Evo, jedna dobra duša je prevela anonimne beleške koje je neko vodio zapisujući Kastanedin govor u jednoj knjižari u L.A., i poslala mi. Ovaj tekst do sada nije preveden na srpsko-hrvatski. Zahvaljujem se na trudu.
____________________________________________________________
Knjižara Phoenix, prosinac 1993.godine
Anonimna dostava bilješki, pisanih u knjižari Phoenix sa Carlosom Castanedom u Los Angelesu, Kalifornija, prosinac 1993.
Priprema puta ratnika:
Nagual je osoba sa dvostrukom energetskom konfiguracijom. U don Juanovoj liniji, bilo je 27 naguala. Don Juan je to zvao vračanje/čarobnjaštvo. Mislim da bih ja to mogao nazvati nekako drugačije. Možda nagualizam?
Don Juan je poučavao način slamanja psihološkog uvjetovanja spoznajne podijeljenosti koje nas drži odvojenima od našeg izvora.Svijet, kakvim ga mi doživljavamo je stvoren a priori. On nam je unaprijed dan.
Najvažnija stvar koju je don Juan rekao jest, da je sva naša energija upotrijebljena u obrani nas samih. Sva naša nastojanja idu samo u to. Toliko smo dugo okupirani samoobranom, da to više i ne primjećujemo.
Vrijeme je da počnemo uviđati sami za sebe. Da započnemo “rekapitulirati” svoj život. Svaku akciju, svaki događaj, da bi pronašli “nosač” koji predstavlja naš život. Naš nošač je način na koji se odnosimo prema ljudima.
Kada sam ja započeo rekapitulirati svoj život, otkrio sam da se ja prema svijetu odnosim kao beba. Ja sam žalio samoga sebe. Moj čitav život nije bio ništa drugo, doli beskrajno ponavljanje te činjenice.
Kada me don Juan usmjerio da rekapituliram svoj život, uvidio sam kako sam proveo život braneći tu poziciju. Bila je to stravična spoznaja. Sve što sam htio je bio netko tko bi slušao tu moju tužnu priču i žalio me.
Te ideje samovažnosti toliko nas zaslijepljuju, da ne vidimo ništa drugo, no moguće je odvojiti se od ideja o samovažnosti. Još jedan način kojim se oslijepljujemo jest u mišljenju da će ispunjenje doći kada pronađemo partnera. Možemo čak biti i u braku, no i dalje tragati za nekime tko bi zadovoljio naše potrebe. ”To mi je samo supruga.”
Ne želimo davati, nevjerojatno smo sebični, samo želimo primati.
Ratnici, vidovnjaci, Naguali, vole bez pitanja, u ovome svijetu ili onome iza, za bilo koju naknadu zauzvrat.
Mi ne primjećujemo tu samovažnost koja vlada našim postojanjem. Da ju primjećujemo, ne bi činili našim tijelima ono što im činimo.
Ideja o osobi, o sebi, nije naša i vrijeme je da to razjasnimo. Don Juan je dao niz premisa kako bi uvidjeli što nam se desilo i što su nam učinili. Ne za usporedbu, nego za istraživanje.
Jednom sam radio za jednog psihijatra, zapisivao sam transkripte slučajeva sa kaseta. Imao je 3000 kaseta sa tim njihovim pričama. Kada sam poslušao sve te kasete, shvatio sam da su sve bile o meni. Njihove su priče bile i moje priče. Don Juan me uobičavao pitati, po čemu sam ja jedinstven. Ništa u vezi mene nije bilo jedinstveno.
Na tim je kasetama bilo 3000 različitih ljudi i svi su bili ja. Ništa nije jedinstveno u vezi nas, ali nešto jest magično: svi ćemo umrijeti. Don Juan me izvukao iz društvenog uređenja, tako da sam mogao uvidjeti da ljudi ne mare hoću li ja živjeti ili umrijeti. To nas uništava. Zašto prijanjamo uz to apsurdno društveno uređenje koje vodi jedino u našu propast?
Privrženost, ljubav – samo su potrebe.
Ako proučite društveno uređenje kroz vas same, vidjet ćete da to ne void nikuda. Ne gledajte na društveno uređenje uspoređujući, već ispitujući.
Rekapitulacija je način na koji napadamo samovažnost. Trebamo energiju koju osiguravamo odvojenim preispitivanjem ponovnog proživljavanja našeg dreka, naše samovažnosti.
Rekreacijsko drogiranje, ekstazi San Pedro? Sveti Petar! U tome ne možemo naći svrhu. Droga nas onemogućava u izdržavanju pritiska. Don Juan je koristio droge da zaliječi i istrenira moju pažnju, jer je nisam uopće imao.
