forum,vrlo zanimljiv - toliko i nerazuman...dok ste početnik, naravno. Ljudi su ovdje super, malo je ovaca, to volim, da ih je na jednom mjestu mali udio a ne ono...kad ste u nekom društvu na ulici itd.

Spomenu bih nekoliko ljudi koji mi se ovdje najviše "sviđaju"(izuzetni umovi) te jako cijenim njihova mišljenja i obožavam čitati njihove komentare te naravno tekstove...

To su: Jack, Organski Portal, Pantelija, Galaksija i Arja.

Živjeli ljudi :blob:

Moglo bi se reći da sam ja njihov fan, čime se stopostotno ponosim, sve pohvale...



Želim podjelit s vama neke moje snove te čuti vaša stručna mišljenja.
Ti snovi su mi se dogodili prije godinu dana, pa ih se bš i ne siječam, prvo ću opisat prva 2 nebitna (koja su možda bitna jer im je kraj isti,vrlo čudan) te kasnije 3. najznačajniji koji bi mogao nešto značit.

[1. san

Zelena, svijetla,dugačka trava na malom brdu koju vjetar njiše...na njoj se nalazim -4 nepoznata čovjeka (vidim im lica) mladi su, imaju dugačke kose...obučeni smo u zelenoj uniforni (vojnoj) s zelenim kapama (njemački smo vojnici za vrijeme WW2, tamo smo na nekoj misiji) ....najedamput sam u vodi (početak neke misije?...) te ronim, sve je lijepo,modro-prozirno,"dobroćudne" ribe oko mene,dan...kako idem sve više, kao da me neka tama guta,sve je mračnije,ulazim u neke potonuli brod (ronim bez maske,ne nedostaje mi kisika). Tamo je užasna tama, izronim (dio broda koji nije pod vodom), oko mene paučina, osječam da sam zarobljen, čuje se neki zvuk koji postaje sve jači, ja se okrećem, u panici, te me nešto naglo zgrabi (crno,završetak sna, kad je zvuk postao najači, kao u nekom horroru)...

2. san

Vračam se iz škole, sam, vani je sunce i oko mene je puno "kolega" koji idu odvojeno od mene, u grupama. Osječaj je lijep,siguran...kako idem sve više se mrači, sve manje ljudi idu uz mene. Mrak je,sam sam,dom mi je blizu,opet osječam strah, čujem neki zvuk koji postaje sve glasniji (kao onaj prije, napetost raste), okrećem se (isto kao i prije,osječam da me nešto proganja)- zvuk je na vrhuncu glasnoće (kao i napetost) te me opet nešto zgrabi...


Probudio sam se (jutro je), imao sam čudan osječaj (ne kao da sam doživio noćnu moru).. sve je u redu. ]


3. san - otmica?

Predgovor: ovaj san mi je bio nešto najstrašnije što sam doživio u životu,strava,sad,nakog godinu dana, i dalje se bojim da mi se ne ponovi.

[početka se ne siječam (ako ga je bilo?) tako da ću krenuti od dijela kojeg se siječam,koji je bitan]

... po pločkastom podu (crvene boje,ulica tj pločkasti trotovar) idu bolnička kolica s truplima prekrivenim plahtom (mrtvi ljudi), više je kolaca,sama "voze" te pogako lebde i idu u neki otvor u zraku, kao neka vrata u drugu dimenziju,koja ih upijaju, to gledajući osječam nevjerovatan strah,naglo sve nestane i ja se produbim, imam osječaj kao da sam se probudio u paklu,odmah počinjem osječati pritisak na desno uho (kao da mi ga netko vuče) te čujem par nekih "metalnih" nerazumljivih, stravičnih riječi (nekakva čudna frekvencija?), pokrijem se plahtom te ležim nepomičan (paraliziran) 10-15 minuta, strašno se bojim,samo oči mogu pomicat...

Nakon toga i dalje čujem (prije spavanja,ponekad) neke čudne zvukove (kao zujanje, nerazumljive)...


Nisam imao pojma što je to, dok nije u 24sata izašao članak o paralizi sna, tvrdili su da je ovaj moj san bio paraliza sna, te sam i ja to mišljenje držao do prije par dana...Svatio sam da to što je pisalo bilo nevjerovatno glupo,kako su u članku spominjali "znanstvenike" nekakve glupe "ankete" provedene u JAPANU (ono...na Marsu)..negdje na forumu postoji link na taj glup tekst, ne siječam se koji topic...


Može li mi netko objasnit 3. san?

Mišljenja?


Hm... gle, ja ti ne mogu objasniti san, osim možda da si odsanjao jedno simbolično viđenje prelaska mrtvih ljudi, tj nakupina bjelančevina :) u svijet koji slijedi poslije ovoga.... Tvoje strahovanje za vrijeme tog sna je vjerojatno strah od smrti, jelte, valda kao neka paranoja....

E sad, ta paraliza sna... kolko sam primjetio u svom dosadašnjem životu, imali su neki ljudi oko mene, ja ne, to je disbalans između tvog tijela (jednog od tvojih dijelova) i duše (isto tako jedan dio tebe)...

