Odgovor nešto kasni – u poslednje vreme sam pomalo „a-tempirana“

.
Pa ću to nadoknaditi dužinom.
Mislim da je ok da sve ostane ovde, jer tema generalno i govori o prosuđivanju izvora.
gorchilo:
Citat:
Ko je odredio to pravilo o fiksnom datumu? Eto navodno nije u prirodi pozitivnih bića da najave da će nešto uraditi tad i tad.
Ko je odredio to pravilo o fiksnom datumu? Eto navodno nije u prirodi pozitivnih bića da najave da će nešto uraditi tad i tad. Tako na primer, ako mi se ti najaviš da ćeš doći u nedelju, ti si onda biće negativne orijentacije. Apsurdno, jel da? Da li je moguće da su pozitivni vanzemaljci želeli da najavom postignu određeni psihološki ambijent? Da li je moguće da su odustali od pojavljivanja tačno na taj datum kad su procenili da zbog opasnosti od haosa ne vredi rizikovati? Da li oni mogu pogrešiti u procenama? Na ova pitanja neki bi da tvrde izričito NE, to jest pozitivnim vanzemaljcima je sve to zabranjeno ili nemoguće.
Neću ulaziti u to da li je najava aktivnosti u nečijoj prirodi ili ne - reč je pre o tome da ovo zaista predstavlja uobičajeni način. Ne postoji nikakvo slično pravilo, već samo uočavanje obrasca delovanja.
Krajnje pojednostavljeno, taktika sa pogrešnim najavama može da ukaže na diskreditovanje potencijalno pozitivnog kanala/ izvora (ne mora da bude datum u pitanju, mada često jeste). Ako objavite neku takvu najavu i ona se ne ostvari, jednostavno gubite kredibilitet i poverenje. Druga mogućnost je svesno plasiranje određenih (polu)tačnih informacija, a zatim njihovo svesno diskreditovanje. Zašto je u jednom trenutku usledila
čitava serija lažnih najava sletanja u tačno odredjeno vreme bi moglo biti zanimljiva tema za razmisljanje.
Opet, izgleda da ima i „najava“ čija je svrha znatno suptilnija i sofisticiranija

.
Naravno, pojava ovakvog mešanja ukazuje na potrebu preispitivanja ostalih informacija. Stvar upravo otežava činjenica da takav kanal/izvor po sebi često ima određeni pozitivan prizvuk – osećate često sasvim dobre vibracije. (što nije slučaj kod raznih love bombing varijanti – ako se to naziva pozitivnim – ja lično kod nekih od njih osećam bukvalno mučninu. Ako postoji meteoropatija, ne znam kako bi se ovo nazvalo).
Kada je reč o dezinformativnim izvorima, mnogi, možda i većina nisu po sebi negativni u smislu da postoji svesna želja da se prenesu lažne informacije i svesno raširi „negativna filozofija“. Većina predstavlja uspešnu kombinaciju informacija i dezinformacija. Zato i mislim da je mnogo bolje prosuđivati same informacije, i to pojedinačne, umesto donošenja uopštenih sudova, a i uopštenih sudova o izvorima.
No, ovo je veoma široka tema, a mnogi od njenih aspekata su zaista dobro obrađeni u uvodnom članku.
Posmatrano u najširem mogućem vidu – u vezi sa potencijalima za širenje dezinformativnih ideja -
svi smo prilično izloženi, jer nam u mentalnom okruženju po svemu sudeći vlada zaista prilična gužva i „hvatamo“ razne signale – neke pozitivne, neke ne - već u skladu sa svojim trenutnim frekvencijama, raspoloženjem i stepenom svesnosti - koje nismo naučili da odvojimo od onog istinskog unutrašnjeg glasa i sopstvenih misli. Mogu da navedem veoma konkretne primere, uključujući i sopstvene – prosto se zapitamo odakle ta ista ideja na drugoj strani zemaljske kugle, a da je definitivno u tom vidu nismo pročitali u nekoj literaturi.
Jednom rečju, vreme proroka i prosvetitelja je nepovratno prošlo. Prošlo je i vreme nepokolebljive vere u suvi intelekt, a i punog poverenja u naše „unutrašnje uvide“, a u i jedan izvor kao nepogrešiv. Veliki izazov za čovečanstvo, koje treba da nauči da ovlada tim mentalnim planom.
Pomenuo si neophodnost da se „razmišljanje“ izbalansira „nerazmišljanjem“, pa ću se nadovezati. Mislim da nije off topic, jer tema pruža osnovu za razmatranje nekih mogućnosti za boljim vladanjem tim mentalnim planom, te time i sigurniju procenu izvora /informacija.
Veoma ću se složiti da je period mentalne relaksacije veoma važan, kao i povremeno snižavanje moždanih talasa.
No, mislim da možda reč “razmišljanje“ vodi na krivi trag. Ono što nazivamo „razmišljanjem“ uglavnom predstavlja afirmaciju/prihatanje/slaganje sa mislima koje nam proizvoljno zuje kroz glavu.
Rekla bih da je ono što treba izbalansirati i od čega se treba relaksirati, naš prinudni unutrašnji monolog/dijalog, a on nema baš mnogo veze sa razmišljanjem – barem kako ja koristim i razumem tu reč. U stvari mislim da je emocionalni centar mnogo više uključen u to, kačeći se emocionalno za ove „ideje“ kao i materijal „stečen“ socijalnim programiranjem i ojačavajući ih.
Problem je u tome što se stvari često veoma bukvalno shvate: na primer, oslanjanje na unutrašnji glas ogroman broj shvati tako da pušta „unutrašnji dijalog“ da im zuji po glavi, ali „ne razmišlja“ o njemu, a uz to se emocionalno kači za te sadržaje i potpuno se identifikuje sa njima (što je veoma lako proveriti).
Za niži intelektualni centar je karakteristično vs-razmišljanje: ako je nešto sto, to onda nikako ne može biti stolica - što je potpuno u redu kada je reč o stolovima i stolicama, ali nije dovoljno za razumevanje metafizičkih sadržaja. Na primer, klasična new age paradigma, da ne treba razmišljati umom, već
isključivo srcem, je ironično klasična akcija nižeg intelektualnog centra.
Taj intelekt je korisna alatka, ako ga koristimo tamo gde mu je mesto - nećemo sipati so u kafu i šećer u supu

