galaksija je napisao/la:
Postoji mnogo ljudi koji su poduzimali dugogodišnja stručna istraživanja u vezi s ovom tematikom i smatram da bi njihovo mišljenje trebalo ozbiljno uzeti u obzir, prije nego što se iznese svoje lično, koje u većini slučajeva nije bazirano ni na kakvom istraživanju, nego na predrasudama koje obično nemaju nikakve veze s objektivnom realnošću.
Jedan od takvih istraživača je i Eve Lorgen.
Budi lucidan i sjeti se svega Piše: Eve Frances Lorgen, M. A.
Izvor "Imao si samo jedan veoma ružan san." Psiholog je smirivao mladića.
Sedamnaestogodišnjak se ozlojeđeno suprostavljao, "Ne, ne, to nije bio prokleti san!"
Odgovor koji je pobijao mladićev doživljaj otmice od strane vanzemaljaca, nije ga sprečavao da vjeruje svom instiktu.
Trideset godina kasnije i mnogo zreliji, taj čovjek, Derrel Sims, sada je Načelnik za Fizička Ispitivanja organizacije Houston UFO Network (HUFON). Derrel Sims i njegov muldisciplinarni tim konsultanata istražuju i proučavaju razne aspekte fenomena otmica ljudi od strane NLO-a. Kao jedan od konsultanata, moje znanje i iskustvo me je navelo da ispitam tu podmuklu prirodu otmica od strane NLO-a, koja nalikuje na snove.
Iako se gorpemenuto objašnjenje psihologa u vezi sa Simsovim slučajem odnosi na događaj koji se desio prije 30 godina, takvi stavovi preovlađuju i danas. Žrtva otmica ("abductee") je jedan pojam koji se odnosi na one koji su oteti protiv svoje volje od strane vanzemaljske pojave. Neki od njih za sebe radije biraju pojmove kao što su "kontaktirani", "zvjezdana djeca" ili jednostavno "NLO učesnici".
Oni od učesnika koji su imali direktan kontakt s vanzemaljskim prisustvom često su sami najbolji eksperti kad se radi o razumijevanju fenomena otmica od strane NLO-a. Po mom profesionalnom mišljenju, za bolje razumijevanje fenomena otmica ljudi od strane NLO-a, potrebno je imati jednu kombinaciju ličnog iskustva sa vanzemaljskim prisustvom i smisla za jedno logičko i kritičko razmišljanje. Ukoliko smatrate da ste doživjeli otmicu od strane NLO-a a nakon toga vam je rečeno, "To je bio samo ružan san," - razmislite još jednom.
Da bih vam predstavila prirodu otmica od strane NLO-a, koja nalikuje sjećanjima na neke snove, dopustite mi da opišem jedan istinski događaj koji se desio ženi po imenu Marcia (pseudonim) iz moje istražne grupe.
Jednog kasnog popodneva Marcia je krenula autom na jedan poslovni sastanak. Čekala je u koloni na jednoj prometnoj cesti kako bi se uključila na autoput. Otvorila je prozor na vratima auta kako bi provirila kroz njega napolje, i gore iznad sebe je ugledala ogromnu letjelicu kako lebdi nisko, tačno iznad njenog auta. Marcia je opisala tu letjelicu u smislu da je ona bila ogromna, velika skoro kao cijeli grad.1 Sljedeća stvar koje se sjećala, uslijedila je jedan sat kasnije a to je da se nalazi na poslovnom sastanku, prilično dezorjentisana i sa žestokom glavoboljom. Marcijin poslovni kolega je glasno primjetio da je joj je lice blijedo i da je nekako neobično izgledala. Sljedećih nekoliko dana Marcia je imala jake glavobolje, nos joj je krvario i bila je prilično dezorjentisana u vezi s percepcijom vremena. Činilo joj se kao da joj je tijelo navijeno da se brzo "premotava unaprijed", (kao kad se magnetofonska traka stavi na "fast forward", prim. prem.) dok joj se istovremeno činilo da vrijeme oko nje prolazi usporeno.