Sada ovak, to nije baš u redu da ti se događa... I nemoj si dopustit da ti se to događa, jer nisi pod svojom kontrolom u tim trenucima... A da bi to postigao, trebaš napravit neke od slijedećih stvari, to ustvari svi trebaju napravit...

Za početak, skuliraj, zatvori oči, zamisli da si umro, uzmi par trenutaka, zaključi da se ne trebaš bojati smrti, jer je strah gubitak vremena, a oksidacija tijela ionako čini svoje, a bez kisika ionako ne možeš disati... te na kraju svega život je vječan. Pitanje je kakav ti želiš život... Projiciranje želja u realnost je proces, stoga...

Ustani, raširi dlanove, dobro ih pogledaj, namigni im, pljuni u ruke i napravi par fizičkih vježbi, pokušaj svaki svoj mišić provježbat, onda se vrati za komp i proguglaj o prehrani koja se bazira na krvnoj grupi, zapiši rukom ili u wordu, zatim odi na www.fizioterapeut.org i tamo pogledaj o sportskoj prehrani.... Onda to lijepo usporedi i iskrižaj šta ti ne treba, a šta ti treba, to koristi... Treba neko vrijeme da si to sve posložiš u glavi, šta je za šta i kada šta... Jedi redovito, al baš svaki dan i stalno pij vodu tokom dana... Možda nećeš u ovim člancima naći neke činjenice o medu... A med je najbolja hrana na svijetu i savršena je za čovjeka... osim što mu fali par sitnica da bi bila savršena hrana, no i to si sam proguglaj... Uglavnom, složi si prehranu koja paše tvojoj krvnoj grupi, pij vodu i prirodne zdrave sokove koji isto tako pašu tvojoj krvnoj grupi, nikad nemoj propustiti pojest med, jer med je nektar. Pravo ime za nektar kojeg su koristili grčki bogovi jest MED, a ima ih puno vrsta.... hehehe

Ok, onda, radi nešto fizički barem svaki dan, možeš da od toga i zaradiš pare, a možeš trčat, vozit bicikl, ić u teretanu, upisat neku borilačku vještinu u kojoj se koriste sve mišići.... Uglavnom vježbaj sve svoje mišiće, i sve to vremenski uskladi sa prehranom tako da kroz neko vrijeme od više mjeseci dođeš u savršenu kondiciju u kojoj će ti tijelo biti savršene građe, točno onakve kakve treba biti...

S vremenom ćeš primjetiti, kako si sve smireniji i smireniji, a isto tako će ti i snovi onda biti smireniji, zato što dizanjem svog tijela u savršenu formu, u isto vrijeme podižeš i svijest o svakom dijelu svog tijela i moći ćeš ga savršeno kontrolirati, a za to će ti diša biti vrlo zahvalna jer ćeš svaku misao moći i realizirati ako to želiš i kad god želiš.

Ubacuj što manje toksina u sebe ili ih potpuno eliminiraj, to znači, nema kafe, duvana, alkohola, teških droga, lakih droga, nema mesa, nema zagađenosti u zraku, niti zagađenosti u hrani - što se tiče hrane i zraka - idealno bi bilo imati svoju zemlju izvan grada i živit od njenih i tvojih ruku plodova.... još ak je neki izvor vode na njoj... milina, solarni kolektori, geotermalna energija i to sve polako ili odma, ovisi o mogućnostima.

Definiraj Boga, uz sve što je i nije, mora da je duhovit :) tako onda lijepo i ti budi duhovit, pokušaj imt osmijeh na licu skoro cijelo vrijeme, a to će doć samo od sebe ako si savršeno opušten. Nekima je Bog čisto bijelo svijetlo, nekima je tirkiznozelene boje... Prihvati da sve što vidiš od ostalih živih bića, nosi simboliku baš u tom trenu, gmazolika bića najčešće svojim kretnjama pokazuju kako bi se ti trebao kretati, npr ideš nekamo, ne znaš oćeš stići na vrijeme ili ne, ako vidiš da je gušter pokraj tebe protrčao, onda znači da i ti trebaš potrčati da bi stigao savršeno točno di trebaš stići... Mačke, se pojavljuju kada misliš na ljubav i slično, muhe kad misliš o astralu i tako svašta nešto, to si složi u glavi kak si misliš da je, samo polako...

Primjetit ćeš da je sve što je u harmoniji jednostavno lijepo, a ono što nije, nije lijepo i nije u redu, ako je u tvojoj moći, budi konstruktivan, a ne destruktivan i pretvaraj disharmonično u harmonično, zato valja nekad poslušati glazbu sa usnom harmonikom, a primjetit ćeš da harmonikaši, da su izvor totalne glazbe... ili si oko njih ili ih nema, ne bitno sad sam malo otišo daleko, al uglavnom, oni kontroliraju zrak direktno svojim rukama i ful su glasni dok sviraju jer se igraju frekvencijama, tj strujanjima zraka... ako je to strujanje u lijepoj harmoniji onda je i pjesma lijepa....

