Misliš strpati nas u isti lonac, pa reći čemu natezanje kad smo oba crtna, jeltako?
Ja i ti ne nastupamo ovdje iz iste pozicije niti iste motivacije. Uz rizik da zvučim bahato; samo jedan od nas dvojice ovdje je jednom imao snage razbiti krug i samo jedan ovim razgovorom može nešto zapravo i naučiti.

Što se komunikacije tiče, netko je jednom rekao da je svaka komunikacija samo oblik nesporazuma.

Pametan tip, taj netko.

Znam da ti to sad ne izgleda tako no nisam se vodio željom da se svađam ni da pametujem s visoka, pokušao sam ti ocrtat obrasce vlastitog ponašanja, koje je s točke gledišta makar i wanabee ratnika uistinu bijedno i krajnje nezrelo. Svi smo mi samo ljudi sa vlasitim manama i slabostima i to treba razumijeti, no prozivat druge da odrastu je po meni ipak ispod onog što je poželjno kao minimum kulturne komunikacije, u razgovoru pa tako i ovdje. Takav stav je provocirajući i vodi nas samo u jalova natezanja i u dokazivanja tko je pametniji i tko ima veću karu. Pokušaj to izbjeći, ako ikako možeš.

Čitao sam ga i prije. Zanimljiv tip, taj formica, iako mislim da nisi izabrala neke njegove najzanimljjivije tektove, barem kako sam ih ja doživio no nema veze.

Fascinantno je za što je sve prva pozornost i ljudi koji iz nje djeluju sposobna. Na primjer mi pada i Dreamweawer. To su ljudi koji su se sjetili obići cijeli svijet, lijevo i desno i sjeverno i južno samo se nitko od njih nije sjetio da može ići i GORE. Jesam li ja zbilja bio toliki jebeni sretnik ili u čemu je stvar, često sebe pitam iako znam da odgovora koji želim čuti nema. I opet se ja sam osjećam poput nekog fanatičnog propovjednika kojeg nitko živ u biti ne razumije niti razumijet može a on opet ima potrebu da laje i laje.

Formica recimo kaže Sve to čini jednu fantastično složenu mrežu odnosa, uslova, zavisnosti i svega što znamo i što ne znamo. a ja sam vidio svijet bez maske i mogu vam reći da što ste više gore to je on jednostavniji. Samo prostor prve pozornosti nosi masku kompleksnosti. Istina je puno lijepša i puno jednostavnija no što ju vaš izmučeni i isprepadani um može i zamisliti. Za neke stvari koje on tvrdi sam prilično siguran da su netočne. Bog se nije sastavljao i rastavljao jer bi to uvjetovalo nesavršanost i početak/kraj tipične za izvedenu ne za apsolutnu stvarnost. On je uvijek apsolut i uvijek je isti, najvjerovatnije je da je formica uočiio neke njegove različite oblike pa ih nije znao sebi protumačiti. Također Bog ne može bit "zadovoljan" ni "nezadovoljan", to su gluposti ljudskog oblika i pretpostavki prve pozornosti. Bog nema svoje "mišljenje" pobogu Oni nije ni dobar ni zao, ni zadovoljan ni nezadovoljan. Ti pojmovi su izvedni iz njega a on je izvan njih kao što je i izvan vremena. Ne mogu ovo bolje objasnit no u ovo sam siguran jer sam vidio i "vidio" na svoje oči.

No nemojte mislit da pokušavam omalovažit njegova iskustva, koja su svejedno fascinantna i bacaju neko novo svjetlo na stvari. Stvari o kojima priča su toliko daleke i toliko fantastične da zbilja ne mogu donijet kvalitetno mišljenje o tome. Neznam, stvarno. I opet taj njegov pratioc mora biti jebeni anorganac. Koliko možeš vjerovat takvom biću, koje ima definitvno svoju agendu. Anđeli čuvari? Jea baš. Vidio sam ja te anđele, oni navode vodu na svoj mlin, kao i svi. Stvari koje spominje su nevjerovatne i ne mogu reć izričito da nisu točne. Vidio sam i ja porciju čudesa na ovom svijetu, tako da se ne čudim ničemu. No opet mi se čine, neznam, predobre nekako.