Nokti su joj rasli brže nego što je normalno. Bilo joj je potrebno manje sna i budila bi se nakon neka tri ili četiri sata, imajući utisak kao da je već prošla cijela noć. Trećeg dana, Marcia je dobila upalu gornjih desni i počela osjećati jak bol, tako da je otišla kod stomatologa. On je pretpostavio da se tu radi o jednoj lokalnoj infekciji kao što je apsces i napravio je rentgenski snimak. Na snimku se pokazalo da se u njenim desnim nalazi jedan neobičan predmet. Prepostavljajući da se ipak radi o apcesu, stomatolog joj je propisao antibiotike i poslao je Marciju kući.
Tokom nekoliko narednih sedmica, Marcia je imala čudne snove o jednom visokom, mršavom i blijedom vanzemaljcu koji je podizao neki dugačak, metalni instrument prema njenom licu. Užasnuta od straha, Marcia bi vrištala a onda bi se potpuno gubila. Sanjala je i druge žene koje su takođe bile odjevene u kratke, bijele ogrtače bolničkog tipa, i kako ih visoki blijedi vanzemaljci transportuju u nekim velikim liftovima. Marcia je intuitivno znala u svom snu da se tu radi o jednoj "žetvi."
Njen gubitak orjentacije i problemi s pamćenjem trajali su oko sedam dana, međutim, Marcijini čudni snovi su se nastavili. Povremeno je imala užasne apokaliptične snove o masovnim katastrofama. U jednom snu Marcija je posmatrala ruševine nekog grada. Zgrade su bile porušene, u zraku se osjećao smrad nekog gasa, dok su po gradu lutale desetine ljudi u prljavoj i ofucanoj odjeći, u potrazi za vodom i hranom. Marcia je vidjela nekoliko malih vanzemaljskih bića u sivim kombinezonima i sa crnim kapama. Intuitivno je znala da ova bića predstavljaju "novu policiju". Glas kojeg je čula u snu takođe joj je poručio da napravi zalihe krekera i vode. Moraće se boriti, moliti i krasti vodu i hranu, tako da se pripremi za to.
Ova priča predstavlja samo jednu ilustraciju kako jedno sjećanje na stvarnu abdukciju ima prirodu sjećanja na snove. Sjećanja na otmice se često javljaju u obliku bljeskova, satima, danima, mjesecima pa čak i godinama nakon susreta s vanzemaljcima. Neki ljudi se ne sjećaju ničega, osim "izgubljenog vremena" (vremena za kojeg ne znaju kako su ga proveli, prim. prev.). Često se neko sjećanje samo nakratko pojavi i opet brzo biva zaboravljeno, kao kad čovjek zaboravlja neki san neposredno nakon buđenja. Zašto je to tako?
Da bi bolje razumjeli to zašto se vanzemaljske otmice često percipiraju kao snovi, i kako da se popravi sjećanje na njih, od koristi bi nam mogao biti jedan psiho-fiziološki pristup. Prilikom mog proučavanja sna, snova, promijenjenih stanja svijesti i lucidnog sanjanja, primjetila sam sličnosti između doživljaja otmica i stanja snova.
Normalno, čovjek ulazi u stanje sna progresivno prolazeći kroz relaksaciju kroz nekoliko različitih nivoa svijesti: faze 1,2,3,4 i rapidno kretanje očiju ili REM san. Snovi se javljaju u REM snu, a to se takođe označava i kao "paradoksalni san", jer uzorci moždanih valova podsjećaju na one koji se javljaju i u budnom stanju svijesti, osim što ovdje dolazi do opuštanja i paralize mišićnog tonaliteta.
Posebna stvar koja karakterizira REM san je paralizovan tonus mišića. Neki vjeruju da se tu radi o jednom prirodnom načinu zaštite organizma kako bi se spriječilo naše fizičko dejstvovanje kad nešto sanjamo, što bi naravno moglo biti štetno. Jedino voluntarno kretanje prilikom REM faze sna je kretanje očiju i disanje.
