Rad na sebi je individualan i intiman. Rekao bih da je jedinstven, od čovjeka do čovjeka.
Ali šta je sa zajedničkim stvarima, gledano šire, vezano za druge?
Po nekim izvorima cirka 50 % čovječanstva čine organski portali. Ostali su ljudi sa dušom. Ljudi sa dušom su na različitom stepenu razvoja.
Da li sam čovjek sa dušom?
Jesam li u stanju prepoznati ko ima dušu?
Jesam li u stanju prepoznati stepen razvoja nekoga sa dušom i o čemu mogu razgovarati sa njim?
Šta mogu da kažem a da ne narušim slobodnu volju sagovornika?
Koje info su općenite i šta bi bilo
zaista nekakvo «opšte znanje»?
Pričanje o vanzemaljcima, lažnoj istoriji, chemtrajlsima, vakcinama, alternativnoj medicini, NWO ili bilo koja druga tema sa foruma... Hoćemo li biti u stanju prepoznati
stanje svijesti sagovornika?
Šta ako pogriješimo i narušimo slobodnu volju sagovornika?
Druga grupa pitanja:
Šta ako je Biće sagovornika razvijenije od našeg a mi se pravimo pametni, izvlačimo se iz priče, promjenimo temu itd.? Izvinite, ali zar tada ne seremo? (seremo svakako čim mislimo a ja u ovom postu pogotovo – a i inaće)
Ko sam (ja) da smatram da određujem pravila igre?
Treća grupa pitanja:
Ako se svi koji su potrazi za znanjem ušute – odakle nama uopšte informacije o bilo čemu vezano za gnostiku? Ili o urotama, manipulacijama ljudi? Jesu li stigle te info direktno odozgo ili odozgo, kroz ljude? Možda je komunikacija između samih ljudi bitna?
Ko je (kad, kako i na osnovu čega) smatrao da je kompetentan da bilo šta kaže o bilo čemu? Dobio je signal odozgo ili je osjetio da je svjestan? Da li je tad sa objašnjenjima narušio slobodnu volju, bar nekolicine ljudi?
Možda je neko ko je postao svjestan pred kraj života unajmio sekretarice i ispričao u jednom dahu ono što ima da kaže, iz nekakvog
razloga - sa svrhom.
Ne valja ako je imao malo vremena.
Ne zamjerite.
