Izvadak Iz jednog mog starijeg posta, veljača 2009:

To je počelo prije godinu dvije a manifestiralo se napadima neobjašnjive tjeskobe (gotovo panike) koji su se uvijek i redovito događali navečer kod lijeganja u krevet. Jednom sam uspio -točno osjetiti- strano prisustvo (taj momenat je bio vrlo upečatljiv) no brzo sam ga (dal baš ja? ) odbacio kao nelogičnu misao. Znao sam što su "anorganci" kako ih zovem a ovo nije bilo to (njihova pojava je bitno jača i upečatljivija i događa se samo u stanju sanjalačke svijesti, obično). Nisam mogao nać smileno objašnjenje, čak sam mislio i da ludim jedno vrijeme, no nikad nisam dozvolio sebi da podliježem ovakvim mislima i momentima. Ratnk koji čuči u meni je slabašan, bijedan i zapostavljen al postoji i neda se lako.




I nema, lol. Prva pozornost gleda na sebe kao na otok, mi obuhvaćamo šire područje tonal-naguala /stvarnosti nego mislimo-vjerujemo.


Da te utješim: jesi čuo za onog skladatelja koji je poludio jer mu se stalno jedna nota vraćala u mozak?? E vidiš, meni se jedna misao, ono kad se lecneš kako se sjetiš nečeg (aha opet sam se toga sjetio) vraćala nazad i nazad tjednima. Što sam se više borio protiv nje izgledala je jača. Nisam je mogao zaboravit nikad. Nisam je imao energije objasnit i nisam siguran da je to bilo moguće. To mi se i prije događalo no nikad tim intenzitetom kao jednom tad. Što sam bio jači i čvršći u stvarnosti i u "racionalnom umu" ona kao da je imala više snage. Isprobao sam čitav spektar tehnika u "borbi" protiv nje, aktivna borba ju je izgleda snažila, unutranja tišina je donakle pomagala. Izgledalo mi kao da se jedan moj vlastiti dio pobunio protiv mene. I ništa- na kraju se povukla no kao da osjeća kad na nju mislim, uvijek živim u njenoj sjeni i mislim da ću tako živit cijeli život. No ipak, sad jest lakše jer kad je jednom dobiješ, poslije znaš da možeš. No samo da znaš da se čudne nestabilnosti ne događaju samo tebi.



To se može. Svaki je strah iracionalna opsjena, mišljenje a ona ne vrijede pet para, to znam jer sam vidio. Tako da je moj tonal posebno "opremljen" za borbu protiv straha, ušao sam mu u srž više puta. Ne cijenim ga i ne pridajem mu pozornost kao pojavi. Znam da postoji, istrpim ga kad treba, pričekam da prođe i to je to. On uvijek prođe na kraju, točno kao što je i Don Huan govorio. Samo nastavi radit što radiš - strah će proći.

No ono što si ti doživio nije bio strah - to je bio napad, distorzija, nestabilnost? Neznam ti točno objasnit, još ni sam ne mogu dokučit o čemu se tu radi. Jel to aktivan napad - meni se čini da jest jer sve upućuje baš na to iako to ni sam ne mogu /ne želim vjerovat. Ponekad ga samo gledam i čudim se što sve postoji na svijetu. Najčešće ga ignoriram i milsim na stvari koje su mi drage. Može ga se ignorirat, ili se može borit na način da složiš film koji će ga "poraziti" u svojoj glavi - što je zanimljivo, između vas nema primirja. Nema koegzistancije. Kad on dobiva, ja gubim, kad ja dobivam ON GUBI, to točno osjetim. No ne želim rasipat energiju pa ga jednostavno zaobiđem. Čvrst tonal može održat svoju napetost i mimoići ga. Ne smeta mi puno samo ga povremeno osjetim dosta jako.


Meni se čini da ti opisuješ tonal vremena. Opće polje tumačenja svijeta svih ljudi. No mislio sam da to postoji samo kao teoretski koncept, nisam znao da ga je moguće doživjeti tako osobno.


Opet isto. Ti često robuješ prekoncipiranim pojmovima koji će te omesti u racionalnom tumačenju viđenog. Već sam ti ovo više puta spominjao. Svjedočio si nečem čudesnom a najbolje što možeš izvesti je to tumačiti po riječima čovjeka koji nikad nije doživio nešto slično? (onog tko je koncipirao pojmove kao "strana instalacija" i "peta kolona") Jel ne uviđaš apsurdnost situacije? Bitan stav čovjeka na putu od znanja je biti svjestan svojeg neznanja i prihvaćat stvari otvorena uma - kreirat mišljenje o nečemu nakon iskustva, ne prije njega.


