Ono što ne znate jeste da je cjeli Univerzum vaše tjelo i ne treba da budete uplašeni od njega. Možete reći da imate dva tjela: lično i univerzalno. Lično dođe i prođe, univerzalno je uvjek sa vama.

Cjelokupna kreacija je vaše univerzalno tjelo. Vi ste tako zasljepljeni sa onim što je lično da ne vidite šta je univerzalno. Ovo sljepilo neće se završiti samo po sebi - ono mora biti uklonjeno vješto i pažljivo. Kada su sve obmane postale razumljive, shvaćene, i napuštene, vi dosežete stanje oslobođeno od zabluda i savršeno stanje u kome više ne postoje razlike između ličnog i univerzalnog... Znajući sebe kao stanovnika u oba tjela vi se nećete odreći ničega. Sav Univerzum biće vaša briga, interes, svaku živu stvar vi ćete voljeti i pomoći najnježnije i najmudrije. Neće biti sukoba interesa između vas i drugih. Svako iskorišćavanje će potpuno prestati. Svaka vaša akcija biće korisna, svaki pokret će biti blagoslov.





Maharadž: Prije uma - ja jesam. Stav 'ja jesam' nije misao u umu. Um se događa meni, a ne ja njemu. A budući da su vrjeme i prostor u umu, ja sam iznad njih, vječan i sveprisutan.

P: Misliš li ti to ozbiljno? Želiš li stvarno reći da postojiš svugdje i u svako doba?

M: Da, upravo tako mislim.

P: Jesi li oslobođen i zakona uzročnosti? Možeš li stvarati čuda?

M: Svjet je sam po sebi čudo. Ja sam iznad čuda - potpuno sam normalan. Sve mi se događa onako kako mora biti. Ne mješam se u stvaranje. Od kakve su mi koristi mala čuda, kad se u meni sve vrjeme događaju najveća od svih čuda? Sve što vidiš tvoje je bivstvo. Uđi sve dublje u sebe i traži u sebi.



'Ono u kome borave sva bica i koje boravi u svim bicima, koje je davalac, milosti svima, Svevisnja Dusa Univerzuma, Neograniceno Bice - Ja sam to.'

Amritbindu Upanisad



'Ono sto sve prozima, koje nista ne prevazilazi, i koje, kao univerzalni prostor oko nas ispunjava sve potpuno, iznutra i spolja, taj Svevisnji jednorodni Brahman - to ti jesi.'

Sankaracarja



Tragalac je onaj koji traga za sobom.

Napustite sva pitanja osim jednog: ko sam ja? Konacno, jedina cinjenica u koju ste sigurni jeste da vi jeste. Izvjesno je da 'Ja jesam', 'Ja sam ovo' nije. Tezite da spoznate sta ste vi u realnosti.

Da biste saznali ko ste vi, morate najprije tragati i saznati sta vi niste.

Otkrite sve sto vi niste - tjelo, osjecanja, misli, vrjeme, prostor, ovo ili ono - nista konkretno ili apstraktno sto vi opazate ne moze biti vi. Sama akcija opazanja pokazuje da vi niste ono sto opazate.

Sto jasnije shvatite da na nivou uma vi mozete biti opisani samo u negativnim pojmovima, to cete brze doci do kraja vaseg traganja i shvatiti da ste bezgranicno bice.

Sri Nisargadatta Maharaj

Dobar post! Tako i ja osjecam da jest.

Samo nešto smo sve ugruvali tu u Umetnost Sanjanja temu.
Možda bi se trebali preseliti na Generalnu raspravu.

Na prethodne dve-tri stranice, sažvakano je podosta energije koja se koristi za sanjanje.

Na prethodne dve - tri stranice sažvakano je mnogo energije koja se koristi za buđenje.

