Zato slijedi srce a,ne razum,jer on ionako nije naš.Ja sam i prije govorio da svako sluša svakog,a onda neka nešto u tebi odluči što češ prihvatiti,a što odbaciti.Ovdije nisu dobre duge analize jer to voli naš razum,a onda je sve ponjegovim zamislima.Sve štima ,a mi nismo nigje.Zato bih nagual dreknu:Delaj,a ne razmišljaj

Ps.Ispričavam se forumašima na mnoge greške u pisanju,nešto mi ne radi dobro tipkovnica

Eh, nema mjesta razmisljnju u tome,..sto vise gasis pricanje u glavi, vise djelujes,..

Preuzeti odgovornost za svoje postupke!
I kad nekog slušamo, i kad nekog ne slušamo ili bilo što da radimo.

Za sve smo sami odgovorni i toga treba uvjek biti svjestan!
U toj svijesti o vlastitoj odgovornosti se nalazi ekstra intenzitet doživljaja svog života.
No to je prilično "mučna" žestina, žestina tragačkog tipa. Dosadna u nastojanjima da se razvije.

Ako ćemo sve laganini, sa dekicom preko glave, bez težine, onda ni ne živimo, samo curi vrijeme koje se nikad neće vratiti.

Taj mučan stisak vlastite odgovornosti je sličan pritisku orlovih zračenja ko kad smo vani bez štita vlastite samorefleksije u budnome stanju.

To jest istina-to je bitan faktor,ali samo jedan o bitni faktora.Da bih došlo do tranformacije čovjeka u ratnika treba proči slijedeće faze:
-Potvrda od svega oko nas-znači gledati sve oko sebe na nov način da bih mogli razlikovati obično slaganje svijeta od znamenja(omen.a)
-Brisanje osobne povijesti-znači stvaranje neke vrsta magle oko svoje ličnosti tako da niko ne zna tko si i kuda stremiš
-Oslobađanje osobne važnosti-ovo je bitan preduvijet ratništva
-Smrt kao savjetodavac-običan čovjek se savijetuje sa svojom važnošču dok ratnik mora uztieti smrt kao savijetodavca
-Preuzimanje odgovornosti-običan čovjek uvijek se žali na okolnosti života,dok ratnik preuzima odgovornost za sve što mu se dešava
-Ostati neprimječen- ratnik nikad ne stoji na sredini ulice da ga svi vide i promatraju,već je tih i samozatajan i kreće se neprimjetno poput magle
-Narušavanje rutina života-običan čojvjek cijeli svoj život organizira kao rutinu,dok ratnik nema rutina u životu
-Poslijednji okršaj na zemlji-ratnik u sve ulazi kao da mu je to poslijednji okršaj na zemlji i to mu daje posebnu žestinu i draž
Ovo su u kratko bitni elementi ratnišva koje bi svaki čovjek,koji stremi Toltečkom načinu,trebao da prihvati.

Vis, meni ta zestina uopce nije mucna, nekako mi cak i pase...

Recimo, neko mi nesto objasnjava svoje misljenje necega, ja mu pokusam reci da je u krivu, svom "tom" zestinom se borim da mu to objasnim, mada on ne prihvaca sto mu pricam, al ja se nedam i spreman sam umrijeti za to ici do kraja ustrajati u toj zestini.

Primjenjujem to na svakakvim malim i velikim odlukama, ako je to ta odgovornost onda super, jer u tom slucaju sam stalno odgovoran za svoje postupke, svemu dajem istu vaznost.

To je vec nacin zivota svakog ratnika, kak mi se cini, nekako s vremenom samo dojde, samo "normalni" ljudi su podlozni drugima i nemogu odgovarati za svoje postupke, mada im je i svejedno jer nemaju pojma o tome svemu.

Heh, pa vis, bas sam tako nesto i reko,..

Ti pričaš o nekoj drugoj žestini očito. Ja pričam o preuzimanju odgovornosti i težini tog rada na sebi.

Nisam mislio na žestinu nagovaranja nekog na nešto, žestinu rasprave, rad na drugima, obranu svojih stavova od drugih ljudi..... to nikako.

..to sam samo stavio kao primjer,.. jer preuzimanje odgovornosti je u svemu isto tako i u obrani svojih stavova od drugih ljudi kao i rada na sebi, mora imati istu tezinu i zestinu...

nema price o nagovaranju na nesto, pa nije to top shop...

Pa to sam ti i rekel !

Ma krenul si na neku krivu drinu al si se ispravil...

Pa da, to sam ti i rekel, uskladit ćemo cijeli svijet da bude u skladu sa tvojim umom.

No, hebote, kak ne kužiš!?
Pa pričam ti o mučnoj težini uvjeravanja drugih kak sam ipak ja u pravu!

Ne kužim, ali rekel sam, ajmo bolje lagati sami sebe na nov način o nagualizmu i reinkarnaciji.

Pa ne ni slucajno, nedaj boze,..

Ne kuzite, ja samo velim, nikad nisam uvjeraval nekoga da sam ja u pravu, samo obranim ono u kaj sam se uvjerio ali nikome to isto razmisljanje ne mecem u njegov um,...

Prema tome, uglavnom ce to izgledati koda ja uvjeravam nekoga da ono kaj sam ja rekel je bas tako....al od 100 ljudi 99 ce misliti da ih uvjeravam a jedan ce tocno poslusati i cuti ono kaj sam rekel i onda mozda ce se poistovjetiti sa time a mozda i nece....

Ko ce cuti kaj sam rekel cuti ce a ko ne ne, nema nagovaranja,..


Eh, da i ovo vam sad izgleda koda vas uvjeravam,..znam,..

Cek, kad sam ja tebe s necim uvjeraval i rekel sam ti da sam ja u pravu i da nikak drugcije nije....

Ja sam ti samo prical o necemu, nikad te nisam uvjeraval,...

Vis, nisi nikad slusal kaj se pricalo,.... odma si se pocel buniti,...tak da u dost navrat nikako nisam ni mogo dovrsiti misao.... kaj ne ???

Al ček, jel' to onda žestina i odgovornost, ak se samo veli i malo uvjerava, pa ko oće, čuje?
Nekak mi to slabašno i kilavo zvuči za rrratničku Žžžestinu!!

Namera!

Eto vidis, opet ne cujes kaj ti velim neg se sam bunis,...

»Prihvatiti odgovornost za svoje odluke znači da je čovek spreman da umre za njih.«

Na drugoj strani, ti uopšte ne preuzimaš nikakvu odgovornost za svoja dela, ne koristiš se na primer sopstvenom smrti kao savetnikom, i povrh svega, odveć si pod­ložan tuđim mišljenjima.

Sto bi reklo, da je pre slab da bi snosio odgovornost za svoja misljenja...i imao zestinu objasnjavanja svojih fragmenata znanja,...

pa ko cuje cuje a ko ne ne...

A jel i priča delovanje?

Valjda je, kad uspijes znanje iz naguala pretociti u rijeci, onda samo djelujes rijecima izvana a sutnjom iznutra....

..jer to mozda ono cisto razumjevanje, il cisti razum,.. ko ce ga znat, veliko je more...

Ja samo navijam za to da Tolteq ode u treću pažnju!
Jer orao će poludjeti ako ga pojede. Onda odosmo svi u pi... materinu.