Za vrijeme aktivacije REM sna, - zajedno sa istovremenom paralizom mišića, - kritičke sposobnosti mozga se isključuju. Ta njegova kritička osobina podrazumijeva sposobnost kontekstualnog razmišljanja uz pomoć samo-referentnih misaonih procesa. Drugim riječima, radi o jednoj budnoj svjesnosti za vrijeme sanjanja. Odsustvo te osobine kritičnosti za vrijeme normalnih stanja snova je razlog zašto prihvatamo bizarne i nerazumne radnje u našim snovima. Neuro-fiziološki, gubitak kritičkih osobina mozga se javlja zato što je za vrijeme REM stanja, snižen nivo aktivnosti aminergičkih neurona u produženoj moždini.
Kod lucidnog sanjanja, kritičke osobine mozga su uključene, dok je spavač još uvijek paraliziran u REM stanju sna. Istraživač lucidnih snova, Stephen La Berge Ph.D. otkrio je da je kod lucidnog sanjanja aktivnost centralnog nervnog sistema povećana.
U stanju snova, bilo lucidnih ili ne, vanjska senzorna percepcija je ograničena, dok unutrašnja senzorna percepcija primarno omogućava doživljajnu realnost. Kad to ne bi bilo tako, onda nam se naši snovi ne bi činili tako stvarnim. Ta stvarnost i živopisnost naših snova vjerovatno zavisi od stepena i inteziteta aktivacije neurona, u odnosu na vanjski senzorno-perceptualni "input". Kad se stišaju naši vanjski fizički osjećaji, onda se pojačava naša unutarnja percepcija kao što je mentalna imaginacija, relativno govoreći.
Jedan od razloga zbog kojih možemo vizualizirati imidže u "očima našeg uma" podrazumijeva aktivaciju nerava u epifizi, žljezdi koja je locirana u našem mozgu. Epifiza se smatra fiziološkom analogijom vidovnjačkog "trećeg oka." Interesantno je za pomenuti to da epifiza i oči sadržavaju u sebi istu vrstu nerava koji omogućavaju vizuelnu percepciju. Epifiza je odgovorna za unutarnju vizuelnu imaginaciju a oči za vanjsku optičku percepciju. U REM fazi sna senzorno unošenje podataka (npr., taktilnih, auditornih, optičkih) je uveliko spriječeno i suzbijeno, tako da tu interna vizuelna senzorna percepcija počinje da preovladava.
Dobro, kakve sve to može da ima veze sa iskustvima vanzemaljskih otmica? Mnoge žrtve otmica izvještavaju o paralizi mišića koja je slična onoj koja se javlja u REM stadijuma sna, na samom početku doživljaja otmice.2 Čovjek može da osjeća jedan čudan mir i da dobije osjećaj postojanja nekog elektriciteta u zraku. Žrtve ponekad primjećuju plavu ili bijelu svjetlost, čuju određene zvukove, imaju osjećaj kao da ih nešto prekriva jednim toplim prekrivačem, a prisutan je i osjećaj potpune paralize, osim što im ostaje sposobnost pokretanja očiju. 'Paraliza inducirana otmicom' često se javlja direktno za vrijeme budnog stanja, kad je čovjek potpuno svjestan, slično kao kad čovjek počne lucidno da sanja na javi.
Većina abdukcija se dešava direktno u spavaćoj sobi žrtve za vrijeme noći, dok se osoba nalazi u opuštenom stanju ili u snu. Nakon nastupanja paralize, žrtva otmice se može sjećati kako je bila iznesena napolje kroz zid, prozor ili plafon, te tako prebačena u NLO letjelicu. U nekim slučajevima, čovjek osjeća kao da je magnetom izvučen iz kreveta uz pomoć jednog bijelog ili plavog svjetlosnog snopa, koji je projiciran od strane NLO-a. U raznim fazama scenarija otmice, oteta osoba može izgubiti svijest. Često će se to desiti neposredno prije ulaska u letjelicu ili obavljanja užasnih hirurških zahvata na žrtvi od strane vanzemaljaca. Ponekad vanzemaljci namijerno onesvještavaju žrtvu, pogotovo u slučajevima ako se ova žestoko opire ili ukoliko ona pokušava saznati nešto više.