Probudi se:


http://www.youtube.com/watch?v=fCsjg6XEHOo

Sanjanje i je metoda buđenja Dečače, nije ništa drugo nego način da spoznaš domene postojanja koje su ti dostupne a nisi ih svjestan. Ja osobno ne vidim razliku između sanjanja i jave. Za mene su stvari koje mi se dogode u sanjanju jednako, ako ne i više realne od stvari koje su mi nametnute ovdje. Nemogu se istinski probuditi i postati svjestan čuda koja me okružuju ako ću zanemariti bezbroj kuteva promatranja i interpretiranja, te bezbroj svjetova koji su mi dostupni u sanjanju. Predator neće imati veću kontrolu nadamnom ako ja naučim sanjati, eventualno mogu smanjiti njegov utjecaj kroz stvari koje naučim sanjajući.

Ovaj svakodnevni svet u kome obični ljudi žive je SAN. Kada legnu da spavaju, samo menjaju san i uskaču u neki drugi u kome međutim, imaju puno manje kontrole nego u onom koji nazivaju java. Zato toltečki šamani kontrolu jednog svakodnevnog i običnog sna - nazvanog "java", prenose u oblast spavanja. To znači da oni nisu u stvari ništa učinili, samo su potrošili ogromnu energiju na značajno proširenje mogućnosti sna... Sve je san, osim smrti. Ko hoće da se probudi i izađe iz začaranog kruga snova, ne treba da naseda na šamansko bežanje iz jednog sna u drugi već treba da umre.

Od kad sam umro, više ne sanjam. Budan sam. Ali razumem vas, i ja sam isto tako bio prevaren, dok sam bio živ.

Živeli!

Ti hoćeš reć da si kompletno "budan" i svjestan? Kako znaš da tvoje iskustvo smrti i tvoja "budnost" nije samo manipulacija predatorovog uma?

Ovaj svjet je san. To stoji. Ali ti ga sanjaš jednako kao i ja, koliko si ti budniji od mene ako sanjamo isti san?

I ja sam umro, i vidio sam nešto što nema smisla opisivati, jednostavno me obeshrabri svaka primisao da to opišem, stvari koje nikad neću moć shvatit umom. Ali nisam moga ostati tamo, nisam doduše mogao ni kompletno nestati, pa sam se vratio i nastavio sanjati ovaj ovdje san, ali sa motivacijom da ne prestanem raditi na sebi i na svojoj svjesnosti. Ali, sad znam kako doći do tih stvari. Kako se spremiti da kad ponovno umrem, budem spreman ostati, ne nestati i ne vratiti se. A jedna od tih stvari koja će mi pomoći je svjesnost snovima. Jer upravljanje snovima nije ništa drugo nego upravljanje svojom pažnjom i svojim energetskim potencijalom. Sanjanje, kao i prikradanje, je u neku ruku trening za umiranje. Vidim da si "popljuvao" prikradanje kao i sanjanje. Koliko ti uopće znaš o tim tehnikama? Ne mislim na ono što si pročitao u Carlosovim knjigama, nego koliko ti znaš iz vlastitog iskustva i viđenja?

Da bi mogao umrijet svijestan i biti budan moram prvo poznavati sebe... Dali ti Dečače poznaješ sebe, ne sjećanja iz djetinjstva, priče koje ti predator šapuće o tebi, slike umetnute u um, nego pravog sebe?

I na kraju, stvarno je jedini način za čovjeka da bude istinksi budan umrijeti, tu se slažemo. Ali ipak, tvoje riječi ne mogu nikoga uvjeriti, jer kako će ljudi koji nemaju to iskustvo shvatiti ono o čemu pričaš, prije nego što umru? A kad i jednom umru, bez sposobnosti upravljanja svojim potnecijalom i bez svjesti koju moraju razviti dok su još živi, smrt im neće biti najugodnije iskustvo. Ako si umro, onda bi to trebao znati...

smrt je kad se legnes u krevet svake noci... nema puno razlike
napustis ovo tijelo samo zato jer je vrijeme odradilo svoje... tj.potrosio si ga... pa dobijes novo... pa iznova i iznova i izova... i onda vise neznas, tko si, sto si, zasto si tu, zasto ponavljas sve isto, zasto se iste stvari pitas u svakom zivotu, sta je ta puka filozofija, jel ima smisla uopce pricati... jel ima smisla uopce ista raditi nakon sta vidis nesto poput ovoga >> http://www.youtube.com/watch?v=17jymDn0 ... r_embedded koliko si zapravo beznacajan... i sto je zapravo vrijeme...