Nije li "vibracionu silu" kao koncept uveo stalker?


Dvojnik? Čovjek postoji na više razina.


lol, koliko puta si spomenuo spolove morao sam primjetiti sry



Valjda.



Zato jer ne postavljaš prava pitanja.



i za kraj, jedna prigodna
http://www.youtube.com/watch?v=_5G1viPR4sE&feature=colike

Nije Merkaba, ona je također dio suptilne energije koja otpada. Radi se o samoj esenciji bića koja je dio, ali je i cjelina povezana s Jednim. Sam pojam mi je razumljiv i prihvatljiv, možda je bolje reći prepoznat, no nejasno mi je grananje "munja" koje izlaze iz kugle, kao da postoje pojmovi gore i dolje, lijevo i desno. Podsjeća me na indijansku lulu mira koja se puše u 4 strane svijeta, ili na Peruna, Gromovnika, Zeusa i Jupitera, Thora, svi su nosili strijele-munje. Tako da pretpostavljam da je taj naš vrhovni bog, baš taj gromovnik s munjama i da je smješten u području trbuha, gdje je čovjek najtanji (ili bi trebao biti- hehe).

A ovo drugo, o padu, prije svega ne bih ga tako nazvala. Radi se o cikličkim događanjima, poput godišnjih doba koji imaju svoju svrhu. I nema pada, ima znatiželje, novih iskustava i brdo učenja. Jer dokle god ćemo nešto nazivati padom, bit će okarakterizirano kao loše, a loše nam izaziva osjećaj krivice, manje vrijednosti, nepripadnosti ovdje i slično. Takav kut gledanja ruši frekvenciju, a drugačiji kut gledanja je ne ruši. Ovdje smo svojom voljom, sa zadatkom, pripremljeni i opremljeni za sranja u kojima plivamo. Osobno smatram da se ne treba previše baviti padom i padanjima jer nije bit u padu nego u ustajanju. Ako smo svjesni pada, budimo svjesni i ustajanja. Ne žaliti zato što smo pali ili zato jer je netko više ili manje od nas pod čizmom gospodara. Svatko od nas ima instaliran detektor istine, no da li ga koristi i kako , njegova je stvar. Ali,mi trebamo poznavati činjenice i pokrenuti se. Plakanje može donijeti kratkotrajno olakšanje. Obrišemo prašinu s razbijenih koljena i idemo dalje.

Uspotastavljanje ravnoteže o kojoj pričaš se dešava iznova i iznova, ako mi se dobro čini. Jedina je razlika u intenzitetima i omjerima ogromnosti u kojima ih je percipiram. To izgleda kao vječan proces, u kojem se stalno poravnavaju zgužvani krajevi po impulsima izvana. Imao sam ja problema s dotičnim strahovima i prije, no nikad nisu bili ni približno toliko jaki i sveobuhvatni.

@Lampa

Čini mi se da je autizam nešto što se svima nama dešava u procesu samospoznaje. Autisti pak, kako don Juan kaže, nikad nisu uspjeli sklopiti svijet kako spada.

Nekad, informacijama koje dolaze iz različitih izvora i naoko izgledaju proturiječne, treba dati vremen da se uklope u veliku sliku. AKo su pak namjerno poslane dezinformacije, svako od nas ima dovoljno razvijen filter da ih prepozna, ako si može dopustiti odmak od vlastitih viđenja.

Poprilično je zanimljivo ovo što opisuje kao geomtrijaska tijela. Podsjeća me na ovo što Fraktčica nazivam fraktalnim razinama, djeluje tako. Beskraj u slojevima. Dalo bi se o tome pričati, ali nemam sad dovoljno energije da to pretočim u riječi.

Lampa ne znam iz kakvih ti to pretpostavki pričaš, u svakom slučaju nemaju veze sa mnom i mojim stavom.
I to žmirenje na prethodno izmišljenu negativnost da se ne bi palo... otkud to? Zašto to?

Bit će prilike.
pozz,

Gle, i sam znaš da svi šaljemo energetske poruke unutar onih koje pišemo i/ili izgovaramo. Tako da je ono što je napisano, na neki način objašnjenje ili možda podrška tebi da ne gledaš prema dolje, nego prema naprijed. Tko sam ja da ti dajem takve preporuke? Pa nitko, ali napisala sam,jer sam se osjetila pozvanom. Ako te nešto vrijeđa, a ne bi trebalo, tada ipak imaš nekog posla. Treba vježbati nedodirljivost.