No umijesto korištenja droge kako bi pronašli magiju u našim životima, postoji nešto mnogo bolje.
Samodisciplina. To je jedini izlaz iz stupice društenog uređenja. Uz samodisciplinu možemo činiti čuda. Ratnik koji je svjestan smrti, svjestan je zamke društvenog uređenja, svjestan je zamke samovažnosti, svjestan je zamke razloga i želi jedino slobodu. Sloboda je skok u nezamislivo.
Samodisciplina nije katolička kategorija, ona je fluidna i slobodna – plutajući užitak, koja dolazi od 25 h svijesnosti dnevno.
Ovo su osnovni obrasci odgovornosti za ratnika:
Ne pitaj glupa pitanja. Nemoj reći: “Ja ne razumijem” ili “Možeš li mi reći zašto”. Nema racionalnog objašnjenja. Ako želiš znati, moraš to i probati, eksperimentiraj.
1.Prihvaćanje činjenice da ćete umrijeti. Smrt je netko s kime se ne može pregovarati, svi koji žive, umiru. Prihvatite ideju i pretpostavite odgovornost da ćete umrijeti.
Nešto prozvati naglas, jest primarna snaga koja se odaziva na naš poziv, a mi je nikad ne koristimo. Recite naglas: “ Ja želim odgovornost za to što ću umrijeti.” Mora biti izrečena naglas, nije dovoljno samo pomisliti. Moć ne zna čitati misli. Kako napredujete tako će biti i prilagodbi. Neka vaša riječ bude konačna. Ratnik ima odgovornost stajati iza svojih riječi. Bar jednom u životu budite nečemu posvećeni, pa makar to bila i vaša smrt. Ratnik će umrijeti za svoju riječ. Izgovoriti nešto naglas, tajanstveno je i magično, ali i suptilno. Glasno i jasno izgovaranje vaše namjere, jest tajna nad tajnama. Učinite to. Tražite na nepoznatim mjestima. Preuzmite odgovornost za stajanje pred beskrajem. On nije slabašan, on ne odgovara na moljakanje, on će se popišati na vas. Njega nije briga za vas. Već samo sa prvom premisom možete imati zapanjujuća iskustva. Nikad nismo bili u stanju objasniti samo riječima.
Trebali bismo tužiti termin popis. Nosimo svijet u nama. Odgovor mora biti složen i mi ga tada prihvaćamo. Ratnik mora upravo tu stati.
2. Najvažnija stvar za ratnika jest artikulirati odgovornost percipranja.
Mi nemamo svrhe, ništa čemu bi se veselili osim senilnosti.
Sve je moguće. Mi smo već čarobnjaci. Idite do samog dna, do najniže razine i formulirajte svijet koji se temelji na onome što se tamo nalazi. Na dnu je smrt. Ja sam ljudsko biće, dakle ja težim višem. Izrecite svoju namjeru da budete netko drugi kako bi se izliječili. Kada sam bio bolestan, jednostavno sam skočio. Učinio sam što je don Juan rekao. Bolest je ništa drugo nego udovoljavanje samome sebi. Volio sam svoju bol. Promijenite svoj kanal izgovarajući svoju namjeru. Tada dolazi Plašt Samopouzdanja. Plašljivost i ukočenost naši su neprijatelji. Nije razumno vjerovati da su krila jedini način da bi se letjelo. Postoje druge mogućnosti. Potražite ih. Pitajte biće koje će umrijeti. Pitajte zrcalo. Nešto će se desiti.
3.Treća stvar za ratnika je dužnost. Kome sam dužan sada za ovo? Postanite odgovorni za ono što vam je dano. Steknite novi alat. Kod primanja znanja, vi ste za njega odgovorni. Dužni ste ostatak života. Samo nešto tamo vani, može to poništiti. Odgovorni ste da uvidite što je to što nas održava. Kada platite, postajete slobodni, ako odbijete ono vas zarobi. Biće koje će umrijeti pretpostavlja odgovornost. Bez odgovornosti mi smo samo egomanijaci.
Mokraća je Babina. (Baba, hindu svetac, prosvijetljeni učitelj, prim. Prev.) Zadovoljstvo je reći da je sve što izlazi iz Babe svetinja.
U idućim ću razgovorima govoriti o Sanjanju, zatim o Prikradanju i konačno, govoriti ću o vječnim ljudima. Neću ništa prešutjeti. Govorit ću vam kao svjedok - bio sam tamo. Vidio sam nevjerojatne stvari. Kao suze su na kiši.
|