Jednom davno netko je ovdje napisao kako snovi nemaju ni početak ni kraj. Nitko nije skužio poantu, čak ga je netko zajebavao da kao "ne, nemaju odjavnu špicu ako na to misliš". Nije na to mislio no ja sam skužio u čemu je stvar tek dosta kasnije. Možda je to najbolje objasniti jednom pričicom prenesenog značenja:

Jednom je jedan od autora koji su radili na jednoj kompj. igri rekao kako je našao idealan način za prelazak iz uobičajene muzike u ovu borbenu kad počne akcija: koristi neprestance dva tracka, dvije muzike od kojih je jedna utišana /tiša a druga dominantna. Tako da ne postoji klasični prijelaz, jednu ugasi drugu upali, nego samo jednu pojača/istakne ne račun druge.

Buđenje u snu nije zapravo buđenje /lucidni san. To je zapravo način da odsvijestimo /dovedemo naš uobičajeni način tumačenja svijeta ... i načina na koji pamtimo u nešto u čemu uobičajeno nije. Kad se odsvjestite u snu, probajte se sjetit šta se dešavalo ranije ... film ide unazad isto kao kod uobičajene svijesti. Vi samo "uskočite u vlak" ako shvaćate što hoću reći. Nit svijesti /tok /štaveć postoji baš uvijek ako i u normalnoj svijesti. On je prisutan zapravo cijelo vrijeme, samo je nesvjestan sebe na način na koji pamtimo svijet.

Isto se događa kod AP, ima nekih nevjerovatnih opisa u onoj knjizi od Robert Brucea (izvrsna je, preporučujem) gdje se njemu u jednom momentu desilo da je bio istovremeno svjestan i u tijelu i u astralnom tijelu, mislio je da AP nije uspjela a jest - i to se događa vrlo često, samo u mozgu prevlada samo jedna nit sjećanja na kraju, vrlo čudne stvari, jako na tragu pričama o dvojniku kod CC koje su dok sam ih čitao se činile nategnutim no ovo je bio prvi slučaj kod jednog vrlo pragmatičnog i metodičnog istraživača svijesti koji ima potpuno drugačije metode i sustave vjerovanja, gotovo pa znantsveni pristup svemu tome, vrlo prizemni "no bullshit" pristup, da se govori o nečemu tako sličnom.

Zadnje vrijeme lošije sanjam pa ponekad sam u snu samo polusvijestan, kao da postoje razine samosvijesti. Normalno da većinu snova "zaboraviš" no to zapravno nije zaborav - samo nedovođenje sustava pamćenja u oblast sanjalačke svijesti. Dakle lucidni san je ništa drugo nego usađivanje sjemena namjere koja će dovesti naš normalni sustav tumačenja u drugu razinu svijesti. Poput trojanskog konja. Potpuno je ista stvari i sa drugom(trećom) pozornošću. Te razine svijesti su gotovo pa fizički odijeljene od nas, odnosno od "nas" i vjerovano nisu svjesne svog postojanja na način na koji smo mi. Sad većinu ovoga uglavnom naklapam no neki elementi imaju smisla.

ne kuzim poantu ovog posta. meni se cini da je ovo sto si napisao jasno svakome tko se imalo potrudio oko sanjanja, prakticno i teoretski.
pa nisi valda do sada vjerovao da se bas bas "budis" u snu?
i sto je uopce ("obicno") budjenje, gdje je granica, kako funkcionira tijelo osobe koja mjesecari, nervus vagus itd...
jedino sto mi pada na pamet kad procitam tvoj post je da si malo zapeo u definicijama.

formica je to lijepo sazeo rekavsi da je citava fora u sjecanju sebe, na javi i u snu.
sebe-sebe, sto god to bilo.

moja zadnja teoretska spoznaja sto se snova tice je ta da mogu teoretizirati do mile volje, ali samo se rad racuna. koliko treniram i cuvam snagu, toliko mi ostane za "tamo".

