sta_je_rec je napisao/la:
Pozdrav svima!
Nedavno sam otkrio ovaj forum i naprosto se oduševio..jednostavno nisam znao da ima foruma na našim ex-yu jezicima sa ovom tematikom (vjerovatno nisam ni obraćao pažnju). Nakon pregledavanja raznih tema i postova odlučio sam da sa vama podjelim svoja iskustva, svaki komentar ili analiza su dobrodošli.
Živim u Zenici, BiH. Događaj se desio 1993 ili 1994 godine, znači negdje na samoj sredini rata. Tada sam imao 11 ili 12 godina, i dane sam većinom provodio u stanu (zapravo tad sam živio u zgradi od 4 sprata, ja sam bio na zadnjem spratu i mogao sam da vidim popriličan komad neba od sjeveroistoka, pa preko čitavog istočnog neba pa skoro sve do jugoistočnog dijela neba..) Ne znam koji je prosjek godina komentatora na forumu, ali možda se neko i sjeća kakve su to bile ratne godine, škole rijetko da je kad bilo, i kad smo išli granate su nas otjerale doma, struje skoro nikad nije ni bilo, valjda neke redukcije i znam da je dolazila kasno navečer oko 1 sat pa je bila do 3 ili 4 sata ujutro. Sjećam se da je bio tmuran dan, kasna jesen ili zima.. otac mi je radio kao noćni čuvar u nekom kafiću i na posao je otišao oko 20 ili 21 sat navečer, dok je još bilo malo dnevnog svjetla, dok smo ja i mama ostali u stanu. Noć kao i svaka druga, kad otac ode na posao mi bi upalili svijeće i još malo sjedili i pričali ili nešto čitali i jako brzo bi legli spavati, da možemo ustati oko 1 sat navečer kada bi došla struja da mama može nešto skuhati i oprati veš, a ja da mogu gledati tv...
Tako je bilo i tu noć, zaspali smo i kao i uvjek ostavili upaljena svjetla po cijelom stanu da bi nas probudila kada struja dođe.. Odjednom oko 23 sata ili 23:30 mene budi neka ogromna buka. Teško je opisati (iako se sjećam kao da je juče bila - neke stvari ti se urežu u pamćenje za čitav život) ali nešto kao 100 šlepera koji idu u isto vrijeme.
2-3 seknude otkako sam skočio i uspravio se u krevetu, tj. otkako me je buka probudila, čitav stan počinje da se trese. Kao neke vibracije, više kao neko drmanje kao da stan propadne u prostoru 2 ili 3 cm pa se opet naglo digne u početni položaj. Tada se i mama probudila i valjda instiktivno potrčala prema meni, te smo otrčali do prozora, ne znam što, valjda da vidimo šta se dešava kakva je to buka i drmanje.
Odgrnuli smo zavjese (do prozora smo došli maximalno 20 sekundi od početka svega) i gledamo, ne znam da li se sjećate iz rata kako izgleda čitav grad bez struje.. Vidim nebo, malo svjetlije od obrisa zgrada koje su u totalnom mraku, tek se ponegdje vidi svjetlucanje svijeće , ulice su u totalnom mraku, samo vidim obrise zgrada i brda u daljini koji se ističu prema pozadini neba koje je malo svjetlije od zemlje. Buka i pores se i dalje nastavljaju, to je možda 25 sekunda od početka svega, kad odjednom vidim crni zaobljeni obris nekog objekta koji izlazi iznad krova zgrade. Ono znate kad stojite do prozora i posmatrate nebo, i zamislite da nešto leti preko neba i dolazi vam sa leđa i prvo mu možete vidjeti početak kako izlazi sa gornje stranice prozora. Objekat koji je tad prelijetao preko moje zgrade i koji je izlazio u moje vidno polje - pogled koji sam imao sa prozora, je bio ogroman. Vidim svjetlije nebo i nešto crno zaobljeno kako prolazi iznad zgrade. Prvo izlazi njegov rub, potpuno crn u potpunom mraku i polako ide prema istoku. Ne da leti, ne da se kreće nego isto kao da "plovi" isto kao da gledate ogromni brod koji plovi po površini tako mu je kretanje izgledalo. 