Carlos Castaneda - Enigma of a Sorcerer

Trenutno sam našao taj dokumentarac samo na torrente stranicama:

http://isohunt.com/download/16811444/ca ... a+sorcerer

728 MB

Pozdrav svima, ovde jedan putnik iz Beograda.

Ne mogu da citam celu temu, u narednim danima cu proci kroz stranice, u svakom slucaju jako lepo da postoji ovoliko interesovanje za ovu temu.
Samo hocu da kazem da je sve sto nadjete u knjigama istina, (da bar prestanu price oko tih osnovnih stvari) i da pozdravim sve koji su "energetski potapshani" sto kaze Karlos (i one koji mozda tek treba da otkriju da jesu).

Ja sam na ovaj put krenuo jos u 19-oj, 20-oj godini, jer mi je posle prvih stranica sve bilo jasno, knjige su mi bile samo potvrda tj. pecat za ono sto sam osecao ceo zivot.

A svima koji su vec duboko u celoj prici samo da kazem da non-stop moraju da iscitavaju knjige, ako nisu na svom energetskom vrhuncu, a kada ga (opet) dostignu, zelim im da ne ponove iste greske i da nastave dalje.

Jako je bitno bilo sta da se radi (rekapitulacija, utisavanje unutrasnjeg dijaloga, tensegriti, odvajanje od sebe...) u ponavljanju je sustina.
Strani um ce iskoristiti svaku mogucu priliku, svaku mogucu slabost da ponovo udari i omete vas put.

Mora da se da sve od sebe, jedino je to dovoljno.

Ako neko ima neka pitanja vezano bilo za sta, neka slobodno pita.

Sta znas o kruznom kretanju?nije da pametujem ali naprosto zelim znati dali si vidio "vrzino kolo"!
To bi otprilike bio "Predatorov um".

Objasni mi na sta smatras pod "kruznim kretanjem".
I kako mislis da bi "vrzino kolo" "otprilike bio predatorov um"?

Probaj samo malo jasnije da mi formulises pitanje, nisam siguran sta me tacno pitas, iskoristi vise reci slobodno :)

Napisao sam par reci o stranom umu, na temi "Predatorov Um".

Kako da budem jasniji ako ne otkrijem sve karte!!
Ja jos uvijek mislim da je ovo samo jos jedna skolasticka provokacija.

Objasni odakle dolazis,tko si ti i sta oces dokazati u kontestu svoje prepotencije.

Pitanje je bilo jasno ali tvoj ego ima megalomansku prirodu,ti zelis moc!

Nisam siguran da 100% razumem o cemu pricas, sem da je ocigledno da ti je ego povredjen zbog necega.
Ne razumem ovo za karte i jasnocu, imas nesto da krijes? probas da ne budes dovoljno jasan? Ne razumem.
O kakvoj "skolastickoj provokaciji" govoris, u cemu si je video?
Dolazim iz Beograda kao sto sam rekao, i nisam primetio da sam bilo sta hteo da dokazem, zao mi je ako si pogresno razumeo, zato sam ti i rekao da slobodno koristis vise reci, da bismo se bolje razumeli.
Ovo za prepotenciju isto ne razumem.

Da je pitanje bilo jasno - ja bih jasno odgovorio, tako da mozes da mi verujes ako kazem da ne razumem i da bi mozda mogao drugim recima da pitas, tj. da objasnis pitanje malo bolje.

Poslednjih 9 reci tek ne razumem, iako su zabavne :)
u svakom slucaju, moc je poslednje sto zelim :))

I dalje bi voleo da mi objasnis na sta si mislio u onom prvom pitanju u vezi "kruznog kretanja", "vrzinog kola" i "predatorovog uma", ako te stvarno zanimalo, tj. ako ti vec tad ego nije bio povredjen zbog necega, pa otud i takvo nejasno pitanje, koje u stvari i nije pitanje.

Ko god da te je povredio/uvredio, probaj da se sacuvas, prilicno si sladak obrok za letace danas, sto i nije bas dobra stvar.

Hmm...da. Ovo je najčešći problem kod ovih otvorenih foruma ili sličnih grupa koje se bave diskusijama/raspravama. Uvijek se to pretvori u "pissing contest", čija će se mokraća dalje bacit
Složio bih se sa Navigatorom po pitanju neprestanog čitanja knjiga, ali bih nešto i dodao. Praksa "ponavljanja gradiva" u principu može igrati dobru ulogu na početku Puta, prvih nekoliko godina, da posluži kao nekakvo "sidro" praktičaru na kojeg se može privremeno oslonit/podsjetit. No, problem je što je to intelektualno sidro, pa onda nakon nekog vremena imamo "ratnika" koji sve zna, ali još nije siguran bi li se bavio nagualizmom ili Gurdjefom, te nekakve nebulozne koncepte poput "kršćanskog nagualizma"
U jednom trenutku će neumitno doći vrijeme kada osoba mora shvatiti (prepoznati) da je stigao/la do praga gdje treba donijeti Odluku da postane Ratnikom ili nastavi živjeti kao obična osoba. Ako Odluči biti Ratnikom, mora početi otpuštati konopce intelekta i tragati za energetskim sidrom, a toga nema u knjigama. Tada započinje tjelesna "verifikacija" koncepta čarobnjaštva kakvim ga je Castaneda opisao u svojim knjigama.
Najbolji primjer se može pronaći u sanjanju; tamo intelektualna ubjeđenja i pojašnjenja nemaju nikakvu snagu, dapače, nestanu u potpunosti! Tamo je jedini način - način energije.