takodjer , alfa vejv stanje inducirano bilo elektrostimulacijom ili zvukom prije spavanja, donese barem 30% vise slika "za uskociti", ali koliko sam skuzio, dosta ljudi tada ima problem sa zaspivanjem. ja bas nemam, ali mi bude previse svega, nekad se probudim prebijen, ni ne znam ko me sve guzio

Nemoj mjeriti sa sobom cijeli svijet. Hoću reći, tebi nešto jasno i prirodno, neko drugi mora pišat krv da bi postigao isto. Takvi smo ti mi ljudi. Uobičajeni način rezoniranja naše svijesti /prve pozornosti je da je ona prava i jedina, da se u snu "budiš" tako da ga postaneš svjestan i to je to. Malo ljudi shvaća da ti zapravo postojiš u snu (i u ne samo u snu) cijelo vrijeme, samo da ne igraš po pravilima koje si naučio ovdje. Ne "plešeš" uredno pa zato i ne pamtiš. Malo ljudi shvaća da naša svijest /postojanje ima nekoliko tokova /razina i da su one zapravo aktivne stalno. Jest, čini se logičnim kad malo dublje zagrebeš u razna učenja (puno njih zapravo tvrdi iste stvari u ovom smislu) no ne i za prvu pozornost koja je pre dugo uzurpatorski naučila mjeriti svijet po sebi. Jer kao što rekoh, netko je ovdje to ustvrdio, a niko nije imao pojma o čemu priča, uključujući mene. Snovi zbilje nemaju ni početak ni kraj. Meni je ovo bilo maleno otkriće.

Možda je udaljenost od lucidnosti plod smanjenja "hitnosti", jer stalno posmatranje sebe čini čovjeka uljuljkanijim i mirnijim tipa "sve sam to već videl" i gledam stalno.

Ali s druge strane, nakon dužeg vremena samoposmatranja i mira samim sa sobom uz skidanje oklopa prema nepoznatom mogu izroniti mnogo sakrivenije ili tiše stvari na površinu, one mnogo čudnije stvari kakve se viđaju u SF filmovima.

ma mislio sam da nesto propustam, sori, takav si dojam ostavio na mene, uvjek pocnes predavanje s ukazivanjem na propuste
nisam se namjeravao macevati

nego, imam i ja malo otkrice, nije bas jeftino, ali zadnje vrijeme se druzim dosta s jednim nekonvencionalnim anesteziologom koji ima i specku iz neurologije, pa mi je posudio jedan aparatic.
on inace radi sa profesionalnim sportasima, i koristi taj aparat u kombinaciji sa vjezbama vizualizacije.
nakon 2 tjedna eksperimentiranja, mislim da sam se odlucio na kupnju, tj za mene vrijedi tih para.

dali je to ok, staviti si elektrode na ushke i pustati struju, u to sad ne bih ulazio, jer takvi razgovori obicno nemaju smisla.

da ces si poboljsat "sanjalacki zivot" to sigurno, a dal te onda svemirci lakse otmu ili se programiras u teroristu, to ne znam

http://altered-states.net/index2.php?/c ... ts_id=1710

rekao bih da je jos i bitno kakvu si vrstu inputa imao u medjuvremenu, jer nepoznato koje mozda nisi imao cime interpretirati interpretiras informacijama koje si "frisko" skupio?
sto ne znaci da si u krivu, al jebaji ga, aj dokazi

Ako ciljaš na spominjanje SF filmova, to je samo banalno poređenje u nedostatku boljeg.

Nepoznato je nepoznato jer je nepoznato, memam što birati ili očekivati vrstu inputa ako ne znam šta je? To je ono sve van mjehura samorefleksije i nema tu puno mjesta očekivanjima.
Probaj jednom srušiti sva svoja očekivanja i smatranja što stvarnost jest i pokrenuti se u tome, zakorači ili dopusti da uđe unutar tvojeg firewalla i to na javi. To bi bio pokušaj lomljenja ogledala samorefleksije.
Samopromatranje samo po sebi je nekakvo prilično inertno stanje koje po želji može biti skalirano šire i biti priprema ili prilagodba tonala za susret sa nepoznatim, na način da tonal ne počne odmah poricati sve što je izvan ogledala samorefleksije nego da dopusti da nepoznato stvarno postoji sad i ovdje i da ga se usudi percipirati.
To bi ujedno u svojim očima večinom značilo da si potpuno lud.
Tu sad dolazi i ono od LB da se snovi odvijaju cijelo vrijeme ali nisu tamo gdje ih se gleda.

