Povezao sam činjenicu da se hrpa vidovnjaka ubilo pošto su vidjeli (kaže don Huan...ne znam sad gdje točno) sa kasiopejskim transkriptima.
Čitam baš Kasiopejske transkripte pa čudo jedno koliko je to povezano.
Treba biti svjestan opasnosti toga što svaki Tonal postane samoubojica u određenoj fazi napretka svijesti (baš prigodno, kad više nismo hrana implant kaže da ne trebamo ni postojati).
Evo sad mi sinulo da se tamo u Castanedinim knjigama spominjao stražar, Castaneda nije mogao proći pored njega pa je skoro zapeo u samodestrukciji, možda je to dobar primjer takvog virusa.

Aj' kada budes imao vremena, iskopaj taj tekst ... zivo me interesuje kako se Kastaneda izborio. Ako se ispostavi da si dobro povezao Kasiopejce sa Kastanedom, ne bi bilo na odmet predociti ratnicima potencijalni (iz navedenog smrtonosno opasan) trn u brbljivom razumu.

Ma nema tu ništa posebno za upozorenje, to je opći mehanizam ugrađen u nas.
Evo isječak o stražaru iz priča o moči:

»Rekao bih, dakle, da je tonal zaštitnik koji čuva
nešto neprocenjivo — naše postojanje. Zato je odlika
tonala da je prepreden i ljubomoran na svoja dela. A
kako su njegova dela daleko najvažniji deo naših života,
onda nije čudno što se on na koncu menja, i od zaštitnika
postaje stražar, i to u svakome od nas.«
Zastao je i upitao me da li sam ga razumeo. Mehanički
potvrdno klimnuh glavom, a on se na to nasmeja s
nevericom. ,
»Zaštitnik je širokogrud i pun razumevanja« objasnio
je. »S druge strane, stražar je uvek na oprezu, uskogrud
i, u većini slučajeva, despot. Prema tome, kažem
da je u svima nama tonal pretvoren u tričavog i despotskog
stražara, mada bi morao da bude širokogrudi zaštitnik.


Nazire se da je u nas ugrađen mehanizam koji Tonal pretvara u Stražara na prvi znak naše slutnje o našem drugom JA.
Što smo bliže spoznaji o pravoj stvarnosti to Tonal postaje veći despot i na kraju čak obješenjak.
Letaći su svakako ti koji su nam usadili taj mehanizam kako bi ostali njihove krave muzare.

Više o doživljaju Castanede sa stražarom ima u drugoj polovici knjige Odvojena Stvarnost, zabavno štivo.


Na moment kad se Tonal okreće prema smrti kad spazi Nagual je upozoreno opet u Pričama o moči:

»Mogao bi umreti. Bez duge pripreme, niko nije sposoban
da preživi namerni susret s nagualom. Godine su
potrebne da bi se tonal pripremio za jedan takav susret.
Obično, ako bi se nekom prosečnom čoveku desilo
da se nađe licem u lice s nagualom, taj šok bi za
njega bio tako veliki da bi umro. Otud cilj ratnikovog
vežbanja nije u tome da nauči kako da opčinjava ili
začarava, već da pripremi svoj tonal da ne uprska. Krajnje
težak zadatak. Ratnik mora biti naučen da bude
besprekoran i sasvim čist pre nego što može i da pomisli
da se uverava u postojanje nagnala.
»Ti, na primer, treba da prekineš sa svojim proračunavanjem.
To što si jutros činio, bilo je besmisleno.
Ti to zoveš objašnjavanjem. Ja to nazivam jalovim i
zamarajućim nastojanjem tonala da sve drži pod svojom
kontrolom. Kad u tome ne uspe, nastupa trenutak
zbunjenosti i tad se tonal otvara prema smrti. Budala!
Pre bi se ubio nego što bi se odrekao kontrole. Pa ipak,
malo možemo učiniti da se takvo stanje izmeni.«


Obratite pažnju na zadnju rečenicu "malo možemo učiniti da se takvo stanje izmeni", vjerovatno nije htio u toj knjizi pričati o letačima no vidi se da taj cijeli mehanizam samoubojice vanjska instalacija protiv koje smo prilično nemočni. No ratnik onako sitan, skroman, beznačajan i otvoren na vjetrometini naguala može zatražiti pomoč i dobit će je od nekih drugih entiteta koji su na višim nivoima od letača (Huan više puta spominje unutarnji glas koji nam priča što je što i vodi nas, možda su to dobri momci iz 6tog denziteta??).
Evo da se svašta povezati, uzmite sve u obzir.