Don Huanov opis orla i kvazi "reinkarnacije" mi se svidio, jer je brutalan i pošten. Ima smisla. Svemir u kojem se svaka od milijardu osobnosti svih živih bića (zašto bi vaš život bio kvalitetniji ili važniji od života puža?) koje umiru svake sekunde a čuvaju se u vječnost - nema. Zamislite vi sve te resurse koji se moraju čuvat za sve te osobnosti. Stavite se u kožu system administratora za taj svemir. Ništa na ovom svijetu nije besplatno. Zakon o očuvanju energije to garantira. Naša osobnost ima smisla jedinu u ovom svijetu, SAD. To je sve što imamo. Kad jednom dođe kraj, kraj će biti zauvijek. I ne, nije strašno i nije ružno. U neku ruku je prelijepo. Svako tko vam kaže drugačije - gledajte ga ispod oka.

paa, trudim se ne trpati nikoga u lonce, iste ili razlicite. mislim da je to uzaludno. samo sam iznio svoje misljenje, a ono je da sam se slozio s tvojim razmisljanjem, ali ne uzimam to kao apsolutnu istinu. mozda nisam dovoljno ozbiljan prema sebi. takodjer, nisam razbio nikakav krug, a nisam ni planirao. ni ne kuzim sto si s time htio reci, pa ako ti se da, daj pojasni.
pozicija iz koje nastupam mi takodjer nije pala na pamet, ali recimo da radje komuniciram ovdje s vama, nego da slusam neke budalaste razgovore o serijama ili alu felgama. to mi omogucuje tvrtka apple. motiv mi je uglavnom proucavanje vlastite samovaznosti i testiranje strategija u komuniciranju. volim i ispasti glup.
mislim da nisi u pravu sto se tice ucenja, jer uvijek svi mozemo uciti. znanost o razvoju mozga, a i DH, koliko se sjecam, kazu da znanje postaje funkcionalno tek kada ga prenosis nekome, tj kada ga verbaliziras ili na drugi nacin izneses.

ako ti nije nekom strategijom zabranjeno, molim te da izneses svoju poziciju i motiv. ovo je jedan specifican medij i sve je dozvoljeno, skoro bez posljedica. padam u napast da pomislim da stvaras identitet na netu. tvoje poznavanje materije dozvoljava ti da se postavis
kao guru, ali zar?

eto, ako imas volje, daj malo pojasni ove stvari.
zivio!

Da znaš kako svaka tvoje riječ "mišljenje" meni zvuči kao psovka, manje bi je koristio Stvari koje sam iznosio i sad i prije nisu imale uporište u "osobnom mišljenju" bilo koje vrste nego u njegovoj suprotnosti. Mišljenje <> Znanje. To tupim stalno. Ako malo bolje razmisliš, tvrdnja da je svako mišljenje sranje ne smije bit samo još jedno mišljenje, ako planira imat smisla, ne?



MIsliš da je takve stvari lako pojasnit? Stvar je laka za shvatit, samo kome? Krug je sve ono št te čini onim što jesi. Tvoj tonal. Tvoja prva pozornost. Ono na što misliš kad pomisliš "JA". To je krug.



Ti nastupaš iz pozicije čovjeka koji ovdje dolazi uglavnom čitati a ja iz pozicije čovjeka koji ovdje dolazi uglavnom pisati. Što misliš, koliko je napredinijih ratnika na ovom forumu? Koliko je ljudi od kojih se nešto zbilja novo i pametno može pročitat? Koliko je ljudi sposobno djelovat mimo samovažnosti, i koliko ih ima višak osobne moći za koristit je da direktno utječu na druge ljude? Jeli za sve nas taj broj jednak?



Prenošenje znanja je bitna stvar mnogima od nas, jer ga prenošenjem ne približavamo samo drugima nego i sebi. Donekle i jesi u pravu u vezi učenja, samo pazi, ima dvije vrste znanja. Ona koju dobivaš u utakmici protiv sebe i ona koju dobivaš od drugih. Za ovo prvo ti ne treba forum.