Slično je i sa vječnim spikama o predatorskom umu. Ma koliko god bilo napisano, rečeno, raspravljano, nikada neće tako biti posve jasna priroda ove energetske zatočenosti. Na ovom i mnoštvu drugih foruma postoji na tisuće rečenica o predatoru, a najčešće riječi su "trebalo bi". LOL, ova uzrečica je zaaakon za učmalost i nepokretljivost prosječnog čovjeka dok se grca u mogućnostima i varijacijama onoga sto bi trebalo
Užasavajući je pomisao da je netko napisao text o predatoru, a sam ne čini ništa na tom planu! Lijepa napomena stoji i od don Juana na tu temu:
"Ne sama pomisao na ono što ti predstoji, već ubjeđenje da ćeš cijeli svoj život morati raditi ono što si oduvijek radio, trebalo bi da te postidi...."
Ne znam za vas, ali mene ova rečenica zaista postiđuje, zadirkuje debila u meni, ali i inat, onaj iskonski inat što vrišti: "ne, ne želim to, želim Slobodu!"

A što bi, zapravo "trebalo"? Po mom iskustvu, postoje tri rješenja:
vježbati, vježbati, vježbati. Imamo dovoljno informacija, uputa, materijala. "Treba" se zasititi sa praksom, po cijeli dan i noć, non-stop. Jedan od ciljeva jest uspostaviti ponovni kontakt sa tijelom kao cjelinom, njegovim fluktuacijama i tokovima energije. Ovo će nam omogućiti spoznaju da je lažna podjela na tijelo i um, te tako donijeti svojevrsnu cjelovitost (kao u sanjanju, sjećate li se?). Postati će nam jasno da unutrašnja tišina nije stanje uma, nego tijela. Isto tako, spoznati ćemo da je položaj tijela ujedno i položaj skupne točke. Naši, pokreti, nesvjesna grčenja, previjanja, mimika lica dok se ljutimo, položaj leđa, ruku – sve su to aspekti položaja skupne točke i kao takve naše krutosti spram stvarnosti. Prakse što uključuju tijelo u skladu sa Namjerom donose i svijest o ovim položajima, pa tako i mogućnost da se mijenjamo, postanemo fluidni, manje predvidljivi, a više Tragači. S vremenom, po mom iskustvu, prestaje interes za raspravama, pojašnjenjima, silovitom potrebom za objasniti sto sam htio/la reci, da bude moja zadnja i slično. Drugačije rečeno, ratnika počinje boliti neka stvar za tim. On/a više nema vremena pisati po forumima, odlaziti na kojekakve zabave, gubiti vrijeme na manifestacije, uvjeravati druge ljude.
Mijenjaju se prioriteti i na prvo mjesto dolazi Sloboda (ili barem se počinje "mirisati" njena apstraktnost kao žudnja bez oblika - ona postaje evolucijski nagon) i život na način Ratnika (očuvanje energije). Sve ostalo, pa čak i škola, posao, novac, postaje sporedno, manje važno. Ratnik prvo uradi prakse rekapitulacije, čarobnih pokreta, zaustavljanje unutrašnjeg dijaloga, ili sličnog, pa onda, ako ostane vremena ide na posao ili u školu. Nemoguće? Teško izvedivo? Moguće, moguće

Važno je shvatiti, kao sto don Juan lijepo kaže, da postoje samo dvije moguće podjele ljudi: onih koji imaju energiju i onih koji je nemaju. Ovo je stravično pojednostavljenje svih postulata o čovjeku uopće! Sve ostalo su intelektualne nebuloze, kreacije, umotvorine, mjehuri sapunice.
Pravo i jedino pitanje što nam ga valja postaviti sada i ovdje jest: imam li ja dovoljno energije?

Make it simple, my friends, make it simple

To nikako nije samo "intelektualno sidro", te knjige su natopljene Namerom, i svakako da nisu tek neki podsetnik, kao druge obicne knjige.

To bi morao da oseti svako ko je krenuo ovim putem, zato je obavezno kada niste potpuni energetski svoji da ako nista drugo, iscitavate knjige, to ce vam vratiti Nameru, ili, to ce vas vratiti Nameri, kako zelite.