Čini se da vanzemaljski otimači koriste tehnologiju koja ima sposobnost vanjskog induciranja REM stanja kod čovjeka, zajedno sa stanjem paralize. To obično sprječava žrtvu otmice da se kreće, govori i održava sposobnost lucidnog, kritičkog razmišljanja, pa tako i opservacije tog doživljaja. Postoje i izuzeci, jer su neke žrtve otmica u stanju da održe svoju budnu svjesnost ili da naizmjenično upadaju u lucidnost i ispadaju iz nje, za vrijeme procesa vanzemaljske otmice. Ti ljudi imaju tendenciju da se mnogo bolje sjećaju svojih doživljaja za vrijeme otmice. Ono što sam primjetila prilikom mog rada s žrtvama otmica, oni koji se bolje sjećaju svojih doživljaja spadaju u grupu onih koji su prirodno u stanju da lucidno sanjaju. (Oni koji imaju lucidne snove bar jednom ili više puta u toku jedne sedmice.) Međutim, većina žrtava otmica ima maglovita sjećanja na ono što su doživjele i "paravan memoriju" sličnu sjećanju na neke snove.
Mogu da tvrdim da se doživljaj otmice od strane vanzemaljaca percipira kroz jednu iskrivljenu leću prigušene vanjske senzorne percepcije i kroz jednu, nalik snovima, unutrašnju senzornu percepciju. Na primjer, za vrijeme sna, vanjski stimulusi kao što je zvonjava telefona, mogu se inkorporirati u san dok čovjek i dalje spava. Taj auditorni stimulus u obliku zvonjenja telefona, prerađuje se na unutrašnjem nivou, - ali iskrivljeno - a onda se upliće u scenario nekog sna, što može imati ili nemati nekog smisla.
Mislim da se slična stvar dešava prilikom otmica ljudi od strane NLO-a. U skladu s tim, zahvati koji se vrše na nekome za vrijeme otmice, mogu se ugraditi u scenario jednog sna, ili čak u tzv. "paravan memoriju". To se može desiti zato što je dio mozga koji je odgovoran za vanjsku senzornu percepciju prigušen, njegova sposobnost za kritičko razmišljanje je isključena i tako je slobodna volja očigledno uklonjena. Međutim, nisam sigurna u to da li je aspekt slobodne volje promijenjen uz pomoć iste neuro-fiziologije, ili je on jednostavno rezultat post-hipnotičke sugestije.
Još jedan od razloga zašto se na doživljaje otmica ljudi sjećaju kao na snove je taj što je većina sjećanja u suštini zavisna od stanja u kojima je nešto doživljeno. To znači da kad se neki događaj (kao npr. otmica) desi za vrijeme promijenjenog stanja svijesti, (kao što su snovi), onda ćemo se njega lakše sjetiti u kad se nalazimo u istom stanju svijesti. Da li ste se ikad za vrijeme nekog sna sjetili nekog drugog prethodno zaboravljenog sna, a istovremeno niste bili u stanju da ga se sjetite kad ste bili u budnom stanju svijesti? To je jedan od primjera pamćenja koje je zavisno od stanja u kojem je nešto doživljeno.
Kraj prvog dijela
nastaviće se...
*******
Citat:
pravilaigre: sve oko ove teme je namješteno! osobno sam 'potrošio' poprilično vremena prije nego sam se uspio oteti kontoli uma koja rezultira istraživanjem ovih tema. djelomično sam temu pokrio u knjizi koju možete skinuti s linka:
http://pravilaigre.net/book/pravila_igre.pdfNepoznavanje mehanizma ovog fenomena je sasvim razumljivo i na tome se ne može nikome zamjeriti. Negiranje postojanja fenomena s ciljem očuvanja integriteta čovjekove ličnosti, takođe je razumljivo. Međutim, negiranje fenomena s ciljem održavanja integriteta neke izvitoperene konstrukcije koja je predstavljena kao ova realnost u smislu "igre", zajedno s "pravilima" učestvovanja u njoj, sasvim je druga stvar.
Meni lično tragikomično izgleda to kad se neko upusti u projekat pisanja "Pravila (neke) igre" (u smislu predstavljanja realnosti u kojoj živimo kao i predlaganja načina za popravljanje našeg položaja u njoj) kad je prilično evidentno to da autor nije načistio s tim ni ko su sve učesnici u igri a kamo li s tim - kakvim se sve sredstvima služe i kojom taktikom igraju?!