Uglavnom, budi svoj, tok misli je manjeviše nezaustavljiv, a onda, kak je Donald Trump reko, ak već moram mislit, mislit ću pozitivno....

Zaljubi se i budi sretan, ak već nisi. Uči o svemu i svačemu šta te zanima i neće više biti paraliziranja sna.

Spavaj redovito i dovoljno. Primjetit ćeš da što si u boljoj fizičkoj kondiciji, da ti treba i manje sna, a u isto vrijeme je taj san i kvalitetniji, a to sve znači da ćeš više vremena biti budan... I budi budan zauvijek, pa i kad ćeš umirati...

I vrlo bitna stvar!!!

Ne zaboravi Vukovar!!! (Tamo je napravljeno najviše abortusa u cijeloj Jugoslaviji.)

I da,

pazi da te auto ne pregazi ;)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: ned jun 14, 2009 7:07 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 28, 2006 2:43 am
Postovi: 79
Lokacija: Svemir
E, znam da sam malo offtopic...

Ali pij vodu il sok sobne temperature prije, za vrijeme i poslije jela...

Zašto tolko brijem na prehranu na temi abdukcije... Gle, čovjek je savršeno biće, htjeli mi to prihvatit ili ne... Mogućnosti su božanske, samo ako radimo na sebi...

Sad, kad ti dođe neki vanzemaljac koji te želi malo otet... Ako nisi u formi, ako ti tijelo nije izgrađeno kak treba, ako ne znaš borilačke vještine, onda nema nikakve šanse da se odupreš...

A moš bit čovjek, ponosan i hrabar i pokušati se oduprijeti.

Ako možeš kontrolirati svoju svijest, onda ti nitko ne može upadati u nju, nikakav ekstraterijanac, a ako imaš kontrolu nad svojim tijelom, možeš prebit svakoga ko ti želi nanjeti zlo... Mislim, i sami ti vanzemaljci prema svjedočenjima, slikama i crtežima imaju ruke, noge, glavu, tj jelte, tijelo, pa možeš da ih šamaraš i rušiš ako oni to žele.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: ned jun 14, 2009 8:53 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: sub jun 13, 2009 8:34 pm
Postovi: 12
Lokacija: Pula
MissLove je napisao/la:
E, znam da sam malo offtopic...

Ali pij vodu il sok sobne temperature prije, za vrijeme i poslije jela...

Zašto tolko brijem na prehranu na temi abdukcije... Gle, čovjek je savršeno biće, htjeli mi to prihvatit ili ne... Mogućnosti su božanske, samo ako radimo na sebi...

Sad, kad ti dođe neki vanzemaljac koji te želi malo otet... Ako nisi u formi, ako ti tijelo nije izgrađeno kak treba, ako ne znaš borilačke vještine, onda nema nikakve šanse da se odupreš...

A moš bit čovjek, ponosan i hrabar i pokušati se oduprijeti.

Ako možeš kontrolirati svoju svijest, onda ti nitko ne može upadati u nju, nikakav ekstraterijanac, a ako imaš kontrolu nad svojim tijelom, možeš prebit svakoga ko ti želi nanjeti zlo... Mislim, i sami ti vanzemaljci prema svjedočenjima, slikama i crtežima imaju ruke, noge, glavu, tj jelte, tijelo, pa možeš da ih šamaraš i rušiš ako oni to žele.


Puno hvala na ovom postu...došlo je ljeto i želio sam nešto korisno radit.

Za ovo "prebit" vanzemaljca...je to moguće ako si poprilično svijestan i u odličnoj građi? Što te on ne može paralizirat,tj. zaustavit u bilo kakvom kontakt-pokušaju? Oni (grejsi) imaju poprilično nerazvijena tijela i jak um...vrijedi li to "u zdravom tijelu zdrav duh"? Može li čovjek u top-formi(fizička i psihička) biti i najmanja prijetnja njima?

Hvala na dosadašnjim savjetima.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: ned jun 14, 2009 9:09 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 31, 2007 8:27 pm
Postovi: 298
Lokacija: 7D
Pozdrav

MissLove situacije nisu baš takve kako ti misliš, niti to ide tako, niti nasiljem možemo da odgovorimo na nasilje, osim pravim znanjem...
Ne sprečava otmice telo ili telesnost već svest koja se u njemu nalazi i koja sve izgrađuje da bude pripravna za sve mogućnosti...
Podrazumeva se da oni koji imaju kontrolu svoje svesti da tako mogu da koriste i svoja tela, međutim, tela su samo vozila , bitne su DUŠE ili svesti...
Da li pile ima šanse protiv čoveka? Šta bi se desilo da jedno pile dobije svest čoveka, hm, možda bi i uspelo da pobegne da ne postane meso u supi ili rinfleš ili bilo koja hrana na trpezi čoveka!

I da se vratimo temi, kada izgradimo svest o svetu u kome živimo i kada smo svesni njega i energija koje u njemu vladaju, otvaraju se drugačije mogućnosti koje donose slobodu od bilo koga koji bi da koristi manipulaciju...