Onaj ko je "vec krenuo tim putem", kako sam naglasio u postu, ne mora nista da "proucava satima", to moze da vazi za nekog pocetnika kome treba "proucavanje" da bi dobio neki osecaj o cemu se tu radi.
S druge strane, nekom ko je vec u prici, bice dovoljno samo par stranica, a za to isto ne treba vise od 7 minuta, slozices se. Neko je mozda bolestan, pa ne moze da radi vezbe, ali moze da cita knjigu, ima mnogo situacija...
Sve je jednako korisno, bitno je da se radi.
Sam pojam koristi od ponovnog iscitavanja knjiga, sam po sebi iskljucuje individue kojima te knjige znace isto kao bilo koje druge, tj. koji su laici, ili su na pocetku otkrivanja.
Sa onima koji su vec u toj prici je drugacije.

Naravno, to se odnosi samo na faze kada niste energetski bas najbolje, ili kad ste mozda u odredjenom periodu zauzeti nekim svetovnim stvarima, pa vam treba neki podstrek tj. podsetnik, da ne zaboravite gde ste krenuli.

I mozda jos vaznija stvar, u vezi ponovnog iscitavanja knjiga je ta, da neke stvari iz knjiga tek u nekom odredjenom trenutku vaseg puta dobiju smisao za vas, tako da nesto preko cega ste preleteli pre godinu dana ili ne bas najbolje osetili, tek sad ima prakticnu vrednost za vas, jer ste se i vi promenili, tj. napredovali, sacuvali vise energije.
To nije ne bitna stvar, na taj nacin savrseno jasno mozete razgraniciti neke stvari i videti vas put koji se razvija..nesto sto je pre nekoliko meseci izgledalo ne bitno ili sto mozda niste razumeli, sada je savrseno jasno.
Zato je jako bitno ponovo iscitavati knjige, uvek cete naici na neku novu stvar, neko novo razumevanje, na nesto sto vam je promaklo ili jednostavno tek sad ima smisao za vas.

Slažem sa Kagemushom, prosta naklapanja, nadmudrivanja i intelektualno poznavanje gradiva ne znači baš ništa, važna je praksa. Knjige su dobar podsticaj za početak, u knjigama se uvijek može pronaći nešto novo i dobro ih je nakon određenog vremena ponovo iščitavati. Ali opet, ako tu nema nikakve prakse, ako nikad ne počnemo sa tehnikama, sve one intelektualne informacije koje skupimo u njima ne znače ništa, jer nemamo iskustvenog znanja. Rasprava se uvijek pojača upravo u fazama intelektualiziranja i čini se da nitko nije voljan pričati o svojim iskustvima. Ili se možda varam? Po tom pitanju su svi forumi jako slični i vjerojatno na njih niti ne dolaze pravi praktičari, jer na nadmudrivanja ne žele trošiti energiju i vrijeme.
Ali eto, čini se da "racio" u nama uvijek traži nove sadržaje koje će mljeti, pa tako s nestrpljenjem čekam nove prijevode Torresove knjige.
Nego, jel ima možda gdje na webu video s westwoodskim nizom? Moram priznati da se malo mučim s učenjem ovog niza preko knjige, pa bi mi video dobro došao. Thnx.

Pozdrav,
Nia

Ja sam npr. voljan pricati o iskustvima, ovo za "prave prakticare" izgleda da nije tako, nije preterano gubljenje energije sesti i iskuckati par recenica, nadmudrivanje naravno nije u inventaru pravog prakticara, mozda je nekima drago ako vide da se jos neki ljudi bave ovim stvarima.

Ako stvar tako stoji vezano za energiju i vreme, zasto je onda Karlos drzao onolika predavanja i raspravljao sa pitaj boga koliko ljudi? Mogao je da sedi kod kuce i radi svoje stvari, kao sto vi pretpostavljate da bi radio "pravi prakticar"?
Predavanja i seminari mi isto lice na "trosenje energije i vremena"..tako da treba da razmislite..
Par iskuckanih recenica na forumu nisu teza stvar od toga.

To vazi samo za ratnika kome je skupna tacka prilicno pomerena sa uobicajenog polozaja, i koji vise ni fizicki ne moze da komunicira sa ostalim ljudima, to je jako cudno stanje, veoma misteriozno.

S druge strane, kad se u toku svoje borbe, ratnik puno puta desi negde izmedju, stvar koju si rekla ne vazi, sve do sledeceg trenutka kada ratnik ponovo skupi dovoljno snage da izmesti svoju skupnu tacku i nastavi putovanje.

