AkoSretnešTerzu je napisao/la:
Nemogu dovoljno ubedljivo prećutim pitanje unutrašnje tišine
. A tako bih želeo da čujem mnogo o tome
. Slušati o tišini
.
Možete slobodno da mi se smejete kao beznadežnom slučaju ali bih zamolio da mi još pričate o tišini unutrašnjoj, bilo ko.
imaćeš unutrašnju tišinu svaki put kada i dok budeš prisutan u sadašnjem trenutku.
Načina da se bude prisutan u sadašnjem trenutku ima raznih, evo jednog:
Razmisli kako deca gledaju na svet oko sebe, njima je sve novo , sve čudesno, sve vredno opažanja.Kada dete vidi list na drvetu on će mu biti podjednako interesantan kao i bilo šta drugo na svetu.
Većina odraslih neće primetiti ne samo list na drvetu nego ni samo drvo.Drvo je za odrasle nešto što se podrazumeva , za njih se većina stvari pored kojih prolaze podrazumevaju, nisu uopšte impresionirani njihovim postojanjem.
Prema tome , potrebno je da počneš da posmatraš svet onako kako ga sasvim mala deca posmatraju.
Divi se svemu, primeti sve oko sebe, insekte, životinje, biljke, vetar, oblake, cveće..sve.
za početak kreni sa jednom stvari.
primeti recimo cvet , približi mu se i zagledaj ga kao da prvi put u životu vidiš cvet.Omiriši ga, dodirni mu latice.
Postepeno kroz vreme budi svestan sve više "informacija" oko tebe.Gledaj cvet (vid) , dodirni ga(oset) , miriši ga (njuh) , slušaj zvuke oko sebe (sluh) i najvažnije: opažaj u isto vreme ono što se dešava u tvom telu .
Dok sve ovo radiš ne smeš da komentarišeš to što opažaš unutrašnjim monologom.
Ne smeš da govoriš u sebi stvari kao što su: "kako je ovaj cvet divan, kakve divne boje, ovaj miris podseća me na .. "