Vesela Vjestica je napisao/la:
I moje mišljenje je da nikakav poseban redoslijed pokreta nema ekskluzivnu mogućnost doprinijeti nekim ciljevima koji se pripisuju magičnim pokretima kako ih je opisao Castaneda. Ima cijeli niz vjezbi čijim vjezbanjem se ostvaruju nevjerojatni rezultati na tim poljima. Od drevnih taoističkih vjezbi, vjezbi budističkih monaha do na zapadu popularnog tai chija i do ina.
Nisam stručnjak za Tai Chi i bilo bi glupo da o tome pričam. Siguran sam da postoji mnogo ljudi koji bi puno toga mogli da kažu o energetskom delovanju te tehnike, postoje i silne knjige itd.. Zašto npr. ne staviti u ovaj spisak i hermetičke vežbe vibriranja energije u sefirotima (10 komada u telu) formulama koje ih aktiviraju a zatim usmeravanje te, tako pobuđene energije, da ide putem srednjeg stuba (ili čak i drugim stazama koji ih povezuju a da pri tome koristimo još i Tarot karte za svaku stazu među Sefirotima). Osamdesetih godina su to bile dosta popularne tehnike na ex-YU prostorima. Setimo se i ide, pingale i kundalinija u Radža jogi. Itd. Itd. Ne sumljam da sve te vežbe deluju, možda baš i onako kako ih njihovi tvorci (učitelji, poznavaoci) i reklamiraju. Ali, naravno nije stvar u tome. U korenu ovoga leži pitanje zašto koristiti OVO A NE ONO ? tj, da banalizujem, ŠTA JE BOLJE? Da bi dobili odgovor na ovo pitanje, trebalo bi uraditi, šta ? Dovući poznavaoce svih tih tehnika i u direktnom sukobu odrediti pobednika. E, tako funkcioniše um prosečnog čoveka. Test, kviz, poeni, sudije, malo spektakla i muzike, perle i ženske butine. I onda imamo pobednika i svi sad znaju šta im je činiti. Namerno karikiram da bih istakao da to jednostavno tako ne funkcioniše. Babe i Žabe. To je kao kad bi razmišljali da li je bolji karate ili džudo ili kung fu ili kendo ili aikido ili … Nema odgovora na to pitanje. Čak i da napravimo turnir (i jesu pravljeni) šta bi saznali ? Samo ko je u tom trenutku bio uspešniji. Sutra je situacija obrnuta. Zašto je ovaj koan nemoguće rešiti ? Zato što ne znamo šta znači reč, “BOLJE” . Za nekoga je jedna stvar bolja, za drugoga nešto sasvim drugo. Čak je i za istog čoveka, u različitim vremenskim intervalima (životnim dobima) ista stvar ima različito dejstvo. Znači, niko ne zna šta je BOLJE. Možemo jedino da raspravljamo o efikasnosti i prilagođenosti nama određene teme, vežbe, učenja. Naravno, poznajemo samo ono što smo probali. O drugim stvarima pojma nemamo. Pa ili ćutimo ili verujemo u napisano.
Ipak, mi ovde (ili barem neki od nas) tvrdimo da Tenzegritet ima univerzalnu korist za sve ljude. Moramo da verujemo da je to tako, ali nećemo (ili barem ja) braniti taj stav (ničijim) životom. Samo do pre desetak godina (knjiga Magija pokreta je kod nas izašla 1998) nismo ni znali da Pokreti uopšte i postoje. Ali ista stvar je i za druge tehnike. Po čemu bi morali da imamo više poverenja u bilo šta drugo što nam je servirano u nekim drugim knjigama ? A koliko tek knjiga ima koje nisu prevedene kod nas i za koje ljudi i ne znaju ? I tako u krug. Međutim, ja to vidim kao vrlo jednostavnu stvar. Odabrao si određeno učenje ili tehniku. Preciznije, nešto u tebi je izvršilo taj odabir jer su se poklopile mnoge zajedničke tačke tvoje ličnosti sa detaljima te tehnike ili učenja. I to je sve. Ono što je za tebe OK za nekog drugog je nekorisno. Kada bi svi tako posmatrali, tj. kada bi dali pravo drugim ljudima na njihov izbor a ubeđivanje u ispravnost našeg stava smatrali samo kao dobronamernu priču čiji je cilj da pomogne, ne bi dolazilo do onoga do čega dolazi. A dolazi do toga da smo spremni da ubijemo ako se drugi ne slažu sa nama. Spremni smo da fanatično branimo, do zadnje kapi (tuđe) krvi našu pamet. Strategija ratnika ne priznaje nikakvu fanatičnu odbranu svojih stavova, jer ratnik nema posede koje će da brani do smrti. Osim ako ne donese svesnu odluku da ipak tako uradi pa onda uključi svoju kontrolisanu ludost da ga u tome podrži (ne-rad).