Castaneda je prenosio drugima svoje znanje na način na koji je znao - pisanjem, a uz to su išla i popratna predavanja. U njegovom slučaju to nije bilo puko verbaliziranje, jer je on bio već duboko u tehnikama, a i vjerujem da je jednostavno morao svoje znanje prenijeti drugima. Mislim da se većina ljudi koji se nečim određenim bave, jednog trenutka nađu u sličnoj situaciji da svoje znanje i iskustvo "moraju" prenijeti drugima. Osjete impuls iznutra koji im govori da to znanje moraju dati drugima.
Na forumima se uglavnom ne saznaje ništa što već nije negdje napisano, jer se jako malo ili gotovo uopće ne piše o iskustvima, problemima, korisnim savjetima... Na par stranih foruma sam naišla na korisne savjete ljudi koji su rekapitulirali, te onih koji se bave lucidnim sanjanjem, ali takvi postovi su zaista rijetki.
Ali opet, zašto dolazimo na forum? Mislim da sve privlači činjenica da ima još ljudi koji su na sličnom putu i koji koriste tehnike koje je Castaneda opisao u svojim knjigama.

Nia

Upravo sam o tome i pricao, zasto tako nesto ne bi postojalo i ovde?



Ne znam sta je problem na forumima, ovo je prvi na kom ucestvujem da je na nasem jeziku, licno sam spreman da pricam bilo o cemu, samim ucestvovanjem u ovakvim temama podrazumevam da su ljudi otvoreni da pricaju o svemu, sta bi drugo trazili ovde? Ili mozda ja samo ne znam sve..kako god.

Ja se bavim svim stvarima koje si nabrojala, problem je da neke stvari koje funkcionisu za nekog ne moraju iskljucivo da vaze i za drugog.
Neko moze da rekapitulira po 10 sati u nekom cosku, dok ja na primer ne mogu predugo da sedim u istom mestu, isto tako se i tehnike razlikuju, to je individualno, svako mora da otkrije sta za njega najbolje radi.
U sustini sve sto nekom treba se nalazi u knjigama, sve jeste vec napisano, to ne treba da cudi ili odvraca, mozda ce neko neku stvar reci na nacin koji bas vama odgovara, a na primer niste razumeli prethodno u knjizi, nikad se ne zna, ne treba nista unapred odbacivati, bez obzira sto sve jeste vec napisano u knjigama. Sami treba da postanete svoj ucitelj, ne znam na kakve savete mislis u vezi rekapitulacije i sanjanja, nisam bio po forumima, ali cinjenica je da osnovne tehnike postoje, treba samo da im se pridruzite i otkrijete koji specifican nacin za vas najbolje funkcionise.
Vezano za rekapitulaciju, bar sto se mog iskustva tice, kljucno je da imate nameru, nije toliko vazno da li ste savrseno vizualizovali situaciju, ako ste podesili nameru i uspeli da se osetite kao sto ste se osecali u odredjenom dogadjaju u vremenu, to je dovoljno.
Dalje, pokretanje glave sa strane na stranu meni samo narusava koncentraciju, tako da sa glavom mirujem dok rekapituliram.

Jos nesto samo da dodam vezano za forume, savete, ucestvovanje u forumu itd..

Mislim da ne treba da dolazite na forume zbog saveta sta da radite.
Uputstva su u knjigama, sve sto vam treba je vasa energija, tj. inteligentnija preraspodela iste, kako bi stvari koje procitate za vas imale praktican smisao. Rekapitulirajte, radite tensegriti, meditirajte, utisajte unutrasnji dijalog, posmatrajte svet kao svedok a ne kao glavni glumac, uzdrzavajte se od ustaljenih sablon po kojim funkcionisete, i skupicete dovoljno energije da ne trazite nikakav savet bilo gde.
Sami sebi postajete ucitelj, sve se nalazi vec u vama, samo je potrebno mnogo energije da krenete to da koristite. To mora da bude telesno iskustvo, tek onda ce imati smisla za vas, nikakvi saveti i iskustva drugih ne mogu imati smisla za vas dok vi ne osetite, to mora da bude vase telesno iskustvo.

Ja sam procitao knjige hiljadu puta, ali za odredjene stvari u knjigama, potrebna je odredjena kolicina energije da biste shvatili o cemu se zapravo radi. Nesto nejasno u jednom trenutku moze biti savrseno jasno u drugom, sve zavisi koliko energije imate na raspolaganju.
Ne postoje ogranicenja vezano za znanje, nesto sto vam je izgledalo ne bitno ili vam je promaklo u nekom trenutku, u nekom drugom moze da vam spasi zivot. Svako treba da ima na umu da je beskrajan, svest o tome moze da pomogne u situacijama kada ste priterani uza zid, koristite sve sto mozete, morate da budete mnogo mastoviti, jer je i neprijatelj isti takav.

Pokusavam vec godinama da nadjem knjigu Florinde Donner - Shabono, sve sto sam uspeo je verzija na spanskom jeziku u pdf-u, pa ako ima neki entuzijasta koji zna spanski, mogu upload-ovati knjigu, bio bih zahvalan prevodom bilo kog dela.
Ili jos bolje ako neko vec ima verziju na engleskom, srpskom, hrvatskom, link, sta god..

