Valjda? je napisao/la:
Ako je zemlja toliko izuzetno mesto, i ako sam se vec dzapao da "pohadjam" skolu ovde - ZBOG CEGA onda ceo zivot osetim da me zove nesto drugo? Ali bukvalno ceo, jos od prvog secanja,bez i jedne naucene"lekcije". I zasto osetim neke emocije koje ne mogu da se svrstaju medju one "ljudske" (bilo koju ikad opisanu)? A ne mislim da sam mrdao odavde, ikada. Osetim da sam ovde usput... Ovo je Status Quo- pochetni polozhaj. Kao da sam na stanici sa koje treba da krenem za 5 minuta,medjutim-zarobljen sam. Nikad da krenem, nesto me sprecava..mozda to sto ne znam gde da idem. Ako stvarno pripadam ovde bilo bi jako gadno(a jedini razlog zbog kojeg to ne prihvatam je taj sto ne zelim. Previse je porazavajuce

). Zemlja jeste divno mesto, slazem se. Ali ni blizu dovoljno... Ne postoji planeta, niti mesto u univerzumu koje nije divno, divim se celokupnoj kreaciji. Ali mi nesto u opisu ovog mesta uporno ne stima. Mozda ja ne stimam, kao da ne pripadam ovoj vrsti, u kojem se telu nalazim trenutno. Imam potrebu da se svesno povezem sa celokupnom prirodom i kreacijom. Nije da zelim da bezim odavde,zato trazim Jednost, mozda mi odlazak posle toga nece biti potreban. Interesuje me da li je neko od vas dostigao Jednost? Bar na momenat. I to dostigao, a ne samo shvatio da ona postoji. Voleo bih da cujem sta ta osoba ima da kazhe na temu vanzemaljaca,i uopste svih stanovnika kosmosa, i njihovih interakcija.. a posto ima gomila onih koji tvrde da su uspeli a izjave im se drastichno razlikuju... Figure it out

Mislim da nije potrebno postići Jednotu da bi se shvatili brojni principi na kojima djeluje materijalni svijet. Možda ćete reći da su sve religije reptilijanske, ali ja nalazim da je znanje i shvaćanje Bhagavad-Gite jedan sasvim sasvim solidan početak u duhovnom životu. Druga je stvar što npr. u Indiji postoji odnarođeni kastinski sistem u kojem netko može biti izrod, ali samo zato što se rodio npr. u brahmanskoj ili kšpatrijskoj porodici on može biti duhovnjak ili vlastodržac ma makar bio obična hulja. I druga je stvar što njih taj sistem drastično koči u njihovim naporima. A inače filozofija im je u odnosu na kršćanstvo pravo otkrivenje. Sve što me je zanimalo našao sam logično objašnjeno u Vedama.
Nego da se vratim na svoje pitanje. Stvar je u tome što na kojugod materijalnu planetu dospio, sve su to mjesta više-manje puna bijede i uzastopnog rađanja i umiranja. Tako da je jedina prava stvar osloboditi se toga kruga. Ali ako na nekoj planeti čovjek mora raditi šesnaest sati da bi prehranio sebe i obitelj, osam sati spavati da se koliko-toliko odmori od posla + 2 sata potrošiti na zadovoljavanje tjelesnih nagona, onda kako možeš imati vremena za duhovne stvari. A na tako nekoj planeti možda imaju u izboilju električne energije, možda je društvo postavljeno na koliko-toliko solidnim i logičnim temeljima te možeš imati nešto vremena i za duhovne stvari. Išak bi to bila jedna solidna stepenica prema naprijed.
I još jedno hipotetsko pitanje. Samo hipotetsko. Recimo da u Vedama pročitam da je neka planeta u nekom zvjezdanom sistemu pogodna za duhovni napredak, i da je na nešto većoj razini od zemlje i ja meditiram da odem na taj sistem; ali se ispostavi da je posrijedi kriva informacija - kakav ću položaj doseći? Hoću li otići tamo gdje je stvarno nešto bolje nego na zemlji ili ću otići baš na tu planetu. Naravno, pretpostavka je da ne samo meditiram nego se koliko-toliko uzdignem na satvičku razinu. Ili čak informacija ne mora biti kriva, nego si ja krivo protumačim tu informaciju.