Uči, obuhvati tematiku... Ne trči pred rudu... Bolje je biti Gandi nego Bruc Li, Bolja je svetlost Zore nego svetlost Atomske Bombe... Iako je svetlost Jedna.... (onaj ko razume, razumeće)

Pozdrav


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: ned jun 14, 2009 10:31 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 28, 2006 2:43 am
Postovi: 79
Lokacija: Svemir
IvanCoH94 je napisao/la:
MissLove je napisao/la:
E, znam da sam malo offtopic...

Ali pij vodu il sok sobne temperature prije, za vrijeme i poslije jela...

Zašto tolko brijem na prehranu na temi abdukcije... Gle, čovjek je savršeno biće, htjeli mi to prihvatit ili ne... Mogućnosti su božanske, samo ako radimo na sebi...

Sad, kad ti dođe neki vanzemaljac koji te želi malo otet... Ako nisi u formi, ako ti tijelo nije izgrađeno kak treba, ako ne znaš borilačke vještine, onda nema nikakve šanse da se odupreš...

A moš bit čovjek, ponosan i hrabar i pokušati se oduprijeti.

Ako možeš kontrolirati svoju svijest, onda ti nitko ne može upadati u nju, nikakav ekstraterijanac, a ako imaš kontrolu nad svojim tijelom, možeš prebit svakoga ko ti želi nanjeti zlo... Mislim, i sami ti vanzemaljci prema svjedočenjima, slikama i crtežima imaju ruke, noge, glavu, tj jelte, tijelo, pa možeš da ih šamaraš i rušiš ako oni to žele.


Puno hvala na ovom postu...došlo je ljeto i želio sam nešto korisno radit.

Za ovo "prebit" vanzemaljca...je to moguće ako si poprilično svijestan i u odličnoj građi? Što te on ne može paralizirat,tj. zaustavit u bilo kakvom kontakt-pokušaju? Oni (grejsi) imaju poprilično nerazvijena tijela i jak um...vrijedi li to "u zdravom tijelu zdrav duh"? Može li čovjek u top-formi(fizička i psihička) biti i najmanja prijetnja njima?

Hvala na dosadašnjim savjetima.



Gle, ne znam točno, nisam se nikad susreo s njima, ali mislim da je bolje bit spreman i pokušati razviti svoje mogućnosti, nego samo jednostavno prihvatit to da su jači od nas i samo im se predat.

Više puta sam čitao da su se oteti ljudi znali braniti tijekom otmice... Sad, kaj ja znam... Vrijedi pokušati, nego se olako predat...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: ned jun 14, 2009 10:41 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 28, 2006 2:43 am
Postovi: 79
Lokacija: Svemir
Bojan71 je napisao/la:
Pozdrav

MissLove situacije nisu baš takve kako ti misliš, niti to ide tako, niti nasiljem možemo da odgovorimo na nasilje, osim pravim znanjem...
Ne sprečava otmice telo ili telesnost već svest koja se u njemu nalazi i koja sve izgrađuje da bude pripravna za sve mogućnosti...
Podrazumeva se da oni koji imaju kontrolu svoje svesti da tako mogu da koriste i svoja tela, međutim, tela su samo vozila , bitne su DUŠE ili svesti...
Da li pile ima šanse protiv čoveka? Šta bi se desilo da jedno pile dobije svest čoveka, hm, možda bi i uspelo da pobegne da ne postane meso u supi ili rinfleš ili bilo koja hrana na trpezi čoveka!

I da se vratimo temi, kada izgradimo svest o svetu u kome živimo i kada smo svesni njega i energija koje u njemu vladaju, otvaraju se drugačije mogućnosti koje donose slobodu od bilo koga koji bi da koristi manipulaciju...

Uči, obuhvati tematiku... Ne trči pred rudu... Bolje je biti Gandi nego Bruc Li, Bolja je svetlost Zore nego svetlost Atomske Bombe... Iako je svetlost Jedna.... (onaj ko razume, razumeće)

Pozdrav


Gle, ja ipak mislim da je tjelesnost i ovo što nije tjelesnost da je povezano, kao oči s mozgom... npr.. Ipak smo svaki za sebe cjelina pa nije u redu očekivat da zapustiš tijelo, a razvijaš svijest o ne znam čemu, dok o svom tijelu ne...

Nisam mislio na agresiju, nego na preusmjeravanje njihove agresije njima nazad ili u tlo.

Što se tiče pileta, ok stoji, al ako to usporediš, sa čovjekom, onda se to odnosi na bebu, dok npr. kokoš ili pijetao mogu skočit do tvoje glave i iskopati ti oko...

Ne želim ispast ko da se pravim pametan, al stvarno postoje slučajevi kad perad čovjeku uništi oko.

Što se tiče Gandhija i Bruce Leeja, stvarno ne znam poput koga je bolje biti... Al što se tiče Indijaca i njihove podložnosti tuđincima, to neka sami rješavaju... Ja npr. ne bi plaćao porez nekome ko me ustvari pljačka.