>Nego, jel ima možda gdje na webu video s westwoodskim nizom? Moram priznati da se malo >mučim s učenjem ovog niza preko knjige, pa bi mi video dobro došao. Thnx.
>Pozdrav,
>Nia

Mislim da ti ne postoji video zapis westwood serije, osim ako netko nije sam snimio pa stavio na net, što je malo vjerojatno
Slažem se da je malo nezgodno učiti tensegrity iz knjige, ali to je ti je dobar izazov, prva mala preprekica za kandidata, ha, ha, ha

No, možda ti može pomoći ako prenesem svoja iskustva, kako sam se s tim i sam nosio.
Dakle, prije nekih desetak godina jedan moj prijatelj me nazvao na telefon da se nađemo, "jer da će mi pokazati nekakve pokrete što ih podučava Carlos Castaneda". Ovo me malo iznenadilo, jer sam mislio da je Castaneda već odavno mrtav!? No, pristadoh i nađemo se mi na jednoj livadi. Moj prijatelj je znao samo dva pokreta, "lobster's strike" i "the ball of energy" (sa prvog videa), a onako po prirodi je bio pesimista, utučen, tužan. Ali, kada je počeo izvoditi ove pokrete… to je bilo čudesno! Ja sam počeo vrištati od zadovoljstva; lik se totalno transformirao, njegove oči postadoše sjajne, prodorne, izmijeniše se, kao da u čudu zure u neki sasvim drugi svijet. Lice je odavalo nepokolebljivost, snagu, čvrstinu. Ovo je bio nevjerojatan prizor za mene! Moje tijelo se počelo tresti, smijati po svim udovima. Buljio sam u lika sa nevjericom! To je bilo to! Ovi pokreti su čudo, manifestacija Moći! Za mene više nije bilo izgleda: donio sam Odluku.
Odmah te večeri radila je narudžba na amazon.com-u; isklikao sam do knjige, naravno sa najbržom dostavom . Za nekoliko dana stigao je "odnekle" i prvi video (čudo Namjere ). Žudio sam za ovima, istinski žudio! Marljivo sam prevodio pokrete na hrvatski, riječ po riječ pretvarao u kretnje, uporno pokušavao uhvatiti tijek – fluid čarobnih pokreta, integrirati ih u tjelesnu memoriju. Za nekih godinu dana naučio sam kompletnu knjigu, te sva tri videa. Uskoro sam uspio i verificirati sa nekim drugim praktičarima "ispravnost" njihova izvođenja, to jest, popraviti poneke male pogreške u interpretaciji nekih pokreta ruku ili nogu. Moj prijatelj sa početka priče je u međuvremenu u potpunosti odbacio ove pokrete i nije se (nažalost) više njima bavio. Ovo je za mene bila omenčina golema, Duh je posložio strava karte na stol ispred mene, iskoristivši prijatelja kao elementa transformacije i svjedočanstva Moći kako bi me odalamio peščurinom otrežnjenja. Nakačio sam se, definitivno

Po mom iskustvu da bi čovjek mogao započeti se praksom tensegrity-a potrebne su mu dvije stvari: strast i energija. Treba velika srast da bi se uspjelo naučiti tensegrity iz knjige. Treba jedva čekati jutro svakoga dana da bi nastavilo sa onom vježbom od sinoć. Treba srce užurbano kucati od uzbuđenja kada se skuži jedan niz . Strast, naravno, kasnije valja naučiti kontrolirati (stalking).
Ja sam ovdje radio tensegrity sa nekoliko ljudi što su mi sami došli da su "zainteresirani". Radili smo seminare, skoro pa dvije godine, jednom tjedno. No, problem je bio nedostatak strasti u tih ljudi, za njih je to bila puka tjelesna vježba. Zijevali bi dok se radi, odmah po završetku trčali bi do mobitela da vide ima li kakva poruka, lol . Najveći problem je bio golemi nedostatak volje za samostalnom praksom, mogli su "raditi" samo kada sam ja bio tu, pa su bile velike poteškoće za naučiti neke serije, jer bi se "zaboravljalo". Konačno odustadoh, pozdravih se s njima u radosti i veselju

Smatram da bi svaka osoba prvenstveno trebala rekapitulirati dio osobne povijesti koja se tiče načina njegova susreta sa nagualom. Ovo mjesto gdje smo mi sada jest posljedica određenih odluka što smo ih donijeli u prošlosti i moramo potražiti te odluke u sjećanju. Trebamo se zapravo prisjetiti da li smo mi uopće imali izbora? Jesmo li mogli biti nešto drugo, osim Ratnikom?

Ja nisam.