Vidiš, ja ne gledam na "ovo" tijelo, tj. fizičko tijelo kao tijelo uopće. Što se dobivanja novog tijela tiče, tj. reinkarnacije ne vjerujem u to kako je najčešće prikazano. Postoje "prošli" životi, samo što i nisu toliko prošli. Jednako su prošli, sadašnji i budući. Vrijeme koje teče je samo prikaz koji mi dobivamo. Svi ti životi su sad. Buđenje i jest osvještavanje svih tih života, tj. postojanja, razina, osvještavanje onoga što jesi. Smrt, je, s druge strane gubljenje svjesti. Kad sam ja umro, umro sam na svim razinama i vratio se na svim razinama, jer moja svjesnost se nije mogla izgubiti kompletno, ali nije nisam ni mogao podnjeti smrt, pa sam se vratio zašto, ne znam, možda je tako trebalo biti. U to vrijeme kad sam umro, sam i onako bio odustao od svega, pa mi je bilo tako svejedno. "Sad", za razliku od "tad" imam cilj, a taj cilj je ostati svjestan nakon smrti.

vidis da gledas na smrt isto kao ja ... spavanje je isto u jednom trenu gubljenje svijesti, i budjenje u nesvjest jednako kao i sada... o vremenu se nemoze gledati linerano ali tako je najlaske za shvatit ljudima, tako da da vrijeme je nesto preapstraktno da covjek u dualnosti moze razumjeti...
no ispada da to uopce je nebitno... trebao bi biti sad u ovom trenu koji je uvijek svijestan... a to nismo cim se zapetljamo u razmisljanje i odnose sa svima oko nas... tako da da mi smo svi u snu nesvjesni zvao se on zivot ili astral... isto je...

zapravo smatram da se jedina svjesnost pronalazi u meditaciji, nirvani... i da svojom voljom se "vratimo" da se zapetljajemo dalje u misli... jer misli jesu kreacija...kreacija je radnja, to je sanjanje... Tisina je ono sto je svijest! UNUTARNJA TISINA. Ako se netko zeli probuditi iz sanjanja, tamo nema nicega a ispunjeno je svime, ponajvise tisinom
nemojte se zavlaciti sa nekim matrix filmovima, nekim drugim realnostima u kojoj je radnja, jer to isto nije nista drugo doli sna... onda ne trebas reci ja se zelim probuditi nego reci ja zelim sanjati drugi san... a za to dobivas priliku svake noci, pa uzivaj, vjezbaj sanjanje mozes onda u drugim realnostima (snovima) i zivot provesti, no nemoj se zavaratvati da je to "budjenje" (pricam opcenito za sve)

Niko nije "kompletno" budan i svestan osim izvora i tvorca univerzuma. Među živim bićima
postoje različiti nivoi ili razine svesnosti tj. budnosti. Reč "budan" koristim za osobu
koja je dostigla prirodni maksimum "budnosti" što će reći - svesnosti. Veruj mi, taj
maksimum je veoma daleko od bedne i jadne svesnosti prosečne osobe.



Znam, zato što sam budan. Biti budan takođe znači podići frekvenciju svog svetlosnog tela,
to je kao kada u muzici idemo od veoma dubokih tonova ka onim visokim, najvišim. U sferi tih da tako kažem, dubokih basova, borave ta stvorenja koja vi zovete predatori, voladoresi i sl. Oni ne mogu da nas slede u visoke tonove te kosmičke energetske muzike jer je njihov
prirodni maksimum - prag frekvencije daleko niži nego naš. To bi bilo kao da nekog operskog pevača sa dubokim basom teraš da otpeva "visoko C".