– i ne postoji nikakav razlog da ga se oslobađamo, već samo da ga primenimo tamo gde mu je mesto.
Ali naš um ima i neke druge mogućnosti:
U psihologiji na primer postoji opis stanja pod imenom fluo: stanje visoke koncentracije/inspiracije potrebno za istinko umetničko ili naučno stvaranje. Psiholozi tvrde da fluo izaziva takvo osećanje zadovoljstva, da će oni koji su ga jednom dosegli stalno težiti da ga ponove. A po mom najdubljem uverenju, taj osećaj zadovoljstva počiva upravo na stavljanju prisilnog unutrašnjeg dijaloga pod kontrolu i na usmerenoj pažnji.
Stanje istinske kontemplacije ima slične karakteristike – verovatno ipak u manjem stepenu nego fluo.
Ovim ni slučajno
ne pokušavam da kažem da je to neki cilj, neki krajnji, najviši stepen razvoja čoveka i njegove svesti, ili bilo šta slično – zaista ne – već samo da odvojim neke stvari.
Stvar, naravno, komplikuje gore pomenuta tematika i nedovoljno vladanje mentalnim planom, gde umesto intuicije, inspiracije, a bogami i običnog razaznavanja stolova od stolica

pokupimo mentalne oblike iz okruženja. Zato mislim da je dobro kombinovati stvari i svojstva: jednostavno proveriti i ne biti tužan ako se neka ideja pokaže „nametnutom“, osloboditi se te vrste sujete i identifikacije sa sopstvenim mentalnim sadržajima. Shvatiti da mi učimo, a da nam je um alatka, a ne mi sami. Uči se tako što se pokušava, greši, ponovo pokušava. To je sve ok dok smo spremni da učimo, umesto da se ukopavamo u neke predrasude.
Rad na emocionalnom centru podrazumeva rad u dva pravca: ovladavanje prinudnim emocijama, pre svega „negativnim“, ali ne samo njima: razne vrste sentimentalizama takođe spadaju u to. Učenje da se negativne emocije uopšte raspoznaju. I kultivacija viših pozitivnih. O ovom prvom je dosta bilo reči, ovo drugo, pored promene polariteta, podrazumeva i svesno izlaganje određenim uticajima: društvo ljudi koje volimo, zainteresovanost za njih same, a ne za nas preko njih – zaista proizvodi posebnu vrstu energije i nečega što registrujemo kao povišene vibracije.
Umetnost i lepota. To je ono što izgrađuje emocionalni centar.
Što se montalka tiče, on za mene predstavlja neku vrstu otkrića, mada mi nije nov. Ranije sam povremeno obilazila sajt i čitala neke od članaka i uglavnom nalazila da su interesantni. Prija mi i jasan stil – mislim da generalno, već u skladu sa vs-aktivnostima

, pokazujem sklonost ili prema veoma apstraktnim autorima, kakav je Topper ili najzad i Ra materijal, ili onima koje odlikuje jasnoća i jednostavnost: Tolle, Redfild, montalk. Prija mi i određena pozitivna vibracija, koju osećam kod njega.
Međutim, u poslednje vreme ono što piše prevalzilazi slaganje/neslaganje, već stoji u velikoj rezonanci sa mnom, što se ne odnosi samo na generalno razumevanje, već i na pravu gomilu sitnica. Te ova pojava kod mene za sada izaziva priličnu radoznalost i interesovanje.
Uglavnom je za sada posmatram.