I kad kažem samopromatranje, ne mislim samo promatranje svog tijela, reakcija svoje osobnosti, prostora oko tijela, nego apsolutno svega što znaš, što jesi, čitavog svijeta, uključujući i druge ljude, bandere, zgrade....

bilo je u trece oko casopisu na naslovnoj ``kako postati novak djokovic``
Nisam detaljno citao al mislim da je poenta da ti prikace nesto na glavu,
i pustaju elektricne impulse...

Ne bih se zezao sa tim

Eeej, mislim da je to ono sto bi se nazvalo oblikovanje zivotne situacije po Don Huanu..
Bar sam ja to slicno shvatio

I jos bi dodao da sve te senzacije promatranja udahnuti sa namerom

ne ciljam na to, il ako hoces, banalno ciljam na to.

sto se tice nepoznatog, ono postaje poznato kad ga dohvatis znanjem, ili barem umislis sebi da jesi, pa prije ili kasnije dobijes u glavu.
nisam mislio na nespoznatljivo, nego na nepoznato.

meni je jasno na sto ciljas, ali nije mi jasnan tvoj ton, cinis mi se kao da si bas jako siguran, iako kazes da bi to u svojim ocima izgledalo kao da si lud. pa cije jos imas oci?

i kako da probam srusiti svoja ocekivanja na javi, ako ocekujem da ih srusim? sta to tocno znaci "na javi".

ne nastojim ti sada kontrirati, nego jednostavno ne mogu pobjeci od nekih cinjenica.
npr, hipokampus covjeka koji je u djetinjstvu prozivio nekoliko trauma bit ce uglavnom nekoliko % veci od onoga koji je bezbrizno odrastao.
znaci da se u startu razlikuju u hardveru. prvi softver koji im instaliras radit ce razlicito, i svakom sljedecom instalacijom bit ce razlicitiji.
na kojoj si onda poziciji kad razbijes ocekivanja i smatranja?

jasno mi je da je moguce srusiti OS, ali cini mi se da za to treba balrem pola zivota odlicne rekapitualcije, a ne malo trave, elektrostimulacije, ili skolovanog i njegovanog mastarenja.

ti zvucis kao da je to p****n dim

imao sam trenutaka lomljenja samorefleksije, ali nakon njih se nisam osjecao nimalo dobro, niti mi pada na pamet da na osnovu njih predlazem nekome sto da radi.
daleko od toga da od njih nisam dobio snagu, ali dobio sam onu vrstu od koje sutis i gledas svoja posla, jer ti tek sad nije nista jasno.
imao sam i trenutke vidjenja, srecom prije nego sam o tome ista cuo ili procitao, i oni su mi ono sto me nosi u zivotu, ali ne dajem si na osnovu njih pravo da mislim da je to to. mozda, jebiga, i nije bas.
zato te ne kuzim po nekim pitanjima, a ni ti mene, sto je odlicno za obojicu, gledano dugorocno

pisem ovo iskreno caskajuci sa kolegom od kojeg ocekujem pomoc pri kotrljanju unaprijed, da me nebi krivo protumacio

@bajs pa sve je relativno, tako i nivo uljuljkanosti (ne kažem da je to mrtvilo), ali nezgodno je što se relativnost ovdje mjeri u odnosu na vječnost, na nemjerljive ogromnosti svega i svačeg.
Ako je samopromatranje vrhunska pažnja i opreznost, onda postoji i još veća grande akcija upoznavanja šireg kruga pa tamo pažnja i opreznost nakon što možda (slučajno ili namjerno) popusti opreznost ovog prije nivoa samopromatranja.