Ako vam se ne tresu gaće dok gledate one slike iz knjige, čitate one jedva razumljive upute, one predgovore ispred serija, gledate videa, ne vrištite od bijesa ako vas neki pokret ne ide – nema strasti! Onda treba mijenjati strategiju i prebaciti prekidač Namjere na očuvanje dovoljnih količina energije kako bi je ipak bilo:

1. Pod hitno i definitivno odbaciti seks i sve što je vezano uz to (masturbacije, flertovi i sl.). Ovdje nema kompromisa. Zbogom seksu.

2. Započeti sa rekapitulacijom. Primijetio sam da je ova praksa veliki problem kod većine praktičara. Stalno se nešto komplicira, odgađa, postavlja mnoštvo pitanja, kako disati, kako vizualizirati, je li potrebno ovo, ono, "ja nemam kutiju, kako ću ja?", izmišljaju se varijacije rada po grupama, parovima i slično. Ali ljudi, ovo je ekstremno jednostavna praksa ! Jednostavnost je njen glavni atribut, ali istovremeno i poteškoća kod nekoga tko joj pristupa po prvi put. Jednostavnost odbija praktičara, on nastoji logički posložiti kocke smisla ove vježbe, jer je tako naučen. Stoga se preporučuje započeti sa dnevnom rekapitulacijom. Na kraju dana rekapitulirati ono što se dešavalo u toku cijeloga dana. Ovo je izvanredna prilika da se čovjek uvjeri u snagu i veličinu ove prakse! Meni je na primjer, trebalo tri mjeseca dok sam pronašao "idealnu brzinu" pokretanja glavom, najoptimalniji način disanja, da skužim kako se dovraga to vraća energija, čemu to služi, što ću ja s tom rekapitulacijom? No, jednom kada sam ovo shvatio, više me se nije moglo zaustaviti, započeo sam sa pisanjem liste svih osoba što sam sreo u životu i nastavio sa životnom rekapitulacijom. Na seminarima Cleargreen-a znalo se čuti kako je za ovu praksu dovoljan samo minimum interesovanja – ovo je daleko od istine! Potrebno je, bojim se, mnogo više od pukog interesa da bi se ustrajalo u njoj, a pogotovo ako nemate don Juanovog ili Clarinog štapa nad glavom.
O rekapitulaciji se nema što više reći niti ima načina da ju se objasni. Sve je već rečeno, napisano po knjigama, forumima, raznoraznim zapisima, workshopovima. Slijedi djelovanje. Rekapitulirajte svoje živote – ova praksa je čisto zlato, bez nje nema Sanjanja, nema Puta.

3. U prve četiri godine sam radio i po tri sata dnevno tensegrity! Nisam se jednostavno mogao zaustaviti, tijelo nije htjelo stati. Vodio sam veeeliku bitku oko načina i količine gesti što bi ih izvodio. Naravno, danas više ne radim tako, ali onda je ova agresija bila ključ da pređem prag učmalosti, to jest, od bojažljivog ispipavanja prema nepokolebljivosti. U onom trenutku kada sam ovaj prijelaz osjetio, promijenio sam strategiju, drastično .

4. Stalking. Ovo je u principu "tekuća" praksa, sasvim prirodna, pošto smo mi majstori stalkinga. No, da bi vrebali energiju treba nam "formulacija", ili Namjera vrebanja. A toga ima cijelo mnoštvo, mi ih većinu poznajemo. Mogu ovdje iznijeti jednu formulu idealnu za stalking koju je osmislio moj prijatelj sa početka priče: Zakon Jednostavnosti! Ova formula je preuzeta iz opažanja univerzuma: "pod bilo kojim uvjetima, priroda nalazi rješenje vlastita uravnoteženja na najjednostavniji mogući način". Ovaj zakon veli da je stvarnost tonala zapravo niz ili lanac događaja što se nadovezuju u beskonačnom isprepletanju na koje mi utječemo direktno ili indirektno. Zakon Jednostavnosti se sastoji od četiri takva niza: brzo, jednostavno, jeftino i kvalitetno. Ratnik pretpostavlja svoj tonal pred ovaj tetragramaton i djeluje u skladu sa njim. Ovo znači da ako stvari u našem životu na svim planovima nisu unutar ove četiri kvalitete treba mijenjati strategiju dok to ne postanu…huh!? Probajte ovo, ne samo da je interesantno, nego će otvoriti ogromne mogućnosti traganja za vas, ratničke strategije, pripreme za bojno polje u bici sa samovažnošću, očuvanje energije, poboljšanje kvalitete života, a bogami, nije uopće lagana vježbica. Budite voda što piči nizbrdo i krči put kroz mnoštvo prepreka, kamenja i zemlje, zaobilazi, prokopava, cijepa se, spaja se, ali definitivno dolazi do podnožja brda i to jako brzo .

