|
Ovo je jedno poglavlje knjige koju piše dr.Vasiljević:
WU WEI – BUĐENJE
Dao koji se može izreći nije vječni i
apsolutni Dao.
Lao Zi : DAO DE ĐING
Počet ću od samog imena ovog “metoda bez metoda” i “tehnike bez tehnike”. Uvjeren sam da ime izvrsno odgovara onome što se ovdje događa. Prvi dio, wu wei, je posuđen od starog kineskog mudraca Lao Zija, a znači „nevezano djelovanje“, tj. djelovanje koje nije usmjereno na postizanje određenog rezultata, drugim riječima uklanjanje svjesne misaone kontrole vlastitog djelovanja i prepuštanje ili predavanje onoj dubokoj i sveznajućoj Inteligenciji (Intuiciji, Ljubavi, Energiji) koja će sve učiniti za nas da nas izliječi i dovede do stalne radosti i sreće. A ta radost i sreća su istovjetni Buđenju, tj. izlasku iz sna koji nazivamo budno stanje u svakodnevnom smislu ove riječi. To “budno stanje” je zapravo stanje transa u koji je ljudski rod upao prije jako, jako dugo vremena. O tome opširno piše David Icke i to će biti jedna od tema slijedećih poglavlja.
“Izumitelj” ovog moderno/prastarog “metoda bez metoda” Dragan Sekulić došao je na ideju wu-weia stjecajem tragičnih okolnosti. Naime, prije dvadesetak godina otac mu je umro od karcinoma pluća. Tad se u njemu nešto prelomilo i pojavila se intuitivna ideja da čovjek može sam sebe iscijeliti, samo ako ima čvrstu (tj. potpomognutu od strane nesvjesnog dijela samog sebe koji raspolaže daleko većom energijom od svijesti) volju da ozdravi. Dvadesetogodišnja praksa uvjerila ga je da je ova ideja potpuno ispravna. Sama bolest ne mora nužno biti nešto loše. Može je se shvatiti i kao izazov da se nešto duboko promijeni u vlastitoj unutarnjoj stvarnosti (što su odlično shvatili i urednici našeg najboljeg magazina za duhovnost, “Svjetlosti”, koji su u jednom od brojeva svog magazina istakli baš ovu, pozitivnu stranu bolesti kao signala i upozorenja da nešto treba mijenjati u životu).
Wu-wei–Buđenje ima puno dublji smisao od pukog iscjeljivanja bolesti. Smisao mu je dovesti čovjeka do njegove prave prirode, do Pravog Ja, koje je u stanju održati ga u zdravlju i unutarnjem blagostanju cijeli njegov život. Zato u imenu i postoji riječ “Buđenje”, koju treba shvatiti kao sinonim za Prosvjetljenje. Mislim da je “Buđenje” bolji izraz od “Prosvjetljenja” jer nam kaže da imamo sve što nam je potrebno, svo znanje, svu energiju Svemira, da smo već prosvijetljeni, samo je potrebno da se probudimo i prepoznamo da ne moramo ništa učiti, od ničeg se liječiti. Ono što jeste potrebno je uklanjanje prepreka i blokada koje ometaju postizanje ovog stanja.
Tijekom sudjelovanja na velikom broju seansi, kao u nekoj vrsti laboratorija, uočio sam ogromnu važnost međuljudskih odnosa za čovjekovo zdravlje. Neovisno od našeg subjektivnog svjesnog mišljenje, pa čak i ponašanja, frekvencija vibracije naše nesvjesne energije odlučujuće utječe na naše vlastito zdravlje i zdravlje onih koji su emocionalno povezani s nama, bez obzira na eventualnu fizičku udaljenost.
