Nebi rekao da se može vući takva usporedba. Prije bi ljudski oblik bio nešto što spada u domenu čovjekove podsvijesti. Podsvijest bi kao nepoznato moglo biti u domeni naguala, no to je sve teoretiziranje, jer nikad nisam imao viđenje podsvijesti kao nekog "sastavnog" dijela ljudskog bića. Da i jesam, pitanje je da li bi to nazvao podsvješću. Na kraju je pitanje uopće što je to podsvijest, pošto svaka škola psihologije ili filozofije ima neko vlastito značenje koje pridodaje uz tu riječ.

kako si uspeo da vidis orla? Koje tehnike primenjujes od kastanede?

Odavno nije bila nedelja misa,promatrac ?

Upravo htedoh isto primetiti

A možda je nedeljna misa već spremna, još samo da svane...

Nedjeljna misa.

Izvadak o problemima u vezi sa izgubljenim ljudskim obličjem.

La Gorda me prekinula u tom razmišljanju.
Ponašala se gotovo histerično. Vikala je da je
upravo zaključila kako nagual žena mora biti
negdje vrlo blizu. Baš kada smo odlučili pronaći
jedno drugo, nagual žena je krenula u potragu
za nama.

Gotovo me uvjerila snaga njezina
zaključivanja. Nešto je u meni, međutim, ipak
govorilo da to neće biti tako. To se sjećanje
nalazilo u meni, ali ga se nisam usudio iznijeti.

Htio sam sve to raspraviti s la Gordom, no
bez uspjeha, jer je moja intelektualna i rječita
zaštita bila nedovoljna da bi apsorbirala udarac
prouzrokovan sjećanjem na naguala ženu.

Bio sam posrnuo, opustošen više nego od straha
pred smrću.
»Nagual žena se negdje nasukala«, rekla je
krotko la Gorda. »Vjerojatno je u teškoj
situaciji, a mi joj ne pokušavamo pomoći.«

»Ne! Ne!«, povikao sam. »Ona više nije
ovdje.«

Nisam zapravo znao zašto sam to bio rekao,
ali sam znao da je to istina. Na trenutak smo
zapali u melankolično raspoloženje, koje bi bilo
nemoguće racionalno objasniti. Prvi put u
vlastitom sjećanju osjetio sam istinsku, bezgraničnu tugu,
strašnu nepotpunost. Negdje u meni
nalazila se rana koja se sada ponovo otvorila.

Ovaj put nisam mogao naći utočište iza vela
misterije i neznanja, kao što sam često običavao
činiti u prošlosti. Bilo bi pravo blaženstvo ne
znati. Na trenutak me obuhvatila opasna
malodušnost. La Gorda me zaustavila.

»Ratnik je onaj tko traži slobodu«, rekla mi
je u uho. »Tuga nije sloboda. Moramo se izvući
iz toga.«

Osjećaj duševnog mira, kako bi rekao don
Juan, povlačio je za sobom trenutnu stanku za
ponovnu procjenu situacije. Na vrhuncu svoje
tuge, shvatio sam na što je mislio. Osjećao sam
duševni mir; javio mi se da bih tu stanku
iskoristio kako treba.

Nisam mogao biti siguran da li je tu moja
volja odigrala neku ulogu, no odjednom je tuge
nestalo; kao da je nikada nije ni bilo. Prestrašila
me brzina i potpunost promjene raspoloženja.

»Ti si sada tamo gdje sam ja!« uzviknula je
la Gorda, kad sam joj opisao što se dogodilo.
»Nakon svih ovih godina još nisam naučila
rukovati bezličnošću. Beznadno se i trenutno
prebacujem iz jednog osjećaja u drugi.
Zbog svoje bezličnosti kadra sam pomoći malim
sestrama, ali sam također osuđena na njihovu
milost.
Svaka od njih dovoljno je jaka da me
zanjiše od jedne do druge krajnosti.

»Problem je bio u tome što sam ja izgubila
ljudsko obličje prije tebe. Da smo ga izgubili
zajedno, mogli smo pomoći jedno drugom;
ovako, dizala sam se i padala brže no što želim
priznati.«

Moram priznati da su mi njene tvrdnje o
bezličnosti uvijek djelovale patvoreno. Po mome
shvaćanju, gubljenje ljudskog obličja uključivalo
je i određene popratne okolnosti, čvrstoću karaktera,
što u odnosu na njene emocionalne uspone i
padove nisam bio kadar shvatiti.