Kad se kaže samopromatranje, pitanje je što sam to "ja" i koje "ja" se samopromatra, vjerovatno su viši ja ako se gleda vertikalno ko ovojnice u glavici luka.
Pa onda valjda postoji i više nivoa samopromatranja, kao i spoznavanja i recimo "probijanja" granica između njih iako to nije probijanje nego nešto drugo, to je možda recimo proširivanje trezvenosti unutar tamnog mora svijesti.

Isto tako slutim da ti slojevi "luka" kako idu po redu ponovo poniru u centar.

Ne mogu sve to odjednom...

Tu otkud sad pišeš, to znači "na javi".

Nije ni meni jasan moj ton, ali se jednostavno opustim i pišem jer svi imaju svoju mogučnost da filtriraju.
A čije oči još postoje osim tvojih? Pa sve druge koje te gledaju... Nekako mislim da je teža situacija kad sebe smatraš ludim i ne vjeruješ svojim očima nego kad te drugi gledaju ko luđaka.

Problem je da tako pričajući o mozgu polaziš od tjelocentrizma, to jest polaziš od tijela kao izvora svega što ti se dešava, a moj pogled je da je tijelo uključujući i mozak (pa i čitav svijet) projekcija nečeg drugog.

pa možda je tijelocentrizam, a možda samo uzimam u obzir "javu" jer s njom mogu rukovati s mogučnošću usporedbe s nečim sličnim.
ako je x+y=z, glupo mi je odbaciti x samo zato što mislim da je to najmanje bitan član u jednadžbi.
ako je i samo manifestacija, opet je različita od neke druge manifestacije, pa mi to može koristiti, zar ne?
ako ništa, da se pitam "zašto" i "što ako".


pa šta težina situacije ima veze sa putem srca?
nisam siguran da sam shvatio što želiš reći.

mislim da je najbolje da pođem leć, čak sam upalio i "pravi" kompijuntor da mogu kvotat, ubi me onaj tač skrin, skoro sam si iskvoto oko

napričo sam se za ceo mesec, hvala

Ma svakako zelenozubi [INV INV] x+y je i dalje z i ne moraš ništa odbaciti što god radio.
I zbilja kao što kažeš "ali cini mi se da za to treba balrem pola zivota odlicne rekapitualcije".
Nisam ni ja shvatio što ti želiš reći, ali onako potiho da šapnem, kad budeš imao vremena u sklopu pola života odlične rekapitulacije probaj uloviti koncept čahure, skupne točke... i tako to iz DH opusa i probaj sebe sagledati u tom svjetlu, tamo ima o tome da postoji samo svijet energija, sve drugo su derivacije toga i kolektivni interaktivni filmovi koji se vrte na tim energijama (matrice, više mogućih matrica, svijetova).

Evo da probam pomoći sa glupim pitanjem.
Da li je tebi skupna točka na leđima jer si prvo imao leđa pa je onda tamo nastala skupna točka ili su leđa nastala putem centriranja skupne točke na kolektivni položaj čovječanstva i nakon toga se slučajno paralelno gledanjem + viđenjem našlo poređenje da je skupna točka nekako na leđima ?


Nemam konkretan odgovor na ovo, ali budući da je sve od žive energije, treba raditi na spoznaji sebe u tom svjetlu, samospoznaja tipa "na koji sam ja način energija?", "što je svijet oko mene?", "tko to sve gleda i spoznaje?"...
U biti bez "umiranja" nema uzdizanja, ma šta "umiranje" značilo. Dok smo živi imamo konkretnu zaključanu formu koja zauzima sve resurse, treba naći način da ti resursi postanu svjesni sebe, da ti budeš svjestan sebe kroz njih ... onda će se s vremenom naći način da se ta zaključana forma energije pretvori u fluidnu jer energija osjeća samu sebe i zna kako se pregrupirati na razne načine a da održi kohezivnu životnu silu koja te drži ovdje na okupu, ili makar da se nakon raspadanja možeš vratiti.

Kad se na sve to doda fenomen zvan sanjanje gdje ti i ne treba toliko energije koliko ugrađene spoznaje, to jest da se u sanjanju sjetiš probati nešto što ti se na javi čini da je tako ali nisi mogao to pokrenuti, onda je zadatak nekako mnogo lakši.

