Evo jednog lijepog opširnog teksta o rekapitulaciji, citiram:
Slijedi prikaz rekapitulacije, tehnike za otpuštanje osobne povijesti i vračanje izgubljene energije.
To je tehnika za brisanje ideje i mišljenja o sebi, ili što je to ja, u smislu sjećanja i povezanosti s ljudima koje netko ima tijekom života. To je u biti energetska ideja, jer kada se netko odnosi prema ljudima, dolazi do izmjena energija. Mnogo toga je izgubljeno ili ostavljeno u prošlosti. Preko zabrinutosti ili dubokih osjećaja, energija je ostavljena u svijetu i u ljudima. Strategija je da se energija povrati, da se dovede natrag, tako da je možete imati sada.
Rekapitulacija nije nimalo lagan podhvat. To je dugogodišnji (cijeloživotni) proces ponavljanja sve dok se ne rekapituliraju sve naše energije. Zbog ovakve definicije mnogi bi mogli odustati prije nego što su i krenuli. Danas ljudi žele instant rezultat, nemaju vremena za višegodišnja proučavanja, no to je cijena koju treba platit a platit će je jako mali broj ljudi. Jedan od razloga zašto se rekapitulacija radi je vraćanje vlastite ukupnosti, naših malih fragmenata razasutih u našem životu. Vraćanjem tih dijelova slagalice natrag, dobivamo upotpunjujemo sliku našeg bića (vlastitu ukupnost) i energiju da je iskoristimo kako želimo. Rekapitulacija je tehnika disanja kojom se postiže vraćanje energije koja je davno izgubljena, bolje reći ostala vezana u interakcijama sa drugim ljudima.
Biti će opisane 2 pomalo različite vrste tehnika rekapitulacije. Rekapitulacija je stara stoljećima, tisućljećima. Ta tehnika se prenosila sa učitelja na učenika sve ovo vrijeme, do vjerojatno unazad 50ak godina od kad su se počele otkrivati mnoga stara znanja u prošlosti obavijena velom tajne. Rekapitulacija je vrlo teška, no upravo takvim stavom su praktičari i prilazili ovom znanju.
Izvorno i neizmjenjeno tumačenje tehnika rekapitulacije
Rekaputulacija počinje popisom svih osoba koje ste ikada sreli, bili s njima, imali bilo što s njima, za cijeli svoj život. To će iziskivati određeni posao, vrijeme i prisjećanje. Sam ovaj popis radi se o kao vrsta pripreme. Ima i druga svrha popisa no neću širiti temu. Ljudi (objekti Rekapitulacije) podjeljeni su po različitim prioritetima i to: roditelji, seksualni partneri, školska i druga poznanstvima i sl. U današnje vrijeme bezlično upropašćenih i formalnih odnosa među ljudima, instant hrane, pića i seksa. Ideja da neko troši mjesece samo na pripremu popisa ljudi za rad na nekoj tehnici, deluje depresivno. Rekapitulacija je zaista težak posao i treba joj se pristupiti sa maksimalnom ozbiljnošću.
Vraćajući se natrag u svom umu i prisjećanje svakoga koga ste ikada poznavali, vi radite od sadašnjosti unazad, i zapisujete sve s kim ste radili, svoju obitelj, suradnike, svakoga s kim ste imali bilo što. Zapravo činite više grupa unutar popisa. Važna su seksualna iskustva, prisječanje seksualnih partnera i iskustva na tom području su od velike važnosti. Započeti ovdje je dobro zbog toga što je to temeljna energija koja je tamo izgubljena, i ako povratite to, tada ćete imati poticaj da se sjetite ostalih ljudi.
Sama tehnika izvodjenja je slijedeća: - Pronaći mjesto u tišini gdje nećete biti uznemiravani neko vrijeme i sjesti u udoban položaj - Primiriti misli neko vrijeme, najjednostavnije nekom metodom disanja ili odbrojavanjem od 15 do 1. - U mislima predočiti sliku događaja koji se želi rekapitulirati. Ovo je od posebne važnosti, jer zahtijeva što detaljniju vizualizaciju. Svaka sitnica koju mozemo prizvati u sječanje je značajna. - Kad smo jednom ucvrstili prizor, počinjemo sa disanjem i to, kretnjom glave s desna na lijevo. Udisaj teče dok se glava kreće sa desnog ramena prema lijevom, a izdisaj pri njenom povratku. - Disanje je lagano, kretnje su spore - prepustene inerciji tijela, koje ce naci i najpodobniju brzinu. - Ovo ponavljamo sve dok ne osjetimo da je događaj "proventiliran", što i jest stvarni utisak koji se pojavljuje. Mi ustvari provjetravamo povijest intenzivnom razmišljanju o nekom događaju. - Kada je događaj uredno rekapituliran (nakon što nas u toj slici više ništa ne dira), glava se vraća u normalni položaj na sredini tijela. - Ponoviti postupak sa slijedećim događajima.
Noviji pogledi i razmišljanja o prakticiranju tehnika rekapitulacije
Prvo, idemo uopće ne praviti popis. Ideja popisa je više psihološke prirode da kroz jednu, ipak ritualnu radnju, vežemo sebe za ovu ideju, da se otvorimo i pripremimo za dalji rad (ovo mogu biti i tehnike kontrolirane ludosti, prikradanja, dok je bit svega namjeravanje).
