zbog cega bi htio vidjeti letace svaki dan?

Kladim se da ima brdo situacija kad je ljepše gledati same letače nego njihov efekt na nas, to jest ružne aspekte svakodnevice kad ih gledamo preko efekata koji imaju na nas. Gledati letače kao bića je trezvenija stvar nego gledati samo svakodnevicu.
No ipak imam svašta protiv metode nesanice koja je često upravo njihovo maslo.

A zašto bi to netko želio? Jer želi vjerovati. Takvi su nažalost meta toga da im se podmeću lažne scene skrpane od njihovih maštarija i to je onda sasvim nova razina letačkog humora i ujedno čep pravom viđenju.

Ka sto ljepo pise u knjigama, Orao prozdire nasu svjest.
Ja sam to shvatio ovako bas isto kao sto mi prozdiremo jabuke, cekamo da sazriju pa ih onda jedemo.

Tako orao prozdire nas posto svjest sazri.

Sto i nije cudno, stari ljudi su mudri ljudi, imaju svjest koja jest sazrila.
Kosto bi svaki starac reko, eh da mi je ova pamet i 20 godina,..

Na to sve nadovezo bih se pitanjem,...
No ako smo mi hrana orlu, gdje su u toj prici letaci?!

Letači ne čekaju da sazri, dapače, ne daju da sazri.

A šta ako sazri? Da li i onda jedu našu svest?

Treba probati.

Ne nisam na to mislio.

Nego da su stariji ljudi mudriji i iskusniji jer su svasta prosli i naucili.
Takodjer tim znanjem i iskustvom njihova svjest je bogatija, punija, zrelija.

Dok su mladi ljudi zeleni za orla no puni energije za letace.

Cini mi se da letaci vole mladost, ljude pune energije no nesvjesne jer ih se lako manipulira a orao voli obrat grozdje koje je sazrijelo.

Ne bih išla dalje u generalizacijama jer stvar je duboko individualna. I pravila tu nema...

A ovo drugo si zanimljivi primijetio... Kao da letači papaju i više vole energiju donje (vatrene) trijade koja je žešća kod mladih ali i u onih sa tzv "krizom srednje dobi". Dok bi orliću kao više pasala energija gornje (mjesečeve) trijade, ali ni tu godine i dob nisu pravilo već individualni sklop.

Međutim, međutim... Iz nekih iskustava... moglo bi se čak i reći da letačima paše i vatra i mjesec podjednako, dok se čini da orao zaista gušta jedino u centralnom (sunčevom) okusu. Tj lišavanju pojedinca istoga.

Legenda:
Vatra - donje tri čakre
Mjesec - gornje tri.
Sunce - središnja, srce (koja je sama po sebi izgleda dualna po vertikali)

Složenije je to, nije ovako ni onako, ni nešto treće, već onako... hm, kako već znamo ali ne gledamo u to. Sve dok netko piše ko da je na čaju ili kavi sa orlom, bit će da je na kavi sa samim sobom, ili makar pobrkanim sobom.
Ali opet i to pijenje kave sa sobom pije vode metafizički ako je svjesno, čudno je sve to.

Najbolje je u životu znati gdje si i šta je tvoja stvarna funkcija.
Energija, i kvantitativno i kvalitativno, se najbolje dokazuje kroz konkretnu situaciju: svakako ne zato što ju je potvrdio neki astrolog ili uspješno pohađani tečaj, domicilni ili inostrani.
Osobe su tu da razmjenjuju iskustva, a ne da se postavljaju iznad ili, daleko bilo i mazohistički, ispod ostalih, dočim je to stvar, prioritetno, intimnih iskrenosti i neposrednostî.
Naravno da ne znači da se u svemu moramo slagati ili ne slagati, ali pristojnost, kroz sempre fidelis, jeste ono što je prijeko potrebno.
Najbolji primjer je ovaj forum gdje sve nevjerovatno dobro funkcionira, pa zaista moraš biti besprizoran i dozvoliti sebi luksuz agresivne samoživosti da ti bude, na kraće ili duže vrijeme, zabranjen pristup istom.
Prijespomenuto vrijedi i u stvarnom životu.
Oni koji kategoriziranim ladicama opravdavaju svoju, obično mitomansku i pretjeranu, sigurnost i ne znaju šta duhovnost jeste: otkrivanje novih nesigurnosti i neprestani rast — da me se pogrešno ne shvati, ne propagiram nikakav nemir i neurozu, no životna ovozemaljska škola je, između ostaloga, ponuđena nama i zbog učenja, dok oni koji izigravaju sveznalačke gurue jednostavno izgledaju totalno anahrono u današnjem revolucionarnom svijetu brzih i visokofrekventnih promjena.
Takvi tipovi i likovi se ne znaju držati ni najobičnijega dogovora, mada bi htjeli izigravati novootkrivene veličine.
Stoga ne treba pisati o stvarima o kojima ne znaš ništa, iako si, vjerovatno, mnogo čitao i pohađao razne seminare ili kurseve, već treba priznati da si stuck in a moment and you can't get out (kako je Bono opjevao), pa si, da olakšaš sebi, odabrao da budeš guru, pošto je tvoj razvoj doživotno završio.
Otpustit ćeš tako nepotrebni teret i dopustiti sebi, barem, djelić mira.
Ovako trošiš energiju i ne dotičeš ništa u okolini, ni pozitivnim ni negativnim utjecajem, upadajući u sve veći unutarnji haos i nerazumijevanje samog sebe.
Poslije to prenosiš onima koji u tebi doživljavaju božansku inkarnaciju, ali izvan toga kruga, kako forum pokazuje, uopće ne možeš normalno funkcionirati.
Takve osobe se onda izgube u svemu tome: misleći da svugdje mogu ulaziti i izlaziti kako im padne na pamet, suditi o svemu i upadati drugome u riječ, izigravati roditelja poput odnosa guru — učenik, tražiti od drugih da im pokažu svoje rane dok oni zauzvrat pokazuju vlastite pobjede.
Simptomi su to nezrele i infantilne osobe koja ne shvata da i kanta za smeće može biti nasmijana a skupocjeni kip ruglo.
A o zlatnoj sredini, onoga između, i da ne govorimo...
Stoga nije posebno potrebno trošiti riječi o fenomenu, sada već dugogodišnjem, internetsko-forumskih lovaca koji djeluju poput stroja, na dva načina: 1) izigravajući neozbiljnost i univerzalnu mudrost te se oglašavajući kratkorečeničnim postovima, u kojima postave, ponekad ili uvijek, neki link ili kraći tekst u formi copy / paste; 2) pišući neotesane postove, bez tipke enter ili pojedinih kardinalnih interpunkcijskih znakova, stilski nevjerovatno nezahtjevne i monotone te egocentrično nekreativne, ispunjene sadržajem, eventualnim, dužega teksta u obliku copy / paste.
Nikad nismo živjeli u interesantnijim vremenima, kada se otvara, kratkotrajno prije izgleda velikih promjena, mogućnost horizontalne suradnje cijelog čovječanstva: ne treba propustiti tu priliku, ni internetski ni javno, pa ako već negdje, iako besplatno, nastupate, dajte sve od sebe, da ne bi od lovca postali troll.