Evo pročitavši postove o letačima neznam ali eto sjetio sam se događaja kad sam se kao mali noću skrivao ispod deke na svom krevetu a jednom je strah bio tako velik da sam doslovce ostao bez zraka i kao da sam ih osječao kako stoje oko mog kreveta i spremaju se na neku vrstu operacije, smogao sam hrabrosti otkrio sam deku i izjurio iz svoje sobe do sobe svojih roditelja.Danas mi se zna desiti kad legnem u krevet i prije nego utonem u san osjetim stračnu vibraciju koja me paralizira i teškom mukom uspijem se probuditi sav u znoju.
Tek toliko eto navrla mi sječanja

Ja sam dugo vremena imao strahove od zaustavljanja vremena, bilo je noći kad sam molio boga da prođe auto ili traktor po ulici da čujem da vrijeme ide jer je jednostavno u meni i oko mene bili totalno tiho. Osječaj da je neka svjesna tmina kraj mene i da me promatra me znao izluditi.
Dva-tri puta sam se gadno zakačio sa tom tminom kad me je znala uloviti u polusnu (uvijek kad sam ležao na trbuhu), osjetio sam paniku pošto sam znao da mi skupnu točku odvalči tamo gdje nemam nikakve prevlasti i gdje gubim svijest. Lokalno na tijelu taj napad ima veze sa vratom iza. Zadnjim snagama sam se otrgao i vratio nazad u vrijeme.
Evo več 10 godina nije bilo takvih pokušaja, bar ih se ne sječam.
Letači barataju našim vremenom kako im milo jer dolaze iz druge pažnje - četvrtog denziteta, fino nas isčupaju iz našeg vremena i vrate gdje smo stali nazad.
To što više nema takvih napada tumačim time što sam postao svjestan drugog ja, zagrebao u nijemo znanje i sa time stekao makar neutralnost prema letačima.

Zanimljiv text Nix, necu ga citirati cjeli.
Recimo od kad sam ja dozno za letace, puno brze i jace planem.
Nekad me nitko nije mogo iznervirati jako retko sam planuo, cista flegma.
U zadnje vrijeme se kontroliram, uzasno jako planem u sekundi aili sa druge strane
sam sebe ubrzo i
smirim unutarnjom tisinom i izbjegavam bilo kakve sukobe.

To sam si protumacio na taj nacin da su oni doznali da ja znam i nemogu me konstantno
jesti kao
nekad pa koriste svaku priliku da u tom trenu sto vise iscicaju.

Vec neko vrijeme namjeravam besprijekornost i nekoliko dana nakon namjeravanja ta
moja ljutnina nema
osjecaje, ne osjecam da nesto izlazi iz mene.
Recimo zderem se pokrene me nesto ko kod bijesa ali nema osjecaja.

Nije mi jasna ta vibraciona sila o kojoj pricas, mozda ju ja i koristim samo ju
valjda drugacije
zovem.

Letace sam jedino vidio pri velikom umoru, ali i nemam bas neku zelju da ih vidim.

To pricam o obicnom zivotu ne o virtualnom svijetu, tu mi se je smjesno nervirati !

upperground:


Nije ni meni bila jasna donedavno.Oduvijek sam je osjećao, bila mi je čudna ali nisam previše pažnje obraćao na nju i mislio sam da ako potičem tu vibraciju da mi ona siše energiju, i zato je jako rijetko koristio.
Ni kad sam čitao Kastanedine knjige, nisam smatrao da je ta vibracija išta znači , tek kada sam Stalkeru ispričao što osjećam , potvrdio mi je da je to Duh , i naučio me je kako da je koristim.
Možda i ti osjećaš tu vibraciju , zapravo mislim da je svi ljudi osjete manje ili više, ali se ne obraća pažnja na nju.
evo koliko sam dosada saznao o toj sili:
-to je sila koja povezuje naše fizičko i energetsko tjelo
-to je naše jedino oružje protiv letačkog uma
-to je energetsko strujanje,vjetar koji zapaljuje energetske centre
-ja je osjetim kada se koncentriram na glavu i kada udahnem
-kada 3-4 sekunde dišem s vibracijom koža mi se naježi( to je glavni razlog zašto sam mislio da je to nešto obično , jer je osjećaj sličan osjećaju kada nam je zima pa se naježimo ,samo je ovo ugodan osjećaj)
-disanjem se pojačava, i nakon nekog vremena mogu učiniti da mi određeni dio tjela , najčešće su to ruke,počne bez prestanka jako vibrirati
-smatram da je razlog zašto tu vibraciju, kada udahnem najčešće osjetim u glavi, i u prsima, taj što mi je energetsko tijelo tu smješteno , što se većinom tu nalazim ,a zato što ta vibracija povezuje ta dva tijela , zato je osjećam na mjestima gdje mi je energetsko tijelo(ovo ne mora biti točno , ali otkrio sam da kada radim centriranje tijela i kada osjećam srcem i stomkom, onda mi vibracija izvire iz tih mjesta)
-mislim da sam negdje napisao da sam kada sam pokušao istjerati letački um vibraciju osjetio jako u rukama i nogama , ali ne u glavi.mogu osjetiti vibraciju u glavi, ali to je samo ''prolazna'' vibracija , ali teško je postići da glava vibrira sama od sebe zbog prisutnosti implanta