S tim u vezi, mislim da oni koji budu slijedili takva "pravila" ne samo da će imati slabe šanse za pobjedu, nego i za opstanak, (bez obzira na to što će imati utisak da igraju za "bijeli tim").
Uostalom, to nas ne bi trebalo ni čuditi ukoliko uzmemo u obzir ono što je
Barbara Bartholic, jedan od naprominentnijih istraživača "onih koji ne postoje" izjavila u smislu - da "te sile miču i crne i bijele figure na ovoj šahovskoj ploči, tako da im je igra stalno pod kontrolom".
Kandidati za istinski Bijeli Tim, biće oni koji uspiju prepoznati i izbjeći ovakve zamke.
...
Super za ovaj, i ovakve textove, galaksija

, super za početak prevoda knjige ,,Tjelokradice,,

!!!
Evo čitajući ovo, dobila sam strašnu želju da vam ovo kažem.
Uočila sam razliku između snova i snova, možda je nisam najbolje znala dočarati, ali vodilo me je i davalo mi snagu to što znam da sam govorila istinu. Svoju istinu za koju sam znala da su je i neki drugi otkrili,dok su neki u nekim zbunjujućim početcima, koje sam ja već prošla, pa bar, onaj uvodni dio.
U knjizi koja se prevodi ,,Tjelokradica,, sam našla neke svoja ista ili slična prepoznavanja i uočavanja,pa evo jednog istog ili sličnog.
Jako bitan dio u kojem sam i sama donijela odluku da ću o tome početi pričati,i pisati, sad ja na ovom forumu, vodeći se ISTOM idejom i čudnim ,,tjeranjem-porivom,, da IM pomrsim račune i vidim šta će to dalje biti sa mnom,i u kojem pravcu će me voditi, ako ,,udarim,, na to njihovo sveto pravilo ,,govorenja i odmazda,, kao i ona žena, pisac knjige Tjelokradice.ISTA ŽELJA ZA DIRANJEM U NJIHOVO SVETO PRAVILO, I NEBITNO HOĆE LI TO BITI SAMO ZA MOJE DOBRO, ILI ĆE NEKOM DRUGOM POMOĆI DA UOČI TU VRSTU SMETAJUĆEG DEŠAVANJA I POČNE GA SHVATATI KROZ OVA ZNANJA.
Ovo pisanje mi je pomoglo da naučim i shvatim neke stvari, koje su mi bile nejasne, i da osvijetlim jedan dio u tim svojim dešavanjima, a to je...
Nekad davno,1996 godine, prije nego što će se moj otac razboljeti,pojavila se serija čudnih obavještenja kroz san. Sanjala sam sve to,(da će se razboljeti, da ću se ja mnogo truditi da ga ,,spasim,,da će umrijeti, ko će biti na sahrani itd, itd. Potom su mi rekli da sam ja svoj dio ,,spasavanja,,(hod po bolnicama, traženje lijekova),završila i da će on živjeti do ,,praznika,,(mog rođendana), i da nastavim sa životom dalje). Tad sam bila frapirana sa tim ,,obavještenjima,, i nažalost do tog vremenskog perioda uvidjela svu istinitost ,,poruka,,
Tu noć kad je umro,(pola godine kasnije) i narod ubrzo počeo dolaziti i okupljati se u kući, u pola svih tih dešavanja mene je obuzela čudna, pretjerano jaka potreba da zaspem.
Otišla sam u sobu i bukvalno zaspala u pola sve te svjetine, osjećaja i emocija koji su plivali po kući.
Sanjam, kratki san u kojem vidim oca, kako sjedi u nekom drugom svijetu, koji mi ne vidimo i kaže:,,Meni je ok, vidiš da je ovdje super, (i doista sam vidjela da je super), nemoj se sjekirati, smiri situaciju u kući, i idi dalje, misleći na život. To ,,spavanje,, je trajalo nekih 15 min, i ja ustajem vedra i čila sa nekom čudnom snagom i emocionalnom sređenošću.