Ne stvaram nikakav identitet niti planiram bit guru, lol. Gurui su žrtve samorefleksije. Ne priznam nijednog koji barem nije u stanju treće pozornosti a onda je to Isus Krist glavom i bradom koji razmiče rukama brda. Da bi pomogao drugima moraš prvo bit u stanju pomoći sebi. Nemoj da te bune moji možebitno narpredniji uzorci razmišljanja i djelomična ratnička zrelost. Ja sam jednako lijen, glup i nesposoban, kao i bilo tko koga možeš zamisliti, samo kod mene to izgleda još gore jer ja znam koliko možemo. Muke Tantalove prijatelju.Samo još jedan čovjek, ništa više i ništa manje od toga.

od sada cu jos pozornije citati tvoje postove

Da, vjerovatno ima i zanimljivijih... tu su izvuceni oni koji vise-manje
imaju dodirnih tocaka s temom 'vrijeme' koju si pokrenuo nesto postova unazad

Fascinantno je za što je sve prva pozornost i ljudi koji iz nje djeluju sposobna. Na primjer mi pada i Dreamweawer. To su ljudi koji su se sjetili obići cijeli svijet, lijevo i desno i sjeverno i južno samo se nitko od njih nije sjetio da može ići i GORE.
To nemozemo pouzdano znati – mozda i jesu, ali ne pricaju ...
Kad si vec spomenuo Dw, ima li smisla da bi pisao o stanju u kojem je apsolutno sve moguce,
bez da je ikada dodirnuo trecu pozornost?


Formica recimo kaže Sve to čini jednu fantastično složenu mrežu odnosa, uslova, zavisnosti i svega što znamo i što ne znamo. a ja sam vidio svijet bez maske i mogu vam reći da što ste više gore to je on jednostavniji. Samo prostor prve pozornosti nosi masku kompleksnosti. Istina je puno lijepša i puno jednostavnija no što ju vaš izmučeni i isprepadani um može i zamisliti.
Primljeno na znanje

Za neke stvari koje on tvrdi sam prilično siguran da su netočne. Bog se nije sastavljao i rastavljao jer bi to uvjetovalo nesavršanost i početak/kraj tipične za izvedenu ne za apsolutnu stvarnost. On je uvijek apsolut i uvijek je isti, najvjerovatnije je da je formica uočio neke njegove različite oblike pa ih nije znao sebi protumačiti.
Ovo se moguće odnosi na cikluse stvaranja i razaranja materijalne kreacije

Također Bog ne može bit "zadovoljan" ni "nezadovoljan", to su gluposti ljudskog oblika i pretpostavki prve pozornosti. Bog nema svoje "mišljenje" pobogu Oni nije ni dobar ni zao, ni zadovoljan ni nezadovoljan. Ti pojmovi su izvedni iz njega a on je izvan njih kao što je i izvan vremena. Ne mogu ovo bolje objasnit no u ovo sam siguran jer sam vidio i "vidio" na svoje oči.
Volim kad cujem ovo 'vidio sam na svoje oči ' , mada to
nemora uvijek nužno podrazumijevati i apsolutnost uvida , ali eto...



I opet taj njegov pratioc mora biti jebeni anorganac. Koliko možeš vjerovat takvom biću, koje ima definitvno svoju agendu. Anđeli čuvari? Jea baš. Vidio sam ja te anđele, oni navode vodu na svoj mlin, kao i svi.
Si primijetio da ga cesto pise pod navodnicima...'anđeo cuvar' - stogod da je taj vodič, pratitelj,
ima određenu svrhu ... a na njemu je da uči koliko se
kome moze vjerovat...


Don Huanov opis orla i kvazi "reinkarnacije" mi se svidio, jer je brutalan i pošten. Ima smisla.
Donekle ... - ima i smislenijih (meni barem )

Svemira u kojem se svaka od milijardu osobnosti svih živih bića (zašto bi vaš život bio kvalitetniji ili važniji od života puža?)
Podjednako je nevažan , ali nije u tome poanta

.. koje umiru svake sekunde a čuvaju se u vječnost - nema. Zamislite vi sve te resurse koji se moraju čuvat za sve te osobnosti. Stavite se u kožu system administratora za taj svemir.
Uzalud nam zamisljanje - ko moze , nek sam za sebe ispita kako ide cijeli taj proces
Ja , za sada, pouzdano neznam , prema tome... do daljnjeg sam postavljač svih mogucnosti...