Hm, ja mogu neku vibraciju pokrenuti kad god hocu, nemoram cak ni biti skonentriran. Cuje se ko grmljavina i cepe mi se usi od toga. Slica je osjecaju koda izlazi energetsko tjelo van.

Energetsko tjelo osjecam stalno, koza mi se jezi i to al ne vidim kako bi s tim mogao baratati.

U zadnje vrijeme enormna vibracija mi je bila u pleksusu jednostavno me razdiralo iznutra, sad sam to malo smirio te koristim jedino u noci kad se vezem s orlom di me on ispunjuje svojom / mojom energijom
jer svi smo mi on u biti, al smo odcepljeni do god se ne povezemo.
Shvatio sam da je to glavni kanal za vezanje s orlom.

E sad, jer to ta sila o kojoj ti pricas ?

upperground:

to je ta vibracija, ja vibraciju u solar pleksusu osjećam najčešće kada ležim po noći , a nekad me odvede u sanjanje, ili je čak osjetim u snu, i onda pošto ne znam zadržati pažnju sanjanja se brzo probudim pa mi vibrira solar pleksus.
ni ja se ne moram skoncentrirati da osjetim energetski vjetar, samo poežlim to, taj vjetar je sličan toj jakoj vibraciji u solar pleksusu , ali je i malo različit jer on pokreće tu vibraciju , a njega pokreće disanje
probaj osjetiti to što možeš kad se naježiš i diši duboko , diši sa tom vibracijom i ne razmišljaj

A ok, super, koristim to cesto, samo nisam znao da se tako zove !

Mala poveznica Castanede i Kasiopejskih transkripata... Copy-Paste sa ovog foruma:

...
P: BP: Da li je djelo Carlosa Castenede povijesno točno u smislu onoga što kaže za Don Juan-a?
O: Da.
P: T: Cool! BP: Da li su svi članovi moje najbliže rodbine implantirani?
O: Ne.
P: Da li je moja percepcija o tome da je moj OPD smjer kao lječnik, korektna?
O: Ti si još uvijek OPS, kao i svi ljudi.
P: J: Mi smo ljudi, zato smo i OPS, ali mi smo OPD kandidati. T: Bića 3. denziteta su OPS. CD: Ima li BP specijalan dar kao lječnik?
O: Jedan od njih.
P: L: Pitaj da li će Reiki poboljšati te sposobnosti lječenja?
O: Naravno, kao i uvijek.
P: Reiki će pojačati tvoje lječničke sposobnosti 50% trenutno. GB: Možete li objasniti proces duše?
O: Duša je svijest, period.
P: BP: Tko je M.H.?
O: Istinski OPD.
P: J: Istinski OPD? Vauuuu! L: Tko je M.H.? BP: Da li je ona walk-in 5. denziteta?
O: Da.
P: J: Gdje ona živi? L: Tko je ta osoba? T: Ima li tu još nešto osim "da"?
O: Da.
...

Jedno pitanje uz navod.

Dali se mogu te sjenke vidjeti i kao bijele?

Naime prije petnaestak minuta sam se vratio iz šetnje.
Pola sata prije toga bio sam uznemiren, nešto me je vuklo iz kuće.
Vuklo me je prema tamnim predijelima cesta u tamu.
_Kada sam se našao na cesti u mraku pogledao sam u nebo,ono što često činim.
I vidio gore na poluoblačnome nebu bijele svijetlosti kao kruže.
Može biti da je i nešto drugo ,al šta vi mislite?


Pozdrav!

Prevelik je ovaj naš običan svijet za pojmiti, a gdje tek praznina oko njega, ko će ga znati što je što.
Ja sam sklon vjerovati da to nisu letači.