Predatori mogu da nam čine to što nam čine jedino ako vibriramo na istoj frekvenciji sa
njima. Ja to zovem kompatibilnost svetlosti. Oni imaju veoma lukavo razrađen sistem pomoću koga ljude održavaju na tim svojim, niskim, mračnim frekvencijama energije svesti. Ako hoćeš da svojim svetlosnim telom zapevaš visokim tonovima energije svesti, isključi misli, uđi svom pažnjom u svoju energiju srca, pronađi tu nešto kao oko koje gleda u svim pravcima a onda pomoću njega ĆUTI I GLEDAJ apsolutno sve što je SADA I OVDE. Ovo podiže frekvenciju svetlosnog tela a dalje ne vredi opisivati, dalje treba doživeti.



Kada kažem da je ovaj svakodnevni svet san, mislim da je on iluzija. Opsena je to,
prijatelju, jer ljudi imaju jedan filter između sebe i sveta koji prilagođava i menja ono
što opažamo. Taj filter su postavili DREVNI. On je poput naočara koje nam ne dopuštaju da
vidimo objektivnu realnost. Ja sam moje naočare skinuo i gledam te kako me kroz svoja tamna stakla posmatraš... Ja tebe vidim kakav jesi a ti mene pa ni sebe ne možeš, za sada.

Eto, zato sam budniji od tebe. Jer, zapevah "visoko C" i padoše mi naočare.



Vratio si se nazad da još neko vreme "jašeš" na niskim frekvencijama i družiš se sa
DREVNIMA. Poštujem tvoj izbor. Ali, sve je to ringišpil u luna parku iluzije, deca se igraju
skakanja po beskrajnom prostranstvu snova koje sanjaju Drevni. Zabavan je to park, ali vodi u veliku nevolju. Oni su izmislili "sanjanje" i "prikradanje" tj. "traganje". Oni ti kažu da
se baviš kontrolom snova tj. iluzije kako nikada ne bi iz te iluzije izašao. A prikradanje
je samo fino podešavanje frekvencije svetla ljudskog bića da postane što bliža DREVNIMA i na taj način još zarobljenija. Oni su majstori iluzije tj. sanjanja, snova, i nude znanje o
svojoj majstoriji obećavajući šarene laže o "totalnoj slobodi", "trećoj pažnji"... Međutim
to znanje ne daju besplatno, cena je gubitak slobodne volje i ljudskosti. Drugim rečima,
postaješ rob i ne-čovek. Pa zar Kastaneda i njegovi nisu ponavljali više puta da njih ne
interesuje ono što je ljudsko već ono neljudsko? No, koliko god se trudili da postnemo nešto
drugo, uvek ćemo u suštini ostati ljudi jer smo tako stvoreni i rođeni.

Što se tiče toga koliko znam o toltečkim - Kastanedinim tehnikama, mogu u svako doba da
vidim šta i kako rade šamani, ratnici, tolteci, čarobnjaci i sl. spavači, jer su svi oni
sada i ovde! Oni mene ne mogu videti jer vibriram daleko višom frekvencijom koju ne mogu ni da zamisle. Za nih su te vibracije oblast tame u percepciji koju opisuju kao "tamno more svesnosti" ili "prepreka opažanja" ili "čovekov okov". To "more" nije tamno! Samo im je nedostupno jer vole da sa drevnima pevaju te duboke basove. Njihove tehnike i znanja su smešni u odnosu na ono što mogu zbilja probuđena ljudska bića. To ti je kao kod kompjutera, procesor koji VIBRIRA na 500 MHZ ne može se uporediti po mogućnostima sa onim koji radi na recimo, 4 GHZ. Sećaš se kakav je bio računar pentium 1? Koliko para - toliko i muzike.