Naša osobnost ima smisla jedino u ovom svijetu, SAD. To je sve što imamo. Kad jednom dođe kraj, kraj će biti zauvijek.
Kraj za osobnost, ne i za zivotnu silu - ako sam dobro razumjela, mi smo zivotna sila, ona suština o kojoj Formica prica , koja skuplja iskustva putem razlicitih oblika postojanja - orao odvaja svijest tj. zivotna iskustva od zivotne energije - ponekad imam dojam da se mi ustvari bunimo oko termina – trebali bi se dogovorit oko toga ... npr. rijec 'osobnost ' meni znaci ideju o 'JA' , umjetno stvorenu licnost, laznu identifikaciju...
Kad se odljepimo od te ideje, i dalje postojimo, percipiramo , svjesni smo ... ne ?


I ne, nije strašno i nije ružno. U neku ruku je prelijepo. Svako tko vam kaže drugačije - gledajte ga ispod oka.
ok, primljeno na znanje

Ej zdravo tu sam neđe vazda.

Nijesam zalazio u ovaj dio foruma, no tu sam radi pojašnjenja. Dok sam čitao Kastanedu sve mi je uglavnom bilo jasno o čemu priča mada sam ja to viđeo s druge strane pa izgleda drugačije. Zapravo je sve isto.

U vezi te mreže. Zaista sam je vidio. Pazi jedna je stvar sve ono što se nalazi u svemiru a druga je stvar veze između tih stvari. Te zavisnosti meni nijesu bile dostupne ili nijesam ih mogao viđeti. Viđenje mi je dato kad smo pripremali odbranu od vanzemaljaca. Kasnije sam sam ušao u tu mrežu zavisnosti ili povezanosti. Zaista možeš promijeniti sve i svašta ali moraš nadoknaditi mrešu povezanosti inače se mreža napreže . Naravno nona nikad neće pući jer je ne možeš toliko oštetiti , uvijek se javi neki od onih koji paze na mrežu. Vjeruje da je na višim nivoima ta mrežamnogo jednostavnija samim tim što se raspolaže većim znanjem i moćima. No za nas je to nešto strašno zapetljano. Možda tako i treba da bi se ponašali po pravilima jer je popravka mreže vrlo složen i dosadan posao koji niko neće raditi mjesto tebe a ne daju ti prekinuti sa radom. Bog je sve ono što ne znamo i samo sa proširenjem našeg znanja koje stižemo kroz ogroman broj života donekle se primičemo njemu. Ja u ovom svemiru nijesam našao Boga on je napolju.

Pratioc je isto što i mi kad nijesmo u tijelu. Naše prirodno stanje je pratioc a u tijelu smo radi učenja. Sad kako će mo ga nazivati manje je važno a nazivam ga najčešćekako ga drugi nazivaju da ne dođe do zabune.
E sad pazi on te ne može prevariti jer kad te pita ko sam ja ili ko si ti ili neko slično pitanje koje je kao neki okidač vrati ti se śećanje na njega i zaista ga prepoznaš. Naravno ako želiš možeš se śetiti i svih drugih ljudi u svim drugim životima kad si se ikada sretao sa njima pa makar na jedan pogled ili riječ i slično. Inače je sve tamo vrlo čudno za nas u tijelu (tamo su drugačije pravila).

Ja sam imao fantastičnu viziju orla na koju me kasnije podśetio kastanedin orao. Kad sam bio izašao iz Svemira tamo sam zatekao nekakve oblake koji su plovili između nekakvih stubova. Sve to u neshvatljivim srazmjerama. Na jednom stubu su izbijale nekakve varnice i oko tog mjesta je bila gomila tih oblaka. Gledao sam ih neko vrijeme dok mi nije dosadilo jer mi nije ništa bilo jasno (kao u ostalom i sve drugo okolo), i obratih im se iz sprdnje "Ej što činite to tamo". Nijesam ni završio misaoi već sam se pokajao. Prema meni se okrenulo jedno oko iz kojega je zračila toliko ogromna hladna i strana inteligencija i znanje da sam sav pretrnuo. Pomislio sam u sebi e sad sam stvarno zafrknuo stvar i u panici sam se povukao nazad. I za sebe iznenađujućom brzinom sam se vratio u tijelo šaljući signal svim u svemiru kod kojih sam bio ranije da se spreme za nešto strašno. Poslije jedno 10min ośetio sam da je nešto ušlo u svemir. Pogledao sam duhovnim očima i vidio oblak od zvjezadanog neba. Opet sam se vratio u tijelo pokušavajući da sakrijem za sobom tragove. Tad sam imao viziju ogromnog orla koji krstari iznad a sebe kao zeca koji se zgučio u žbuni misleći da je nevidljiv. Onda se više nijesam htio kriti i spremio sam se da pkrenem odbrambeni postupak koji sam čuvao za krajnju nuždu. Trebao sam odabrati čovjeka kojem bih makao one blokade koje ljudi imaju i koji bi tog trenutka postao svjestan svega. Ta reakcija je lančana i dok bih drugog čovjeka oslobađao već bi dva bila slobodna i tako redom za tren oka svi ljudi bi bili slobodni. Tako bi se dobila snaga koja može kosmos ba sruši ako hoće. Istog trana dok su moje misli kretale prema čovjeku kojega sam još ranije izabrao došla je srašna zabrana NE. Ta jedna riječ je u sebi sadržala sve razloge zbog kojih ne trebam činiti što sam naumio. Odnosno dat mi je uvid u posljedice moga djelovanja. Naravno da sam odustao od svoga nauma.