Guranje glave u pijesak nije nedodirljivost, a nedodirljivost isto tako isključuje komunikaciju.
Sama si spomenula zombije i oživljavanje umjetnog ili neživog, a ja sam se na to nadovezao sa onim što se vrlo vjerovatno događa.
Sve je to u vezi načina na koji smo baterije anorganskim entitetima (letačima i ko zna čemu?) i padovima iz prirodne evolucije duše.
Ako treba gurati glavu u najtamniju usranu wc šolju i gledati u dubine tame da uočim priliku kako izbjeći pogreške iz "prošlosti" i izmaknuti se iz tog ciklusa padanja ja ću to uraditi.
I ti kažeš da smo si sami krivi što smo tu pa zašto onda ne sagledati cijelo svoje biće, sjetiti se sveg što je bilo jer nismo samo zubić vile koje stalno trebaju letjeti na visokim frekvencijama, nego smo svašta.
Smatram da treba sagledati i pomiriti sveukupnost svojeg bića, jer samo u sveukupnosti se može nešto zbilja seliti.

@Loni

Strana instalacija i vibraciona sila (ja ju još nazivam archangel, dođe kao ljepilo za slojeve "realiteta") su inače pojmovi koje koristi don Juan u aktivnoj strani beskraja. Castaneda je pak um nazivao petom kolonom u svom predavanju život u kokošinjcu.

Shvaćam što hoćeš reći sa ovim da nemogu racionalno sagledati ono što vidim. Nemogu, jer je moj racionalni aparat daleko preslab da bi mogao spoznati takve koncepte, može ih samo zaprljati. Između ostaloga zato se i služim tuđim pojmovima koji bolje objasne ono što želim reći.

U pravu si da su ovo bili napadi, uzrokovala ih je nestabilnost. Naime promjenili su se neki uvjeti u mom životu, promjenili su mi se prioriteti, jer sam se povezao sa jednom osobom. Čim sam se vezao, otvorio sam se za nestabilnost, za napade. Ovi dominantni glasovi koje spominjem, na neki način i nisu ljudski, ako me razumiješ. Zato sam ih i nazvao glasovima koji urlaju, to čak i nije urlanje, samo ne znam čime bih usporedio. Oni bi i bili ono što je iskoristilo otkrivanje moje slabe točke i okomilo se na mene. Cijela ta mašina teži tome da sebe zadrži u tom kaotičnom stanju vječne isprepletnosti, tako da svakog tko je se pokuša otarasiti samospoznajom dovodi u red. Ti dominantni glasovi su oni koji paze na taj njen red kaosa. Još što bi bilo zanimljivo napomenuti je da ti isti glasovi, makar nisu ljudski, imaju svoj odjek u "individualnim" tijelima.

Ovo drugo, mislim da nije bio dvojnik, bar ne kako ga kastaneda podrazumjeva. No opet, možda griješim, no ispalo je kao nadvisivanje dualnosti kroz seksualnu nit, nit prokreacije. Zato tolko i spominjem spolove. Zanimljivo je to, što je ta pojava androgina, naoko čista ljubav, upravo gorivo što održava kaotični um, tonal vremena i drži nas zarobljene u ovom jadnom stanju. Ako sam sve to ispravno shvatio.

P.S. hvala ti na pjesmi, paše mi kao pozadina dok zurim

Nije stvar u snazi /energiji nego u prikladnosti. DH je rekao da je za susret sa iskustvom/znanjem koje nije na našem popisu svijeta moramo popis ili prilagoditi /proširiti ili ga odbaciti i stvoriti sasvim novi. Znanje se uči triangulacijom - iz poznatih pojmova koji su bliski učimo one nepoznate, stvar ide postepeno ne napreskokce - ne možeš učit mačku trigonometriji - nije mačka glupa nit je to čovjek no nemaš se za što "uhvatiti" ukoliko se nađeš u totalno stranom okruženju. Mi možemo dovesti nedokučivo i nepoznato u koncepte na koje nas to isto maglovito podsjeća no tako mijenjamo /sakatimo iskustvo i sjećanje, jer informacija poprima oblik medija (nije važno samo ŠTO percipiraš nego i na koji način) tako i iskustvo mijenjamo tumačeći ga prisilno, milom ili silom, na način siledžijskog uma prve pozornosti.


Nije nužno da se to baš tako desilo no moguće je. Na kraju nebitno je.



