Citat:
Da li je moguće da je na ovoj snimci snimljena prava otmica...
http://www.youtube.com/watch?v=QkeOUzKRzLY
Mislim da je veoma moguće da jeste. Kao što je jedan od istraživača u filmu rekao, montaža bi verovatno bila napravljena atraktivnije... ili profesionalnije.
Da li je snimljen autentičan događaj ili ne, možda je manje važno. Mislim da video i data objašnjenja istraživača dosta dobro ilustruju fenomen missing time-a. Takođe mi se veoma dopao ozbiljan i rekla bih empatičan pristup žrtvama otmica. Na žalost, ovaj se fenomen gura pod tepih i ljudi, koji ovako nešto doživljavaju – a nisu nikako malobrojni – pored proživljenog moraju da se nose i sa sopstvenim sumnjama u svoj zdrav razum i proglašavanjem njihovih nejasnih sećanja na ove događaje za bolesne fantazije od strane (stručne i veoma upućene) zajednice.
Žena u videu je to veoma lepo sažela: „to je kao da sam pronašla porodicu, shvatanje da nisam poludela.“
Missing time mogu lično da potvrdim, mada inače nemam nikakva svesna sećanja na bilo šta što bi ukazivalo na stalan kontakt, niti ubedljive sekundarne simptome. Izgubila sam sat i po u kolima, sa sve naglom pospanošću i mikro snom za volanom, i da stvar bude neobičnija, te večeri sam nekoliko puta pogledala na sat i nimalo mi nije bilo čudno da pokazuje više nego što bi trebalo. Tek sledećeg dana sam, premotavajući film, shvatila da mi nedostaje sat i po, pri čemu je tajming spolja potvrđen i nije bilo nikakvog prostora za taj vremenski gubitak.
Izveštaji o missing time su veoma česti u izveštajima, evo jednog sa ovog foruma:
„Hehe, idem kasnije oko 14 h na posao i prijatelj me nazove i kaže kako je imao čudan događaj noćas. Ja ga prekinem i pitam: "Kaj, oko 2 sata?" On se začudio i kaže pa kako znam... Eeee i onda mu ja opišem ovo gore kako sam već napisao. Kod njega je bilo u ISTO vrijeme malo drugačije iskustvo: isto je bio budan i išao je na wc. Prolazi kraj nekog sata i on pokazuje 01.45 h, ode i obavi nuždu i odmah se vraća natrag. I opet pogleda na sat - a ono vidi 02.45 h !!! Ostao je zabezeknut, veli nikom nije rekao jer bi ga, naravno, proglasili pijanim/ludim/zdrogiranim ili štogod, i da ga jedino ja razumijem i da se to jedino usudi meni reć.
Ok, kažem mu ja, i smijem se povezanom događaju ( živimo jedno 2 km daleko jedan od drugog )... i kasnije je došao do mene i još smo malo popričali o svemu tome i zaključili da se ipak prekinuo vremenski kontinuum kakvog ga mi doživljavamo.