5-10 sekudni tako je prolazio iznad zgrade i išao prema istoku, kad odjednom u moje vidno polje dolaze i svjetla tog objekta koja su se tek pojavila iznda ruba prozora i koje tek tad mogu da vidim kako je objekat prolazio. Vidim na stotine svjetala, sva su oblika pravougaonika i bijele boje. Izgleda kao kad posmatrate neku zgradu u daljini pa vidite jedno svjetlo je upaljeno drugo je ugašeno pa su dva upaljena pa jedno ugašeno, ali možete da pretpostavite da su ti prozori kroz koje svjetla dolaze u ravni - da su svi udaljeni jednako jedan od drugog samo što je neko svjelo upaljeno a neko ugašeno. Tako je izgledalo i na tom objektu - vidim polukrug koji je zaklonio pola neba i još se kreće prema istoku, vidim da je čitav crne boje ili barem tamniji od neba u pozadini, vidim da ima široki rub, a nakon toga sljedeći taj polukrug vidim stotine svjetala bijele boje u obliku pravougaonika.. Baš kao i na zgradama mogu da primjetim da su ti "prozori" raspoređeni čitavim polukrugom, da su neka svjetla upaljena a neka ugašena. Kako je objekat nastavio svoje kretanje, kako mu je sredina prošla preko ivice prozora tako vidimo da se u stvari radi o ogromnom tanjurastom obliku (baš bi dobro odgovarao opis leteći tanjir, iako to sa sigurnošću ne mogu tvrditi, jer sam vidio samo donju stranu letjelice - mogla je da bude i potpuno okruglog oblika, kao sfera ili lopta, sa mog prozora bi isto izgledala) Buka se nastavlja tresenje stana se nastavlja, objekat i dalje nastavlja kretanje prema istoku, kad odjednom i ja i mama dobijamo napad panike ili straha - ne znam. Jako mi je teško to opisati, ali isto kao da ste vidjeli sve užase ovoga svijeta , kao da umirete, kao da znate da vam svi vaši najdraži umiru a vi ne možete ništa da spriječite, Ne znam, jednostavno neki napad primarnog, iskonskog straha, neki užas koji se ne može opisati niti uporediti sa nečim, nema bola nema ničega samo užas i želja da nisam tu gdje jesam, želim samo da umrem da ne doživljavam više taj strah, tu grozotu. U trenutku kad mo to doživjeli, i ja i mama smo se sklupčali na pod, samo sam želio da sve to prođe, da se to meni ne dešava, bio sam svjestan svega, bio sam pod punom kontrolom i tijela i misli, ali na taj osjećaj nisam znao kako da odreagujem, nisam znao da li da bježim ili da ostaem ili šta već da radim. Samo užaš i ja i mama sklupačani na podu i to je to.
Tako smo ostali minutu ili dvije, buka i potres su polako prestajali, prestajao je i taj osjećaj užasa i zamjenjivao ga je samo strah, i ja sam se polako uspravio sa poda i pogledao kroz prozor i vidim da taj objekat polako zalazi iza brda i da mu vidim samo zadnji rub.
Tada sam i shvatio kako je to "nešto" i ogromno bilo. Prečnik mu je išao skoro od brda na jednoj strani do brda na drugoj strani - moja neka slobodna procjena je da je objekat bio krug ili leteći tanjir sa 3-4 kilometra u prečniku.
Nikad poslje nisam vidio ništa slično tome. Nisam sanjao niti halucinirao, jer je moja mama vidjela sve isto kao i ja, čak je imala i isti osječaj užasa ili straha kao i ja.
Još jedna čudna stvar je da smo poslje godinama od tog događaja pričali svima o tome - i niko nije ništa vidio !!! Komšije koje žive u istoj zgradi nisu osjetili ništa čudno, a kamo li da ih je probudio potres, prijatelji i porodica su nas gledali u čudu kad smo im pokušali ispričati šta smo vidjeli i osjetli, ali do dana današnjeg, apsolutno niko nije vidio ništa neobićno te noći. Ni buku ni potres ni objekat koji leti nebom veličine par kilometara.
