Filip Dik je napisao/la:
1. Ne pada mi na pamet da se "uzbuđavam" niti da branim svoju "sliku" sveta, jer nemam nikakvu sliku niti racionalno-filozofsku predstavu o svetu.
2. Posle 30 godina PRAKTIKOVANJA Toltečkog učenja potpuno sam sposoban da upoređujem razna duhovna učenja jer moja spoznanja nije rezultat mozgovanja i filozofiranja kao što se čini da je tvoj slučaj, već je proizvod direktnog viđenja energetskih polja univerzuma i energetskih zakonitosti i pojava. Nisu Kastaneda, don Huan i ostali Toltečki vidovnjaci jedini koji mogu da vide ljudska bića kao svetleća jaja i ostale energetske fenomene u univerzumu. Ima nas nekolicina na svetu koji smo se posle godina žestoke borbe i discipline na oslobađanju i jačanju energetskog tela putem rekapitulacije, sanjanja i magijskih pokreta lično uverili u mnoge stvari koje je opisivao Kastaneda. Doživeli smo i činili čuda.
3. Zbog toga, sve što sam na ovom forumu napisao o reinkarnaciji i drugim stvarima je isključivo nastalo na osnovu mog direktnog viđenja energije univerzuma kako teče i struji, vibrira. Pod uticajem tih viđenja su mi objašnjenja iz Kastanedinih knjiga postala potpuno jasna i van svake sumnje. Svaki ratnik treba da se lično osvedoči u priče vidovnjaka, inače - slepac priča o nečemu što nikad nije video. A da ne pričam o praktičnoj primeni tog znanja i neverovatnim sposobnostima manipulacije energijama koje to viđenje donosi. SAMO ONIME ŠTO VIDIMO, OPAŽAMO, MOŽEMO I MANIPULISATI.
Zato te moram razočarati da se u mom slučaju ne radi se o suvoparnom mozgovanju i filozofiranju lišenom neposrednog iskustva i uvežbanosti, kako se to opisuje u odlomku iz Kastanedinog intervjua koji si odabarao. Imam osećaj da si u stvari opisao samog sebe ali nesvesno, to je tvoja "senka". Ili drugim rečima - projekcija. Većina ljudi svoje nedostatke i loše strane i osobine pripisuje drugim ljudima jer nisu sposobni da se iskreno suoče sa samim sobom. Njihov um ih laže i stvara im lažnu sliku o sebi tako da su uvek drugi "loši", "glupi", "ne vole nas", "u zabludi"itd.a mi smo savršeni i sve je "u redu". Sve što nam smeta u drugim ljudima je ono što u stvari nosimo u sebi. To je ta "senka" i kad se suočimo sa njom, može se reći da smo počeli da radimo na buđenju svog pravog ja, započeli smo borbu protiv letačkog uma.
4. Kada budeš video energije svemira onda ćeš znati. A do tog trenutka lutaćeš u lavirintima svog uma koji čak i nije tvoj. Viđenje je izvan uma, u potpunoj tišini i praznini od svake misli i reči. "Jedini način da pravilno i trezveno razmišljamo je - da uopšte ne razmišljamo." - Don Huan, "Moć Tišine".
5. Sve najbolje ti želim u životu a pre svega slobodu od perceptivnih ograničenja koja nam postavlja otrovani um.
1) Razumska i mistična spoznaja idu ruku pod ruku. Znanje za levu i desnu stranu. Šta misliš da je čarobnjački opis stvarnosti kojeg je izneo Kastaneda nego akademsko-filosofski pogled na svet i stvarnost iz ugla drevnih tolteka. Crni vračevi su uglavnom bili skloni delovanju bez razumevanja, i zna se gde su i kako su završili. Razum je bio, jeste i ostaće sastavni deo naše sveukupnosti, on je uvek tu i treba da bude tu; ali na svom mestu, koje nije na tronu vrhovnog vladaoca i kontrolora. On je neophodan i potreban, al nije sam po sebi dovoljan i mora biti u konstruktivnom i harmoničnom odnosu sa svim ostalim aspektima naše sveukupnosti.
Drevni vračevi su imali simbol orla koji proždire i rastrže zmiju. Zmija simbol zamaljskog, onoga što puzi po zemlji, a orao simbol nebeskog onoga što leti visoko po nebesima. Međutim, mistici koji su težili slobodi su imali pernatu zmiju - simbol harmoničnog ujedinjenja zemaljskog i nebeskog - sveukupnosti. Ne treba mistika da uništi razum, nit razum treba da preuzme aposlutnu kontrolu spoznaje; oni su delovi celine koja u zdravom stanju mora obitavati u harmoniji, konstruktivnosti, a ne destruktivnosti, bilo koje od tih fragmenata celine. Jel mozak, srce, stomak i ostali delovi tela mogu obitavati drugačije nego u harmoniji? Kako bi bilo to da stomak odluči da će variti hranu samo za sebe? To kada fragmenti jedne celine počnu delovati nezavisno, egoistično samo za sebe, je poznato u ljudskom organizmu kao - kancer! Kada ćelije, delovi tela, počnu delovati hirovito i nezavisno od funkcije koju prirodno imaju - posledica je da tako uništavaju organsku celinu, telesnu sveukupnost, pa i sebe. Ne možeš negirati razum, njegovo mesto i ulogu samo zato što je u ovom vremenskom tranutku socijalizacija i civilizacija takva da je razum pobenavio pa pokušava vršiti funkcije koje mu ne pripadaju i zauzima položaj apsolutnog kontrolora koji mu ne dolikuje u celini. Njegovo položaj i ingerencije koje je zahvaljujući trenutnoj premoći letača neprirodno preuzeo nisu u redu a on sam jeste.