S tim u vezi, sudio sam joj strogo i nepravedno.
Izgubivši svoje ljudsko obličje, bio sam sada u
položaju da shvatim tu bezličnost, barem kao
nazadovanje u trezvenosti i razboritosti. U njoj
nije bilo nikakve automatske emocionalne snage.

Taj aspekt izdvojenosti, sposobnost udubljivanja
u bilo što, prirodno se proširuje na sve
ono što čovjek radi, uključujući čak i ono
protuslovno i potpuno nevažno.

Prednost bezličnosti jest u tome što nam omogućuje
trenutnu stanku, ukoliko posjedujemo samodisciplinu
i hrabrost da je iskoristimo.

U svakom slučaju, shvatio sam dotadašnje la Gordino ponašanje.
Godinama je bila bezlična, ali bez neophodne samodiscipline.
Tako je bilaizložena na milost i nemilost dramatičnim
promjenama raspoloženja i nevjerojatnom protuslovju
između svojih namjera i djelovanja.

Nakon incijalnog prisjećanja na naguala ženu,
la Gorda i ja napregli smo sve snage i danima pokušavali
uskrsnuti još neke uspomene, ali se činilo da ih više nema.
Našao sam se tamo gdje sam bio prije no što sam se počeo
prisjećati. Slutio sam da u meni ima još dosta
toga pokopanog, ali do toga se nije moglo doći.

U mozgu mi nije bilo ni natruhe bilo kakvih
drugih uspomena.

La Gorda i ja prošli smo razdoblje strašne
zbrke i sumnje. U našem slučaju, biti bezličan
značilo je biti opustošen najgorim zamislivim
nepovjerenjem. Osjećali smo se kao zamorci u
rukama don Juana, koji nam je trebao biti
poznat, ali o kojem, zapravo, nismo znali ništa.
Punili smo jedno drugo sumnjama i strahovima.
Naravno, najznačajnija tema je bila nagual
žena. Kad bismo na nju usredotočili pažnju,
sjećanje na nju postalo bi tako jasno da je bilo
gotovo nezamislivo da smo je mogli zaboraviti.

To bi neprestance rađalo nova razmišljanja o
tome što nam je to, zapravo, don Juan učinio.

Nagađanja bi nas vrlo lako odvela do zaključka
da smo bili iskorišteni. Bijesno bismo neizbježno
zaključivali da je s nama manipulirao,
izručujući nas bespomoćne i neznane nama samima.

Kad se bijes u nama stišao, počeo nas je
spopadati strah — jer smo se suočili s jezivom
mogućnošću da nam je don Juan počinio još
neke, mnogo pogubnije stvari.

Orlov Dar

Bojim se da ratnici na ovo ne mogu baš čvrsto računati.

slučajno, čitao sam knjigu orlov dar i desilo se. nzm možda sam znatiželjan neznam tehnike tek sam pročitao tri knjige

pozdrav, nov sam na forumu, nisam jos stigao procitati sve sto je napisano u temama o Castanedi pa ne znam da li se o tome prije raspravljalo.
dakle, prema don Huanu, postojala su ucenja za "lijevu" i "desnu" stranu. nesto se moglo uciti i shvatiti samo u povisenom stanju svijesti. medjutim, izuzev rijetkih pojedinaca, svi ljudi citaju Castanedine knjige u svom normalnom stanju, "uče" ono sto pise, a nakon toga izvlace zakljucke i raspravljaju o istim stvarima također u normalnom stanju. pri tome "misle" da su nesto shvatili, ili recimo pokusavaju to pretociti u praksu unatoc tome sto izricito pise da se određena umijeca ne mogu (smiju?) uciti ili raditi na takav nacin.
tu se javlja jos jedan paradoks, ukoliko osoba zeli iz tog ucenja izvuci nesto drugo osim pukog citanja ili razonode. potrebno je određeno vrijeme i redoslijed da neke stvari sjednu kako treba, pa u stvari citanjem Castanedinih knjiga osoba pregazi redosljed ucenja, ili na preskok "uci" stvari za koje jos nije spremna jer nije apsorbirala temeljno gradivo i sebe pripremila za slijedeci korak. sam don Huan nije Castanedi iznosio sve brzinom koja nama treba da bi knjige procitali, niti mu je uopce nagovijestio stvari koje mi procitamo tek tako i odmah ih "shvatimo" i "prihvatimo".
Castanedi su trebale godine u povisenom stanju svijesti (uz prisutnog ucitelja!) da bi nesto shvatio. danas medjutim, svatko procita njegov cjelokupan materijal (neki zbog lijenosti samo nekoliko knjiga) za 7 do 10 dana, da bi nakon toga savjetovao i "poducavao" druge ispravnom shvacanju i istinama koje su navedene u Castanedinim knjigama. zanimljivo je vidjeti nekog tko se u svojim mislma vec nalazi na stazi ratnika, pa unatoc vlastitoj "nemilosrdnosti", obasipa "znanjem" svoje bliznje (ili "daljnje" putem interneta) troseci pri tome nepotrebno svoju energiju. ne bi li nekome tko se uputio "stazom ratnika" trebalo biti svejedno sto drugi ljudi (pogotovo netko na internetu) znaju, misle ili rade?