Priče iz detinjstva mi duh o meni šapuće.

Da, ja znam ko sam. JA SAM ONAJ KOJI JESTE, SADA I OVDE.



Ljudi će shvatiti ako to ZAISTA žele, jer su već umirali ali se većina toga ne seća,
međutim, svi podsvesno znaju istinu.

Svest se ne treba "razviti", već je razvijena. A postoji i "sposobnost upravljanja svojim
potencijalom" kod svih ljudi. Svest treba OSLOBODITi pa će sva velčanstvenost ljudskog bića zasijati kao sunce. Prvi korak ka oslobađanju je BUĐENJE. Ali ko voli da spava u iluziji,
neka spava, slobodna mu volja, ako mu se tako sviđa.

AURORA

Smrt nije nikako gubljenje svesti i svesnosti. Problem je u tome što kada se vratimo u ovaj ovde svet, mi se ne sećamo gde smo bili i šta smo radili. Dakle, napori ratnika da zadrže svesnost prilikom i nakon umiranja su smešni jer nema šta da se zadrži, svesnost uvek postoji.

Pamćenje... SETI SE, hehe
Pravi problem je gde ćemo stići tokom umiranja i posle njega.

A kako onda osloboditi svoju svjesnost? Kako se probuditi i kako se sjetiti?

To je jednostavno. Potrebna je samo žestoka želja i upornost i rešenost da se do toga dođe. Potrebna je snaga srca, probuditi vatru u njemu. Sve što vatreno želimo i verujemo u to - BIĆE.

AURORA

Interesantno.

Znači dovoljno mi je samo željeti i vjerovati i doći će? Mnogi ljudi vjeruju i žele pa im se ama baš ništa ne dogodi dok ne uzmu stvar u svoje ruke. Vidim tvoju interpretaciju i čini mi se da je to još uvijek samo interpretacija tvoga uma, kao što je moja moga, ništa više i ništa manje.

Mnogi ljudi veruju i žele, ali oni veruju u svoje vlastite projekcije i iluzije te radi toga nema od toga ništa jer su te liuzije uma u suprotnosti sa objektivnom stvarnošću. Prosto, veruju u ono što ne postoji van njihovog uma... Put buđenja se svodi na to da se oslobodimo svih definicija i predstava uma koje imamo o svetu i sebi. POSMATRANJE bez definicija. Stav svedoka, to je to. A onda, jaka i vatrena želja za buđenjem, podizanjem frekvencije svesti.

PRAKSA.

S time se slažem. Ali dok god je čovjek "ovdje" tj. dok god opaža svijet u ovim "okvirima", na način koji ga ljudi opažaju, dotle ima nakačenog interpretatora na glavu. Poanta onog što želim reć jest to da dok god ti vidiš auto kao auto, kompjuter kao kompjuter, objekt kao objekt, to znači da ti imaš interpretatora nakačenog na glavu, koji za tebe sastavlja svijet. Dok god ga imaš nakačenog na glavu, dotle nisi slobodan i dotle ne možeš promatrati bez definicija, jer te "definicije" dolaze htio ti to ili ne. Ono što te ja želim pitati jest kako možeš biti siguran da način na koji ti vidiš stvari nakon "buđenja" u stvari nije samo još jedan trik tvog vlastitog interpretatora, iste naočale, samo s drugom dioptrijom, samo još jedna interpretacija.

Najbolji način da te zaustave u napredku jest to da te uvjere da si gotov s napredkom. Ljudi su ljenčine i radit će na sebi samo dok su nezadovoljni sa svojim trenutačnim stanjem. Ako te uvjere da je sve super i sve za pet, nemaš više motivacije da radiš na sebi. Kako ćete najlakše uvjerit? Lako, stavit će ti naočale s "lijepom" dioptrijom da kroz njih gledaš svijet.