"Ostati promišljen je imperativ, ali oni su otkrili da racionalnost nije uvek promišljena. Ostati promišljen je voljni čin, dok biti racionalan znači samo učvrstiti našu pažnju na područje kolektivne saglasnosti.” “Da li su onda čarobnjaci protiv razuma?” “Već sam ti rekao: Oni su protiv njegove tiranije. Oni znaju da nas centar razuma može odvesti vrlo daleko. Apsolutni razum je nemilosrdan, on ne staje na pola puta; zato se ljudi plaše od njega. Kada smo sposobni da se žestoko usredsredimo na njega, on stvara obavezu da se bude besprekoran, jer ne biti besprekoran nije razumno. Besprekorno raditi stvari znači činiti sve što je čoveku moguće i još malo više od toga. Dakle, razum te takođe dovodi do pokretanja skupne tačke.”
Drugim rečima ali u istom smislu, racionalizam je prokletstvo ljudske vrste, a ne racionalnost. Ovladan um, slobodan od strane instalacije je najbolji prijatelj, ali neovladan je najgori neprijatelj duše.
2) Ne moraš se ti meni ispovedati šta si i kako si činio i postigo, niti se hvastati svojim postignućima - nisam zainteresovan za subjektivne ispovesti i vizije pojedinaca okorelih ubeđenja, bilo grubog bilo suptilnog (metafizičkog) materijalnog nivoa. Šta god si postigo postigo si za sebe i sebi. Niti imam nemeru tebi se ispovedati - misli, osećaj, pričaj i radi šta te god volja.
3) Pod uticajem materijalnih čuda savremenog sveta, grubi materijalisti na osnovu svojih ličnih iskustava i iskustava njima sličnih i pod njihovim osvedočenim empirijskim uticajem vide kako je osnova sveta samo gruba materija a sve izvan toga (što oni ne vide i ne opažaju) je, po njima, vračka i puko praznoverje, poremećenih i zabludelih

Ni to njihovo viđenje a ni to tvoje ništa ti o reinkarnaciji nit govore, nit mogu reći, oni o tome ćute, pa bi bilo bolje da o onome o čeme ne znaš ćutiš i ti. Ne valja se zaletati.
Ne postoji nešto čime bi ti mene mogao razočarati. A povodom tvog "osećaja" kao što već rekoh, misli, osećaj, pričaj i radi šta te god volja - briga me.

Ti imaš svoje izvore saznanja a ja imam svoje, pa ti sledi tvoje a ja ću moje i svak na svoju stranu; ako već nisi voljan s dobrom voljom i duhom oslobođenim predrasude pristupiti temi o kojoj bi tek, očigledno, trebao da učiš.
Citirani kastanedin tekst u vezi sa naučnikom se odnosio na rigidnost pogleda na svet zasnovanog na specifičnoj vrsti saznanja, koja nikako nije jedina. Od toga nisu slobodni ni naučnici materijalnog nivoa spoznaje, kao ni vidovnjaci metafizičkog nivoa spoznaje - pa crni vračevi su završili u organizovanju "civilizacije" koja je masovno žrtvovala ljude! A znali su tako puno o čudima metafizičkog nivoa! Tolko o "otpornosti crvene rase" i "znanju o istini i slobodi" koje nam stiže od njih. Veoma cenim Kastanedin doprinos, i drevna toltečka učenja ali niti ga nekorektno uopštavam (očigledno, za to nema ni najmanjeg osnova) niti mu ristupam kao kakvom nedodirljivom kultu ili vrhuncu ljudskog saznanja; niti ono to jeste i pored velikoe vrednosti značaja, a posebno izvanredne inspirativnosti za određenu klasu ljudi da se mrdnu sa svog grubog nivoa i zaplove ka beskraju....
A oni od njih koji su stremili ka slobodi, najviše što su mogli postići (a tim metodom se ni teoretski ne može postići više), jeste spoznaja bezlične odlike Apsoluta - spoznaja koja nije visoko rangirana među zrelim transcendentalistima. Postignuće te spoznaje jeste i vredno i teško za dostići - ali ostajanje na toj spoznaji kao da je ona sve u svemu je - gore od smrti. No, uvek je bilo, ima i biće duša sklonih stanjima "Đole zašto si se sam udario?" - "To volim, to volim"
Tako da bih savetovao svakako da se do tog postignuća dođe (niko nije došo do višeg a da nije prošao ono niže), al nikako da se na njemu i ostane; jer ono nije sve u svemu, iako se oku vidovnjaka tako može pričiniti usled nezrelosti u transcendenciji. Jel treba još jednom da naglasim da je postignuće tog stanja poželjno, al ostajanje na njemu je nepoželjno?
4) Ni viđenje ni sanjanje ništa ne smetaju spoznajama i saznanjima koja su izvan i iznad njih, (ni generalno a ni meni lično ne smetaju, naprotiv mogu biti i od pripomoći) mogu smetati samo onima koji fragmentirana saznanja pogrešno uzimaju kao da su celovita, ili početno suočenje sa Apsolutom, kao krajnji aspekat Apsoluta i konačno postignuće. Bilo da su fizička ili metafizička, saznanja tela i duha, ili pak nezrela saznanja duše o Apsoluti (možeš ga zvati i beskraj, na tom nivou mu priliči), sve dok nisu saznanja u svoj svojoj punoći i našoj sveukunosti - ta saznanja nisu - ono što jeste, večno i istinsko takvo kakvo je.
5) Wishing well.