nije li to pomalo apsurdno?

Pa nije li tako sa svim učenjima duhovnim i inim? Gdje god dođeš imaš one koji misle da su popili svu pamet svijeta jednostavno neispravno ljepivši koncepte koje su pokupili iz knjiga, a nisu ih iskusili, na neka vlastita mišljenja i doživljaje. I onda vlastite doživljaje iz prošlosti probaju objasniti knjigama, a ako nejde izmisle i cijeli novi skup doživljaja. I naravno, pošto nemaju potvrdu vlastitih iskusta, traže ju iz vana ili bolje rečeno nameću drugima.

A zašto mora da se kritikuje kao što to Roar radi? I ti si doživeo nešto pa imaš potrebu da kažeš. Zašto bi drugi neko bio zabrinut da li neko troši energiju ili ne, pa nije li to apsurdno? Nisi ti nečiji savetnik

da Sjenko, nazalost tako je to u vecini slucajeva. svatko tko samouvjereno tvrdi nesto o ovom znanju, ili ima mogucnost "viđenja" ili pati od samovaznosti. onaj tko "vidi", tesko da ce provoditi vrijeme na forumima i razgovorima, za razliku od "samovaznih".
medjutim mene ne brinu takvi, nego ja sam. iako zelim uciti, bojim se da se iz tih knjiga na ovakav nacin to jednostavno ne moze, barem u onakvom obimu i dubini kakvu bi zelio, pa sam se nadao da netko ima kakvu ideju, prijedlog, objasnjenje.
naime, nemam ni znanja ni energije da bi sam micao svoju skupnu tocku, tako da sam zarobljen u "desnom" shvacanju, sto je u stvari vrlo malo i vrlo "sporo" i prema onome sto tamo pise, apsolutno nedovoljno.

Kako ti sanjanje ide? Neko moje osobno iskustvo je da se u sanjanju može pokupiti dosta intuitivnih praksi koje kasnije možeš primjeniti budan.

Meni također pomažu nekakve "meditacije" u nedostatku bolje riječi, u kojima pokušavam promatrati vlastite tokove misli bez sudjelovanja. Ne zato da ih spoznam, nego čisto zato što ih nako nekog vremena um počne vrtiti sam, pa gube "smisao". To je kao da daš šansu umu da nauči da se može drugačije.

Sjenko,kako ti ide citanje misli drugih ljudi ?

jos nisam poceo 'sanjati'.

Nisam pokušavao. Doduše u nekim fazama polusna mogu čuti nešto kao komešanje mnogo različitih glasova koji ne dolaze iz moje glave, a ono što pričaju je relativno nepovezano i kaotično, poput umnih asocijacija što skaču ovisno o impulsima koje dobivaju. Zašto?

Znatizelja valjda.Nisam ni ja pokusavao,ali cesto pogodim sta ce neko da uradi,kazi i nekoliko sekundi prije nego se to dogodi.

Nešto poput predosjećaja, intuicije? Jednostavno bude samo po sebi jasno, očita se u glavi?

Da,nikako drugacije.

Jel to veza s tihim znanjem?

Eh,ne bih znao.Vjezbaj unutrasnju tisinu,namjeravaj i docice ti.
Imao sam i prije ovakve intuicije,pa su neko vrijeme stale da bi se sad opet vratile.