Još je jedna stvar bitna za postizanje dobrih rezultata, a to je programiranje. Ako se želimo osloboditi svojih tegoba i bolesti, moramo prihvatiti osnovno načelo, a to je da nam stoji na raspolaganju NAJVEĆA ENERGIJA I MOĆ SVEMIRA, A TO JE NAŠ VLASTITI, NESVJESNI UM. Veliki problem leži u riječi “nesvjesni”. Naime, možemo svjesno težiti ozdravljenju (jer nitko nije toliko lud da si svjesno želi zlo), ali pravi donositelj odluke smješten je u nesvjesnom. Zapravo, ima ih dva.Jedan je naše vjerovanje u izdvojenost od svega što postoji, s osjećajem grijeha, krivnje i straha od kazne za počinjeni grijeh. To je ono što nazivamo egom. Drugi čimbenik koji odlučuje u nesvjesnom je naše Pravo Ja, Biće, Krist, Atman, Dao ili jednostavnije Ne-ego. To je naša superiorna svijest koja nam kaže kako smo nerazdvojni dio svega što postoji i što je stvarno i izvan lažne konstrukcije, sna ili fiktivne holografske slike koju nazivamo svojim ja (ego) i čija je lutka na koncu naše fizičko tijelo. Wu-wei nam daje priliku da se prepustimo, tj. dođemo u situaciju da isključimo svjesnu kontrolu i mišljenje (a to je problem koji najviše pogađa muškarce, pogotovu one obrazovanije) i predamo se svom Pravom Ja. Ego je djelomično svjestan (zato nam se pojačava proces razmišljanja kad dođemo na seanse), a djelomično je odmah ispod praga svijesti. Zato je za znatan dio sudionika seansi razmišljanje značajan problem i velika prepreka za uronjavanje u proces.
Još jedna važna napomena : ovaj “metod bez metoda” tako je radikalno različit od svih drugih da je dobrom dijelu i obrazovanih ljudi teško shvatljiv, a krajnje je jednostavan. Baš zato i jeste teško razumljiv kompliciranim umovima jer njima vlada ego. Na jednom sam mjestu pročitao kako je Sekulić izumio svoj metod na osnovu dugog iskustva i spretne kombinacije s drugim tehnikama. Ovo je tipičan primjer koji govori da egoički um ne može shvatiti ništa što ne bi dolazilo izvana, što se ne bi mukotrpno učilo. Ljudi su nekad dolazili do znanja otkrivenjem, tj. ulaženjem dovoljno duboko su svoju nutrinu i nalaženjem u njoj sveg znanja koje im je bilo potrebno. Vjerojatno su tako postupali vedski mudraci, Patanđali s “Joga sutrama” i drugi. Kasnije je došlo do ekstroverzije – ljudski um je zaboravio na svoju nutrinu i okrenuo se, pojavom Aristotela, vanjskom stjecanju znanja, eksperimentiranju itd.
Jesmo li se ikad upitali kako su se ljudi iscjeljivali u davna vremena kad nisu imali na raspolaganju ovako razvijenu medicinsku tehnologiju kakvu imaju danas ? Odgovor je : samoiscjeljivanjem i uzajamnim iscjeljivanjem. Ako shvatimo da smo bića energije, a ne strojevi, onda nam ovo neće biti nerazumljivo. Zato sam u podnaslovu knjige i stavio kako je ovaj Sekulićev pristup “novi/prastari”. Moderna tehnologija, točnije – svijest koja stoji iza nje, dovela nas je do apsurda i pomračenja etike i zdravog razuma. Sekulić nas pokušava svojim radom vratiti sebi samima i ogromnim mogućnostima koji nam stoje na raspolaganju, a kojih nismo svjesni.
Kako izgleda sama seansa wu-wei – Buđenja ? Iz čisto praktičnih razloga traje 90 minuta (u povoljnijim okolnostima ta granica se može pomaknuti). Prije i poslije seanse se razgovara o temama u vezi s onim što se događalo na seansama i srodnim temama. Sam je postupak krajnje jednostavan. Sudionici zatvaraju oči i nastoje se potpuno prepustiti ili predati svemu što će se eventualno dogoditi. Proces kod onih s manje otpora ide brže. Padaju na pod, viču, plaču, vrište ili su mirni i nepomični. Neki su nepomično stajali više od 30 dana i postigli iznenađujuće dobre rezultate. Ponekad se događa da netko počne pjevati ili govoriti na njemu potpuno stranom jeziku. Jedan fenomen ovdje treba posebno naglasiti. To je pojava, da to tako nazovemo, sekundarnih spontanih terapeuta. Naime, sudionici koji su dublje ušli u svoju nesvjesnu nutrinu dolaze do znanja kome od drugih sudionika treba pomoći i na koji način. Tu se mogu vidjeti zaista nevjerojatne stvari. Ljudi koji se do tada uopće ne poznaju, pritiskaju jedni druge na točno određena mjesta i oslobađaju ih blokada, igraju pantomimske, zamjenske, uloge djece, očeva, majki, braće, sestara. Ako su blokovi vrlo čvrsti, najbrži put oslobađanja od njih je povremeno i bolan. Iako su ovakve stvari neprijatne, uvijek treba imati na um kako je to najkraći put rješenja nečega za što bi trebalo drugim tehnikama i metodama neusporedivo više vremena.