Dalje don Huan veli da individualnost nestaje. Meni se čini ne da nen nestaje nego postoji kroz nekoliko zapravo kroz sve kreacije (odnosno univerzume koji su postojali i koji će postojati). Sva znanja i sva iskustva iz svih života do nevjerovatno sitnih detalja (na primjer broj molekula u kapi kiše koja ti je pala na glavu) se zaista čuvaju i to ne samo iz ovog životqa i to ne samo iz ove kreacije. Istina treba znati načine pristupanja tim podatcima, mada oni nijesu tu zbog nas samih. Ali zaista se sve to čuva na jednom mjestu.

Ti stupovi su ogromni energetski tokovi jelda? Ima i snopova sa mnogo nekakvih čudnih vremenskih linija koje nisu baš čvrsto vezane. A oblaci podjećaju na oblake na mjesečini? I ti kao svemir se možeš blago nasloniti na te stupove da dobiješ neke specifične energije ili možda da prodre neki info van linearnosti.
A ogromnost je baš grotesktna, smješno je da je išta brinemo oko postojanja ovdje koliko je maleno.
Jenom sam se kao svemir naslonio na jedan takav ogroman energetski tok i dobio sam info da sam ja sunce i da se vratim u malu perspektivu u solar sistem i budem sunce da spoznam što sam.
I imao sam što vidjeti, sunce je vrlo naseljeno i predstavlja neki ogroman kompleks portala kao veliki živi kolodvor.

Zanimljive teme ekipa. Kasno je i ne stignem napisat i odgovorit sve što bi htio, a sutra idem na put na tjedan dana. Čitamo se kasnije.