Nagualizam je "najsiromašniji" Put što ga možemo zamisliti: nema nagrada, nema očekivanja, nema boga, nema reinkarnacije, nema seksa lol, samotnjački život, nitko ništa ne garantira, univerzum nije lijep i ne voli te, dapače, jako je opasno mjesto, predator te ždere, kolje, anorganska bića te se jedva čekaju dočepat – užas jedan ! Nema šanse da bi netko odabrao ovaj Put dobrovoljno! On mora biti doveden tu trikom ili na silu. Da li smo u stanju otkriti taj trik ili silu, sjećamo li ih se? Potražimo ih, zgrabimo čvrsto Namjerom i izdržaćemo .

Nažalost, ovo moramo uraditi sami, nećemo naći u knjigama.

Carlos Castaneda's letter to R. Gordon Wasson, dated September 6, 1968

Dear Mr. Wasson:

It was indeed a great pleasure to receive your letter. I am very familiar with your professional contributions in the field of hallucinogenic mushrooms, thus, I couldn't be more honored with the opportunity of discussing this topic with you. You must bear in mind, however, that I am not an authority, and that my knowledge is limited strictly to the ethnographic data I have collected. First of all I should tell you that my field work--and I have already stated this in the introduction of my book--was done under very constricting conditions. It was never an anthropological work proper; my work was rather an inquiry product of my own interest, and since my interest is "content" and "meaning" I became absorbed in the innuendoes that made don Juan's system of beliefs, disregarding to a large extent data which dealt with specific ethnographic details. Since I was dealing with a dramatic and serious system of beliefs I have purposefully blurred in my book more of such pertinent ethnographic details, thus compounding the vagueness in one letter without going back first to re-establish a better ethnographic context. However, I will try the best way I can answer your questions in the order in which you have written them.

Q: Am I right in concluding from your narrative that you never gathered the mushrooms, nor indeed ever saw a whole specimen?

I have gathered the mushrooms myself. I have held perhaps hundreds of specimens in my hands. Don Juan and I made yearly trips to collect them in the mountains Southwest and Northwest of Valle Nacional in the state of Oaxaca. I have deleted in my book all specific details about those trips and all the specific details about the collecting process. Don Juan expressed himself very strongly against my desire to include those descriptions as part of my book. He did not object to my revealing specific details about collecting peyote or Jimson weed on the grounds that the deity in peyote was a protector, therefore accessible to every man, and the power in Jimson weed was not his ally (alidado). The power in the mushrooms, however, was his ally and as such it was above everything else. And that entailed a total secrecy about specific processes.

Q: Did you satisfy yourself that you were dealing with Psilocybe mexicana?

No. My botanical identification was a tentative one, and terribly unsophisticated at that. In my book, it appears as though the mushrooms was Psilocybe mexicana, that is, I am afraid, an editorial error. I should have carried the assertion that it was a tentative classification all the way through, since I have never been completely convinced that it was. The particular species used by don Juan looked like the Psilocybe mexicana pictures I have seen. A member of the Pharmacology Dept. at UCLA also showed me some specimens that he had, and based on that I concluded I was dealing with that species. However, it never turned into powder upon being handled. Don Juan picked it always with his left hand, transferred it to his right hand and then put it inside a small, narrow-gourd. The mushroom would then disintegrate into fine shreds, but never into powder, as it was forced gently inside.

Q: Do you know where your mushrooms grew?

We found them growing on dead trunks of trees, but more often on decomposed remains of dead shrubs.

Q: What is don Juan's cultural provenience?

Don Juan is, in my judgement, a marginal man who has been forged by multiple forces outside the purely Yaqui culture. His name is really Juan. I tried to find a substitute name to use in my book, but I couldn't conceive him in any other way except as don Juan. He is not a pure Yaqui, that is, his mother was a Yuma Indian, and he was born in Arizona. His mixed origin seemed to have rendered him as a marginal man from the beginning.

He lived in Arizona the first years of his life and then moved to Sonora when he was perhaps six or seven years old. He lived there for a while, I am not sure whether with both parents or just with his father. That was the time of the great Yaqui upheavals and don Juan and his family were picked up by the Mexican armed forces and were deported to the state of Veracruz. Don Juan later moved to the area of "el Valle Nacional" where he lived for over thirty years. It is my belief that he moved there with his teacher, who must have been Mazateco. So far I have not been able to determine who his teacher was, nor where he did learn to be a brujo, yet the mere fact tht I have to take him every year to Oaxaca to collect mushrooms should be a serious clue as to where he learned, at least, about mushrooms.

As you can see, it is impossible for me at this point to determine with certainty his cultural provenience, except in a guessing manner. However, the subtitle of my book is "A Yaqui Way of Knowledge." This is another mistake in which I became involved due to my lack of experience in matters of publications. The Editorial Committee of the University of California Press suggested upon accepting my manuscript for publication, that the word Yaqui should be included in the title in order to place the book ethnographically. They had not read the manuscript but they concluded that I had said that don Juan was a Yaqui, which was true, but I had never meant that don Juan was a product of the Yaqui culture, as appears to be the case now judging from the title of the book. Don Juan considered himself to be a Yaqui and seemed to have deep ties with the Yaquis of Sonora. However, it has become obvious to me now that those ties were only a surface affiliation.

