e hvala šedi, ovo sam pričitao nekada, ali kak veli susjeda štefica; "nisi sinek imal dovoljno energije da skopčaš, ne?"
nemam naknadnih pitanja, jer vjerovatno nitko nema točan odgovor koji vrijedi za sve.
meni je kod tih vježbi osječaj da su one napravljene točno s nekim ciljem, možda i za točno određen tip svijesti. to mi je ok, ali ja ne znam za koji tip i zašto, i to mi nije ok.
osim toga, volim fizičko vježbanje i odan sam mu čitav život, ali ove vježbe su nešto posebno, ništa mi se toliko neda kao raditi njih.
također, napune me strujom, ali inače sam onako iskonski agresivna osoba, i uz vježbanje sam jednostavno nemoguć, nekako brutalan. ne koljem, ali misli su mi strašne.
plus sve to, od kad znam za kastanjedu, prisutno je i ovo što si napisao;
Citat:
Čitao sam sve, samo mi se čini da je Carlos odabrao drugačiji put nakon što je Don Juan otišao.
meni se, još i više, taj karlito često čini kao pičkica bez "onog nečeg" da krene ipak svom snagom nekud, pa šta bude bude, jebiga. znam takvih ljudi, napravit će fantastične stvari, ali prepoznaš da su to ipak u konačnici napravili zato što im tata nije dolazio na bejzbol utakmice dok su bili mali, i više nikada ne žele biti mali.
neznam kolko to ima veze s vježbama, ali da su tako bitne mogli smo za njih saznati i ranije.
šta vi onda vježbate?
ja imam samo neku svoju jogu, koja uopče nije joga nego neki strečing koji radim još od doba kada sam trenirao neke sportove, i s godinama i znanjem sam u to uklapao što mi je pasalo. ponekad me za 15 min potpuno vrate iz mrtvih, mislim, jako su mi moćne, ali nema nekog sustava. samo radim, dišem i uživam. poslje mogu što god hoću.