Vesela Vjestica je napisao/la:
Ima ljudi kojima više lezi neki sustav koji se ne bazira na Castanedi uopće.
Dobro. Ovde se nalaze ljudi koji, ipak, misle drugačije.
Dakle, ne znam da li je Tai Chi (ili bilo šta drugo) bolje, šta god to značilo. Ali, mislim da:
- ne treba mešati Tai Chi (ili bilo šta drugo) i Magične Pokrete,
- ako prihvatamo učenje Ca.Ca. onda osećamo da su i Pokreti deo tog učenja (i to veoma važan deo) i praktikovaćemo njih a ne npr. Vudu rituale i prizivati ljubav Erzuli Fride. Treba biti vrlo oprezan pri pravljenju mix učenja tj. kombinovanja delova različitih učenja da se ne odleti pravo u psihozu.
- Pokreti su prizivanje snage. I njihov kontekst je drugačiji od konteksta svakodnevnog života i mogu sa složiti sa napomenom iz knjiga da ih treba razdvojiti od briga svakodnevnog života tj. (ako je to moguće) odvojiti od zvuka televizora, radija i sl. Treba ih prihvatiti kao ŠALU ali ih izvoditi OZBILJNO, žestoko i sa razumevanjem svrhe Pokreta. Pomaže barem elementarno poznavanje borilačkih veština.
- Čini mi se da se treba pridržavati saveta da se klonimo dejstva kretanja vazduha po našem oznojenom telu iz razloga navedenih u knjizi.
Sasa Glig je napisao/la:
Preuzmi odgovornost. i prihvati da je to stanje posledica -nemanje besprekornosti
Da, samo kad ne bi bilo izvršene agresije od strane Letača (ili što bi u SOLARISU Sartorijus rekao “tvorevina F.“. Dakle, od sada su to, za mene, “tvorevine L.“ – čisto da ih malo zajebavamo) . Dakle, nije situacija u kojoj smo mi napadnuti u dobu od treće godine i postali trpeza tvorevina L. nastala zbog našeg nemanja besprekornosti pa da bi sad mi preuzeli odgovornost za to i prihvatili to stanje. Ne prihvatimo to kao POSLEDICU jer je ništa od naših postupaka nije izazvalo. Nekada davno, pre million godina, u školama smo učili priče iz II sv. rata i postojao je termin “Privremeno okupirana teritorija (POT)”. Dakle, ako si slabiji, neko te okupira i ti tu ne možeš ništa pa ćutiš. Dok ćutiš. Možda i zauvek ali zato ćutiš i vežbaš (treniraš, učiš, plačeš, šta god) pa ćeš, MOŽDA, jednog dana postati sposoban da povratiš POT. Čini mi se da je to baš ovaj slučaj.
Sasa Glig je napisao/la:
Jednostavno oni rade ono sto rade takav je proces. To sto se nama to ne dopada i treba nam energija je druga stvar. NAUCI da zivis sa energijom do noznih prstiju ili NAUCI da budes besprekoran pa te nece uznemiravati njihova pojava.
Lepo je to što oni rade svoj posao ali i komarci rade svoj posao, sišu nam krv i mi se ne ljutimo na njih ali ih ipak ubijemo (ako možemo). Dakle, mi ne mrzimo komarce ali im ne dozvoljavamo da nam to rade. Poenta je da NE MOŽEŠ da naučiš da budeš besprekoran sve dok su ti na grbači jer vučeš na glavi (i u glavi) njihov um i njihov poklon – samovažnost. Ovo je borba na život i smrt.
Znači, tvoja teza je sledeća:
- nemaš novac, nemaš energiju (ili šta god),
- žališ se, kukaš,
- grčevito se boriš da nađeš metode da to stanje prevaziđeš,
- ako i uspeš u tome, nećeš doći do zadovoljstva jer ovom krugu nema kraja, kao kod narkomana, uvek ti treba JOŠ,
- ne shvataš da tvoj pravi problem nije nedostatak novca i energije nego nedostatak besprekornosti koji je i doveo do ovih nuzpojava,
- da si bio besprekoran ne bi imao ove probleme,
- čak i ako bi ih imao, ne bi kukao i žalio se već bi to shvatio, pa ako ne možeš ništa tu da uradiš, prihvatio bi to stanje..
Itd.