San mi se vrti po glavi, obavljam sve obaveze i dužnosti, smirujem situaciju, i život doista ide dalje.
Nakon nekog vremena (1 godina), ja počinjem često sanjati svog oca, ali sad u čudnim i zbunjujućim situacijama.
Prvo mi je rekao da voli često dolaziti tu u blizinu kuće zato što negdje imaju neki tragovi krvi (tačnije neka odjeća u podrumu na kojoj su ostali tragovi krvi. To je sve oprana odjeća koju mi više ne koristimo. Znači mi to ne vidimo, jer ustvari i nema , ali on ima neki ,,extra nos,, sa kojim to miriše i tako prepoznaje prisustvo te krvi, koja je možda i bila nekad, iskreno nemam pojma o tome).
Ja odem u podrum i sve to bacim, ali taj lik, ,,moj otac,,heh, i dalje dolazi u moje snove.
Nekad mi pokazuje neke stvari i objašnjava(stanje tla, zemlje, zbog mogućnosti potresa, ulazi u tuđe kuće i objašnjava mi situacije), daje mi poruke(kako je tamo na tim svjetovima, i da on živi u nekim različitim vremenima, da u tom jednom vremenu (našem)već živi sa nekom ženom sa kojom ima tri sina, da će meni i ti sinovi, neka izgleda familija iz drugih dimenzija takođe pomoći, itd),tjera me na nekakve ,,zadatke,, koji se doista i pojave u fizičkom, pokazuje mi kako se on ,,rendgenski pregleda,, i ispituje svoje stanje(meni liči na neko zdravstveno), extra me štiti kako u vidljivom, tako i u nevidljivom svijetu itd, itd.
Mene je to sve zbunjivalo i tada još stvaralo sumnju da se pitam, ko je taj lik, iza krinke ,,mog oca,,?Jeli on ustvari dobar ili loš, pošto djeluje u oba pravca.
Razmišljala sam o tome i to me je vodilo na neku vrstu zaključaka i nekog čudnog ,,znanja,,da to nije moj otac, i pojavilo se dvojako mišljenje, još tada, kada o tome nisam došla do znanja, da bih te stvari mogla poredati na ovaj način, niti su mi uopšte tada bili u snovima predočeni ovi načini objašnjeni kao jedan od simptoma abdukcije, koji je poslije doveo do slaganja nekih drugih kockica.
Sve me je to strašno ometalo i zbunjivalo i počela sam da tragam, kako kroz sebe , tako i kroz druge.
Kao što rekoh izgubila sam mnogo vremena čitajući bespotrebne upute i znanja, sa samo ponekim istim dijelovima istine.
Onda su počeli ti drugi (NLO i LIZI snovi), i logički pošto o tome nisam znala ništa, morala sam početi ulaziti u te tematike i pokušavši shvatiti,kako se to zove što ja sanjam(sprave, oružja, uniformisani,neki čudni likovi i njihova djelovanja,različiti svjetovi i dimenzije ,sprave u ljudskom fizičkom i ostalim za ljude nevidljivim tijelima, prostorije, čudne životinje itd,itd).
Čitala sam to do čega sam mogla doći(jako malo), učila i upoređivala sa svim ovim mojim dešavanjima.
Nisam raspolagala nekim velikim izborom literature, pogotovo što ih masa uopšte nije prevedena na naš jezik, tako da se dio koji ne znam i nisam mogla naći u knjigama, objašnjavao kroz neke ,,poruke,, u snu i čudne sinhronicitete na javi, koji su me navodili da dođem do odgovora.
I sad da ne pilam više...
Dobila sam taj vrlo čudan osjećaj, da to moram reći, znači isti ovakav poriv, kao pisac knjige Tjelokradice, a jako brzo poslije čitanja knjige Oteti K. Tarner.
Sad ja sam to uradila sa iznošenjem nekih iskustava na forumu. Pisala sam, sanjala sam i učila sam dalje kroz sve to.
