Citat:
Vjerujem da u svemiru ima inteligentnog života, ali jedno je stvarnost, a drugo je fantastika i pretjerivanje. Čak i kada pokušam nekome povjerovati, kao što je osoba koju sam naveo u početnom postu, Annunaki, trebaju mi određeni dokazi ili barem opisi iskustava nekih ljudi koje poznam i kojima donekle mogu vjerovati.
Pa, obično i bude tako, da su ove dve potpuno kontradiktorne teze iz nekog razloga jedna sa drugom lepo slažu i prepoznaju kao „bliske“. 1. Nema dokaza za postojanje inteligentnog života – 2. Inteligentni život spolja dolazi da bi nas problematične prosvetlio. Sledeća kontradiktorna teza – koja se takođe prepoznaje kao „bliska“ sa preostale dve - je da izvanzemaljskog života može biti a može i ne biti, ali da će vas bilo kakvo bavljenje time definitivno zastaviti na putu samo-razvoja

.
Ovako otprilike:
Kod Boma ima jedna lepa parabola o dve motke pobodene u pesak i talasima koji ih pomeraju (asocijacija je odlična: poljubac i za Boma

). Ne vidimo talase, vidimo samo pomeranje motki. To je otprilike situacija u kojoj se nalazimo: vidimo neke efekte, ne vidimo talase koji ih pomeraju,
jer ne znamo ništa o planu postojanja sa koga dolaze. Međutim, posmatranjem motki i mentalnim zadiranjem iza granice onoga što je pojavno, počinjemo i da naziremo talas, a i Okean pun takvih talasa. Okean se mreška, jedinstvo različitosti je njegovo prvo svojstvo, ono koje je u skladu sa originalnom mišlju. Talase možeš da nazoveš autonomnim česticama Svesti i njihovo osnovno svojstvo je potencijal za slobodnu volju.
Ima talasa koji to jedinstvo interpretiraju tako što usisavaju druge talase (tuđa morfo-polja) u sebe, zamišljajući da su sami ceo Okean. Ima talasa koji šalju impulse. Mali talasi mogu da budu usisani u jedan takav apsorbujući talas i nastave put kući, apsorbovani i apsorbujući tudja morfo-polja. Ili mogu da se usklade sa radijantnim impulsima, da bi razvili svoju sopstvenu specifičnost i, razvivši je, u jednom trenutku bili u stanju da sami počnu da šalju impulse. To je otprilike
Izbor pred kojim jedan deo čovečanstva trenutno stoji.
U apsolutnom smislu Biramo između apsorpcije i radijacije. Apsolut se ispoljava uz pomoć ravnoteže između ova dva naboja.
U relativnom smislu i jedno i drugo, apsorpcija i radijacija, se na našem planu manifestuju kroz bezbroj naizgled svakodnevnih, jednostavnih, 3d-događaja, fizičkih i mentalnih, i na
načine koje nismo naučili da razlikujemo.
Poenta je u tome da mali talasi ne mogu da budu usisani, ako se sami ne slože sa time, kao što Exile reče. Zato apsorbujući talasi rado uzimaju prigodne oblike.
Problem je u tome što, na snu ili na javi, mi, mali talas, vidimo samo one motke koje se pomeraju, ništa više. Treći plan postojanja je zakriljen velom. I zaista možemo slobodno izabrati da li ćemo upotrebiti/razviti svoju pronicljivost/intuiciju da razlučimo šta znači ovaj Izbor, a i da počnemo da naziremo talase iza onih motki ili ne. Zato i jesmo tu.
***
Još jedna istinita priča u vezi sa motkama i talasima: Bio je zemljotres, osetio se poprilično. Sledećeg dana je usledilo zabrinuto pitanje jednog nećaka svojoj tetki, jednoj starijoj dami, da li je dobro, da li se uplašila, da li je jako osetila zemljotres. Tetka je odgovorila: Kakav zemljotres, nije bilo nikakvog zemljotresa,
nisu ništa o tome javili na TV-u 
.
To su u pogledu dokaza i razmatranja ovog fenomena nivoi ove priče:
ne samo da se ne vide talasi iza motki, već se ne vide ni same motke, pa makar nas udarile i po glavi, jer su nam mediji/škola/koncenzus nauka tako rekli ili su nas „alternativni izvori“ uverili da ih samo sanjamo.
Dokaza za ovaj fenomen ima, čak i onih koji su validni na trećem planu postojanja, o kojima doduše (uglavnom) još nije bilo reči na TV-u.

Na ovom linku je izlistan jedan lep izbor različitih izvora koji mogu da pomognu u njegovom istraživanju.
http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=2133
Onima nešto kritičnijeg uma (eufemizam za sumnjičav

) u koje sama spadam bih preporučila radove Karle Tarner i istraživanja Barbare Bartolik za početak, jer im taj način obrade podataka i izvođenja dokaza prija, kada se oslobode dubokog poverenja u TV-sliku o našoj realnosti. Za druge je bolji Icke ili Montalk ili Šnajder ili Toper ili Valerian... ma, naći ćeš ih dovoljno tamo.
Međutim, da bi se ovaj fenomen u okviru naših ograničenih mogućnosti zaista makar donekle počeo shvatati, da bi se nazreli talasi iza motki, mora se proširiti okvir percepcije stvarnosti i interakcije sa svetom i to niko ne može da uradi umesto nas samih. „
Dokazi“ na ovom nivou se ne mogu dati, već samo steći.
***
Dakle, što mi ide ovo balansiranje unutrašnje tišine od ruke, šta da vam kažem.
Jaaaaaack, hoće ovaj server – ili šta je već u pitanju

- da izdrži ove kilometarske postove