Lijep pozdrav, i naravno učiti samo učiti


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: ned jun 14, 2009 11:06 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Da, ali promašen je bit...

Većina otmica NIJE fizičke prirode, već ti "zaustave iluziju vremena", skopiraju dušu - uzmu "otisak", otmu je u 4D ( ili gdje već ), naprave na njemu promjene kakve žele eteričkim putem usađivanja ili vađenja nekih dijelova "polja" informacija ( uspješno ili ne ), i onda u "isti trenutak" vrate kopiju u original, tj. vjerojatno je to "merge" ili spajanje obe u jednu i voila!!! Mi se budimo ili čak nismo niti svjesni da su nes "promijenili", usadili energetski monitor implant za nadgledanje, a možda malo "opasnijim" individuama i implant za pokušaj ( umne ) kontrole.

Ti NE MOŽEŠ uopće niti ozljediti lizzija ili sivog jer oni NISU u našem 3D materijalnom realitetu kad to rade.

Dajte ljudi... manite se tih zabluda oko "šamaranja neprijatelja".

Jedino znanje i svijest pružaju zaštitu od toga.

:toothy2:

:mrgreen: :wink:

_________________
http://www.val-znanje.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: pon jun 15, 2009 1:29 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 28, 2006 2:43 am
Postovi: 79
Lokacija: Svemir
Jack987 je napisao/la:
Da, ali promašen je bit...

Većina otmica NIJE fizičke prirode, već ti "zaustave iluziju vremena", skopiraju dušu - uzmu "otisak", otmu je u 4D ( ili gdje već ), naprave na njemu promjene kakve žele eteričkim putem usađivanja ili vađenja nekih dijelova "polja" informacija ( uspješno ili ne ), i onda u "isti trenutak" vrate kopiju u original, tj. vjerojatno je to "merge" ili spajanje obe u jednu i voila!!! Mi se budimo ili čak nismo niti svjesni da su nes "promijenili", usadili energetski monitor implant za nadgledanje, a možda malo "opasnijim" individuama i implant za pokušaj ( umne ) kontrole.

Ti NE MOŽEŠ uopće niti ozljediti lizzija ili sivog jer oni NISU u našem 3D materijalnom realitetu kad to rade.

Dajte ljudi... manite se tih zabluda oko "šamaranja neprijatelja".

Jedino znanje i svijest pružaju zaštitu od toga.

:toothy2:

:mrgreen: :wink:



I šta se tu onda može učiniti?

Evo, npr... postanem svjestan raznih ideja, realnih i onih još ne ostvarenih u ovom denzitetu... I dođe neki greys da me otme... I ja ne mogu ništa, jer oni su i dalje svjesniji i moćniji od mene.

OK, JA

Zero killed, just abducted


Gle, ovak, samo sam čovjek... Ni u jednom trenu nisam kazao da znanje i svijest ne pružaju zaštitu od toga, čak štoviše predložio sam šta se može nalaziti u našem, po naosob, znanju i svijesti... Samo npr.... postoje ljudi koji mogu na daljinu paralizirati druge ljude da se kreću prema njima. Da li je to pojava samo u trećem denzitetu?

Nemam pojma, ali onak, šta je loše u tome ako znaš neku borilačku vještinu...??? Na kraju krajeva, pa ako dođe i neko đubre, nečovjek iz trećeg denziteta možeš se obranit od njega tim putem....

Uglavnom, evo čisti slučajni primjer, naradiš se, danima si radio.... zaradiš i to nosiš u džepu, da bi te neko sačekao ne bi li ti to oteo....

Uglavnom, što se tiče ranjavanja drugih, ok, ne mora se nikoga raniti... Samo ga lijepo onda pozdravi i zaželi mu sretan put prema tamo od kud je došao.

Gle, meni tu sad ispada slijedeće... čovjek treba širiti zanje i svijest, a tijelo ne, da bi se zaštitio od loših stvari.... Jel isto vrijedi kada treba zaštiti druge? Neke slijedeće civilizacije koje možda još nisu otkrivene...

Ok, kao raniš nekoga pa ti se onda to kao treba vratiti... Al to uopće nije tako, prema tome uopće onda nema kraja sadašnjem stanju u čovječanstvu ili u svim mogući civilizacijama, barem što se podizanja svijesti tiče. Uvijek će neko biti zakačen na struju ranjavanja koja će ga vuć prema planeti na kojoj je to učinjeno, iz života u život....

To je užasno dugi proces.... Dopuštanjem da se graysi, olitiga gmazovi prema nama tako ponašaju, činimo to da se oni i dalje vezuju za naš planet....

Ali, možemo jednostavno i prihvatiti da smo nemoćni i da izgradnja naših tjelesa do savršenstva nema smisla... jer ipak to su samo tijelesa, to kao da i nije dio ovog svemira... to je samo nešto tvrdo-mekano šta i nije tolko važno...

Ja neću popušit tu spiku, šta imam to i upotrebljavam, to je sve što imam, čovjek sam.