Može se i tako reći. Ja sam uspio viđeti samo stubove a objašnjavam na osnovu iskustva iz fizičkog svijeta. Moram ti opisati kako sam tamo stigao. Kako me lažavi gad na prevaru naćerao da se opredijelim za njegovu stranu odlučio sam odmah da poništim to opredjeljenje. Naravno da su svi kojima sam se obratio i na koje sam nailazio rekli da je to nemoguće i da ja nijesam predviđen za te stvari a naročito me nervirao njigovo omalovažavanje i prezir koji je izbijao iz svake riječi. To me više radovalo poslije kad bih uspio da ih savladam i da mi dopuste da krenem dalje. Sve mi se čini da je onaj pratilac birao najteže puteve kako bih odustao, ama se ja na to nijesam obrtao nego sam nastavio dalje svaki pit bez obzira što su sljedeći zadatci bivali naoko neostvarivi. Na krju sam se pitao što sam se toliko zamlaćivao sa glupostima ali sam morao proći neke stepene. Najprije sam morao steći pravo da se odvojim od Zemlje. Poslije sam obišao na stotine hiljada svjetova u potrezi za putem da se žalim kod najvažnijeg u svemiru. Svi su se čudili što tražim od njih i uglavnom nijesu imali pojma o čemu pričam. Ili ljudi vrlo griješe u svojim shvatanjima ili nas oni ništo ne razumiju. Onda sam ipak zamolio pratioca da me povede đe treba. On je kao po običaju govorio da ja to ne mogu i da to nije za mene. Znam ja njihovu priču. Ako si dovoljno uporan uvijek na kraju popuste. Onda me poveo u svjetlost. To je tamo đe se ide poslije smrti. Tamo sam morao dobiti dozvolu da smijem izaći iz našeg svijeta (valjda 3D). Tamo sam upoznao jednog vrlo finog sveca i bio sam vrlo tužan kad sam morao otići. Onda sam bio kod jednog stražara koji je bio zaista opak stvor. Uspio sam i njega nadmudriti a najviše snage mi je dao njegon prezir prema meni. Tad sam došao na neki čudni svijet različit od svih ranije koje sam posjetio pretpostavljam da je 4D. Tamo me je jedan starc naučio kako da dođem do Boga. Morao sam izaći iz svemira. Onda sam krenuo i pratilac me pratio sve do tačke do koje svemir nestaje kao slaba tačka svjetlosti.Pokazao mi je kako se svemir stvara uz jak bljesak i zatim se zatamni i zadrži žućkasti sjaj. Onda se on vratio jer dalje ne idu čak ni oni. Ja sam nastavio u potpunu prazninu ali sam osjetio neku nagnutost tako da sam uvijek znao pravac đe je svemir. Prošao sam put najmanje jednak onome od tačke kad se svemir gubi u daljini a vjerujem da je i dva puta duži. Kad sam udario u nešto crno i ulećeo u neko sivilo a odmah se oko mene počele uvijati nekakve jegulje koje su mi oduzimale snagu. Potpuno sam se umirio jer mi je onaj stari to rekao da ne smijem ni misli imati.One jegulje ili strune su se razišle ali čim bih se mrdnuo opet bi se ovile oko mene. Zato sam vrlo polako krenuo da se vraćam kom nijesam izašao. Onda sam se sjetio da se ta membrana sastoji od dva sloja jedan prema svemiru crn i neizmjerno mekan i lagan, i unutrašnji providan i kao balon od gume. Uvukao sam se između ta dva sloja i onda sam polako počeo da pravim tunel od providne membrane. Nijesam smio prviti nagle pokterti niti razmišljati. Jedno tri mjeseca sam po vascijelu noćpravio taj tunel. U početku me je brujanje onih jegulja dovodilo do ludila jer je vrlo iritantno ali sam morao biti miran. Kasnije sam otkrio sistem u tom brujanju i to je bio zapravo njihov jezik. Zamisli kad nevjerovatno mnoštvo tih svorenje bez prekida bez zastoja samo pričaju "ima li što novo, ovđe je sve u redi". one su se nalazile u čvorovima neke složene mreže u tom ogromnom prostoru tako raspoređene da ništo nije moglo proći tuda a da on ne primjete. Kasnije sam ih čuo đe me pominju. Evo ga opet onaj vidi što čini oćemo li na njega. Onda bi neki drugi rekli ne on je s one strane mi tamo ne idemo (zato sam trebao praviti onaj tunel). Kasnije sam se ohrabrio i čak razgovarao sa njima i baš smo se fino slagali. Nekoliko puta se događalo da je neko pokušavao proći.Onda se sve one uskomešaju da ga uhvate a ja sam morao popravljati tunel jer bi se iskrivio. Zamolio sam ih da mi ne diraju tunel pa su se one izvinule i više ga nijesu krivile. Onda sam stigao do kraja njihovog prostora a put je bio odprilike kao sav put od svemira do njihovog prostora. ispred se nalazio zid savršeno glatak potpuno crn i beskrajno tvrd. Nijesam znao što dalje da činim. Ojednom viđeh neki zlatasti osjaj u onom zidu i śetih se da mi je onaj stari rekao samo da gledam. Buljio sam u onu crninu i razmišljao kako me je stari prevario dok nijesam primjetio neko oravilo u onim zlatnim odsjajima. Odjednom je počela da se pokazuje mržalinija neoravilnih poliedara skladno uklopljenih među sobom. Pritisnuo sam na tu liniju i ploče su se razmakle tako sam izašao iz svemira.
I vidi ono za Sunce si u pravu. Na Suncu žive stvorenja odprilike na istom stepenu razvoja kao ljudi što je i razumljivo jer smo svi u sunčevom sistemu jednaki.

Zanimljivo i prilično složeno iskustvo!

I ovo je zanimljivo . "Zasvrbili me prsti" kad sam pročitao ovo što ti je rečeno.... Promatraču, uporedi što ti je stub rekao sa informacijama u knjizi "U potrazi za čudesnim". Npr. pošto si sunce možda to znači da ti je svijest na nivou svijesti sunca samo to (još) nisi spoznao. Moguće je da na tebe ne mogu tako snažno da utiču zakoni koji važe za Zemlju pa ih možeš brže prevazići. Možda ako se ti zakoni prevaziđu, budeš sunce u sebi (!?). Eto, sad me prsti ne svrbe no pitanje je ima li tebi ima smisla ovo što prenosim jer mi je "palo na um"...