U snu si već ionako u "raspadnutom" stanju pa osjeti tamo što si i što se može, ne moraš ništa raditi nego promatraj sebe i dok spavaš, to je savim druga perspektiva.
Kontemplacija i rekapitulacija na javi + isprobavanje istog u sanjanju i suprotno su moćan sklop za obuku i nadopunjavaju jedno drugo!

Isto tako u Galaksijskom OPD duhu, kako predajem energiju van putem davanja spoznaja, tako se energija vraća sa svih strana nazad u obliku novih spoznaja, sanjam nove stvari, sjetim se novih stvari.... sve ide okolo, oplođuje se i vraća se nazad, ima nešto u onom umrežavanju znanja u krugu iskrenih i stvarnih ljudi.

zelenozubi oprosti ako pričam presigurno, neda mi se dodavati možda i vjerovatno u svaku rečenicu i nadam se da nisam opet sve pričao unazad.

Moraš prvo sebi objasnit da su "htjeti" i "napraviti" dvije potpuno različite stvari. Znači ne treba htjeti sanjati nego sanjati. Tražiti je različito što i naći. Ne nalazi onaj tko traži nego onoj tko nalazi. Onaj tko traži - taj sasvim sigurno samo traži. Ne uspjeva onaj koji 'daje sve od sebe' ("I gave it my best shot"), taj nikad ne uspjeva. Zvuči glupavo no radi se o vrlo bitnom konceptu duhovne istine.

Recimo to ovako: ti želiš sanjati mada zapravo ti ne znaš što želiš, jer je sanjanje per se i ono što ti misliš da sanjanje jest, nije isto. Osobno nikad nisam imao tih problema pa nikad nisam posvećivao veliku pažnju njihovom riješavanju: u fazi života u kojoj sam sanjao intenzivno, sanjao sam gotovo svaku noć i to možda i par godina tako. No ono što kažu stoji: sanjanje počinje na javi: zapitaš li se "je li ovo san" i to pitanje ugradiš u sebe to bi mogao bit dobar početak. Dakle svojevrsno .. promatranje sebe s distance. Nadalje, kad se jednom odsvjestiš u snu /probudiš, možeš vrlo jednostavnim činom namjere pojačavat svoju svijest, samo ako to poželiš. Kao kad odvrtiš potenciometar. Tako da intenzitet /razina svijesti u snu nikad nije problem. Trajanje više jest no otkad mi je Zahir (mislim) otkrio da letenje troši energiju bitno brže (obožavam letjet u snu); otkad samo hodam mogu ostat svjestan dosta dugo. nekad mi se čini satima. Više ne znam što ću radit tamo od dosade : ) I još jedna stvar: spavaj malo duže no što je potrebno, pola sata sat. Najviše se sanja pred jutro kad je um naspavan a tijelo još spava, recimo to laički. Tad se najbolje "sjećaš" snova.




Druga pozornost je vrlo određena stvar. Prvi i najvažniji korak je micanje fokusa sa svojeg tonala /tumačenja svijeta kao jedinog ispravnog i usmjeravanje pažnje na tonal/nagual - na sve ovo beskrajno vani što je oko tebe. Dakle kad svoju ukupnu pažnju koju koritstiš upravo sad sa uskog pojasa svojeg tonala prebaciš na i svoj tonal ali i nagual u cjelosti, to su vrata u drugu pozornost. Najjednostavnije je objasnit sebi da tvoje mišljenje o svijetu nije ukupno i cjelovito. Dakle pomaknut fokus sa tonala na nagual. Pomak u sustavu vjerovanja i tumačenja svijeta. U biti je lako, no neide samo iz teorije. Moraš prvo doć tamo pa vidjet o čemu se radi. Može ti pomoć određeni ... stimulans u vidu biljaka ili tvari koje podižu razinu energije. No moraš bit spreman za korak isto tako. i imat afinitet za to. Inače je beskorisno.

Sta je svrha naguala i odakle taj termin?