Na neki način ispada kao da čovjek ne može razviti samog sebe u biće rjeđe gustoće, e pa sad... ak nemre, onda nema ni duše ni duha niti ičega tako nevidljivog, olitiga neopipljivog u nama....

Da zaključim, kao što glupanu nije loše imati oružje kada ga napada zvijer, tako ni čovjeku nije loše posjedovati znanje o borilačkoj vještini....

E, i ono, daj (se) budite kuleri :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: pon jun 15, 2009 3:17 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 28, 2006 2:43 am
Postovi: 79
Lokacija: Svemir
Gle, ekipa, i ti Arja, sori, kaj sam tak kao offtopic...

Ali, prilično mi je iritantno to što se događaju neke stvari koje uzrokuju tugu i osjećaj nemoćnosti, pa i frustracije određenim ljudima, tj otetima.... uz to moja malenkost je upala u začarani krug promašenog faksa....

Ne tražim opravdanja, samo se vadim iz sranja,

al jednog dana sve će doći na svoje, vidjet ćeš boje, sve biti će bolje....

hahahahahahahahaha

al šta nije nevjerojatno kako čovjek može bit svjestan svoje situacije i pritom samog sebe promatrati kao nekog lika u komediji...

Divota,

život je lijep!!!!!!!!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: pon jun 15, 2009 6:15 am 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri maj 24, 2006 8:12 pm
Postovi: 1517
Manipulacija vremenskim linijama je nekada uočljiva čak i iz samih izveštaja: izolovanje iz jedne vremenske linije, zahvati i zatim vraćanje u tu istu vremensku liniju.

Ne primetimo ništa, osim nekoliko „sekundarnih simptoma“. To može da se dogodi u potpuno budnom stanju, u sred gužve na ulici. Ta bića borave na planu postojanja koji je nama nedostupan i na kome važe potpuno drugačiji zakoni.
Nešto kao backstage naše realnosti.

Tako, ne znam baš da li bi bilo nešto od „prebijanja“ vanzemaljca, (mada je Krompu izgleda pošlo za rukom da jednog „sredi“ hehe :mrgreen: ).

Biće potrebno još veoma mnogo dok ne budemo uspeli da sprečimo samu otmicu, mada je nekim ljudima to uspevalo. Po mom mišljenju, a i iskustvu, svesnost zaista pruža određenu zaštitu, čak i na nivou bića u kome nismo „budni“. Drugim rečima, znanje/svest stečeni u našem budnom stanju će omogućiti da i u onom manje budnom stanju svesti reagujemo adekvatnije.

Međutim, ono na šta sasvim sigurno možemo da utičemo je da sprečimo delovanje skrivenih elemenata ovog fenomena na nas. To je već ogroman korak napred.
Zato ga je i važno upoznati.

Citat:
Gle, ekipa, i ti Arja, sori, kaj sam tak kao offtopic...


Ma, nisi ni najmanje, MissLove, naprotiv, baš je dobar dodatak temi. Nezavisno od toga da li ćemo srediti nekog vanzemaljca ili ne karate zahvatom :wink: , prvi post je veoma dobar! Hvala!

Kao i Bojanov – odličan!!

To jedno sa drugim nije u suprotnosti.

Ja sam se inače zaglavila upravo oko fizičkih/astralnih otmica - ima nekih pitanja na koja ne mogu da pronađem adekvatan odgovor. I mada postoje drugi važni elementi, koje bi bilo važno obraditi a koji su mi jasni, nekako ne ide dok se to ne razreši. :? Tako da mi je baš legla diskusija, samo nastavite.

A nekada odgovor dođe sa neke potpuno neočekivane strane: čitanja Filipa K. Dika na primer, pogotovo kad se sinhronicistički poklope stvari. :wink:

Ivane, dobro nam došao!

Paraliza može da ima fiziološke uzroke, ali zaista predstavlja i prateći element ovog fenomena.

Mainstream ekipa je kod nje na prilično klizavom terenu: treba po svaku cenu otkloniti ideju da bi mogla biti reč o interakciji sa nekim bićima druge vrste, jer oni i ne postoje. Što je već samo po sebi glupost: Kosmos-i su puni života i naravno da smo sa njime u interakciji.

No, paralelno sa time treba otloniti i razmišljanja da možda nismo više od telesne ljušture i hemijskih procesa koji se odvijaju u našem mozgu i da naša anatomija sadrži i manje vidljive delove, koji su nam nepoznati.

Tako nije neko čudo da se petlja, obilazi kao maca oko vruće kašice i daju nesuvisla objašnjenja.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: pon jun 15, 2009 9:31 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet aug 16, 2007 9:29 am
Postovi: 290
Dugo sam se bavio ovom temom u zivotu. Nisam siguran da sam uspeo da je sagledam i osvetlim bas mnogo, ali da se posete, abdukcije i uticaji dogadjaju - e u to sam nedvosmisleno siguran i uveren... Uverenja su mi iskljucivo empirijske prirode, odnosno na sopstvenoj kozi sticana...