Pođimo od teze da ćemo prije odabrati da za godinu dana uloženog napora povratimo barem 90% izgubljene/vezane energije nego da za 5 godina povratimo čak 99%. Bolje je početi i od ove pretpostavke nego ne početi uopšte.
Dakle, ostavimo popis. Nećemo da se prisećamo SVIH ljudi sa kojima smo u životu došli u dodir jer je to za današnje vrijeme besmisleno. To je imalo svoju svrhu u vreme starih praktičara kada je bilo mnogo manje ljudi, ali sada više ne jer smo bili (ili smo) u kontaktu sa previše ljudi. Od tog broja sa puno njih smo imali samo POVRŠNI kontakt pa nas oni (sa energetskog stanovišta) nisu ni zagrebali.
Samo pravljenje popisa traži mnogo energije (taman dovoljno da dignemo ruke od svega). 90% od ljudi sa popisa vezalo je tek samo 5% energije. Idemo odmah u glavu. Tamo gde leži onih udarnih 10% ljudi. Tamo gde je najviše energije VEZANO.
Svi mi znamo naše bolne tačke, situacije i ljude koji su nam odneli strašnu količinu energije u dobu kad smo bili još prezeleni da to razumijemo. Ipak, ta energija nije izgubljena, već je prije VEZANA za stara iskustva i odnose sa drugim ljudima koja mi održavamo. Time je za nas ta energija neupotrebljiva sve dok se ponovo ne vrati u centre naše vitalnosti iz kojih je raspršena. Takve interakcije su najčešće emotivni odnosi sa posebnim osobama u našem životu, razni seksualni odnosi, raskidi, smrtni slučajevi tj. bilo šta što nam je vezalo energiju i emocije za određeni događaj. Znači, uvek je u pitanju neki DOGAĐAJ i to, najčešće, bolan ili barem neugodan, mada može biti i sasvim suprotno (ljubav, ushićenje, ljubomora). Jedini kriterijum je količina naše PREDATE tj. UTROŠENE energije u dugađaju.
Opredijelimo se za najintenzivniji događaj. Prisjetimo se svega, vizualizirajmo najmanje pojedinosti do tog nivoa da počnemo da se sjećamo. Treba da rekapituliramo cijelu sliku. Ćinimo to onoliko puta koliko je neophodno, sve dok ne osjetimo da je celokupan emotivni naboj u toj slici ISTROŠEN i da je ostala samo prazna školjka za koju nas VIŠE NIŠTA NE VEZUJE. To ćemo primjetiti po tome što nam slika postaje DOSADNA. Onda idemo dalje.
Uzmimo događaj za koji znamo da nas je energetski isisao, prisetimo se svega vezanog za njega, podelimo ga na kadrove-slike i krenimo da vraćamo našu dragocenu energiju koja još uvek stoji vezana za neke prašnjave uspomene, čaršave, izbledela lica, stare slike. I još uvek BOLI. Tamo gde leže naše izgažene emocije, povređena osećanja. Sjetimo se kada su nas posrali. Ne rekapitulirajmo događaje po unapred utvrđenom redu. Ne gubimo i na to vreme jer nije (toliko) važno. Krenimo nasumice, instiktivno, po jedinom kriterijumu: jačini ostavljenih emocija. Vremenom će nešto u nama preuzeti kontrolu, počećemo da se sećamo sve više detalja, slike će biti sve jasnije, stvari koje smo odavno zaboravili počeće da se pomaljaju. Sve će dobiti novi smisao, uočićemo obrasce ponašanja koji rukovode nama i koji nas prisiljavaju da uvijek iznova pravimo iste greške.
Okretanje glave nam može olakšati da cijelu sliku koju rekapituliramo održimo stabilnom jer pomicanje glave možemo uz malo mašte doživjeti kao pomicanje kamere sa jedne strane na drugu kao da posmatramo film koji se odvija pred našim očima. Ono što je u celoj priči važno jeste da u jednom pravcu UZIMAMO našu ostavljenu energiju, a u drugome VRAĆAMO tuđu energiju onima koji su nam je i utisnuli.
Sigurno da nije na štetu da glasno, može i u sebi, saopćimo namjeru da povratimo svu svoju energiju ostavljenu u toj slici, kao i namjeru da određenoj osobi vratimo njegovu (njenu) energiju koja je nama sada SUVIŠNA. Ne zaboravimo da je rekapitulacija ispunjena namjerom tisuća ljudi koji su ove tehnike prakticirali (ili ih prakticiraju) stoljećima unazad.
Rekapitulacija je potpuno osobne naravi. Po vanjskim obilježjima nitko ne može prepožnati praktikanta rekapitulacije. Osobno vidim mnogo korisnih zaključaka u novijoj rekapitulaciji, no starije tumačenje mi djeluje bolje zbog djelovanja samog. Djelovanje je bitno pošto ono tako odvlači pozornost u željenom smjeru i priprema tijelo i svijest namjeravanjem.
|