I ja sam vidjala bele senke.Nisu sva bica poput letaca,neka su dobrocudna.Ne mislim da su letaci zli,oni samo rade svoj posao grabljivca kao drugi u lancu ishrane i hrane se.Ali sto se tice tih belih senki stvarno ne znam nista o njima sem da mi zele pomoci,ukazati na nesto...Ali,u pocetku kad sam ih vidjala prvo sam bila prestrasena,a one su samo mirno lebdele ispred mene.Prestasila sam se jer nisam imala znanje,ali moje telo je osecalo da mi ne zele zlo,niti moju energiju.Sad se vise ne plasim.Napokon.

kada je letač napadnut unutrašnjom tišinom,vibracijom, učinit će sve da se opet vratite u rutinu, u unutrašnji dijalog, u sažaljenje.i u tome će vjerovatno uspjeti, jer je dobar,inteligentniji je od nas ljudi.
napao sam letača , ne-razmišljanjem, vibracijom, uživanjem u vlastitom tijelu,energetskom tijelu, ali već za jedan dan , ili nekoliko sati on je udario duplo jače ,bez milosti, nije mi dao spavati, grčio mi je tjelo , mučio mi um.
neispavan sam se probudio, ni sat vremena sna, misli su mi navrle čim sam oči otvorio , misli teške, strane ,beznačajne, nepovezane i nisu prestajale.
poašo sam u školu , nisam se mogao skoncentrirati ni na što ,misli su me izjedale, znao sam da se trebam boriti , ali nisam imao dovoljno energije , nisam imao dovoljno hrabrosti , nisam imao dovoljno duha.
još jučerašnji dan je bio divan , smijao sam se i pjevao ,jedva da bi o ičemu pomislio, volio sebe, volio sve. ali taj dan je sve bilo drukčije, sve sam mrzio, i sebe sam zamrzio, letač me naveo da mislim da sam se zamrzio, kapak na oku mi je titrao, moje tijelo se borilo, u stomku prava oluja.borio sam se, al ne dovoljno, nisam se borio srcem, letač nema srca zato se ne može braniti od njega , to mu je nepoznato.
prošlo je par dana i vratio sam se na početak , moje misli luduju, znam da nisu moje , pa opet zaboravim pa tako u krug.nešto mi fali, ali što?
možda je to ljubav?

dok sam pisao ovaj tekst vibracija me preplavila, moje tjelo,i energetsko i fizičko je tu, i blizu i daleko, i ono zna zna šta treba činiti,samo ga trebam pitati.(ovo sigurno nije rekao letač iz mene, ovo je rekao duh, hehe siguran sam, nazvat ću ovo varanje letača:P)

Primjetio sam da poslije svake vrijedne spoznaje čovjek-ratnik dobije "upgrade", novi Servicepack preko implanta.
WLAN prema letačima radi nemilice u glavi!
Zato je ratniku suđeno da poslije svakog "upgrade-a", pošto se probudi gluplji nego jučer, ide ponovo tražiti vezu prema svojem pravom ja, a to biva svaki put drugačije.
No svaki put biva i za milimetar bliže i lakše.

što smo bliže duhu,svome energetskome tijelu to nas i letač jače pritišće, da bi stvorio efektivni dojam ko da nismo ništa postigli i mi se vratimo korak unazad.
pitanje je kako izbjeći to vraćanje unazad, nazad ka samopromatranju i mislima?

Imat na umu da smo nepopravljive budale i svaki put ispočetka. :):)
Tako nešto skoro pa tim riječima kaže i don Huan.

sto znaci da ne valja sebi cestitati na bilo kakvom osjecaju uspjeha?
sto vas vise citam to vise dvojim izmedju nagadjanja sto je samozavaravanje a sto pravi udarac letacu.

dosad najljepsu sliku opisa ega sam procitao od Don Huanovog ucitelja, mislim da se zvao Julijan gdje ga on opisuje kao neman sa 300 glava i taman kad uspijes da posijeces jednu izviri druga u trenutku kad je najmanje ocekujes.
nikad kraja tom poslu.

Najviše vrijedi ne-emocionalno razumijevanje stvari jer samo tako nastavljamo dalje preko tog razumjevanja kao odskočne daske, ako smo došli u situaciju da čestitamo sami sebi i osječamo sreću u vezi svojeg postignuća, taj put nećemo ići dalje nego se vratiti malo nazad na ponovno razmatranje.
Što bi se reklo našli smo još jednu glavu nemani za odsjeći.

Rekao sam don Huanu kako se osećam. Nasmejao
se i potapšao me po leđima.
»Upamti šta sam ti kazao«, rekao je. »Ne obaziri se
na emocionalno razumevanje. Pusti neka se prvo tvoja
skupna tačka pokrene, a onda, kad prođu godine, shvatićeš.
«

Ispada da smo dok imamo zubi gladni kruha, a dok imamo kruha više nemamo zubi


zubi=potreba kruh=znanje