Ja se u stvari slažem sa ovim u kontekstu svakodnevnog života. Ali,
Ima tu jedan gadan problem. Da je to tako jednostavno ne bi onda svi redom (Huan, Henaro, Hulio i svi ostali) radili sve ono što su radili i to tokom celih svojih života kao ratnika i, plus, terali svoje sledbenika (učenike) na isto. A tu je bilo stvarno svačega. Sve priče oko mehura percepcije, pa preuređenje ostrva Tonala, pa učitelj i dobrotvor čiste mehur i sva sranja gomilaju na jednu stranu da bi prazno mesto ispunila volja, pa sve muke oko energije, preusmeravanja energije, razvijanja energetskog tela, pomeranje skupne tačke i šta sve ne.
I tako smo, polako, došli do suštine.
Svi su oni bili u stravičnoj potrazi za energijom. I može se reći da je SVE ŠTO SU RADILI, sve što su pričali, sve knjige, sve tehnike samo priča o energiji. I evo ja sada formiram svoj finalni stav o knjigama i Učenju:
Ovo je Učenje o energiji. O načinima za vraćanje izgubljene i čuvanju postojeće energije. Besprekornost je samo način za pravilno trošenje tj. čuvanje energije. I NIŠTA DRUGO. Sve ostale metode, takođe. Mali mučitelji, traganje, smrt kao saveznik, ne-radi, brisanje lične istorije, sve, sve. Pomeranje skupne tačke, koliko tu treba energije. Putovanje avenijom svesti, haos. Svet neorganskih bića – iz njega su crpeli energiju da bi otkrili traganje za tragačima, finalni manevar kojim uzimaju tu energiju bez petljanja sa neorganskim bićima. Kapije sanjanja, krila percepcije. Zakrpe na energetskom telu. Odnos sa decom. I sve drugo. Energija, energija, energija. Međutim, ima tu nešto drugo. Hulijan je bio sladostrasnik i kao običan čovek i kao Nagual. I opet je mogao da radi šta god je želeo. Nešto što bi nekog drugog iscrpelo na smrt njemu nije smetalo. Dakle, ovo je veoma važno: ONAJ KO IMA DOVOLJNO ENERGIJE NEMA POTREBE DA SE PONAŠA KAO RATNIK. Druga priča je što njegovo glupo, nebesprekorno ponašanje, može da mu se obije o glavu i da ga uništi, ali sa aspekta energije on može da se ponaša kako hoće. O ovome treba razmisliti:
Mera našeg pridržavanja pravilima ratničkog života je količina energije koju posedujemo.
Za prosečno zasranog čoveka koji je plod dosadnog seksa svojih roditelja, važi da bez energije nema ništa. Moraš da uradiš sve što je potrebno da bi došao do nje. Sada je jasno zašto bez Rekapitulacije, Pokreta i Sanjanja nema ništa. Te tri tehnike generišu najviše energije. I zato Ca.Ca. kaže, kad mu kukaju da je on barem imao Učitelja a oni ne, da nam ne treba ništa, da već imamo sve što je potrebno. Tako je. Sva uputstva imamo, sve tehnike, ne treba nam ni D.H. ni Stanar da sami krenemo malo po malo ka akumuliranju energije. Što više, to bolje. Jedino je problem što nam treba stravična količina. Skupimo energiju i vrata će polako početi da nam se otvaraju.
AKO ŽELIMO da se otvore. Jer, ne moramo ništa od ovog da radimo. Može malo brisanja lične istorije, malo traganja. I dosta. Ma kakav svet neorganskih bića, to je mnogo opasno. Da prestanem sa seksom ne bih li imao dovoljno energije za sanjanje ? NO CHANCE ! Jebeš sanjanje ! Noću da mi laprdaju tvorevine L. oko kreveta ? NO WAY ! Nikog ja ne izazivam, samo me pustite da živim. I da seksam. I to petkom !
Ali, za nekog to nije dovoljno. Što bi rekao Rambo, oni su pustili prvu krv.
Vraćam se na prethodnu priču o Tai Chi i šta je bolje a šta nije. Ostale tehnike i učenja mogu da nagomilaju energiju ali ne znaju šta bi sa njom. Imamo retku privilegiju da živimo u vremenu kada postoji ovakvo TOTALNO učenje, jedino učenje koje je čisto i jasno definisalo probleme i ponudilo rešenja. Tvorevine L. stoje iza mnogih religija i učenja ali sada su se stvari promenile. Sad je sve jasno. Hoćeš – Nećeš. Hoćemo li da budemo deo problema ili deo rešenja ? Nema druge odluke. Krajnji cilj smo čuli od Toresa – pomeranje skupne tačke Zemlje.
Koliko li ljudi treba da bude uključeno u to ?
Da li imamo energije i petlje čak da i pomislimo da i mi možemo biti deo tog projekta ?