I am not familiar with whether or not the hallucinogenic mushrooms grow in the arid regions of Sonora and Chihuahua. Don Juan has never looked for them there to my knowledge. Yet he has asserted repeatedly that once a man learns to command the power in them the mushrooms can grow any place the man wants, that is, they grow by themselves without his direct intervention.

The first time in my life I saw the mushrooms was in Durango. I thought we were going to look for "hongitos" but we wound up collecting peyote in Chihuaha. At that time I saw quite a few, perhaps ten or twelve. Don Juan said they were only a token, and that there were not enough to make use of them. At that time he also told me that we had to make a trip to Oaxaca to find the right number of mushrooms. In 1964 I found one specimen myself in the Santa Monica mountains here in Los Angeles. I took it to the laboratory at UCLA but through carelessness they lost it before identifying it. It was strikingly obvious to me that it was one of the mushrooms used by don Juan; he naturally interpreted the event of finding it as an omen that I was on my way to learning, but my subsequent actions, such as picking it and leaving it with strangers, reassured him, he said, of my utterly fumbling nature.

Q: Have you brought back the powder, or the mixture, in which mushroom powder was an ingredient?

No. However, I am sure I could obtain a very small amount of it, perhaps a dab of it. If that would be enough to examine it under the microscope I can send it to you by the end of this year.

Q: Will there be a Spanish edition of the book?

I hope the University of California Press will consider that possibility. My notes are all in Spainish. In fact this book was almost an English version of a Spanish manuscript.

Q: Did don Juan say "un hombre de conocimiento" or simply "un hombre que sabe?"

You have given me here the most fascinating piece of information. To define the conditions of being, or the stage of learning "man of knowledge" don Juan used the terms "hombre de conocimiento" , "hombre que sabe", and "uno que sabe." I have preferred the term "man of knowledge" because it is more concrete than "one who knows."

I have taken some parts of my notes in Spanish dealing with "el hombre que sabe" and I have included them here. I hope they are legible. These sheets are a direct transcription of the even more illegible direct notes I took while don Juan talked to me. As a rule I always rewrote my notes immediately so I would not lose the freshness and the flare of don Juan's statements and thoughts.

Q: Was don Juan bilingual, or was he better in Spanish than in Yaqui?

Don Juan speaks Spanish so fluently that I am willing to believe that his command of Spanish is better than any other language he knows. But he speaks also Yaqui, Yuma, and Mazatec. I have reasons to believe that he also speaks English, or at least he understands it perfectly, although I have never heard him using it.

Q: Did you gather in your field notes the Yaqui equivalents of the terms he used?

I have some terms which are not Spanish, but too few to make a serious study. Our conversations were conducted strictly in Spanish and the few foreign terms are not all Yaqui words.

Q: Do you ever tell your readers whether he could read and write in Spanish?

He reads very well; I have never seen him writing though. For a long time I thought he was illiterate, this misjudgement on my part was the result of our differences in emphasis. I stress areas of behavior which are thoroughly irrelevant to him, and vice versa. This cognitive difference between us is the theme I am striving to develop in the biography of don Juan which I am writing now.

There is not much to tell about myself. My home was in Sao Paulo, Brazil, but I went to school in Buenos Aires, Argentina, before I came to this country. My full name is Carlos Aranha. Following the Latin tradition one always adds to one's name the mother's last name, so when I came to the United States I became Carlos A. Castaneda. Then I dropped the A. The name belonged to my grandfather who was from Sicily. I don't know how it was originally, but he himself altered it to Castaneda to suit his fancy.

I hope I have answered clearly all your questions. Thank you for your letter.

Sincerely yours,
Carlos Castaneda

Konacno sam uspeo da nadjem knjigu Florinde Donner "Shabono" na engleskom jeziku, bilo bi super ako bi neko mogao da je prevede, mozda cak i vise ljudi da se olaksa i ubrza posao, mislim da bi bilo dosta znacajno.

hvala unapred svima, evo linka -

Florinda Donner - Shabono

Ovo mozda ne odgovara sasvim ovoj temi, ali mi se ucinilo da je bolje da stavim ovde nego u "Predatorov um". Stvar je opstija od "reptilskog mozga" i mnogo je bliza Kastanedinim "letacima". Mada tu, u stvari, ima mnogo vise nego sto se obicno pretpostavlja.

Zahvaljujuci jednom postu drugog korisnika, koji sam prepoznao kao idealnu priliku, pre par dana sam napisao sve sto sam uspeo da pronadjem do sada, kao i ono sto sam sam zakljucio, o svetu u kome zivimo.

Mozda ce nekoga interesovati da procita...

http://forums.astraldynamics.com/viewtopic.php?t=6682