Inače, ovih dana je sunce kao riječ ili simbol baš zastupljen na forumu...

Hvala Java, dobro kažeš, ima mnogo smisla.

Ne pišem ja puno ovdje, nego onako malo tu i tamo, a ima toliko mnogo toga.
Znaš vidim svašta, jesam svašta, ali teško je to prevesti, ja jesam svemir i sunce i svašta.

Koristim srce za povezivanje i skačem iz postojanja u postojanje, skupljam fragmente svoje duše, puštam nijemo znanje da teče između postojanja iako ga ne mogu prevesti i onda naletim na svašta.
Ima daljih, bližih, manjih većih postojanja, ima onih koja će te uputiti tamo gdje je trenutačno optimalno da uvidiš nešto, to je beskraj za potragu... ali zato smo tu valjda.

Potražit ću to što kažeš, samo ne znam kad.

napokon i na ovoj temi da se malo zagomilaju kvalitetni postovi




shteta,u shumi dosadnih bilbord-postova ambicioznih kandidata za Naguala,ovi tvoji su mi pravo osvezenje,ko ladan patlidzan u vrelo popodne
a tek ovo:

lubenica ohladjena na izvoru, mmmmmmmmm..........................

Hvala nat, to je velika čast i priznanje, znam ja kako si zajeban za ratnike, a pogotovo naguale.

Posmaraču ti izgleda imaš neki posebni način gledanja. Ti se izgleda lako uključuješ u pamćenja svjetova i to ti ne prestavlja problem. Baš fino iskustvo i mnogo efikasnije. Ja na žalost, budući da me nije imao ko naučiti a što sam viđao shvatao sam na način fizičkog svijeta iz istog razloga, sve uklapam u pojmove fizičkog svijeta a čim se prebacim na šire onda vidim nekakve kovitlace energije pred kojim ostajem zaprepašćen i ne umijem uočiti cijeli ritam. Ja inače imam pristup samo znanju Zemlje i ljucke vrste, dalje ne znam što se događa. Rekoh ti da sam bio na mnogim svjetovima i tamo sam izmjenjivao znanje sa najumnijim pojedincima. Svo to znanje je sad dostupno ljudima jer čim je moje ono je i ljucke vrste. Ali nikad nijesam uspio pristupiti znanju njihovih svjetova ili vrste, zapravo to nijesam ni tražio jer mislim da to nije ni pristojno.
Izgleda da si se priključio na neku superbrzu saobraćajnicu

Hvala ti na poruci.

Ne bi se ja usudio reči da tvoj način nije efikasan, jer to si ti, takav je tvoj pratioc i vjerovatno se to neda mijenjati samo tako za života (ali probaj, možda te zato kinji )
Sve ima svoje mane i prednosti.

A znanje drugih vrsta treba i jedino tako ima smisla, gledati sa njihovog gledišta. Otkrivati i osvještavati svoja paralelna postojanja i iz toga gledati kao gost. Simultana postojanja većinom voljko prepuštaju tijela na gostovanje nakon što se prevaziđe sebičnost i krvoločnost ovog našeg nivoa (tu mislim na sebe i to smatram biti kandidatom za OPD).

Sa druge strane gledano, hrpa stvari, entiteta želi agresivno voziti naše tijelo (i vozi bez da mi to znamo), ali zna se naletiti na entitete koji su recimo kako treba, može im se dozvoliti da pristojno uđu i malko pogledaju svijet kroz naše oči i isto tako vole ponuditi svoju perspektivu onog što vide (e to je zanimljivo).
Osjeti se da tako učim ja o onome drugome i suprotno, a radi se i na nekoj shemi za prevođenje iskustava, to jest na traženju zajedničkog nazivnika, još višeg postojanja odakle smo oboje.

Često (pogotovo u sanjanju) ima problem da nešto jesi vidio i doživio, ali ovdje ne znaš ni što si bio ni što si vidio, ali opet je sigurno i egzaktno iskustvo.
Naslućujem da ima i način da se direktno prevede iskustvo iz postojanja u postojanje, ali za to trebaju ključevi, a treba i poznavati kontekst oko drugog postojanja i povjesti postojanja i svemira, što je ogroman problem i potraga.