Još jednom posebno naglašavam ulogu međuljudskih odnosa u nastanku, tijeku i ishodu bolesti. Ovdje se, kao na dlanu, mogu vidjeti pozitivni ili negativni utjecaji ovih odnosa na oboljenja. Zato se ne treba čuditi i treba razumjeti zašto Sekulić insistira vrlo često da s bolesnim djetetom dođe majka ili da majka prva dođe na tretman. Ista je stvar s bračnim partnerima itd.
Kakva je Sekulićeva uloga u svemu ovome ? Prva činjenica : energija neusporedivo bolje teče kroz njega nego kroz nas ostale. Iako raspolaže puno jačim slobodnim energetskim potencijalom od nas ostalih, on je sasvim svjestan kako je to još uvijek jako nedovoljno za bitniju i trajniju promjenu klijenta-pacijenta. Ovdje je zaista odlučujuće samoizlječenje. Sekulićeva uloga je da stvori situaciju za olakšavanje ovog procesa, a to je seansa i grupna energetska dinamika. Njegova je neposredna uloga da svojim slobodnim energetskim potencijalom pokrene procese u sudionicima. Njegova bliska prisutnost se može osjetiti i čovjek može, zbog njegovog energetskog djelovanja bez dodira, pasti na pod. Da se poslužim analogijom s automobilom : Sekulić bi u ovom procesu iscjeljivanja bio neka vrsta elektropokretača (“anlasera”), dok bi svaki pojedinac bio motor vlastitog iscjeljenja. Možemo se poslužiti i medicinskom analogijom : djelovanje energoterapeuta u običnom smislu moglo bi se usporediti s davanjem seruma (tj. gotovih antitijela), tj. uklanjanje tegoba za kratko vrijeme. Wu-wei bi se mogao usporediti s vakcinacijom (ne sa modernom, o kojoj ću nešto više reći u slijedećim poglavljima), pri čemu se organizmu daje oslabljeni uzročnik, a organizam onda sam proizvodi vlastita antitijela, što je znatno trajnije rješenje.
Ogromna većina ljudi dolazi na wu-wei kako bi rješili neki akutni zdravstveni problem (diskopatiju, maligni tumor, multiplu sklerozu, kožna oboljenja itd.). Kad se
to riješi, završavaju s terapijom, nekad i prije jer ne dolaze svi s čvrstom odlukom da ozdrave. Ponekad je otpor tako veliki da neki ljudi radije umru nego da se promjene. Treba još jedna stvar biti jasna : dosadašnje psihičko stanje dovelo je ljude do toga da su se razboljeli. Bolest je upozorenje da se nešto mora mijenjati. Ego je veliki borac za status quo. Ne može se izliječiti bolest i zadržati prvobitno stanje koje je do nje dovelo. Ako ego prevlada, čovjek radije umire nego da se mijenja. Egu je njegova vlast važnija od naše dobrobiti. Kako bi rekao David Icke,koristeći se kompjutorskom analogijom, egovski softver će se nastaviti i na nešto višim frekvencijama vibracije energije (poslije fizičke smrti), a onda će se ponovno vratiti u Vremensku petlju petoosjetilnog svijeta. Sve dok svijest, kao virus, ne poremeti softver koji zovemo ego, nastavljat ćemo, nepromijenjeni, egovu igru ulaska u trodimenzionalni svijet i izlaska iz njega.
Da se vratim na wu-wei. Rezultati koji se na njemu postižu (uz sve preduvjete o kojima sam govorio : otpor, čvrstina odluke da se ozdravi, utjecaj osoba iz najbliže okolice i krvnih srodnika itd.) su zaista nevjerojatni. Da ne bih bio samo netko tko priča lijepe priče, u slijedećem ću poglavlju iznijeti niz slučajeva, medicinski rečeno navest ću kazuistiku (od latinskog casus=slučaj) koja će potvrditi svjedočenjem niza osoba da nije “zimska bajka” ovo o čemu govorim.
_________________
Išto tako jedan čojek, išo i išo kad odjedanput niđe ga.E sad dal je on ošo u havu il su ga ale odnijele nezna se.
|
Prijava
Registracija
FAQ
Pretraživač
