Sjenko je napisao/la:
Hajde da vam ispričam par stvari koje su mi desile u proteklih nekoliko tjedana.
Ušao sam u samu srž straha, i začudo, to uopće nije strah. To je nešto kao ogromni, kaotični um, super kompjuter, kojeg pokreće nebrojen broj glasova, glasovi čovječanstva. Činjenica koja me je začudila jest da taj veliki, kolektivni um, postoji u umovima svakog od nas (strana instalacija?). Taj um sam po sebi nema svijest, on ne zna što radi, kreće se kaotično, po glasovima. Ono što treba razumjeti je da su glasovi dvosmjerni, naš odjek u kolektivu i odjek kolektiva u našem fragmentu. Druga fascinanta činjenica je da on kompletno upravlja slikom realnosti, upravlja fizičkom ravni, matrixom. Kako u mojoj glavi, tako i vani, od tud su mi se namještale situacije, od tud nagla psihoza i osjećaj ludila i izgubljenosti. Također, treća, možda najgora činjenica, je ta da u njemu ima nekolicina dominantnih, svjesnih glasova, koji se deru i tako nameću svoju volju drugim glasovima, tzv. peta kolona u našoj glavi. Kad sam sagledao sve što se dalo vidjeti, tražio sam neki modul funkcioniranja u kojem ću moći nastaviti živjeti i raditi u ovom svijetu, bez da smetam umu i da on smeta meni.
Podsjetio si me na tekst kojeg sam čitala na Jack987-ovoj stranici
ovdje o autističnoj djeci koja komuniciraju pisanjem s ljudima oko sebe. Jedan od njih tvrdi da ima tri uma:
[url] UMOVI NISU MOJ I TVOJ NEGO KOLEKTIVNI I ONO ŠTO ZNAM JA ZNAŠ I TI
VI NE TRPITE TO ŠTO JA TRPIM ZATO JER IMATE SAMO JEDAN UM I ONU I
HTIO SAM TI REĆI DA IMA JEDNA DUŠA I TRI UMA, DA U ZNANJU SAM ZATO ISPRED VAS
...
UMORILO ME JE OVO ZMAJSKO ONI GOVORE U UMU TO DA IMAM TRI UMA TUMAČIM DA ZNANJE KOJE IMAM TINJA U TRI UMA I UMOVI MI ZATO IMAJU ZNANJE IZ TIH TINJAJUĆIH UMIOVA
[/url]
Često me prilikom preispitivanja zbunjivalo dobivanje odgovora iz više izvora. Ne mogu reći da su tri, ali sigurno je više od dva jer osjećam njihovu međusobnu udaljenost. Najgore od svega je što su odgovori tih umova u suprotnosti jedan s drugim.Koji od umova je onaj pravi i čiju informaciju poslušati ili niti jednu? Nekako se najčešće priklanjam umu koji mi je povezan s trbuhom, s osjećajem neke nelagode ili blage mučnine u trbuhu. Premda Malanga u svojim radovima izjednačava dušu, duh i um sa čime se osobno ne slažem, ako prihvatim mogućnost da postoji više od jednog uma koji simultano djeluju i stvaraju kakofoniju u glavi, tada bih mogla i prihvatiti ravnopravnost uma s dušom i duhom. Naravno, onog uma koji je povezan s dušom.
A sad, zanimljivo otkriće koje sam imala i povezano je sa senzacijom u području trbuha. Pojavila mi se slika ljudskog bića sastavljenog od geometrijskih oblika, poput Picassovih slika ili dječije slagalice. Kad je vanjski sloj geometrijskih tijela otpao nestalo je tjelesnosti, materijalnog, otpao je i drugi sloj, puno,puno finiji, isto u geometrijskim oblicima, nematrijalno tijelo. Ovo me iznenadilo jer sam mislila da je nematerijalno stalno, no nije, i ono je samo nadgradnja. Kad je nestalo nematrijalno tijelo, ostala je kugla svjetla smještena u području trbuha iz koje izbijaju munje na 4 strane: gore, dolje i sa obje strane. Munje koje izbijaju su energija oko koje se nakuplja nešto sporiji tok energije formirajući nematerijlna tijela, a na njih se nakupljaju još sporije energije formirajući materijalna tijela, a na njih se nakuplja još sporija tama. Ljudska tijela su građena kao geometrijski oblici koji se sastoje od tri dijela: pojas, poput ekvatora, u kojem je smještena kugla; gornji dio izgleda kao osmerostrano geometrijsko tijelo koje se vrti u jednom smjeru, a donji dio identičan ali se vrti u drugom smjeru. U području pojasa teku dvije struje energije (podsjeća me na struje u oceanima). Kugla u središtu trbuha je centralna točka oko koje se sve okuplja, ona je dio bezimene sile, ne osobna je, moćna, ni dobra, ni loša. Ona je elektricitet koji pucketa. Sadrži živototvornu sposobnost, onaj tko je može pobuditi može energizirati sve oko sebe što je nekad bilo živo ili jest živo. Ne znam da li može energizirati nešto što nije nikad bilo živo i da li se frekvencije sudaraju (prirodno-umjetno). Mislim da može energizirati i umjetne tvari do određene razine, kratkog vijeka trajanja. Kako nije ni dobra, ni loša ova energija može biti upotrijebljena i za dobre i za loše namjene. I sad dok pišem, javlja mi se slika zombija, živih mrtvaca koji se možda mogu na ovaj način energizirati. Ne znam, samo pišem. Kao djeca.
Kod čovjeka, mislim da izbija iz središnjeg dijela dlanova, snop energije može biti širok dva-tri prsta. Tako se može prenosti vitalna energija na hranu i piće koji su kuhani, jer kuhana hrana je mrtva hrana, energije su iz nje otišle. I usprkos tome da netko možad može energizirati hranu i piće, ipak je bolje jesti što svježiju, sirovu hranu, a povremeno kuhanu. Riža recimo pročišćava organizam, izgledalo mi je nevjerojatno, ali mislim da je istinito.
To bi bilo to, za sada, da ne budem off topic.