Ja recimo kužim što Promatrač hoće reći. Ne uvijek i ne u potpunosti, ali kužim. A razlog zašto kužim je iskustvena pozadina. Koliko sam ja do sad uspio shvatiti, iskustva zapravo nebi smjela biti subjektivna. Ok, bit će raznoraznih iskustava, kod raznoraznih osoba, no neke "stanice" na putu, pogotovo kod pomicanja spojne točke, su zapravo konkretne i egzaktne. Svatko, tko je došao do stupnja fluidnosti i količine energije da uopće može pomaknuti svoju spojnu točku, bilo kroz sanjanje ili na budno, bi morao moći ponoviti tuđa iskustva, tj tuđe položaje ST. Riskiram mogućnost da zvučim prepotentno, no meni je uspjelo.
Time nekako dolazimo i do besprijekornosti. Koliko ju ja shvaćam, to nije jedno određeno stanje, nego više pristup stvarima, te se stalno mora obnavljati i iznova graditi. Tj. ne izgleda svaka besprijekorna osoba jednako, to su svejedno individue sa vlastitim, živim šarenilima u ispoljavanju te besprijekornosti. Sjeti se samo opisa Juanovog društva, s pola tih ljudi uopće nebi mogao koherentno pričati, a kamoli šta drugo, što ne znači da nisu besprijekorni. Po nekom mom iskustvu, ne određuje nečije ponašanje besprijekornosti te osobe, nego samo da li imaju višak energije ili ne.
I kažeš za sebe da si dobrovoljac. Ako tako misliš o sebi, zašto se onda uopće baviš ovim "učenjem". Nebi li ti bilo lakše imati normalan život, kao mlad izlaziti, piti, je*ati i uživati, kao stariji naći ženu, osnovati obitelj i tako dalje? Ili možda nisi dobrovoljac, samo to još nisi aktualizirao?
Sve je to lijepo, usrano i bajno, ali se praznom slamom i minira tema.