SITNI MUČITELJI
Kastaneda kaže da je ono što
SVE NAS čini "sitnim mučiteljima" osećanje pokvarene, loše samovažnosti, tj. nerealno važna uloga koju dajemo sebi i svojim delima. U knjizi Armanda Toresa “Susreti sa Nagualom”, on kaže da se prirodni nagon za samoodržanjem, pod uticajem grabljivaca pretvara u sebični vapaj za pažnjom. "Volite , me molim Vas!" Uz to on kaže da je to u stvari maskirani strah i osećaj bespomoćnosti, i što je veći strah, to je pokvarena samovažnost veća. Energija emocija ima zanimljivu osobinu da se maskira u nešto drugo.Taj strah je u stvari opravdani strah koji nesvesno osećamo zbog ptisustva i aktivnosti grabljivaca i koji dostiže nivo očajanja. To je poput psa koji je vezan i u noćima očajno zavija radi svog ropstva i čežnje za slobodom. Kada taj očaj postane nepodnošljiv, taj pas na kraju postane nasilan i destruktivan jer nalazi jedino rešenje u ubijanju drugih ili sebe. To je zato što mu je um toliko zatrovan od strane grabljivaca da nije sposoban da osmisli jednu inteligentnu i hladnokrvnu strategiju otpora i oslobađanja od tih porobljivača.
Dakle posmatrajući tako, svi smo mi "sitni mučitelji" (psihopate) manje ili više. One koji su "manje", smatramo "dobrim" ljudima i prilagođenima. One druge smatramo "psihopatama", nasilnicima.
Šta čini tu razliku? Prema onome što je do sada rečeno, samovažnost je u stvari nesvesna, neartikulisana i sumanuta pobuna naše svesti protiv grabljivaca. Grabljivci veoma vešto i perfidno iskrivljuju naš nagon za slobodom. Oni koji po rođenju imaju više energije svesti, burnije će i žešće reagovati na ropstvo ali nažalost, nerazumno, putem besmislenog nasilja prema sebi i drugima, jer neznaju šta se u stvari dešava, to su nesvesni impulsi.
Oni koji su rođeni sa manjom količinom energije, a takvi smo nas većina, mogu jedino da dođu do nivoa samosažaljenja, nostalgije i očajničke potebe da ih neko vodi kroz život, do kuknjave i uzajamnog jadanja. Po nekad, kada im skoči nivo energije i oni počnu da se prave važni. Ali u glavnom prebivaju u sivim zonama tugovanja nad samim sobom. Naravno, i ta osećanja su uglavnom prikrivena, ona su maskirana u “ljubav”. Ako nas neko prikriveno sažaljeva, mi to nazivamo ljubav i osećajnost. Što je neko veštiji u njihovom prikrivanju, to je "kulturniji", "duhovniji"... To je takođe psihopatija ali niskog inteziteta, jer takve osobe nas uvlače u more sažaljenja tuge, osećaja besmisla, depresije, plačljivosti...i sl. sranja, a oni “duhovniji” u nostalgiju za “starim dobrim vremenima”.
Međutim, takva ponašanja nisu sankcionisana od strane društvenog sisitema jer odgovaraju predatorima. To su ponašanja onih koji su efikasno pokoreni. Robovi bar imaju pravo na svoja defetistička osećanja.Te stvari oni forsiraju preko medija, naročito preko muzike pune perfidne kuknjave i samosažaljenja, latino-američkih plačljivih serija itd. A ventil za podsvesno nezadovoljstvo su filmovi puni krvi, nasilja, perverzija i otalih gadosti..
Eto, zanimljivo je i žalosno da su nasilnici, tj. psihopate u stvari ljudi koji poseduju natprosečnu količinu životne energije. To je razlog što uspevaju da se domognu političke i druge vlasti. Onaj ko je jači taj tlači (vlada.)
Ovde sam opisao ekstreme, ali trebamo imati u vidu da su oni retki tako da većina ljudi oscilira negde u srednjem području između te dve krajnosti.
Osnova svih tih problema je nedostatak energije a ne pameti. Mi već imamo u sebi sva znanja i potencijale koji su nam potrebni da proživimo jedan srećan, jak i ispunjen život ali ako su nam "baterije" ispražnjene, nema ništa od toga...
Tako da mislim da je važno staviti naglasak na metode čuvanja i skupljanja energije, bez obzira da li ih otkriva Kastaneda, Gurđijev, Uspenski, QFS ili neko drugi. Povećati i sačuvati energiju u stvari znači povećati i sačuvati svesnost i znanje. Mislim da su to Kasiopejci hteli da kažu kada su rekli da jedino znanje može da nas zaštiti od reptila.
Dakle, spomenuo sam potrebu da se savladaju metode skupljanja i ČUVANJA energije. Te metode sprečavaju grabljivce da nam je otimaju. Veoma je besmisleno skupljati energiju da bi je konzumirali grabljivci. Takvu ludost čine praktičari joge i meditacije a naročito new ageri sa svojim vizuelizacijama, meditacijama, ružičastim balonima, i ostalim sranjima. Oni su debele krave muzare letača/reptila.
Kada skupimo i sačuvamo dovoljno energije, vibracija naše svesti raste, svest se proširuje i mi možemo da uđemo u druge svetove (denzitete).
Kastaneda kaže da jedino energija-svesnost koju smo sakupili u stanju unutrašnje tišine ima takav kvalitet da je potpuno "nejestiva" za predatore. Dakle, unutrašnja tišina je jedini način da se energija-svest uveća i sačuva (konzervira).
Sva ostala energija koja je prožeta unutrašnjim dijalogom i ego-vibracijama neizbežno završava u "čeljustima" zveri.
Iz svog iskustva mogu da potvrdim da je ovo tačno jer sam zahvaljujući disciplini i borbi koja me je dovela do unutrašnje tišine zaista uspeo da uvećam svest. Takvu svest reptili ne diraju - odvratna im je. Tek tada se možemo baciti na posao neutralisanja osećanja loše samovažnosti koje je u stvari maskirano osećanje očaja, straha i krajnjeg kukavičluka da se čovek suoči sa stvarnošću svoje egzistencije. To je borba koja traje celog života, ali to je jedini način da probudimo svoju zdravu samovažnost, tj. naše istinsko ja koje je nemo znanje, inteligencija energetskog tela koje shvata stvari neposredno i bez upotrebe reči, što tradicija Meksičkih vidovnjaka naziva viđenje.
Pozdrav.