Onda se prije izvjesnog vremena, iza nekog pisanja ovdje desio jedan san, za koji tada nisam smatrala za potrebnim iznositi ga ovdje.Znala sam da je to tad bilo upućeno samo meni i da sam ga konačno i dobila na dugo očekivano pitanje, Ko je lik, koji se krije iza lika mog oca?Onda su se počela redati i druga pitanja?
Da li je i moj otac bio izložen manipulaciji, ovdje u fizičkom za svog života, a da to nije ni znao ?Da li je ta manipulacija nastavljena i tamo, jer nešto ne štima? Da li smo stvarno ja i moja porodica generacijski izloženi manipulaciji, jer u to sve zna biti ukomponovana i moja baba sa porukama, ali isto tako i neki drugi likovi, kao što su (dva svijetla bijela starca, neka žena koja se bori ,,za mene,, i kvari im njihova oružja, sprave i pomagala,onda samo,,vibrirajući glas, bez lika,, koji se prolama mojim gradom i nebom) itd,itd
Kratki osvrt na taj san, u pola bijela dana...
Došao je u moju sobu,,,taj moj otac,, i sama radnja sna je isto tako u pola bijela dana. Došao je, jer trebamo prodiskutovati o, tema ,,TRENUTNO STANJE STVARI,,
Više je izgledalo kao da treba da mu podnesem izvještaj u kojem sam ,,ja stanju,, poslije mog shvatanja i doznavanja stvari u vezi svih tih nevidljivih i vidljivih dešavanja.
Počinjem se ljutiti,kao i u većini takvih slučajeva, razmišljajući da to ipak nije ok. Odjednom postajem SVJESNA da se on, sad naredbodavački odnosi prema meni.Javlja mi se misao, da se upitam ko je on, i otkud mu takvi porivi i prava, istovremeno u djeliću sekunde shvatajući da su njegove oči samo napola otvorene.
To mi budi neki ,,klik,, i sad ja bukvalno naređujući mu kažem da otvori oči, jer ih želim potpuno vidjeti.Znam da sam se bukvalno proderala i rekla:,,Otvori oči do kraja,,Pokaži mi svoje oči, odmah sad,,
Sad je on nekako zastao i ,,zaledio,, se,kao da nije mogao, sad pomalo smiješno, izdržati tu iznenadnu i neočekivanu visinu mog glasa, i kao da sam ga otrgla iz nekog u djeliću meni shvaćenog tog njegovog ,,hipnotizirajućeg stanja u kojem se on ustvari nalazi,, i u kojem mi je ličio samo na poslušnu mašinu.
Automatizirano je otvorio oči, i ja sam vidjela one reptilske oči sa uspravnim zjenicama i žuto-zelenim obrisima, kakve znaju imati mačke.
Sve sam shvatila, i on shvativši to da sad ,,znam,, je bukvalno nestao, samo paf, kao mjehur od sapunice.Sve mi je bilo jasno i probudivši se imala sam bljutav osjećaj, dokle sve to ide.
Znam da je otišao i da više me više neće smarati u snovima. To je bilo tada, i čak to nisam htjela ni napisati u onu moju zbirku snova.
Jednostavno mi je sad došlo da to kažem čitajući početak prevoda one knjige, i kroz izlaganje one žene da više ,,on ili to više neće doći,, dobila potvrdu svog odgovora, da je ta storija i dio završen i da sad opet idem dalje, u učenju, shvatanju, potvrdi kroz te textove, mog bar onog proživljenog i prošlog.
Doista,( on,to-moj otac), je iza tog sna prestao sa uznemiravanjem.
Eto opet referat... Drago mi je, i zahvalna sam zbog svih prevoda i objavljivanja koje nudite na ovu i slično temu, jer to meni mnogo znači u sklapanju ovih mojih kockica, jer stvarno imam strašnu želju da shvatim sve ovo

PS: Extra su oni dijelovi o oružju , nevidljivom djelovanju zrakama,i imam neka proživljena iskustva sa tim stvarčicama i mom nekom viđenju kad djeluju sa tim spravicama i nekim magnetima za privlačenje, i držanje u nekom stanju, da je micanje osporeno. Extra su i oni navodi o ,,umornim i spavajućim tajminzima,,Pozz.