robotix je napisao/la:
Radim 24h dnevno pa nemam vremena za uživanciju u tišini

Pa šta ako pričam o sebi? Nisam ja ponosan na sebe. Sve što činim je da se namerno mešam u sve. A to je energetski gledano veoma uzbudljivo. Jačam. To je nekaj novo, nešto što prvi put radim, mešam se u sve

A sjenko, šta ako ti ustvari svo vreme ideš stranputicom?
Bili ti glumatao žensko u kontinuitetu? Bili ušao u kafić da zatražiš limun, jer ti je tobože loše?
Kad pričaš o sebi, sebi ili drugima, jačaš svoju samorefleksiju. Možda ti se čini da više sudjeluješ u životu, no to je suprotno od nerada i zaustavljanja svijeta, suprotno od ratnikovog puta.
Jel radiš s ljudima ili radiš neki tehnički posao? Ja rađe radim poslove tehničke prirode, poput snimanja i makar sam okružen ljudima, uvijek mogu biti u tišini, ako sam dovoljno miran unutra. Tako da rad ti nije isprika. Drugo je ako tvoj posao zahtjeva komunikaciju, no tu se onda koriste pravila prikradanja i nedostupnosti.
Ja idem svojim putom srca, te radim i ne-radim svo ono što mi taj put donese. Bio sam od fizičkog radnika na baušteli, preko televizijskog snimatelja, novinara do P.R. u predsjedničkom stožeru i nisam morao lagati ništa o sebi, jer sam doista bio ono što sam namjerio da budem. Pa ako treba da budem žensko, bit ću žensko, no za sad mi još nije trebalo. No od avantura fluidnosti u svijetu tonala, puno je zanimljivije zauzimati različite položaje u drugim svjetovima. Ako misliš da je ovaj život ovdje pun drama i kompliciran, rađe se drži podalje od nepoznatog