Zanimljivo je za citati ovoliku kuknjavu i prebacivanje odgovornosti na treću stranu, u ovom slučaju anorganska bića. Normalno je da ih privlači naša energija/svijest, pa istu stvar čine i "saveznici" i ljudi. Ali nisu oni uzrok nasih problema, nego mi sami.
Često ovdje čitam svakakve izraze i optužbe prema "letačima", upravo ono sto "ratnik" ne bi trebao raditi, sve i da postoje i djeluju na nacin na kojih ih se percipira. "Ratniku" bi u krajnjem slucaju trebali biti izazov, a ne krivci.
Nevjerojatno je kako totalne besmislice postaju prihvatljive cim pocne prica o letacima, samo zato jer je tako lakse. Evo za vidjet letaca (a kamoli vidjet ga kako "jede" neciju energiju), trebalo bi prvo pomaknuti spojnu točku, za sto treba imati dovoljno energije. Nekim cudom ispada da dovoljnu kolicinu energije za pomicanje ima 90% baba sa selima, svako drugi forumas, a bogami i onaj fotoaparat kojim je napravljena jedina "fotografija" letača.

Letači su samo "dostojan protivnik", imaginaran neprijatelj kao i La Catalina, samo ovaj neprijatelj je smišljen da "prati" covjeka gdje god isao i uvijek ga forsira na "ratničku borbu".

ne bi li u tom slučaju "orao" osigurao smrt samo onih koji su dovoljno obogatili svijest, znači srednje do veoma stari ljudi, dok mala djeca ne bi umirala?

rekao bi da je ne samo besmisleno pokusavati shvatiti i opisati apstraktan pojam kao sto je "orao", nego i kontraproduktivno, jer navede covjeka da se uljuljka u sigurnost spoznaje koja to uopće nije.

Hm, tzv. letači, zanimljiva tema. Letači, to smo mi, mada je to malo nespretno rečeno. Preciznije bi bilo reći da smo mi njihova slika u ogledalu, njihov odraz. Mi brinemo za svoje zdravlje, posed, budućnost, gomilamo stvari i skupljamo kao veverica lešnike, a zar to isto ne rade i oni? Naravno da rade, po čemu to mi kao ljudska bića imamo više prava na eksploataciju tuđeg rada, zdravlja, vazduha i vode? Osim što smo vezani ugovorom, po čemu smo bolji, da ponovim pitanje. Po tome što nemilosrdno eksploatišemo čak i pripadnike sopstvene vrste, šta eksploatišemo, sakatimo i ubijamo. Pa gospodo, oni su mila majka gledano u odnosu prema nama, ljudskim bićima. Kada jedeš meso ili salatu, jedeš život, uzimaš tuđu životnu energiju. Ne vidiš ništa sporno u tome, pečeno pile ili pastrmka na žaru, joj miline. Ugovor je validan, cena mora da se plati. Uostalom, da nam nije njih i dalje bismo živeli na drvetu ili u pećinama.

Idući put kada se zabrinete da li ste dovoljno dobri na poslu, da li ćete imati novca za letovanje ili počnete da se opterećujete svojim zdravljem, razmislite dobro ko ili šta to progovara iz vas. Čudno, zar ne?