kriger je napisao/la:
hrišćani insistiraju na tome da ako čovjek misli da je sam nešto postigao, onda je to gordost, dakle... samo uz božju pomoć
Ovo je pošten i u krajnjem slučaju točan način gledanja no ipak nije do kraja precizan ni definiran. Cijenim stare religije i njihov doprinos kao i to što vrijedni pojedinci mogu iz njih postići no njihov pogled na svijet je iako načelno točan, opterećen ljudskim viđenjem, nesavršenošću, dogmom i u svakom pogledu inferioran naprednim duhovnim učenjima u koje ubrajam toltečki šamanizam, joginska hinduistička učenja ali i neke druge uglavnom istočnjačke duhovne prakse, barem dok ih nisamo zagadili i modificirali za potrebe zapada.
Ne slažem se s onim religioznim bajalicama kad ne možeš reć ni da ideš na zahod ako ne dodaš "ako Bog da" na kraju. Normalno da je sve to "ako Bog da" točno, nisam glup pa da neznam no mislim da nema potrebe to stalno isticat i da je to također na neki način udovoljavanje sebi i slabost. Hoću reći, postoje stvari koje čovjek ipak ostvaruje
sam, a ne uz Božju pomoć, a tako i treba. Ako ćemo bit precizni. Moglo bi se čak i reći da je u neku ruku to i naš cilj. Zato smo i
odvojeni. Da pokažemo koliko možemo
sami. Lako je radit čuda kad si u Božjoj milosti al napravi čudo dok si odrezan od centra, jadan i nikakav. Onda je to pravo čudo, ako razumiješ što mislim.
kriger je napisao/la:
ovu priču znam odavno i odavno sam svjestan da se samovažnost ne može pobijediti jednom za svagda, ali se može p -o -b -j -e -đ -i -v -a -t -i,a borba traje do poslednjeg daha.
Zapravo, ako ćemo vjerovat Don Huanu, to je ipak moguće. Samo je onda "peglanje" tonala pojedinca potpuno uz odbacivanje ljudskog obličja i totalni preustroj osobnosti. Ta osoba nosi isto ime i donekle sliči čovjeku koji je započeo put, no u biti i nema s njime puno dodirnih točaka. Skoro pa bi bilo točno reći da je to netko sasvim drugi. Novi čovjek.
Besprijekorni ratnik.kriger je napisao/la:
za mene, on je u tom trenutku bio oličenje životne radosti i - moći. ni trunke samovažnosti, samo radost i moć.
oni "skrušeni" su mi bili poput beživotnih lutki.
od tada znam da nesputano ispoljavanje životne snage nije samovažnost.
Prvo lijepa priča. Takve detalje hvataju "ratničke oči", samo one, nažalost. Druga stvar, ispravio bi ovu tvoju misao, ako mi dozvoliš, naime, nesputano ispoljavanje životne radosti
ne mora biti izraz samovažnosti. Čini se vrlo slična rečenica i ovako, samo postoji ta mala, mala razlika.
kriger je napisao/la:
a kada činiš nešto kao da ti je to poslednje djelo na zemlji, priliv snage je popriličan. shvaćaš?
U načelu da no fali mi prakse u takvim načinima funkcioniranja, priznajem. Zadnjih mjeseci sam se koncentrirao na sanjanje, energetske radove po R. Bruceovoj knjizi, unutarnju tišinu i samovažnost.
Ne stignem sve jebem mu miša.