Što je još čudnije u samom centru grada na jednoj uzvisini u to doba se nalazilo 6 protiv avionskih topova sa kompletnim posadama ( zbog odbrane od napada jugoslovenskih migova koji su često bombardovali željezaru u Zenici na početku rata) Svaki od tih topova imao je posadu od 5 ljudi, koji su dan - noć posmatrali nebo i bili spremni na pucanje, dakle 30 ljudi je sigurno posmatralo nebo tu noć i kad sam ih pitao da li je iko išta vidio - samo čuđenje - niko ništa ni vidio ni osjetio...
Nakon toga postao sam opsjednut fenomenom NLO-a skupljao sam stare ex-yu časopise Arka (ako se ko sjeća) skupio sam popriličnu količinu materijala o NLO-ima o otmicama, o opisima susreta i viđenja, ali rijetko šta je bilo i približno mom islustvu.. Pažnju na ovo sjećanje prije par godina mi je privukao dokumentarac na Discovery-ju o američkom nesmrtonosnom mikrotalasnom oružju - dizajnirano je za razbijanje demonstracija, kada se uptrijebi protiv ljudi stvara se napad panike i straha, želja za bijegom - ukratko sve ono što smo ja i mama doživjeli i što sam gore opisao...
Drago mi je što sam otkrio ovaj forum i što ovo mogu da podjelim sa vama, vidim da ima mnogo ljudi koji su upućeni u samu problematiku NLO-a, pa ako neko zna da objasni, da ponudi kakvo objašnjenje šta sam vidio, (kod većine drugih viđenja se radilo o raznobojnim svjetlima, kuglama izvanrednih manevarskih sposobnosti, o ogromnim brzinama, dok je ono što sam ja vidio bilo tamno - crno? - sa tačno ograničenim bijelim svjetlima "prozorima" i kretalo se jako sporo)
Pozdrav
Vrlo zanimljivo svjedočenje. Dolazimo iz istog grada i prošli smo isti period ,,mraka svijesti,, samo što sam ja tada bila mnogo starija od tebe.
Doista nisam uočila taj objekat i propratne pojave u tom periodu o kojima si pisao, ali sam uočila mnoge druge stvari tada ali i nakon toga (neke svoje upitnike i zaključke sam pisala po forumu). Ratni period je učinio da krenem u neku vrstu buđenja tj. uočavanja i shvatanja mnogih za druge nevidljivih i nerazjašnjenih stvari.Npr. pojava istinitih snova koji su mi postali vrsta putokaza za kako se iz tog perioda MRAKA izvući što više neoštećen u bilo kojem dijelu mene i tako nastojati spriječiti da mi od životnog puta ne naprave stazu za veleslalom.
U svakom slučaju tada smo bili izloženi MNOGIM NEVIDLJIVIM, OPASNIM I MANIPULATIVNIM STVARIMA koje mnogi nisu uočavali, niti su za pojavu nekih simptoma ,,nakon toga,, znali objasniti šta je stvarno njihov uzrok.Ista stvar je i sada prisutna samo u manje primjetnijem obliku, nažalost i opet za veliku većinu.
Ovaj forum i stranica GALAKSIJA je jako dobro mjesto na kojem možeš pročitati i spoznati mnoge stvari i uglavnom nakon toga slijedi dio u kojem nikada više nećeš biti isti. Lično, za ovaj dio mi nije ,,mrsko,, što mi se desio i ako je nekad znao izazvati težu vrstu neshvatanja i nerazumjevanja koja su me znala vraćati da ponovo krećem ispočetka pa stvari, dešavanja i raznorazne pojave ponovo preispitujem i nakon svega toga ponovo dođem do istog zaključka, hahaha.
Nisam baš u nekom ,,điru,, za pisanje (zbog završavanja nekih zahtjevnijih 3D stvari), ali u svakom slučaju želim ti sretno čitanje galaksija foruma...