Heh, gotovo sam sad i siguran da je ITI = sanjajuce tijelo.
Bas juce potaknut od jedne prijateljice malo sam ceprko po knjizi Taishe Abelar - Prelazak čarobnjaka
Citat:
Taj zvuk, kao da ti se nešto para u potiljku, predstavlja trenutak kada ti se desna i
leva strana razdvajaju. To ti stvara prazninu upravo u sredini tela gde se
energija uspinje do vrata, odnosno do mesta gde se taj zvuk čuje. Kada čuješ taj
zvuk, znaj da ti se dvojnik samo što nije osvestio."
U zadnje vrijeme i sam cujem taj zvuk na svjesno, ovdje, posto sam ga ajmo reci tamo u sanjanju nastrebao, tj naucio se da mi izlazi van na potiljku sto sam ja uvijek i znao da je to bilo izvan tijelesno iskustvo ili drugi ja, sanjajuce tjelo.
Citat:
A ja govorim, zato što se tvoja prelazna faza još
nije okončala."
Uzeo me je za ruku i bez ijedne reči gotovo odvukao do zadnjeg dela kuće. Tu
me je postavio ispod drveta, tako da mi teme glave bude desetak centimetara
ispod jedne niske, debele grane. Rekao mi je da želi da vidi da li ću moći opet da
projektujem svog dvojnika, ovo puta u stanju potpune svesti i to uz pomoć
drveta.
Iskreno sam sumnjala u svoju sposobnost da bilo šta projektujem pa sam mu to i
rekla. Ali on je bio uporan u svom uverenju da će ako upotrebim nameru, moj
dvojnik izbiti iz mene i raširiti se izvan granica mog fizičkog tela.
Rekao mi je da zatvorim oči i da se usredsredim na disanje. Pošto sam se
opustila, trebalo je da namerom isteram energiju da ističe naviše sve dok ne
dodirne najviše grane i to uz prisustvo osećaja koje je izašlo iz kapije i dospelo u
teme glave. Objasnio mi je da će mi to biti sasvim lako zato što će mi
prijateljsko drvo pružiti podršku. Energija drveta će, objašnjavao je, stvoriti
matricu po kojoj će se širiti moja svest.
Posle izvesnog perioda u kome sam se usredsređivala na disanje, osetila sam
vibrirajuću energiju kako mi se uspinje uz leđa, pokušavajući da se probije do
temena glave. Tada se nešto otvorilo u meni. Svaki put kad bih udahnula, jedna
linija bi se produžila do vrha drveta; a kada bih izdahnula, linija bi se ponovo
vratila u moje telo. Osećaj da dosežem do vrha drveta je postajao jači sa svakim
udisajem sve dok iskreno nisam verovala da mi se telo produžilo, da je postalo
visoko i veliko koliko i drvo.
U jednom trenutku, obuzelo me je neko duboko osećanje naklonosti i
poistovećenosti sa drvetom; baš u tom momentu nešto mi je jurnulo uz kičmu i
izletelo kroz glavu i našla sam se na vrh drveta sa pogledom na svet.
To se isto dogadja u sanjanju, u izvan tjelesnom iskustvu, sto je puno lakse jer je u sanjanju skupna opustena, a za na javi se treba dosta raditi na tome, al o tome drugi put...