Nije samo stvar u melodiji, makar bila dobra. Riječi slušaj, govori o pretrpljenom strahu i pokušajima njegove racionalizacije. Duhovi se zovje stvar btw. Moja poanta je bila da ono što mi proživljavamo je nešto što nikako nije novo, to vjerovatno ljude mori stoljećima, lakše je kad sve to ne shvatiš previše osobno. Nije nužno potrebno racionalizirat i objašnjavat sve, posebno ako osjećaš da nisi u stanju proniknut u srž do kraja i na način na koji tebi odgovara. Postavit seriju pitanja koja vode vodu na tvoj mlin. Ne treba bit pametan da se ukloniš gladnom lavu, niti je nužno sebi objasnit njegovo postojanje, da bi ti bilo lakše i da obraniš svoje. Samo se ukloni i nastavi dalje svojim putem. Staza znanja posuta je preprekama, unutarnjim i vanjskim. A mene one vanjske najmanje plaše, jer koliko god bile strašne, nula su za ove unutra.

Poznavanje dostupnih i razumljivih činjenica i razvijanje načina kako se pokrenuti i njihova primjena nije guranje glave u pijesak, već mehanika djelovanja, kretanja prema naprijed.

A ovo o nedodirljivosti je apsolutno netočno. Nedodirljiv je onaj tko razumije svijet oko sebe i propušta utiske kroz sebe, a da se ne veže na njih, bez obzira da li komunicira ili ne sa svojom okolinom. Ako nedodirljivost isključuje komunikaciju, tada znači da kad komuniciramo da smo dodirljivi, da nas može emotivno dirnuti svaki sadržaj komunikacije, a time nemamo kontrolu u svojim rukama (slobodnu volju), već smo upravljani sadržajem komunikacije koja nas dira.


Mislim da se ovdje radi o komunikacijskom nesporazumu. Zaboravimo sad zombije, oni su bili primjer oživljavanja neživog kako mogućnosti prijenosa energije od strane osoba koje znaju kako to učiniti, a što se događa. Pretpostavljam da niti ja ni ti ne radimo takve aktivnosti, a vjerojatno niti bilo tko na ovome forumu.
A sad nazad na priču o hranjenju. Objektivno sagledavanje činjenica izgleda ovako:
Činjenica 1: Mi jesmo hrana drugima.
Činjenica 2: Drugi jesu hrana nama.
Zaključak: Mi smo dio hranidbene mreže univerzuma.

Treba li zato plakati jer nas netko jede? Plačemo li zato što mi jedemo druge?

Umjesto toga, poznavanjem činjenica da smo dio hranidbene mreže, možemo i imamo pravo odlučiti da li ćemo ostati u toj mreži i na koji način. A odluku treba provesti u djelo, gurao ti ili netko drugi, glavu gdje mu drago.


Ovo je primjer negativno obojenog pristupa, antropocentričnog, koji izražava žaljenje zbog stanja i mjesta u kojem i gdje jesmo, ne uzimajući u obzir naše odnose s drugim bićima oko nas (svih ostalih denziteta, nižih i viših). Međutim, ako ih se uzme u obzir, tada se može uvidjeti da nema žaljenja ni za čim, nema govora o padu, ni o krivici. Postoje činjenice i načini prevazilaženja postojećeg stanja. Na to se odnose moji komentari. Naš zadatak je objektivno sagledati situaciju u kojoj se nalazimo i postići više frekvencije, to je dovoljno. Nisam dovoljno upoznata s dubinama tame, no koliko se sjećam, možeš i od tamo donijeti korisne alate koje najprije treba izložiti svjetlu svoje svijesti, da bi utvrdio pravilnu primjenu tih alata. Moja su iskustva da ono što donesem iz tame trebam dobro pregledati jer nije konstruirano i meni učinjeno dostupnim da bih postizala svjetlo, nego tamu. A obično se radi o manjim preinakama. Tamu ne možeš promijeniti tamom. Izaći iz tame ne možeš dubljim ulaženjem u nju, već plivanjem prema gore. Postizanje više ili visoke frekvencije nije new age shit, niti je wishful thinking , niti bilo kakvo drugo samozavaravanje. Jednostavno, svatko treba razviti način ili pronaći gorivo za postizanje viših frekvencija.

Nema ni podjele na zubić-vile i ne-zubić vile. Čemu podjela? Ona govori da je netko bolji ili gori od drugoga. Pravilan pristup je prihvaćanje različitosti drugoga, koliko god ga (ne)razumijemo, pa čak i ako ima totalno drugačije gledište. Trebamo svi težiti prepoznavanju sličnosti kako bi smo se ujedinili i bili jači, a ne različitosti svakog od nas ( i tako bili slabiji).


