Citat:
Prošle su godine nakon tog događaja i eto prije koji mjesec dana kupio sam knjigu od E.Tolla
MOČ SADAŠNJEG TRENUTKA knjiga je jednostavn predobra i eto počeo sam sa vežbama iz knjige ali mogu reči nije to jednostavno jer nikako koliko se god trudio neznam kad mislim tko je tu tko jel moj instalirani um ili progovaram i mislim iz bića.U svakodnevnom životu uspio sam donekle imati unutarnju tišinu dok oko mene urlaju žena i djeca kolege sa posla putnici u vlaku i onda kad mislim da sam uspio katastrofa.
Žena mi počne prigovarati a ja jednostavno ne uspijem uključiti sadašnji trenutak i pras puknem i počnem svađu i kad svađa prođe uhvatim se kako sam ispustio sadašnji trenutak i prepustio se umu koji je očigledno cijelo vrijeme bio tu i vrebao moju slabost,neznam obesrabre me takve stvari.Ako neko može nek mi prokomentira navedeno a a ko ne opet dobro.
Predatorski um nas prvo uvuce u neke emocionalne reakcije ili nezeljene interakcije, da bi nas posle mucio prebacivanjem sebi, „eto, nisi ocuvao unutrasnji mir i prisutnost, kakav si ti slabic!“ ili sta vec. Imamo posla sa veeeeoma lukavim entitetom.
Po mom misljenju, kljuc nije u odbacivanju i potiskivanju nekih reakcija, ili u oslobadjanju od njih, vec u tome da ih kao svedok, cisto prisustvo, budemo svesni.
Kako kaze Oso: „Ako sledite potiskivanje, mozete postati takozvana ljudska bica – falsifikat, nistavnost, pojava iznutra suplja. Ako pak ne sledite potiskivanje, vec se prepustate (da parafraziram i skratim), postacete nalik zivotinji – bicete lepi, lepsi nego tzv. civilizovani covek, ali na nivou zivotinje – nesvesni, bez trunke budnosti, bez svesti o mogucnosti napretka i rasta. Ako ne sledite ni potiskivanje ni prepustanje, onda postajete bozanski.“ (...) Ostanite budni. „Svedocenje predstavlja osnovni izvor.“
Ako smo ljuti, to je to, to smo mi u tom trenutku. Mozemo da potisnemo ljutnju, smatrajuci je „losom emocijom“, i na taj nacin
falsifikujemo sebe, mozda da bismo dobili dokaz o nekom svom velikom duhovnom napretku – eto, kad me ne diraju stvari ovoga sveta, sta reci

, mozemo joj se nekontrolisano prepustiti, postajuci bice kojim vladaju sile van njegove kontrole, ili mozemo pokusati da mic po mic u sebi stvaramo prisustvo koje ce biti
svedok te ljutnje. Stvarajuci postepeno prostor oko onoga sto vrednujemo kao nesrecu, patnju, ljutnju, bes, nezadovoljenu zelju ...
A tada pocinje unutrasnja alhemija i transformacija energije.