Zasad sam uspio samo malko direktno prevoditi u vezi sa jednim bićem od kojeg sam uspio uhvatiti pojam Deneb, nakon što sam nekoliko puta nekakvu nespretnu telepatiju da dobijem odgovor što je. Kasnije sam našao da je to plava zvijezda oko koje se navodno nalaze prastara civilizacije delfinske vrste.
Veza postoji, ali nije ništa tipa verbalne telepatije, izmjene misli, nego jak osjećaj vezanog postojanja, osjeta okoline, stanja svijesti, nešto kao tu i tamo istovremeno, bolje reći tu i tu.
Biće je ležalo tamo na nekoj planeti okupano u plavoj svjetlosti koja je tek malo rjeđa od tjelesne strukture, to je neki oblik fizikalnosti koji bi se ovdje zvao plazma.
Osjeća se da se na direktni način sastoji od energije svog plavog sunca i da se tako i hrani.
Nije ko ovdje na zemlji da ljudi indirektno preko hrane unose energiju sunca u sebe.
Lubanja je prozirna i to sam najbolje osjetio, prepuna je geometrijskih oblika i svačeg šarenog, a tijelo nije temeljeno na kostima i mišičima za kretanje, nego je više homogena energija koja jednostavno morpha kad se kreće.
To nije neki jako visok oblik postojanja, ali od strane jednog zemljana je mnoooogo komotniji manje ograničavajući i reklo bi se da je u nekom bližem vanjskom vremenu u odnosu na naše vrijeme.
Svijest tog bića je bitno drugačija, nije podjeljena na dvije strane ko naša, nego je homogena, to je ona neka priča oko našeg pineala (trećeg oka) i lijeve i desne polovice mozga.... to biće ne treba pineal da poveže dvije polovice mozga, valjda otud i osjećaj vanjskog vremena.

A opet do tog bića me je dovelo, povezalo nas, neko visoko postojanje od bijele svjetlosti koje bi se po intuiciju dalo opisati kao mudri starac sa bradom, iako brade ni starca nisam vidio.

Ovo sve što sam tu napisao je rad u budnom stanju, znači ne spavam, iako nije isključeno da je to budno sanjanje.

Pitanje za Formicu, promatraca ili bilo koga drugog, ko je ovakvo sta video.





To sto sam videla, nalazilo se sa moje leve strane i pruzalo se u prostoru nedaleko od mene u obliku poluluka, S' pocetka sam nazirala samo tanak luk iskricave svetlosti, a vec nakon par minuta, pocelo se siriti i tada sam jasno mogla razabrati zlatno-zutu i iskricavo belu svetlost (koja je bila slicna odsjaju sunca u ogledalu), sve prosarano tankim crnim , hm... recimo, stapicima. Malo kasnije, pojaviljivale su se tu i tamo neobicno zive, boje duge. Tesko mi je da pronadjem prave reci, jer, slika i dozivljaj koji sam pri tome imala, prosto nije iz ovog (3d) sveta. Posmatrajuci taj prizor, prozimao me je osecaj neopisive lepote i potpunog mira koji me je duboko ganuo.

Umalo zaboravih ono najvaznije. Radilo se o necemu sto je, bilo ne samo prelepo, vec je nekako, funkcionisalo na jedan visoko inteligentan nacin.

Sve to se desavalo dok sam bila u stanju povisene svesti, a ne u astralu, i bilo je prisutno nekih 20- 30'. Interesantno mi je bilo to, sto sam ga videla sopstvenim otvorenim ocima, a kada sam zazmurila, ono je i dalje bilo tu, nastavljajuci da "radi/ zivi/ pulsira/tece" na isti nacin. Toliko je sve bilo neobicno, da sam se zapitala- Boze, cime ja ovo gledam??!

Video koji sam postavila ne docarava u potpunosti ono sto sam videla, jer, ipak se radi o kompjuterskoj animaciji, ali je najslicniji onome sto sam dozivela.


ps Izuzetno mi je drago, sto se diskusija odvija u ovom pravcu, gde ljudi iznose svoja sopstvena iskustva, i nesto mi govori da je sve ovo samo naznaka jednog procesa koji ce uticati na sve nas na jedan predivan nacin.