Slažem se, ali isto tako treba sagledati sveukupnost sebe u sveukupnosti. Nismo sami.

Mislim da smo nedavno vodili sličan razgovor. Razumijem što hoćeš reći, to sve stoji. Dapače, stoji i u mojoj glavi, jer moja objašnjenja nisu konačna, dajem si slobode da nisu. Jebiga, kad nešto pišem, onda to pišem onako kako mislim da je, puno se toga izgubi u prijevodu.

Dobro Lampa! Neću dalje puno racionalizirati s tobom da zbilja na padne svemir dolje od toga.
Jesi se ikad zapitala o prirodi tvojih "visokih frekvencija"? Mislim da je to ogromno područje za manipulacije i ispiranja mozga.

Lampa, zašto još uvijek djeliš svjetlo od tame?

U nedostatku argumenata prelazimo na osobnu razinu, pa dobro. Uzvraćam: U tvoju šalicu ništa više ne može stati.
Što se mene tiče ova rasprava je završena.

Dogovoreno! Ali ne vidiš sebe s druge strane, ti si meni prva prišla na osobnoj razini i "visoke frekvencije" nisu osobna razina. Bez ljutnje.
Ako "visoke frekvencije" tako reagiraju na njihov "osobni" spomen onda su možda i nisu ono za što se predstavljaju.

Nekako mi je logično i da su svi ti entiteti koji su iznad nas u prehrambenom lancu iznad nas po frekvenciji, a eventualno nas dovode na frekvenciju svoje hrane, dakle nisu oni niske frekvencije.
A ako se mi pak penjemo na više frekvencije ispadamo ko slijepi miševi jer nismo na svom teritoriju i budemo podložni programiranju a da toga nismo ni svjesni.

Ovisi o kutu gledanja.
Svjetlo i tama su međusobno prožeti samo u različitim postotcima, ako se tako može reći. Svjetlo sadrži 100% svjetla i 0% tame, gradacija se mijenja kako se usporava vibracija, smanjuje se udio svjetla, a povećava se udio tame. Svjetlo jest isto što i tama, samo se brže kreće, brže vibrira. Budući da sve sadrži svjetlo i tamu, na graničnim, rubnim područjima njihovog dodira se neutraliziraju, formirajući neutralni pojas. Debljina, odnosno širina (premda je oboje netočno izraženo) ovog područja ovisi o snazi svjetla i tame koji se tu neutraliziraju. Ne mogu ti objasniti pojam snage svjetla jer ne poznajem dovoljno elektrotehniku s kojom bih radila usporedbe.

Ako pogledam iz drugog kuta, tada vidim da svjetlo i tama koliko god imaju istu osnovu, sadrže različitu frekvenciju vibriranja. I to je činjenica. Frekvencija je bezbroj tako je i mogućnosti razvoja specifičnih bića, bezbroj koja mogu vibrirati na nekom, vjerojatno ograničenom, opsegu frekvencija. Poznato mi je da u području tame, u koje i mi frekvencijski spadamo, svjetlo dolazi iznutra, širi se i pretvara tamu u svjetlo.Poput uskršnjeg jaja koje u sredini sadrži svjetlo i širi ga dok sve ne postane svjetlo, a tama usahne u sebe samu. U područjima viših frekvencija, tama može dolaziti iznutra, obrnuto od rečenoga, ali kada i kako? Imam utisak da ta unutarnja tama u višim frekvencijama dosta ovisi o tome da li ćemo mi svoj OPS svijet uspjeti pretvoriti u OPD. Što bi značilo da naš neuspjeh utječe na stvaranje klice tame u sferama viših frekvencija. I da smo im zato važni. No, doista ne znam, samo nagađam.

Budući da ti ne dijeliš svjetlo i tamu, možeš li mi dati presjek svog viđenja, kad ti bude zgodno?

Pitanje je uopće što je to visoka frekvencija. Niži astral je viši od fizikale i za nas je visoka frekvencija, ako ćeš to tako gledati, na žalost za mnoge je i najviše što mogu otići. Tama pak, je također visoka frekvencija, samo na "drugu stranu" od onog što mi podrazumijevamo visokom frekvencijom. I tako bla bla bla....

Celofan u kojeg zamotavaš svoje riječi je vrlo proziran, no, svatko ima pravo na svoje mišljenje, stoga ja poštujem tvoje iako se s njime ne slažem. Premda smo si ogledala, jedno drugome.

Da!
Ovo ispod je banaliziranje i svođenje stvarnosti na jadničak od razuma, a stvarnost ne mari za to.