Mozda je najbitniji zakljucak do kojeg sam dosao, i koji zelim da podelim sa vama upravo ovaj : Oni mogu da uticu na na se emotivno stanje, zelje, instiktivne reakcije... Zato katkad i sami sebe zapanjimo nekim svojim neocekivanim zeljama ili reakcijama... Cesto nas uvode u rizicne ili nepozeljne medjuljudske odnose i kasnija emotivna trvenja kao rezultat tih odnosa... Ono na sta tesko ili nikako ne mogu da uticu je nas analiticki razum ili da se prosto izrazim analiticki racun. Na nivou razuma mi smo sposobni da im se suprotstavimo, odnosno da izbegnemo sve zamke u koje nas uvode, ali za to je potreban veoma jak karakter. Prost primer bi bio dijabeticar kojem je sugerisano da pojede celu tortu i da ima neizdrzivu zelju da je pojede. Njegov razum je taj koji dobro zna da to ne treba da radi, ali pitanje je hoce li razum biti jaci od neodoljive zelje za istim... Zato mi prenebregavamo nas razum i cesto se upustamo u ono sto je objekat nase nametnute nam zelje... Zatim angazujemo razum da nam napravi tlo koje ce na "naucnoj osnovi" odobriti nase konzumiranje objekata želja... I na kraju izvedemo sopstvenu prevaru sebe samog uz pomoc sopstvenog "razuma" koji smo zamolili da specijalno napravi za nas podnosljivo obrazloženje zbog čega činimo nesto sto ne bi trebalo da činimo... Tu su pušači cigareta (moja sabraća) pravi virtuozi, da ne uzimam još drastičnije primere, kao recimo ljde koji zbog neodoljive želje za sexom zvane "ljubav" raskuće i rastibudjelizuju sve sto je lepo i sveto u životu im bilo... A onda opet zamole dresirani razum da im smisli obmanu na "naučnoj osnovi" o njihovim "potrebama"... bla, bla...

Pravi analitički razum pomaže onima koji hoće da se žaštite. To je upravo ona priča kako Znanje može da pomogne - Znanje i saznanje o nečemu može da pomogne protiv toga nečega. Treba da prepoznajemo realne želje i fabrikovane. Jedne da prihvatamo, a druge da savladamo Razumom... Tako nekako...

_________________
...svega ovoga ne bi bilo da je Pera na vreme otišao u policiju...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: uto jun 16, 2009 10:49 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Jako dobro!

Recimo samo jednu "paralelu": Kako se ribe u moru mogu obraniti od ljudskih "otmica"? ( zapravo, ljudske tehnologije - mreže kojima lovimo ribe i otimamo ih iz njihovog 2. denziteta )

Jes da čovjek može možda i uloviti ribu bez svoje tehnologije, ali, vrlo, vrlo, vrlo teško ( rukama u plićaku ). Da imamo samo ovakvu "prirodnu" mogućnost otmice riba - vjerojatno bi mnogi odavno prestali loviti ribe jer je to jako nezahvalan i neuspješan posao. No... mi koristimo našu pamet, tehnologiju koju smo razvili na nivou 3D i time "upecamo" ribu relativno lako, bilo udicom, mamcima, ili mrežom. Jasno, postoji i dinamit, pa riba sama i "ispliva" na površinu i mi je samo pokupimo ( jes da to nije u redu iz pogleda ljudske percepcije, ali svejedno - postoji kao mogućnost ).

Dakle - pitanje jest: kako bi se ribe mogle oduprijeti našim "otmicama"? Ili divljač u šumi, svejedno...

Možda uvidimo time i neke stvari koje bi i čovjek mogao koristit kod "vanzemaljskih" otmica. :glasses7:

:-k

:mrgreen: :wink:

_________________
http://www.val-znanje.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: sri jun 17, 2009 8:06 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet aug 16, 2007 9:29 am
Postovi: 290
Kazu da je Šaran razvio celu strategiju izbegavanja mreža, tako sto ih vešto izbegava ili cak i preskače kao delfin. Neretko oko podvodnih žila i panjeva uplete najlon za pecanje pa nema nista od ulova... Znači, muka ga je naterala da počne da razmišlja !

A šta ljudi čekaju da mi je znati !? :?

_________________
...svega ovoga ne bi bilo da je Pera na vreme otišao u policiju...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: sri jun 17, 2009 6:15 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: sub jun 13, 2009 8:34 pm
Postovi: 12
Lokacija: Pula
Tekst sve govori.

Alien Abductions
52 Indicators Of Encounters Or Abductions By Aliens

--------------------------------------------------------------------------------

52 Indicators Of Encounters Or Abductions By Aliens

Many millions of people, it seems, have had encounters with alien beings. Many of those people do not realize that they are having these experiences because of suppressed memories. Their awareness is limited to an occasional paranormal incident that seems to confuse them more than anything else. Some people are not ready to know for sure, others feel a deep need to know if they are involved with the beings. If you are in the later group, read on.

