i meni. ali svejedno sam dala i drugu opciju.
uz dodatak. (dok još sve to nisam izbacila iz glave.) i da ne ostane tek tako "deus ex machina".
u drugoj opciji (ako išta od napisanog drži vodu; jezikoslovci bliskoistočnih jezika, osobito protokaldejskog, bi to bolje znali), "duhovni gospodar zemlje" bi možda ipak prije trebalo zvučati nešto poput:
"gospodar zemaljskog duha" (rabi al ardi dini) što bi bila naravno frazeologija za čovjeka (jednako kao i tek "gospodar zemlje" rabi al ardi").
ako se pak "dini" pripiše drugoj riječi (endavur) [koja je jedina riječ koja nije vezana baš uz arapski, bar ju nisam pronašla (i danas je više možda ostala kao nekakav turcizam)] - značenje od (pukog) (nasilnog) remećenja (uznemiravanja) dobija moralne / svete ili nesvete konotacije i znači nagrđivanje, kako je i prevedeno, u smislu svetogrđa ili skrnavljenja. sama riječ endavur je ispala kao nekakva složenica od enda/endi + vur i iz dane upotrebe izvukla sam šta sam izvukla. meni, s obzirom na sve, ima smisla. sad, možda nekome drugome neće imati.
esa kunis alim sam prepravila prilikom prevođenja na:
esaku +?/ni / salim - i jednako je validno (ako je uopće validan prijevod) u svim varijacijama kao "budući mir", "(s)pokoj koji će doći" kao i "vječno počivalište/počinak" i sl. (što je legendarna metafora za Mjesec, naravo).
a opet, možda griješim... u totali (takva mi je narav, katkad sam sumnjičava i za ono što znam stoposto i kad me udari u nos), ali rečeno je ono što vidim uz tu rečenicu i što mi je došlo uz nju, iako naravno da jezik (koji god da je u pitanju) ne govorim.
u svakom slučaju, par sati života ostavljenih u tu misterioznu rečenicu (koja ako je uopće izrečena, i ionako nije baš najbolje transkribirana - a i meni nikad ne bi palo na pamet praviti raketu i njome ići na mjesec (za to putešestvije postoje prikladnije metode, mnijenja sam)) za moje pojmove je i više nego dovoljno.