This is a list of 52 common indicators shared by most UFO abductees. It is based on known research on the subject and on personal findings. It has been compiled to help you determine if you are an abductee. Of course there may be other explanations for these occurrences and this is in no way an absolute means of knowing if you are an abductee. If you or someone you know does fit many of these traits listed here, PLEASE seek the help of a qualified researcher of therapist. This list is not in any particular order.

Ask yourself if you . . .

1.Have had missing or lost time of any length, especially one hour or more.

2.Have been paralyzed in bed with a being in your room.

3.Have unusual scars or marks with no possible explanation on how you received them. especially if you have an emotional reaction to them. (i.e. small scoop indentation, straight line scar, scars in roof of mouth. in nose, behind or in ears, or genitals, etc.

4.Have seen balls of light or flashes of light in your home or other locations

5.Have a memory of flying through the air which could not be a dream.

6.Have a "marker memory" that will not go away (i.e.: alien face, examination, needle, table, strange baby, etc.)

7.Have seen beams of light outside your home, or come into your room through a window.

8.Have had dreams of UFOs, beams of light, or alien beings.

9.Have had a UFO sighting or sightings in your life.

10.Have a cosmic awareness, an interest in ecology, environment, vegetarianism, or are very socially conscious.

11.Have a strong sense of having a mission or important task to perform, without knowing where this compulsion came from.

12.Have had unexplainable events occur in your life, and felt strangely anxious afterwards.

13.For women only: Have had false pregnancy or missing fetus. (pregnant, and then not)

14.Have awoken in another place than where you went to sleep, or don't remember ever going to sleep. (i.e. upside down in bed, or in your car)

15.Have had a dream of eyes such as animal eyes (like an owl or deer), or remember seeing an animal looking in at you. Also if you have a fear of eyes.

16.Have awoken in the middle of the night startled.

17.Have strong reaction to cover of Communion or pictures of aliens. Either an aversion to or being drawn to.

18.Have inexplicably strong fears or phobias. (i.e. heights, snakes, spiders, large insects, certain sounds, bright lights, your personal security or being alone).

19.Have experienced self-esteem problem much of your life.

20.Have seen someone with you become paralyzed, motionless, or frozen in time, especially someone you sleep with.

21.Have awoken with marks, burns or bruises which appeared during the night with no explanation on how you could have possibly received them.

22.Have had someone in your life who claims to have witnessed a ship or alien near you or has witnessed you having been missing.

23.Have had, at any time, blood or an unusual stain on sheet or pillow, with no explanation of how it got there.

24.Have an interest in the subject of UFO sightings or aliens, perhaps compelled to read about it a lot, or an extreme aversion towards the subject.

25.Have been suddenly compelled to drive or walk to an out of the way or unknown area.

26.Have the feeling of being watched much of the time, especially at night.

27.Have had dreams of passing through a closed window or solid wall.

28.Have seen a strange fog or haze that should not be there.

29.Have heard strange humming or pulsing sounds, and you could not identify the source.

30.Have had unusual nose bleeds at any time in your life. Or have awoken with a nose bleed.

31.Have awoken with soreness in your genitals which can not be explained.

32.Have had back or neck problems, T-3 vertebrae out often, or awoken with an unusual stiffness in any part of the body.

33.Have had chronic sinusitis or nasal problems.

34.Have had electronics around you go haywire or oddly malfunction with no explanation (such as street lights going out as you walk under them, TV's and radios affected as you move close, etc.).

35.Have seen a hooded figure in or near your home, especially next to your bed.

36.Have had frequent or sporadic ringing in your ears, especially in one ear.

37.Have an unusual fear of doctors or tend to avoid medical treatment.

38.Have insomnia or sleep disorders which are puzzling to you.

39.Have had dreams of doctors or medical procedures.

40.Have frequent or sporadic headaches, especially in the sinus, behind one eye, or in one ear.

41.Have the feeling that you are going crazy for even thinking about these sorts of things.

42.Have had paranormal or psychic experiences, including intuition.

43.Have been prone to compulsive or addictive behavior.

44.Have channeled telepathic messages from extraterrestrials.

45.Have been afraid of your closet, now or as a child.

46.Have had sexual or relationship problems (such as a mysterious "feeling" that you must not become involved in a relationship because it would interfere with "something" important you must do).

47.Have to sleep against the wall or must sleep with your bed against a wall.

48.Have a difficult time trusting other people. especially authority figures.

49.Have had dreams of destruction or catastrophe.

50.Have the feeling that you are not supposed to talk about these things, or that you should not talk about them.

51.Have tried to resolve these types of problems with little or no success.

52.Have many of these traits but can't remember anything about an abduction or alien encounter.



Izvor:

http://www.alien-ufo-pictures.com/alien_abduction.html


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Abdukcije
PostPostano: sri jun 17, 2009 6:28 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 31, 2007 4:51 pm
Postovi: 1135
Lokacija: Međimurje
Eh sad bi bilo dobro da znam engleski :glasses7:

_________________
Ono sto vi radite, ne mora reflektirati ono što vi osjećate.
http://www.youtube.com/user/vrkolos
http://www.box.net/shared/mis7x4u60n


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 531 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 27  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 10 gostiju.


cron
Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz